Povijest zaštite intelektualnog vlasništva na području Hrvatske
Neovisno o mnogobrojnim promjenama u državnom i društvenom uređenju Hrvatska ima dugu povijesnu tradiciju zakonskog uređenja zaštite intelektualnog vlasništva.
Prvi propisi o uređenju autorskopravnih odnosa u Hrvatskoj bili su francuski propisi proizašli iz Francuske revolucije koji datiraju od 1. siječnja 1812. za vrijeme Napoleonovih osvajanja kada je veliki dio današnje Hrvatske bio uključen u područje Ilirskih provincija. Zatim je na snagu stupio austrijski Carski patent o zaštiti književnog i umjetničkog vlasništva, slijedi Zakon o autorskom pravu koji je donio zajednički hrvatsko-ugarski sabor te Zakon o autorskom pravu u pogledu književnih, umjetničkih i fotografskih djela koji je bio važeći u austrijskim dijelovima Austro-Ugarske Monarhije.
Tradicija zaštite izuma na teritoriju današnje Hrvatske, zahvaljujući njezinoj uključenosti u zajedničke državne zajednice s ekonomski naprednijim zemljama, zemljopisno i kulturološki bližim glavnim centrima tadašnjeg političkog, ekonomskog i društvenog života, u znatnoj mjeri prati europsku tradiciju zaštite izuma. Prvo zakonsko uređenje patentne zaštite na teritoriju današnje Hrvatske uvedeno je zakonom o patentu, Zakonski članak XXXVII.:1895. o povlasticah na izume potvrđenim 7. srpnja 1895. godine u zajedničkom hrvatsko-ugarskom državnom saboru, dok je u austrijskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije prvi patentni zakon donesen 1897. godine i vrijedio je za teritorij Dalmacije.
Prvo zakonsko uređenje zaštite žiga na teritoriju današnje Hrvatske uvedeno je zakonom naziva Zakonski članak II.: 1898 zajedničkog hrvatsko-ugarskog državnog sabora o štićenju zaštitnih biljegah, koji je izmijenjen pet godina kasnije Zakonskim člankom XLI: 1895. zajedničkog ugarsko-hrvatskog državnog sabora, a koji je vrijedio u dijelovima današnje Hrvatske koji su bili u sastavu Kraljevine Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije koja je bila u državnoj zajednici s tadašnjom Ugarskom u okviru Austro-Ugarske Monarhije. Tim zakonom znak kojim se označava proizvod naziva se zaštitnim biljegom i isključiva prava koja proizlaze iz zaštitnog biljega stječu se registracijom.
Danas Republika Hrvatska ima razvijen i moderan zakonodavni okvir za zaštitu intelektualnog vlasništva, usklađen i uklopljen u europski i međunarodni sustav, te ga nastavljajući dugogodišnju tradiciju dalje razvija u skladu s najboljom svjetskom praksom i potrebama hrvatskog društva.