Imovinska prava autora

Imovinska prava autora sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima obuhvaćaju osobito:

  • pravo umnožavanja – isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku
  • pravo distribuiranja  (pravo stavljanja u promet) – isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na koji drugi način, uključujući iznajmljivanje, te njihovo nuđenje u javnosti u tu svrhu
  • pravo iznajmljivanja isključivo je pravo davanja na korištenje izvornika ili primjeraka autorskog djela u ograničenom razdoblju, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi
  • pravo prerade - isključivo pravo prevođenja, prilagođavanja, glazbene ili druge obrade ili koje druge preinake autorskog djela 
  • pravo priopćavanja autorskog djela javnosti – isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti na svaki način, žicom ili bežičnim putem. To pravo obuhvaća:
  • pravo javnog izvođenja
  • pravo javnog prikazivanja scenskih djela
  • pravo javnog prenošenja
  • pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela
  • pravo javnog prikazivanja
  • pravo emitiranja
  • pravo reemitiranja
  • pravo prijenosa izravnim protokom
  • pravo činjenja dostupnim javnosti
  • pravo javnog priopćavanja emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti
  • pravo priopćavanja javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti, u okviru prateće internetske usluge
  • pravo priopćavanja javnosti, uključujući činjenje dostupnim javnosti, pri davanju pristupa javnosti djelima koja su učitali korisnici na platformama za dijeljenje sadržaja putem interneta te
  • druge načine priopćavanja javnosti.


Prethodno navedena imovinska prava su isključiva prava s obzirom na to da autor može odobriti ili zabraniti korištenje svog djela.

Autorsko djelo može biti neposredno priopćeno javnosti kao rezultat umjetničkog ostvarenja (primjerice koncertna izvedba glazbenog djela ili scenska izvedba dramskog djela u kazalištu), a djelo se može priopćiti javnosti i pomoću različitih tehničkih uređaja i postupaka, kao što su emitiranje ili prijenos putem interneta. Međutim, postoje i situacije kada se izvedba djela javno iskorištava istodobno na više različitih načina. Na primjer, kada se glazbeno djelo javno izvodi uživo u koncertnoj dvorani te se istodobno priopćava javnosti izvan prostora te dvorane pomoću zvučnika ili na ekranu, događa se novi oblik korištenja djela odnosno javno prenošenje. U navedenom slučaju autoru pripadaju dva zasebna prava –  pravo javnog izvođenja i pravo javnog prenošenja – te se posebno treba ugovoriti javno izvođenje, a posebno javno prenošenje djela. Moguće je i da se takva izvedba emitira i putem radijskih ili televizijskih programskih signala te će tada i pravo emitiranja biti potrebno posebno ugovoriti.

Posebnu važnost u današnje vrijeme ima pravo činjenja dostupnim javnosti, kao pravo priopćavanja djela javnosti putem interneta. To se pravo preciznije definira kao isključivo pravo činjenja dostupnim javnosti djela bežično ili putem žica, na način koji pripadnicima javnosti omogućava pristup djelu s mjesta i u vrijeme koje sami izaberu.