Zupčanik

Priručnik za pretraživanje i ispitivanje u području patenata

Dio A: - PRIJAVA PATENTA; PRVENSTVO

DIO A - PRIJAVA PATENTA; PRVENSTVO

Poglavlje A-I Sadržaj prijave (osim patentnih zahtjeva)

Poglavlje A-II Patentni zahtjevi

Poglavlje A-III Prvenstvo

Poglavlje I.: Sadržaj prijave (osim patentnih zahtjeva)

Poglavlje A-I Sadržaj prijave (osim patentnih zahtjeva)

1. Dokumenti koji su potrebni za prijavu

2. Obrazac zahtjeva za priznanje patenta (obrazac P1)

3. Opis

4. Crteži

5. Sažetak

6. Izumi koji se odnose na biološki materijal; dostupnost javnosti

1. Dokumenti koji su potrebni za prijavu

1. Dokumenti koji su potrebni za prijavu

Sadržaj prijave patenta naveden je u članku 20. ZOP-a

Dokumenti (u jednom primjerku) koji su potrebni za prijavu patenta jesu – članak 20. stavak 1. ZOP-a .:

  • zahtjev za priznanje patenta (obrazac P-1),
  • opis izuma,
  • patentni zahtjev(i) u kojem (kojima) se navodi opseg zahtijevane zaštite,
  • crteži, ako ih ima,
  • sažetak.

Uz prijavu koja se podnosi mogu se priložiti sljedeći dokumenti:

  • dokument(i) o prvenstvu,
  • prijevod dokumenta (dokumenata) o prvenstvu,
  • punomoć za zastupanje izdana patentnom zastupniku,
  • rezultati ispitivanja provedenog u inozemstvu,
  • popis(i) odsječaka.

Uvjeti kojima se mora udovoljiti prilikom podnošenja prijave patenta u Republici Hrvatskoj navedeni su u Pravilniku o patentu, Tim se Pravilnikom propisuju sadržaj kao i način sastavljanja i podnošenja prijave patenta te prilozi uz prijavu.

U Pravilniku o patentu detaljno se navode pojedinosti o:

2. Obrazac zahtjeva za priznanje patenta (obrazac P1)

Podnositelj prijave podnosi zahtjev za priznanje patenta na obrascu P1 koji je besplatno dostupan u Prijamnom uredu i na internetskim stranicama DZIV-a.

U obrazac P1 upisuju se:

  • podaci o podnositelju (podnositeljima) prijave, podaci o izumitelju i, kada je prikladno, podaci o zastupniku,
  • naziv izuma,
  • podaci o izumitelju (izumiteljima),
  • kontrolni popis podnesenih priloga,
  • potpis,
  • izjavu o prvenstvu, kada je to prikladno

Ispitivača se ove pojedinosti ne tiču, naravno osim naziva izuma.

Naziv izuma – Naziv izuma trebao bi jasno i sažeto izraziti tehničko određenje izuma. U članku 4 stavku 1. točki 2. POP-a navodi se da naziv „ne smije sadržavati komercijalne nazive, žigove, imena, šifre ili kratice uobičajene za pojedine proizvode i slično“. U slučaju da Odjel za pravne poslove utvrdi očigledno neudovoljavanje tim uvjetima, ispitivač bi morao ponovno ispitati naziv u svjetlu svojega tumačenja opisa i patentnih zahtjeva te svih njihovih izmjena. Međutim, potreba izmjene naziva izuma tijekom potpunog ispitivanja, tj. tijekom pripreme teksta priznatog patenta (HR-B-objave) prilično je rijetka.

3. Opis

3. Opis

U članku 20. stavku 4. ZOP-a zahtijeva se dovoljno razotkrivanje izuma u prijavi patenta. U tom se članku navodi: „Izum se mora dovoljno jasno i detaljno otkriti u prijavi patenta tako da ga stručna osoba iz odgovarajućeg područja može izvesti.“

Tom uvjetu razotkrivanja izuma mora udovoljiti opis izuma uz pomoć crteža, ako ih ima.

O značenju izraza „stručna osoba iz odgovarajućeg područja“ raspravlja se u Dijelu B poglavlju II. točki 7.3.

U članku 5. stavku 2. točki 6. POP-a navodi se „detaljan opis najmanje jednog od načina ostvarivanja izuma, uz navođenje primjera izvođenja...“

Svrha ovih odredaba o opisu jest:

  1. osigurati da prijava sadržava dostatne tehničke podatke koji će omogućiti da stručna osoba iz odgovarajućeg područja može izum izvesti; i
  2. omogućiti čitatelju da razumije koliki je doprinos izumitelja stanju tehnike, kako bi se izum mogao procijeniti.

Dijelovi opisa

Naziv izuma – U opisu bi se najprije trebao navesti naziv izuma. Naziv izuma trebao bi biti naziv koji se pojavljuje u obrascu P1.

U članku 5. stavku 2. POP-a navodi se da bi opis izuma trebao biti sastavljen prema sljedećim odgovarajućim naslovima i sljedećim redoslijedom:

  1. područje tehnike,
  2. tehnički problem i rješenje tehničkog problema za koje se zahtijeva zaštita,
  3. stanje tehnike; citiranje patentnih dokumenata,
  4. bit izuma; novost,
  5. kratak opis crteža, ako ih ima,
  6. detaljan opis najmanje jednog od načina ostvarivanja izuma,
  7. industrijska primjena, ako nije očigledna iz naravi izuma.

Način sastavljanja i redoslijed različitih dijelova opisa izuma trebali bi biti u skladu s gore navedenim. Iznimno se može primijeniti drukčiji način ili drukčiji redoslijed sastavljanja opisa ako bi zbog naravi izuma takav način ili takav redoslijed omogućio bolje razumijevanje izuma i ekonomičniji prikaz. Neko bi se odstupanje od uvjeta iz članka 5. stavka 3. POP-a moglo prihvatiti, pod uvjetom da je opis jasan i uredan te da sadržava sve potrebne podatke. Osim toga, neki u tehničkom smislu jednostavni izumi mogu biti u potpunosti razumljivi uz minimalan opis i uz samo kratko upućivanje na prethodno stanje tehnike.

3.1. Područje tehnike

3.2. Stanje tehnike

3.3. Tehnički problem

3.4. Rješenje tehničkog problema

3.5. Popis crteža

3.6. Detaljan opis izuma

3.7. Mjerne jedinice

3.8. Vlastita imena, žigovi, komercijalni nazivi

3.9. Dokumenti na koje se upućuje

3.10. Zabranjeni sadržaj

3.1. Područje tehnike

3.1. Područje tehnike

U članku 5. stavku 2. točki 1. POP-a navodi se: «U opisu se…navodi područje tehnike na koje se izum odnosi, uz naznaku oznake po Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP), ako je podnositelju prijave poznata.»

3.2. Stanje tehnike

3.2. Stanje tehnike

U članku 5. stavku 2. točki 3. POP-a navodi se da bi dio pod naslovom «Stanje tehnike» trebao sadržavati opis i analizu poznatih tehničkih rješenja koja su upotrijebljena za rješavanje odnosnog tehničkog problema i s kojima je podnositelj prijave upoznat. Osim toga, kroz analizu uočenih nedostataka, mogu se navesti loše strane tih rješenja.

Ovdje bi trebalo navesti stanje tehnike koje je podnositelju prijave poznato i koje bi moglo biti korisno za razumijevanje izuma i njegove veze s prethodnim stanjem tehnike. Poželjno je navesti podatke o dokumentima, osobito patentnim dokumentima koji odražavaju takvo stanje tehnike. To se osobito odnosi na stanje tehnike koje odgovara prvom dijelu ili dijelu koji se odnosi na «prethodno stanje tehnike» nezavisnog patentnog zahtjeva ili patentnih zahtjeva.

