Softver (programska/računalna podrška, engl. software) odnosno računalni programi kao takvi (u smislu programskog koda) ne mogu se zaštititi patentom budući da se u kontekstu patentne zaštite smatra da ne predstavljaju izum. Računalni programi kao takvi, ukoliko su samostalno razvijeni, smatraju se autorskim djelom i zaštićeni su propisima koji uređuju zaštitu autorskih i njima srodnih prava (u Hrvatskoj Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima).
Međutim, softver (računalni program) kao oblik izuma koji se izvodi primjenom računala može se zaštititi patentom ako takav program tijekom izvođenja na računalu proizvodi određeni tehnički učinak koji nadilazi inherentne fizičke interakcije programa i računala, pod uvjetom da je udovoljeno svim ostalim zakonom propisanim uvjetima za zaštitu izuma patentom, a osobito zahtjevima koji se odnose na novost i inventivnu razinu izuma koji se izvodi primjenom računala. Primjeri takvog softvera su softveri za upravljanje tehničkim komponentama ili uređajima ili industrijskim procesima na način kojim se postiže nov i inovativan tehnički učinak.
Primjeri izuma koji se izvode uz primjenu računala