6.3. Pohrana biološkog materijala

Ako biološki materijal nije dostupan javnosti, i ako ga u prijavi nije moguće opisati na način da ga stručna osoba iz određenog područja može izvesti, ispitivač mora provjeriti:

(i) sadržava li podnesena prijava relevantne podatke o pohranjenom biološkom materijalu koji su poznati podnositelju prijave u skladu s člankom 12. stavkom 1. POP-a. Relevantni podaci odnose se na klasifikaciju biološkog materijala i značajne razlike između tog materijala i poznatog biološkog materijala. U tu svrhu, podnositelj prijave mora, u mjeri u kojoj je to moguće, navesti morfološke i biokemijske karakteristike te predloženi taksonomijski opis. Opis karakteristika bakterija može se, na primjer, naći u djelu R. E. Buchanan, N. E. Gibbons: Priručnik o taksonomiji bakterija. U odnosu na to područje trebali bi se navesti podaci o svakoj daljnjoj posebnoj morfološkoj ili fiziološkoj karakteristici koja je relevantna za prepoznavanje i razmnožavanje tog biološkog materijala, npr. o odgovarajućim hranjivim medijima (smjesa sastojaka), osobito kad su ovi potonji izmijenjeni.

Ako je pohranjen biološki materijal koji se ne može razmnožavati sam već se mora razmnožavati u biološkom sustavu (npr. virusi, bakteriofagi, plazmidi, vektori ili slobodna DNK ili RNK) gore navedeni podaci potrebni su i za takav biološki sustav. Ako je, na primjer, potreban drugi biološki materijal, kao što su stanice domaćina ili helper virusi, koji nije moguće opisati na dostatan način ili nije dostupni javnosti, i takav se materijal mora pohraniti i okarakterizirati na odgovarajući način. Osim toga, potrebno je navesti postupak za proizvodnju tog biološkog materijala u tom biološkom sustavu. U mnogim će slučajevima gore navedeni podaci već biti dani ustanovi za pohranu i bit će ih potrebno samo uključiti u prijavu (vidi pravilo 6.1. stavak (a) točku (iii) i stavak (b), Budimpeštanskog ugovora o međunarodnom priznavanju depozita mikroogranizama za potrebe patentnog postupka; u daljnjem tekstu «Budimpeštanski ugovor»);.

(ii) jesu li naziv ovlaštene ustanove za pohranu i urudžbeni broj pohrane navedeni u prijavi patenta kako se zahtijeva u članku 20. stavku 5. ZOP-a. Ako su naziv ustanove za pohranu i urudžbeni broj pohrane podneseni kasnije, nužno je provjeriti jesu li podneseni u roku iz članka 12. stavka 2. POP-a.

U svrhu pribavljanja dokaza koji se odnose na podatke što ih je podnositelj prijave naveo prema članku 20. stavku 5. ZOP-a, ispitivač, uz provjere iz gore navedenih točaka (i) i (ii) trebao bi zahtijevati potvrdu o primitku koju izdaje ovlašteno tijelo za pohranu (vidi pravilo 7.1. Budimpeštanskog ugovora) ili ekvivalentan dokaz o pohrani biološkog materijala, ako takav dokaz nije prethodno podnesen. Ako je potvrda o pohrani već podnesena u roku iz članka 12. stavka 2. POP-a, taj dokument sam po sebi smatra se dostavom podataka prema članku 12. stavku 1. točki 3. POP-a.

Osim toga, navedena ustanova za pohranu mora biti jedna od ovlaštenih ustanova prema članku 20. stavku 6. ZOP-a.

Ako nije udovoljeno bilo kojem od tih uvjeta, biološki materijal koji je u pitanju ne može se smatrati otkrivenim u skladu s člankom 20. stavkom 4. ZOP-a, pozivanjem na pohranu.