Naknadno prikupljeni podaci o prethodnom stanju tehnike – Trebalo bi se zahtijevati da se i upućivanja na dokumente koji su naknadno prikupljeni, npr. do prvog kontakta s ispitivačem, uključe u navode o stanju tehnike, kada je to potrebno radi stavljanja izuma u pravu perspektivu. Na primjer, dok bi izvorno podneseni opis prethodnog stanja tehnike mogao ostaviti dojam da je izumitelj razvio izum počevši od neke određene točke, citirani dokumenti mogli bi pokazati da su određene faze ili aspekti tog navodnog razvoja već poznati. U takvu bi slučaju ispitivač trebao zahtijevati upućivanje na te dokumente i kratak pregled relevantnih sadržaja. Naknadno uključenje takva kratkog pregleda u uvodni dio opisa nije u suprotnosti s člankom 33. ZOP-a u kojem se govori o nedopuštenom proširenju sadržaja. Takav kratak pregled nije ono što se naziva «dodani sadržaj». Upućivanja na prethodno stanje tehnike uključena nakon podnošenja prijave moraju sadržavati samo činjenice. Sve navodne prednosti izuma moraju, kada je potrebno, biti usklađene s prethodnim stanjem tehnike. Novi navodi o prednosti izuma dopušteni su, pod uvjetom da se tim navodima u opis ne uvodi sadržaj koji se ne bi mogao izvesti iz prijave kako je izvorno podnesena.

Ako se relevantno prethodno stanje tehnike sastoji od sadržaja druge prijave patenta podnesene u Republici Hrvatskoj iz članka 8. stavka 3. ZOP-a., činjenica da je taj dokument konfliktna prijava patenta podnesena u Republici Hrvatskoj trebala bi se izričito navesti, i na taj način izvijestiti javnost da taj dokument nije relevantan za pitanje inventivne razine.

Budući da se pretpostavlja da čitatelj ima opće znanje o stanju tehnike, ispitivač ne bi trebao zahtijevati od podnositelja prijave da uvrsti išta što bi po svojoj prirodi bilo rasprava ili izvješće o istraživanju ili objasnidbeni materijal što je moguće naći u udžbenicima ili je na drugi način dobro poznato. Isto tako, ispitivač ne bi trebao zahtijevati detaljan opis sadržaja citiranih dokumenata o prethodnom stanju tehnike. Dostatno je navesti razlog za uključenje reference. Nije potrebno navoditi više dokumenata koji upućuju na isto obilježje ili na isti aspekt prethodnog stanja tehnike. Potrebno je navesti upućivanje samo na dokument o najbližem prethodnom stanju tehnike. S druge strane, ispitivač neće uporno zahtijevati izbacivanje takva nepotrebnog sadržaja, osim ako je taj sadržaj jako opsežan.

3.3. Tehnički problem

3.3. Tehnički problem

Ako je odlučeno da jedan nezavisan patentni zahtjev definira patentibilan izum, mora biti moguće iz prijave izvesti neki tehnički problem. Procjena inventivne razine obavlja se po «pristupu problem - i – rješenje».

Više o tomu vidi u Dijelu B, Poglavlju II., točki 7.7.

U članku 45. stavku 2. točki 4. POP-a zahtijeva se «izlaganje biti izuma tako da se tehnički problem i njegovo rješenje mogu razumjeti».

Tehnička novost izuma trebala bi se navesti u odnosu na prethodno stanje tehnike.

3.4. Rješenje tehničkog problema

3.4. Rješenje tehničkog problema

Izumom za koji se zahtijeva zaštita u nezavisnim patentnim zahtjevima rješava se tehnički problem. U slučajevima u kojima je sadržaj zavisnog patentnog zahtjeva moguće razumjeti iz teksta samog patentnog zahtjeva ili iz opisa načina izvođenja izuma, nisu potrebna dodatna objašnjenja takva sadržaja. Biti će dostatno u opisu navesti da je određeno ostvarivanje izuma opisano u zavisnom patentnom zahtjevu. Međutim, kada postoji dvojba o tomu jesu li određene pojedinosti potrebne ili nisu, ispitivač ne bi trebao insistirati na njihovu izbacivanju.

Osim toga, nije potrebno da izum bude izložen izričito u obliku « problem – i – rješenje». Potrebno je navesti sve prednosti za koje podnositelj prijave smatra da ih izum ima u odnosu na prethodno stanje tehnike, ali ne na način kojim se omalovažava bilo koji proizvod ili postupak iz prethodnog stanja tehnike. Ni o prethodnom stanju tehnike, niti o izumu podnositelja prijave ne bi se smjelo govoriti na način koji bi dovodio u zabludu. To bi se moglo dogoditi npr. u slučaju nejasnog prikaza koji ostavlja dojam da je prethodnim stanjem tehnike riješeno manje problema no što ih je stvarno riješeno. Međutim, objektivne su primjedbe dopuštene.

3.5. Popis crteža

3.5. Popis crteža

Ako su uključeni crteži, najprije bi se trebalo kratko spomenuti njihove slike.

Primjer:

«Slika 1 prikazuje tlocrt kućišta transformatora;,

Slika 2 prikazuje bokocrt tog kućišta;,

Slika 3 prikazuje pogled sa stražnje strane u smjeru strelice «X» sa Slike 2;,

Slika 4 prikazuje presjek kroz AA sa Slike 1.»

3.6. Detaljan opis izuma

3.6. Detaljan opis izuma

Mora se dati detaljan opis najmanje jednog načina ostvarivanja izuma. Uobičajeno je da se navodi način koji je prema mišljenju podnositelja prijave najbolji za izvođenje izuma. Ovdje se daje detaljan opis crteža, ako postoje. Komercijalna upotreba izuma čini se nevažnom za razotkrivanje izuma. Budući da se prijava upućuje stručnoj osobi u određenom području, nije potrebno ni poželjno navoditi pojedinosti o dobro poznatim sporednim karakteristikama izuma. Međutim, u opisu se moraju otkriti pojedinosti o svim onim karakteristikama izuma koje su bitne za njegovo izvođenje na dostatno detaljan način, kako bi se izum učinio očiglednim stručnoj osobi u određenom području i kako bi ga ta osoba mogla uspješno izvesti. U mnogim slučajevima samo jedan primjer ili samo jedan način ostvarivanja izuma bit će dostatan. Ali kada patentni zahtjevi obuhvaćaju široko područje, smatra se da opis udovoljava uvjetima iz članka 20. stavka 4. ZOP-a. samo onda ako sadržava velik broj primjera ili ako opisuje druge načine ostvarivanja izuma ili njegove varijante, koje pokrivaju područje koje se štiti patentnim zahtjevima. Međutim, postoje slučajevi u kojima je i ograničeni broj primjera ili čak i jedan primjer dostatan za pokrivanje jako širokog područja.

Opis izuma i crteži trebali bi biti usklađeni, osobito u odnosu na pozivne oznake, pri čemu svaki broj i svaka oznaka moraju biti objašnjeni. Međutim, kada se u slučaju izmjene opisa izuma, cijeli dijelovi opisa brišu, brisanje svih suvišnih pozivnih oznaka iz crteža moglo bi biti zamorno. U takvom slučaju ispitivač ne bi trebao biti prestrog u upućivanju prigovora u pogledu usklađenosti. Svi pozivni brojevi ili oznake, upotrijebljeni u opisu ili patentnim zahtjevima, moraju se vidjeti i na crtežima.

Kada je u opisu potrebno pozivati se na elemente crteža, trebao bi se navesti naziv elementa iza kojeg slijedi njegova pozivna oznaka.

Pozivanje ne bi smjelo biti u obliku:

«3 je povezan s 5 preko 4»,

već mora biti u obliku: «otpornik 3 povezan je s kondenzatorom 5 preko sklopke 4».

Isto tako, nije prihvatljivo ni sljedeće:

«otpornik (pozivna oznaka 3) povezana je s kondenzatorom (pozivna oznaka 5) preko sklopke (pozivna oznaka 4)».

Kada podnositelj prijave prvi puta podnosi svoju prijavu patenta, dužnost mu je izum dostatno razotkriti u prijavi, tj. izum, čija se zaštita zahtijeva u svim patentnim zahtjevima, razotkriti na način koji udovoljava uvjetima iz članka 20. stavka 4. ZOP-a. Ako razotkrivanje izuma sadržava ozbiljan nedostatak, takav se nedostatak ne može naknadno ispraviti dodavanjem primjera ili karakteristika, a da se pri tom ne povrijede odredbe iz članka 33. ZOP-a., koje propisuju da se sadržaj predmeta prijave ne smije proširivati nakon izvornog datuma njezina podnošenja: takozvano «naknadno dodavanje sadržaja» nije dopušteno. Zbog toga se u takvim okolnostima ili prijava mora odbiti ili bi se, ako se nedostatak odnosi samo na dio sadržaja za koji se zahtijeva zaštita, patentni zahtjevi trebali ograničiti na onaj dio izuma za koji je izvorno podnesen dostatan opis.

