4. Konačna klasifikacija

Ispitivač će odrediti konačnu potpunu klasifikaciju prijave i pri tom bi trebao upotrijebiti sve klasifikacijske oznake što ih zahtijevaju pravila Međunarodne klasifikacije, npr., pravilo posljednjega mjesta. U ovoj fazi, ispitivač će morati ispitati prijavu na dostatan način kako bi mogao odrediti klasifikaciju.

Kako bi ispitivač u potpunost klasificirao neku prijavu, možda će se pri tom morati savjetovati s drugim ispitivačima.

Izrazi «obvezna klasifikacija i «neobvezna klasifikacija» definirani su u Vodiču kroz MKP; vidi točke od 115. do 119. Ispitivač bi najprije trebao identificirati i klasificirati tehnički predmet ili tehničke predmete izuma prema uputama danim pod naslovom «Obvezno klasificiranje».

Ako iz toga proizlazi klasifikacija u više od jednog razreda ili u više od jedne glavne (« /00») skupine unutar nekog podrazreda, tada bi se trebale dodijeliti sve takve klasifikacije. Važno je napomenuti da bi se klasifikacija samog izuma trebala razlikovati od klasifikacije dodatnih informacija i/ili indeksnih kodova po tome što se informacija o izumu piše podebljano i kurzivom, dok se dodatna informacija i indeksni kodovi pišu samo kurzivom. Nakon klasifikacijske oznake navodi se indikator verzije MKP-a u okrugloj zagradi.

Primjer: B28B 5/00 (2006.01)
H04H 20/12 (2008.01)
H01H 33/65 (2009.01)

Kada je za sam izum potrebno dodijeliti više od jedne oznake, oznaka koja po sudu ispitivača najadekvatnije predstavlja izum trebala bi se navesti na prvom mjestu. Takva prva konačna klasifikacija olakšava kasniju dodjelu prijave patentnom ispitivaču, nakon podnošenja zahtjeva za ispitivanje (tj. pretraživanje i potpuno ispitivanje).

Klasifikacija bi se trebala određivati bez uzimanja u obzir mogućeg sadržaja prijave nakon njezine izmjene, budući da bi se ta klasifikacija trebala odnositi na razotkrivanje u objavljenoj prijavi. To znači da se uzima u obzir samo prijava kako je podnesena.