02 | 02 | 2026

Europska komisija objavila Studiju o praćenju primjene Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva

Izvor: Europska komisija, 
file:///C:/Users/dcaren/Downloads/follow-up%20study%20on%20the%20application%20of%20the%20directive-ET0126003ENN-2.pdf

Europska komisija objavila je studiju kojom se ocjenjuje primjena pojedinih odredaba Direktive o provedbi prava intelektualnog vlasništva (Direktiva 2004/48/EZ, dalje u tekstu: Direktiva), izvornog  naziva „Follow-up study on the application of the Directive on the Enforcement of Intellectual Property Rights“. Glavni cilj studije je procijeniti provedbu više posebnih odredaba Direktive u različitim državama članicama Europske unije (dalje u tekstu: EU) te pružiti ažuran pregled pitanja vezanih za provedbu prava intelektualnog vlasništva. 

Cilj donošenja ove Direktive iz 2004. godine bio je uskladiti i osigurati dosljednu građanskopravnu zaštitu prava intelektualnog vlasništva, stvaranjem ujednačenog pravnog okvira mjera, postupaka i pravnih sredstava koji stoje na raspolaganju nositeljima prava intelektualnog vlasništva.

Studija analizira kako se ključne odredbe Direktive primjenjuju u praksi, s naglaskom na pet prioritetnih područja: 1. načelo proporcionalnosti, 2. ulogu posebnih subjekata za ostvarivanje prava patenta – tzv. agregatora patenata, 3. dinamičke sudske zabrane, 4. razmjenu informacija i zaštitu podataka te 5. troškove uništavanja robe kojom se povređuju prava intelektualnog vlasništva na jedinstvenom tržištu. Navedene teme izabrane su kako bi se analizirale razlike u provedbi Direktive među državama članicama, posebno imajući u vidu pristup Direktive minimalnoj harmonizaciji i stalne promjene u digitalnom okruženju.

Analiza se temelji na sveobuhvatnom pregledu zakonodavstva i sudske prakse u devet država članica EU-a, uz dopunu istraživanja kroz ankete provedene među dionicima na razini cijele EU te konzultacijama s relevantnim stručnjacima. Ovakav pristup omogućuje da zaključci izvještaja odražavaju kako nacionalne prakse, tako i šire trendove unutar EU-a. Proučavanjem navedenih tema studija nastoji identificirati mogućnosti za poboljšanja, kako bi se u EU promicao usklađen, snažan i uravnotežen okvir zaštite prava intelektualnog vlasništva.

Studija ukazuje na neujednačenu primjenu načela proporcionalnosti u državama članicama EU-a, sadržanog u članku 3. Direktive. Kako bi se osigurao usklađeniji pristup, Komisija bi mogla izdati smjernice u kojima bi se naveli čimbenici koje bi sudovi trebali uzeti u obzir pri ocjeni proporcionalnosti. Kod ove ocjene posebno su bitni: priroda tužitelja, imovinska šteta koju su nositelji prava pretrpjeli te javni interes. Potrebno je poticati i razmjenu pravne prakse i znanja među nadležnim sudovima vezano za primjenu načela proporcionalnosti.

Nadalje, podaci pokazuju da je prisutnost posebnih subjekata za ostvarivanje prava patenta – tzv. agregatora patenata (Patent Assertion Entities) u EU-u i dalje mala (njihovo značajnije djelovanje zabilježeno je uglavnom u Njemačkoj). Karakteristika je ovih subjekata da oni nemaju proizvodnu niti istraživačku bazu te da je njihov temeljni komercijalni alat stjecanje patenata, provedba sudskih sporova i licenciranje.

U studiji je istaknuta važnost dinamičkih sudskih zabrana, koje pokrivaju postojeće i buduće (ponovljene) povrede, bez potrebe za novim sudskim postupcima. One su posebno važne u digitalnom okruženju, gdje počinitelji povreda prava intelektualnog vlasništva lako mogu izbjeći provedbu prava promjenom naziva domene ili IP adrese. Studija ukazuje na neujednačena zakonska rješenja i praksu u primjeni izricanja, provedbe i ažuriranja dinamičkih mjera blokiranja u državama članicama EU-a.

Članak 8. Direktive omogućuje nadležnim sudskim tijelima u državama članicama EU-a da od prekršitelja ili drugih osoba zahtijevaju da dostave informacije o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se vrše povrede prava intelektualnog vlasništva. Međutim, nedostatak specifičnih smjernica i jedinstvenih kriterija vezanih za ove zahtjeve doveo je do različitih tumačenja nacionalnih sudova i nedosljedne primjene u različitim državama članicama, a ključni je izazov uravnotežiti zahtjeve za pružanjem informacija sa zahtjevima za zaštitom podataka, privatnosti i povjerljivosti.  

Nadalje, troškovi skladištenja, prijevoza i uništavanja robe kojom se povređuju prava intelektualnog vlasništva mogu predstavljati značajan financijski teret za nositelje prava u EU, te je kao rezultat provedenog istraživanja  istaknuta potreba za usklađivanjem i jačanjem koordinacije među carinskim tijelima EU-a oko ovih pitanja. Studija ističe i potencijalne koristi od uvođenja novih tehnologija za praćenje krivotvorenih proizvoda, kao što su elektroničko uzimanje otisaka prstiju i praćenje primjenom blockchain-a. Studija također ispituje potencijalne utjecaje alternativnih korektivnih mjera povezanih s uništavanjem proizvoda kojima se povređuju prava intelektualnog vlasništva, uzimajući u obzir trenutne prakse u državama članicama. 

Studiji u cjelini možete pristupiti ovdje.