Nedostatno razotkrivanje izuma – Povremeno se podnose prijave čiji opisi izuma sadržavaju temeljne nedostatke u smislu da stručna osoba u određenom području izum ne može izvesti. Tada nije udovoljeno uvjetima iz članka 20. stavka 4. ZOP-a, što je u biti nepopravljivo. Dva takva slučaja zaslužuju da ih se posebno spomene.

i) U prvom slučaju, uspješno izvođenje izuma ovisi o slučajnosti, tj. kada stručna osoba u određenom području slijedeći upute za izvođenje izuma, utvrdi ili da navodne rezultate izuma nije moguće ponoviti ili da je uspjeh u dobivanju tih rezultata postignut na potpuno nepouzdan način.

Primjer u kojem se to može dogoditi jest mikrobiološki postupak koji uključuje mutacije. Potrebno je takav slučaj razlikovati od slučaja u kojem je ponavljanje uspjeha osigurano, iako je popraćeno određenim udjelom neuspjeha – do kojih može doći, npr. u proizvodnji malih magnetskih jezgri ili elektroničkih komponenata. U ovom potonjem slučaju, ako je zadovoljavajuće dijelove odmah moguće odijeliti ne-razarajućim postupkom ispitivanja, nema prigovora koji bi proizlazio iz članka 20. stavka 4. ZOP-a.

ii) U drugom slučaju, uspješno izvođenje izuma samo je po sebi nemoguće, jer bi bilo u suprotnosti s utvrđenim zakonima fizike.

Industrijska primjena – Ako način industrijske primjene nije očigledan iz opisa ili iz naravi izuma, u opisu bi se izričito trebao navesti način na koji se izum može primijeniti u industrijskoj proizvodnji, uključujući poljoprivredu – članak 5. stavak 2. točka 7. POP-a. Valja očekivati da će u većini slučajeva način na koji se izum može iskoristiti u industriji biti sâm po sebi vidljiv, tako da izričitiji opis takva načina neće biti potreban. Međutim, moglo bi biti slučajeva, koji se, npr., odnose na metode ispitivanja, u kojima način industrijskog iskorištavanja nije očigledan i u kojima on morao biti načinjen takvim.

Nazivlje – Iako bi opis trebao biti jasan i izravan bez nepotrebnog tehničkog žargona, prihvatljiva je, a često i poželjna upotreba priznatih tehničkih naziva. Upotreba manje poznatih ili posebno oblikovanih tehničkih naziva mogla bi se dopustiti, pod uvjetom da su ti nazivi definirani na odgovarajući način, te da ne postoji opće priznati ekvivalent. Takva sloboda odabira može se odnositi i na strano nazivlje kada odgovarajući naziv u hrvatskom jeziku ne postoji. Nazivi koji imaju ustaljeno značenje ne bi se smjeli upotrebljavati tako da znače nešto drugo, ako je vjerojatno da bi to moglo dovesti u zabludu. Postoje slučajevi u kojima se određeni naziv može opravdano posuditi iz analognog područja. Nazivlje, znakovi i simboli moraju se dosljedno upotrebljavati u cijelom tekstu prijave patenta – članak 9. stavak 11. POP-a. Kada se navode svojstva materijala, i ako su uključena njihove količinska razmatranja, potrebno je navesti relevantne jedinice. Ako je to učinjeno upućivanjem na objavljeni standard (npr. standard za veličinu očica sitovine) i ako se na takav se standard upućuje skupom velikih početnih slova ili sličnom kraticom, potrebno je da se podatci o takvoj kratici na odgovarajući način navedu u opisu.

3.7. Mjerne jedinice

3.7. Mjerne jedinice

Fizičke mjerne jedinice iskazuju se u jedinicama Međunarodnog sustava jedinica (SI) – članak 9. stavak 10. POP-a. Ako je u prijavi upotrijebljen neki drugi sustav, jedinice moraju biti iskazane i u tom metričkom sustavu. Isto tako, temperatura mora biti iskazana barem u Celzijevim stupnjevima ili, u kriogenici, u kelvinima.

Vrijednosti fizičkih veličina obvezatno se iskazuju u jedinicama priznatim u međunarodnoj praksi, koje su općenito jedinice metričkog sustava u kojem se upotrebljavaju SI jedinice i druge jedinice iz Poglavlja I. Dodatka Direktivi 80/181/EEZ od 20. 12. 1979. godine, kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 85/1/EEZ od 18. 12. 1984. godine, Direktivom 89/617/EEZ od 27. 11. 1989. godine i Direktivom 1999/103/EZ od 24. 01. 2000. godine.

Relevantne odredbe tih Direktiva navedene su u Dodatku 2. ovom Poglavlju pod nazivom «Mjerne jedinice priznate u međunarodnoj praksi».

Prema tome, «jedinice metričkog sustava» morale bi se tumačiti tako kao da znače «SI jedinice». Ako je neka mjera iskazana u drugim jedinicama, ispitivač bi trebao dopustiti da mjera iskazana u drugim jedinicama ostane u zagradama i slijedi iza mjere kako je iskazana u SI jedinicama, budući da to olakšava naknadnu provjeru ispravnosti pretvorbe jedne jedinice u drugu.

Obvezno je upotrebljavati kemijske i matematičke simbole, atomske težine i molekularne (molekulske) formule što su u općoj upotrebi te tehničke izraze, znakove i simbole koji su općenito prihvaćeni u odnosnom području tehnike – članak 9. stavak 10. POP-a, osobito ako u tom području postoje prihvaćeni međunarodni standardi. Potrebno je pridržavati se tih uputa kada god je to moguće.

3.8. Vlastita imena, žigovi, komercijalni nazivi

3.8. Vlastita imena, žigovi, komercijalni nazivi

Nije poželjna upotreba vlastitih imena, žigova i komercijalnih naziva ili sličnih riječi u odnosu na materijale ili proizvode, kada takve riječi upućuju samo na njihovo podrijetlo ili kada se odnose na mnogo različitih proizvoda. Ako je takva riječ upotrijebljena i kada je to potrebno radi udovoljavanja uvjetima dostatnog razotkrivanja izuma – članak 20. stavak 4. ZOP-a, o proizvodu se moraju navesti dostatni podaci, koji ne uključuju odnosnu riječ, kako bi ga stručna osoba u određenom području mogla izvesti.

Međutim, upotreba takvih riječi može se dopustiti bez dodatnih podataka o proizvodu na koji se odnose, ako su takve riječi postale međunarodno prihvaćene kao uobičajeni opisni termini i ako su stekle točno značenje. Primjeri: «Bowden» kabel, brtveni prsten «Belleville», «Panhard» šipka, «Teflon» sloj, «caterpilar» remen. Registrirani žigovi – Podnositelj prijave dužan je osigurati da su registrirani žigovi potvrđeni kao takvi u opisu.

3.9. Dokumenti na koje se upućuje

3.9. Dokumenti na koje se upućuje

Upućivanje u prijavama patenata podnesenim u Republici Hrvatskoj na druge dokumente može se odnositi ili na prethodno stanje tehnike ili na dio razotkrivanja izuma.

Kada se dokument na koji se upućuje odnosi na prethodno stanje tehnike, on može biti sadržan u prijavi kako je izvorno podnesena ili može biti uključen kasnijeg datuma.

Kada se dokument na koji se upućuje neposredno odnosi na razotkrivanje izuma (npr. na pojedinosti jedne od komponenata uređaja za koji se zahtijeva zaštita) i ako se želi da taj dokument bude uzet u obzir u odnosu na dostatno razotkrivanje, članak 20. stavak 4. ZOP-a, on mora biti u prijavi kako je izvorno podnesena. Podaci o dokumentu na koji se upućuje moraju biti jasno navedeni, tako da se dokument može lako pronaći. Ako je sadržaj dokumenta na koji se upućuje bitan za udovoljavanje uvjetima iz članka 20. stavka 4. ZOP-a, u opisu bi se trebao izričito navesti barem kratak prikaz toga sadržaja. To je zbog toga što bi prijava patenta u odnosu na bitne karakteristike izuma trebala biti samodostatna, tj. razumljiva čak i bez upućivanja na bilo koji drugi dokument.

3.10. Zabranjeni sadržaj

3.10. Zabranjeni sadržaj

(i) Moral – Postoje tri kategorije sadržaja koji je izričito zabranjen i koji je definiran u članku 10. stavku 1. POP-a. Valja napomenuti, da je Zavod obvezan pri objavi prijave izostaviti samo dijelove teksta ili crteže koji su obuhvaćeni prvom kategorijom takva sadržaja, tj. navode ili drugi sadržaj protivne zakonu ili moralu («javnom poretku»).

Primjeri:

  • poticanje na nerede ili na prekršajna djela,
  • poticanje na kaznena djela,
  • rasistička, vjerska ili slična diskriminacijska propaganda i
  • u velikoj mjeri opscen sadržaj.

(ii) Omalovažavajući navodi – U drugoj kategoriji potrebno je razlikovati klevetničke i slične omalovažavajuće izjave, koje nisu dopuštene, i objektivne primjedbe, npr. u odnosu na očigledne ili općenito priznate nedostatke, ili na nedostatke za koje se navodi da ih je podnositelj prijave uočio i potkrijepio dokazima, što je dopušteno, ako je bitno – članak 10. stavak 1. točka 2. POP-a.

(iii) Nebitan sadržaj – Treća kategorija obuhvaća sadržaj koji nije bitan. Međutim, napominje se da je takav sadržaj izričito zabranjen samo onda ako «očigledno nije bitan ili nije potreban». Na primjer, ako nije od važnosti za predmet izuma ili za odnosno stanje tehnike – članak 10. stavak 1. točka 3. POP-a.

(iv) Izostavljanje sadržaja pri objavi – Ako Zavod pri objavi prijave izostavlja zabranjeni sadržaj, trebao bi podnositelju prijave dostaviti podatak o mjestu i broju izostavljenih riječi ili izostavljenih crteža. Zavod na zahtjev dostavlja kopiju izostavljenih dijelova teksta – članak 10. stavci 2. i 3. POP-a.

4. Crteži

4. Crteži

Uvjeti koji se odnose na oblik i sadržaj crteža navedeni su u članku 7. stavcima od 1. do 3. POP-a. Većina tih uvjeta formalne je naravi, ali bi ispitivač ponekad mogao imati potrebu da razmotri uvjete iz toga članka. Jedino pitanje koje bi vjerojatno moglo predstavljati teškoću jest pitanje je li tekstualni dio koji je uključen u crteže prijeko potreban ili ne – članak 7. stavak 2. točka 11. POP-a.

U slučaju, dijagramâ kruga, blok-dijagramâ i dijagramâ toka, natuknice koje označavaju funkcionalne cjeline složenih sustava (npr. «memorija s magnetskom jezgrom», «integrator brzine») mogle bi se iz praktičnih razloga smatrati nužnima, ako omogućavaju brzo i jasno razumijevanje dijagrama.

5. Sažetak

5. Sažetak

Svrha sažetka – Prijava mora sadržavati sažetak – članak 20. stavak 1. točka 5. ZOP-a. Svrha sažetka je ukratko dati tehničke podatke o razotkrivanju izuma kako su sadržani u opisu, patentnim zahtjevima i crtežima, ako ih ima. Sažetak mora biti sastavljen tako da može efikasno poslužiti kao instrument za pretragu u određenom području tehnike. U članku 8. POP-a navode se zahtjevi koji se odnose na sažetak. Sažetak prvotno podnosi podnositelj prijave. Posao ispitivača jest odrediti njegov konačan sadržaj, koji se objavljuje u službenom glasilu zajedno s prijavom (objava HR-A2). Ispitivač bi pri tom trebao sažetak razmatrati u odnosu na prijavu kako je podnesena.

Pri određivanju konačnog sadržaja sažetka ispitivač bi trebao uzeti u obzir činjenicu da sažetak služi samo tehničkom informiranju. Sažetak se osobito ne smije upotrebljavati u svrhu tumačenja opsega zahtijevane pravne zaštite. Sažetak bi osobito trebao omogućiti procjenu postoji li potreba uvida u cijeli tekst same prijave patenta podnesene u Republici Hrvatskoj.

Sadržaj sažetka – Sažetak:

  • mora sadržavati naziv izuma,
  • mora sadržavati naznaku o području tehnike na koje se izum odnosi,
  • mora sadržavati kratak pregled biti izuma sadržanog u opisu, patentnim zahtjevima i crtežima. Taj kratak pregled mora biti sastavljen tako da omogućava jasno razumijevanje tehničkog problema, biti rješenja tog problema i osnovnog načina upotrebe ili upotreba tog izuma. Kada je prikladno, sažetak mora sadržavati kemijsku formulu koja od svih formula navedenih u prijavi najbolje karakterizira izum,
  • ne smije sadržavati izjave o tobožnjim odlikama ili vrijednosti izuma ili o teoretskoj mogućnosti njegove primjene,
  • ne smije sadržavati više od 150 riječi,
  • ako prijava sadržava crteže, podnositelj prijave mora naznačiti onu sliku crteža (ili iznimno više od jedne slike) koja se prilaže uz sažetak prilikom objave. Iza svake tehničke karakteristike navedene u sažetku i ilustrirane crtežom mora slijediti pozivna oznaka u zagradi.

Slika koja se prilaže uz sažetak – Ispitivač razmatra ne samo tekst sažetka već i izbor slika koje će se objaviti uz sažetak. Mijenja tekst u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se udovoljilo gore navedenim uvjetima. Odabire drugu sliku (ili slike) crteža ako smatra da ona bolje karakterizira izum. Pri određivanju konačnog sadržaja sažetka, ispitivač se mora usredotočiti na konciznost i jasnoću te ne smije unositi izmjene samo zbog uljepšavanja jezičnog izričaja.

Pri razmatranju sažetka podnositelj prijave i ispitivač trebali bi sažetak provjeriti prema «Kontrolnom popisu za razmatranje sažetka» koji je sadržan u Standardu WIPO-a ST. 12/A, priloženom u Dodatku 1.

Dodatak 1 - Kontrolni popis za razmatranje sažetka

Dodatak 1 - Kontrolni popis za razmatranje sažetka

Osoba koja sastavlja sažetak, nakon što je proučila opis izuma čiji sažetak sastavlja, stavlja kontrolnu oznaku u drugi stupac iza odgovarajućih kategorija navedenih u prvom stupcu. Osoba koja sastavlja sažetak mora pri njegovu sastavljanju voditi računa o zahtjevima navedenim u trećem stupcu koji odgovaraju označenim terminima iz prvog stupca. Konačno, osoba koja sastavlja sažetak može svoj završeni sažetak usporediti s označenim zahtjevima i, ako je udovoljila zahtjevima, staviti oznaku u četvrti stupac.

Ako je izum

Označi odgovarajuću kategoriju

U sažetku se navode

Ako je tako označiti da je tako

Proizvod

 

podaci o proizvodu i njegovoj upotrebi;
konstrukcija, organizacija, način proizvodnje

 

Kemijski spoj

 

podaci o kemijskom spoju (struktura, ako je prikladno);
metoda pripreme, svojstva, upotrebe

 

Smjesa

 

priroda, svojstva, upotreba;
bitni sastojci (podaci, funkcija);
omjer sastojaka, ako je bitan; priprema

 

Stroj,

uređaj,

sustav

 

priroda, upotreba; konstrukcija, organizacija;
rad

 

Postupak

Ili radnja

 

priroda postupka i karakteristična obilježja; materijal i uvjeti koji su upotrijebljeni; proizvod, ako je bitan;
ako je više koraka postupka, priroda tih koraka i odnos između njih

 

Ako su u razotkrivanju izuma navedene alternative

u sažetku se navodi alternativa kojoj se daje prednost, te se navode podaci o drugim alternativama, ako ih je moguće navesti sažeto;
ako to nije moguće, navodi se da alternative postoje i da li se bitno razlikuju od alternative kojoj se daje prednost

Ukupan broj riječi, ako je manji od 250:…………                    od 50 do 150:………….

Literatura: Standardi – ST. 12/A, travanj 1994. godine

Izvornik: Handbook on Industrial Property Information and Documentation, Publication N° 208(E), 1998, WIPO, Geneva (CH).

6. Izumi koji se odnose na biološki materijal; dostupnost javnosti

6. Izumi koji se odnose na biološki materijal; dostupnost javnosti

6.1. Biološki materijal

6.2. Dostupnost biološkog materijala javnosti

6.3. Pohrana biološkog materijala

6.1. Biološki materijal

6.1. Biološki materijal

Prijave koje se odnose na biološki materijal podložne su posebnim odredbama iz članka 20. stavaka 5. i 6. ZOP-a. i članaka od 12. do 15. POP-a. U skladu s člankom 5. stavkom 3. ZOP-a . izraz «biološki materijal» znači svaki materijal koji sadržava genetičku informaciju i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom sustavu.

Ako izum uključuje upotrebu biološkog materijala ili se odnosi na biološki materijal koji nije dostupan javnosti i koji se u prijavi patenta podnesenoj u Republici Hrvatskoj ne može opisati na način koji bi stručnoj osobi u određenom području omogućio njegovo izvođenje, smatrat će se da opis izuma udovoljava uvjetima iz članka 20. stavka 4. ZOP-a. samo onda ako je udovoljeno uvjetima iz članka 12. stavka 1. POP-a i članka 13. stavka 1. POP-a koji se odnose na pohranu živog biološkog materijala.

6.2. Dostupnost biološkog materijala javnosti

6.2. Dostupnost biološkog materijala javnosti

Prema tome, ispitivač mora utvrditi je li biološki materijal dostupan javnosti ili nije. Postoji nekoliko mogućnosti. Ispitivaču bi moglo biti poznato da je biološki materijal, npr. pekarski kvasac ili Bacillus natto dostupan stručnjacima u određenom području i da je dostupan na tržištu. To bi se moglo odnositi i na standardno pohranjeni soj ili na drugi biološki materijal za koji ispitivač zna da je pohranjen u ovlaštenoj ustanovi za pohranu i da je dostupan javnosti.

Isto tako, postoji mogućnost da je podnositelj prijave u opisu naveo dostatne podatke o karakteristikama biološkog materijala i njegovoj prethodnoj dostupnosti u ovlaštenoj ustanovi za pohranu u smislu članka 20. stavka 6. ZOP-a. Ni u jednom od tih slučajeva nije potrebno bilo kakvo daljnje postupanje. Međutim, ako podnositelj prijave nije naveo ili je naveo nedostatne podatke o dostupnosti biološkog materijala javnosti, a u pitanju je određeni soj koji nije obuhvaćen već spomenutim poznatim kategorijama, tada ispitivač mora pretpostaviti da biološki materijal nije dostupan javnosti.

Ispitivač mora provjeriti i je li biološki materijal mogao biti opisan u prijavi patenta podnesenoj u Republici Hrvatskoj tako da ga stručna osoba iz određenog područja može izvesti, kako se zahtijeva u članku 20. stavku 4. ZOP-a., tj. je li izum dostatno razotkriven. Na primjer, u mikrobiološkom postupku koji uključuje mutacije, uspješno izvođenje izuma ovisi o slučajnosti; prema tome, postoji vjerojatnost da su rezultati izuma neponovljivi i da prema tome nije udovoljeno uvjetima iz članka 20. stavka 4. ZOP-a.

6.3. Pohrana biološkog materijala

6.3. Pohrana biološkog materijala

Ako biološki materijal nije dostupan javnosti, i ako ga u prijavi nije moguće opisati na način da ga stručna osoba iz određenog područja može izvesti, ispitivač mora provjeriti:

(i) sadržava li podnesena prijava relevantne podatke o pohranjenom biološkom materijalu koji su poznati podnositelju prijave u skladu s člankom 12. stavkom 1. POP-a. Relevantni podaci odnose se na klasifikaciju biološkog materijala i značajne razlike između tog materijala i poznatog biološkog materijala. U tu svrhu, podnositelj prijave mora, u mjeri u kojoj je to moguće, navesti morfološke i biokemijske karakteristike te predloženi taksonomijski opis. Opis karakteristika bakterija može se, na primjer, naći u djelu R. E. Buchanan, N. E. Gibbons: Priručnik o taksonomiji bakterija. U odnosu na to područje trebali bi se navesti podaci o svakoj daljnjoj posebnoj morfološkoj ili fiziološkoj karakteristici koja je relevantna za prepoznavanje i razmnožavanje tog biološkog materijala, npr. o odgovarajućim hranjivim medijima (smjesa sastojaka), osobito kad su ovi potonji izmijenjeni.

Ako je pohranjen biološki materijal koji se ne može razmnožavati sam već se mora razmnožavati u biološkom sustavu (npr. virusi, bakteriofagi, plazmidi, vektori ili slobodna DNK ili RNK) gore navedeni podaci potrebni su i za takav biološki sustav. Ako je, na primjer, potreban drugi biološki materijal, kao što su stanice domaćina ili helper virusi, koji nije moguće opisati na dostatan način ili nije dostupni javnosti, i takav se materijal mora pohraniti i okarakterizirati na odgovarajući način. Osim toga, potrebno je navesti postupak za proizvodnju tog biološkog materijala u tom biološkom sustavu. U mnogim će slučajevima gore navedeni podaci već biti dani ustanovi za pohranu i bit će ih potrebno samo uključiti u prijavu (vidi pravilo 6.1. stavak (a) točku (iii) i stavak (b), Budimpeštanskog ugovora o međunarodnom priznavanju depozita mikroogranizama za potrebe patentnog postupka; u daljnjem tekstu «Budimpeštanski ugovor»);.

(ii) jesu li naziv ovlaštene ustanove za pohranu i urudžbeni broj pohrane navedeni u prijavi patenta kako se zahtijeva u članku 20. stavku 5. ZOP-a. Ako su naziv ustanove za pohranu i urudžbeni broj pohrane podneseni kasnije, nužno je provjeriti jesu li podneseni u roku iz članka 12. stavka 2. POP-a.

U svrhu pribavljanja dokaza koji se odnose na podatke što ih je podnositelj prijave naveo prema članku 20. stavku 5. ZOP-a, ispitivač, uz provjere iz gore navedenih točaka (i) i (ii) trebao bi zahtijevati potvrdu o primitku koju izdaje ovlašteno tijelo za pohranu (vidi pravilo 7.1. Budimpeštanskog ugovora) ili ekvivalentan dokaz o pohrani biološkog materijala, ako takav dokaz nije prethodno podnesen. Ako je potvrda o pohrani već podnesena u roku iz članka 12. stavka 2. POP-a, taj dokument sam po sebi smatra se dostavom podataka prema članku 12. stavku 1. točki 3. POP-a.

Osim toga, navedena ustanova za pohranu mora biti jedna od ovlaštenih ustanova prema članku 20. stavku 6. ZOP-a.

Ako nije udovoljeno bilo kojem od tih uvjeta, biološki materijal koji je u pitanju ne može se smatrati otkrivenim u skladu s člankom 20. stavkom 4. ZOP-a, pozivanjem na pohranu.

Dodatak 2: Mjerne jedinice priznate u međunarodnoj praksi

Dodatak 2: Mjerne jedinice priznate u međunarodnoj praksi

2. Jedinice koje se definiraju na temelju SI jedinica, ali nisu njihovi decimalni višekratnici ili nižekratnici

2. Jedinice koje su definirane na temelju SI jedinica, ali nisu njihovi decimalni višekratnici ili nižekratnici

Veličina

Jedinica

 

 

 

Naziv

Znak

Vrijednost

ravninski kut

okretaj *a

 

1 okretaj = 2 prad

 

grad ili gon

gon

1 gon = p/ 200 rad

 

stupanj

°

1°= p/ 180 rad

 

kutna minuta

'

1' = p/ 10 800 rad

 

kutna sekunda

"

1" = p/ 648 000 rad

vrijeme

minuta

min

1 min = 60 s

 

sat

h

1 h = 3 600 s

 

dan

d

1 d = 86 400 s

*a Ne postoji međunarodno dogovoren znak.

Predmetci navedeni u tablici u točki 1.3. smiju se upotrebljavati samo uz jedinicu «grad» ili «gon», a njihovi znakovi samo uz znak «gon».

3. Jedinice koje se upotrebljavaju sa SI jedinicama, a kojih se vrijednosti dobivaju pokusom

3. Jedinice koje se upotrebljavaju uz SI jedinice, a kojih se vrijednosti dobivaju pokusom

Jedinstvena atomska jedinica mase jednaka je 1/12 mase atoma nuklida 12C.

Elektronvolt je kinetička energija koju dobije elektron pri prolazu u vakuumu kroz razliku potencijala od 1 volt.

Veličina

Jedinica

 

 

 

Naziv

Znak

Vrijednost

masa

Jedinstvena atomska jedinica mase

u

 

1 u »1,6605655 x 10-27 kg

energija

elektronvolt

eV

1eV »1,6021892 x 10-19 J

Točna vrijednost ovih jedinica, izražena u SI jedinicama, nije poznata.

Predmetci i njihovi znakovi navedeni u tablici u točki 1.3. smiju se upotrebljavati zajedno s te dvije jedinice i s njihovim znakovima.

4. Jedinice i nazivi jedinica koje su dopuštene samo u posebnim područjima

4. Jedinice i nazivi jedinica koje su dopuštene samo u posebnim područjima

Veličina

Jedinica

 

 

 

Naziv

Znak

Vrijednost

vergencija optičkih sustava

dioptrija

 

1 dioptrija = 1 m-1

masa dragoga kamenja

metrički karat

 

1 metrički karat = 2 x 10-4 kg

ploština poljoprivrednoga ili građevnoga zemljišta

ar

a

1 a = 102 m2

duljinska masa tekstilnoga vlakna i pređe

teks

tex

1 tex = 10-6 kg.m-1

krvni tlak i tlak drugih tjelesnih tekućina

milimetar žive

mm Hg

1 mm Hg = 133,322 Pa

efektivna ploština udarnog presjeka

barn

b

1b = 10-28 m2

Predmetci i njihovi znakovi navedeni u tablici u točki 1.3. smiju se upotrebljavati zajedno s gore navedenim jedinicama i njihovim znakovima, s izuzetkom milimetra žive i njezinim znakom. Međutim, decimalni višekratnik 102 a naziva se «hektar».

5. Složene jedinice

5. Složene jedinice

Kombinacije jedinica navedenih u ovom Dodatku čine složene jedinice.
Poglavlje II.: Patentni Zahtjevi

Poglavlje II.: Patentni Zahtjevi

 1. Općenito

 2. Dvodijelni oblik i sadržaj patentnih zahtjeva

 3. Vrste patentnih zahtjeva

 4. Jasnoća i tumačenje patentnih zahtjeva

 5. Sažetost, broj patentnih zahtjeva

 6. Poduprtost patentnih zahtjeva opisom

 7. Jedinstvo izuma

1. Općenito

1. Općenito

U članku 20. stavku 1. točki 3. ZOP-a. navodi se: «Prijava patenta mora sadržavati …: jedan ili više zahtjeva za zaštitu izuma».

U članku 61. stavku 1. ZOP-a. navodi se: «Opseg isključivih prava nositelja patenta određen je patentnim zahtjevima koji su konačno prihvaćeni u postupku za priznanje patenta».

Patentni zahtjevi najvažniji su dio prijave patenta s pravnog gledišta. Oni su važni tijekom cijelog trajanja patenta, budući da određuju opseg zaštite. S druge strane, kada patent služi kao izvor tehničkih informacija, uglavnom su dostatni opis i sažetak.

Bit patentnog zahtjeva, tj. njegov raison d'être, jest definirati izum i pri tom odrediti opseg zahtijevane patentne zaštite.

Pri tom definiranju izuma potrebno je postići ravnotežu između opravdane želje izumitelja da dobije najširi mogući opseg zaštite i potrebe da izum bude jasno omeđen u odnosu na prethodno stanje tehnike.

Prema tome, idealan patentni zahtjev sadržava samo one karakteristike koje su nužne i dovoljne za postizanje toga cilja.

Općenito, patentna prijava mora sadržavati jedan patentni zahtjev ili više njih. Ti patentni zahtjevi  prema članku 20. stavak 7. ZOP-a, moraju:

  • (a) definirati predmet za koji se zahtijeva zaštita
  • (b) biti jasni i sažeti
  • (c) biti poduprti opisom.

Budući da patentni zahtjevi određuju opseg zaštite koja proizlazi iz  patenta priznatog u Republici Hrvatskoj ili prijave patenta podnesene u Republici Hrvatskoj, jasnoća patentnih zahtjeva od najveće je važnosti. Međutim, patentni zahtjevi ne stoje izdvojeno i njihov se tekst ne smije tumačiti doslovno. Opis i crteži služe tumačenju patentnih zahtjeva. Vidi članak 61. stavak 1. ZOP-a.

2. Dvodijelni oblik i sadržaj patentnih zahtjeva

2. Dvodijelni oblik i sadržaj patentnih zahtjeva

2.1. Tehničke karakteristike izuma

2.2. Dvodijelni oblik patentnih zahtjeva

2.3. Neprikladan dvodijelni oblik

2.1. Tehničke karakteristike izuma

2.1. Tehničke karakteristike izuma

U članku 6. stavku 1. POP-a navodi se: «Patentni zahtjevi moraju biti sastavljeni tako da definiraju izum isključivo tehničkim karakteristikama izuma». To znači da patentni zahtjevi ne bi trebali sadržavati navode koji se, na primjer, odnose na komercijalne prednosti ili na druge ne- tehničke karakteristike. Navodi o namjeni trebali bi se dopustiti, ako pridonose definiranju izuma. Nije potrebno da svaka karakteristika bude izražena pomoću strukturnog ograničenja. Funkcionalna ograničenja mogu biti uključena, pod uvjetom da stručna osoba u određenom području nema poteškoća u pronalaženju načina za izvođenje takve funkcije bez upotrebe inventivnih vještina.

Patentni zahtjevi za upotrebu izuma, u smislu njegove tehničke primjene, također su dopušteni.

2.2. Dvodijelni oblik patentnih zahtjeva

2.2. Dvodijelni oblik patentnih zahtjeva

(i) Dio koji se odnosi na prethodno stanje tehnike – U članku 6. stavku 3. POP-a definira se dvodijelni oblik koji svaki patentni zahtjev mora imati kada god je to moguće. U uvodnom dijelu patentnog zahtjeva ili u «dijelu koji se odnosi na prethodno stanje tehnike» najprije se navodi naziv izuma kako je naveden u obrascu P1. Zatim se u dijelu koji se odnosi na prethodno stanje tehnike navodi određenje predmeta izuma, tj. opća tehnička vrsta uređaja, postupka, itd. na koju se izum odnosi. Zatim se navode one tehničke karakteristike koje u međusobnoj kombinaciji pripadaju najbližem prethodnom stanju tehnike, a nužne su za definiranje predmeta za koji se zahtijeva zaštita.

Ovo navođenje karakteristika prethodnog stanja tehnike primjenljivo je samo na nezavisne patentne zahtjeve, a ne i na zavisne patentne zahtjeve.

Iz teksta članka 6. stavka 3. POP-a jasno je da je potrebno navesti samo one karakteristike iz prethodnog stanja tehnike koje su relevantne za izum, tj. koje su nužne za objašnjenje izuma.

Primjer: Ako se izum odnosi na fotografski aparat, ali se inventivna razina u potpunosti odnosi samo na zatvarač, za prvi dio patentnog zahtjeva dovoljno je da glasi:

«Fotoaparat koji uključuje žarišni ravni zatvarač, naznačen time …»

Nije potrebno navoditi i druge poznate karakteristike fotoaparata kao što su leća i tražilo.

(ii) Karakterizirajući dio – U drugom, karakterizirajućem dijelu patentnog zahtjeva navode se one tehničke karakteristike što ih izum dodaje prethodnom stanju tehnike, tj. tehničke karakteristike za koje se, u kombinaciji s tehničkim karakteristikama navedenim u «dijelu koji se odnosi na prethodno stanje tehnike», zahtijeva zaštita.

Ako jedan dokument iz stanja tehnike pokazuje da su jedna karakteristika ili više karakteristika navedenih u drugom dijelu patentnog zahtjeva već poznate u kombinaciji sa svim karakteristikama iz prvog dijela patentnog zahtjeva, i da u toj kombinaciji imaju isti učinak kakav imaju u punoj kombinaciji prema izumu, ispitivač bi trebao tražiti da se ta karakteristika ili te karakteristike premjeste u prvi dio patentnog zahtjeva. Međutim, kada se patentni zahtjev odnosi na novu kombinaciju i kada bi se podjela karakteristika na one koje se navode u dijelu koji se odnosi na prethodno stanje tehnike i one koje se navode u karakterizirajućem dijelu mogla ispravno obaviti na više načina, od podnositelja prijave ne bi se trebalo tražiti da karakteristike podijeli na način koji se razlikuje od načina koji je podnositelj prijave odabrao, ako njegova verzija nije pogrešna.

2.3. Neprikladan dvodijelni oblik

2.3. Neprikladan dvodijelni oblik

Od podnositelja prijave trebalo bi se tražiti da se u svojem nezavisnom patentnom zahtjevu ili svojim nezavisnim patentnim zahtjevima pridržava dvodijelnog oblika kada je, na primjer, jasno da se njegov izum odnosi na značajno poboljšanje stare kombinacije dijelova ili faza. Međutim, takav dvodijelni oblik trebao bi se upotrebljavati samo u odgovarajućim slučajevima. Postoje slučajevi u kojima je priroda izuma takva da taj oblik patentnog zahtjeva nije prikladan, jer bi, na primjer, mogao dati iskrivljenu ili pogrešnu sliku o izumu ili o najbližem prethodnom stanju tehnike.

Primjeri vrste izuma u kojima dvodijelni oblik nije prikladan jesu:

  • (a) kombinacija poznatih cjelina jednaka statusa, pri čemu inventivna razina leži samo u takvoj kombinaciji,
  • (b) izmjena poznatog kemijskog procesa, koja se razlikuje od dopune takva procesa, npr. izostavljanjem jedne tvari ili zamjene jedne tvari drugom; i
  • (c) kompleksan sustav funkcionalno međusobno povezanih dijelova, pri čemu se inventivna razina odnosi na promjene u tim dijelovima ili na njihov međusoban odnos, npr. kompleksna kombinacija elektroničkih sklopova.

U primjerima (a) i (b) dvodijelni oblik patentnog zahtjeva bio bi neprirodan i neprikladan, dok bi u primjeru (c) takav oblik patentnog zahtjeva bio pretjerano dugačak i kompliciran.

Primjer u kojem je izum nov kemijski spoj ili grupa novih kemijskih spojeva, još je jedan primjer u kojem dvodijelni oblik patentnog zahtjeva može biti neprikladan. Postoji vjerojatnost da će i u nekim drugim slučajevima podnositelj prijave pružiti uvjerljive razloge za sastavljanje patentnog zahtjeva u drukčijem obliku.

Postoji poseban slučaj u kojem bi se dvodijelni oblik patentnog zahtjeva trebao izbjeći. To je slučaj u kojem je sadržaj druge prijave patenta podnesene u Republici Hrvatskoj u smislu članka 8. stavka 3. ZOP-a (konfliktne prijave) jedino relevantno prethodno stanje tehnike. Međutim, takvo prethodno stanje tehnike trebalo bi biti jasno navedeno u opisu, ali se ono ne uzima u obzir pri odlučivanju o tome ima li izum inventivnu razinu ili nema – članak 10. stavak 2. ZOP-a.

Patentni zahtjevi, kao i opis, mogu sadržavati kemijske ili matematičke formule, ali ne i crteže. Patentni zahtjevi mogu sadržavati tablice samo ako je sadržaj patentnih zahtjeva takav da su tablice poželjne. Ispitivač se ne bi trebao protiviti upotrebi tablica u patentnim zahtjevima, ako je takav oblik prikladan.

3. Vrste patentnih zahtjeva

3. Vrste patentnih zahtjeva

3.1. Kategorije patentnih zahtjeva

3.2. Broj patentnih zahtjeva

3.3. Nezavisni i zavisni patentni zahtjevi

3.4. Alternative u patentnom zahtjevu

3.1. Kategorije patentnih zahtjeva

3.1. Kategorije patentnih zahtjeva

Postoje različite «kategorije» patentnih zahtjeva («proizvod, postupak, uređaj ili upotreba»). Za potpunu zaštitu mnogih izuma potrebni su patentni zahtjevi iz više kategorija. U stvari, postoje samo dvije osnovne vrste patentnih zahtjeva, tj. patentni zahtjevi koji se odnose na fizički predmet (proizvod, uređaj) i patentni zahtjevi koji se odnose na radnju (postupak, metodu, upotrebu).

Prva osnovna vrsta patentnog zahtjeva («patentni zahtjev za proizvod») odnosi se na tvari ili na smjese (npr. kemijski spoj ili smjesu spojeva) kao i na ma kakvu fizičku cjelinu (npr. predmet, proizvod, uređaj, stroj, sustav uređaja) što ih je osoba proizvela primjenom svojih tehničkih vještina.

Jedan patentni zahtjev može se odnositi samo na jednu određenu kategoriju.

Patentni zahtjev za proizvod koji se odnosi na fizički predmet trebao bi određivati strukturu tog proizvoda.

Primjeri:

  • Upravljački mehanizam koji sadržava automatski sklop s povratnom vezom …
  • Pleteni dio odjeće koji obuhvaća …
  • Insekticid koji se sastoji od X, Y, Z… .»
  • Komunikacijski sustav koji obuhvaća veći broj odašiljačkih i prijamnih stanica… ».

Druga osnovna vrsta patentnog zahtjeva («patentni zahtjev za postupak») odnosi se na sve vrste radnji koje uključuju upotrebu nekog materijalnog proizvoda za izvođenje postupka. Radnja se može izvoditi na materijalnim proizvodima, na energiji, na drugim postupcima (kao u kontrolnim postupcima) ili na živim bićima.

Primjer:

«Postupak za proizvodnju polipeptida prema bilo kojem od patentnih zahtjeva od 1. do 5., koji postupak obuhvaća:

  • a) pripremu odsječka DNK koji sadržava nukleotidnu sekvencu koja …
  • b) ugrađivanje navedenog odsječka DNK u ekspresijski vektor …
  • c) transformiranje stanice domaćina …
  • d) uzgoj navedenog transformanta da bi se omogućilo…»

Prijavu se može odbiti zbog nedostatka jasnoće, ako kategorija patentnog zahtjeva nije jasna – članak 20. stavak 7. ZOP-a.

3.2. Broj patentnih zahtjeva

3.2. Broj patentnih zahtjeva

Uobičajeno je da je broj nezavisnih patentnih zahtjeva u svakoj kategoriji ograničen na jedan nezavisan patentni zahtjev.

Nadalje, u članku 6. stavku 2. POP-a navodi se da «Broj patentnih zahtjeva mora biti razuman s obzirom na prirodu izuma za koji se zahtijeva zaštita. Ako postoji više patentnih zahtjeva, njihov se redoslijed označava arapskim brojkama.»

Kada je udovoljeno uvjetu o jedinstvu izuma i kada predmet izuma nije moguće obuhvatiti jednim patentnim zahtjevom, prijava može sadržavati više nezavisnih patentnih zahtjeva iste kategorije – članak 6. stavak 4. POP-a. To znači, da u odgovarajućim slučajevima ispitivač može dopustiti dva nezavisna patentna zahtjeva iste kategorije ili više njih, pod uvjetom da postoji jedinstvena izumiteljska zamisao i da patentni zahtjevi, gledani kao cjelina, udovoljavaju uvjetu sažetosti.

Slijede primjeri tipičnih situacija u kojima nije moguće postupiti po načelu jedan nezavisan patentni zahtjev po jednoj kategoriji:

  • a)       Primjeri više međusobno povezanih proizvoda:
    • električni utikač i električna utičnica,
    • odašiljač i prijamnik,
    • kemijski poluproizvodi i konačni proizvodi,
    • gen – genski konstrukt - domaćin – protein - lijek. 
  • b) Primjeri više različitih upotreba proizvoda, koje su predmet izuma:
    • patentni zahtjevi koji se odnose na drugu ili na daljnje medicinske upotrebe, kada je prva medicinska upotreba poznata.
  • c) Primjeri alternativnih rješenja određenog problema:
    • grupa kemijskih spojeva,
    • dva ili više postupaka za proizvodnju takvih spojeva.
3.3. Nezavisni i zavisni patentni zahtjevi

3.3. Nezavisni i zavisni patentni zahtjevi

Sve prijave sadržavaju jedan «nezavisan» patentni zahtjev ili više njih koji se odnose na bitne karakteristike izuma. Iza svakog takva patentnog zahtjeva može slijediti jedan zavisan patentni zahtjev ili više njih u kojima se navode specifične karakteristike tog izuma. Vidi članak 6. stavak 5. POP-a. Jasno je da svaki patentni zahtjev koji se odnosi na neku specifičnu karakteristiku izuma mora sadržavati i bitne karakteristike izuma pa prema tome mora sadržavati sve karakteristike barem jednog nezavisnog patentnog zahtjeva.

(i) Definicija zavisnog patentnog zahtjeva – Svaki patentni zahtjev koji sadržava sve karakteristike nekog drugog patentnog zahtjeva, tj. sve karakteristike navedene u njegovom «dijelu koji se odnosi na prethodno stanje tehnike» i sve karakteristike navedene u njegovom «karakterizirajućem dijelu» naziva se «zavisnim patentnim zahtjevom».

Prema članku 6. stavku 6. POP-a, takav patentni zahtjev mora sadržavati, na početku, upućivanje na onaj drugi patentni zahtjev, čije sve karakteristike uključuje.

Budući da zavisan patentni zahtjev sam po sebi ne definira sve karakteristike predmeta izuma za koji se zahtijeva zaštita, u takvu zahtjevu izrazi kao što su «karakterističan po tome» ili «karakteriziran (naznačen) time» nisu potrebni, ali su bez obzira na to dopušteni. Patentni zahtjev koji definira daljnje pojedinosti izuma može uključivati sve karakteristike jednog drugog zavisnog patentnog zahtjeva i trebao bi tada upućivati natrag na taj patentni zahtjev. Također, u nekim slučajevima zavisan patentni zahtjev može definirati određenu karakteristiku ili određene karakteristike koje se na prikladan način mogu dodati više nego jednom prethodnom patentnom zahtjevu (nezavisnom ili zavisnom) ili više njih. Iz toga proizlazi da postoji nekoliko mogućnosti: zavisan patentni zahtjev može se pozivati na jedan ili na više nezavisnih patentnih zahtjeva, na jedan ili na više zavisnih patentnih zahtjeva ili i na nezavisne i zavisne patentne zahtjeve. Uobičajeno je da se zavisan patentni zahtjev poziva na patentne zahtjeve iste kategorije.

Primjer:

  1. Skretnički uređaj koji obuhvaća porivnu šipku …i spojnu napravu …naznačen time što su predviđena dva protu-valjka koji su … .
  2. Skretnički uređaj prema patentnom zahtjevu 1, naznačen time što je zadržni klin izveden kao helikoidna tlačna opruga i … .
  3. Skretnički uređaj prema patentnom zahtjevu 1 ili 2, naznačen time što … .
  4. Skretnički uređaj prema patentnom zahtjevu 3, naznačen time što je jedan … .

Formulacija zavisnosti patentnih zahtjeva mora biti jasna tako da je iz samog izričaja nedvojbeno na koje se kombinacije misli.

Redovno nisudopuštena «otvorena» nabrajanja kao što su:

  • «prema jednom ili više patentnih zahtjeva od 3 do 8»,
  • «prema barem jednom od prethodno navedenih patentnih zahtjeva»,
  • «prema patentnim zahtjevima 4, 6, 8 i/ili 7 do 9». 

Iz definicije «zavisnog patentnog zahtjeva» slijedi da se patentni zahtjev koji sadržava pozivanje na patentni zahtjev druge kategorije ne smatra zavisnim patentnim zahtjevom.

Primjer:

  • «5. Uređaj … za izvođenje postupka iz patentnog zahtjeva 1, naznačen time …».
  • Slično tome, u primjeru u kojem se navodi utikač i utičnica, patentni zahtjev koji se odnosi na jedan dio i koji se poziva na drugi dio, koji djeluje zajednički s prvim dijelom, ne smatra se zavisnim patentnim zahtjevom.

Primjer:

«3. Utikač ….za zajedničko djelovanje s utičnicom iz patentnog zahtjeva 1, naznačen time …».

(ii) Raspored patentnih zahtjeva - Svi zavisni patentni zahtjevi koji se pozivaju samo na jedan prethodni patentni zahtjev i svi zavisni patentni zahtjevi koji se pozivaju na više prethodnih patentnih zahtjeva moraju biti, koliko je to moguće, poredani u jednu skupinu na najprikladniji mogući način. Prema tome, raspored mora biti takav da se lako može odrediti veza između međusobno povezanih patentnih zahtjeva i da se njihovo značenje u toj vezi može lako protumačiti. Ako je raspored patentnih zahtjeva takav da stvara nejasnoću u definiranju predmeta za koji se zahtijeva zaštita, ispitivač bi trebao dati primjedbu. Vidi članak 6. stavak 6. POP-a. Prvi patentni zahtjev trebao bi biti najopširniji.

Međutim, kada je odgovarajući nezavisan patentni zahtjev dopušten, ispitivač se ne bi trebao nepotrebno baviti sadržajem zavisnih patentnih zahtjeva, pod uvjetom da je provjerio da su oni uistinu zavisni, i da prema tome ni na koji način ne proširuju opseg zaštite izuma definiranog u odgovarajućem nezavisnom zahtjevu.

Ako je u nezavisnom (nezavisnim) patentnom zahtjevu (patentnim zahtjevima) upotrijebljen dvodijelni oblik, zavisni patentni zahtjevi mogu se odnositi na dodatne pojedinosti o karakteristikama ne samo karakterizirajućeg dijela, već i dijela koji se odnosi na prethodno stanje tehnike.

3.4. Alternative u patentnom zahtjevu

3.4. Alternative u patentnom zahtjevu

Patentni zahtjev, bilo nezavisan bilo zavisan, može se odnositi na alternative, pod uvjetom:

  • a) da broj i prikaz alternativa u jednom patentnom zahtjevu ne čini taj zahtjev nejasnim ili teškim za razumijevanje i
  • b) da patentni zahtjevi udovoljavaju uvjetu jedinstva izuma.

Kada se alternative odnose samo na neke karakteristike izuma, njihova se zaštita može zahtijevati u prvom patentnom zahtjevu koji se odnosi na jednu alternativu i iza kojeg slijede drugi patentni zahtjevi koji se odnose na ostale alternative.

Primjer:

«2. Stroj prema patentnom zahtjevu 1, izmijenjen tako da je karakteristika X zamijenjena karakteristikom Y.»

Treba napomenuti, se da takvi daljnji patentni zahtjevi, iako imaju oblik zavisnih patentnih zahtjeva, nisu u potpunosti zavisni, budući da ne sadržavaju sve karakteristike prvog patentnog zahtjeva, već samo neke od tih karakteristika.

4. Jasnoća i tumačenje patentnih zahtjeva

4. Jasnoća i tumačenje patentnih zahtjeva

Jasnoća - Zahtjev da patentni zahtjevi moraju biti jasni odnosi se na pojedinačne patentne zahtjeve i na patentne zahtjeve u cjelini. Jasnoća patentnih zahtjeva od najveće je važnosti s obzirom na njihovu funkciju u definiranju predmeta za koji se zahtijeva zaštita. S obzirom na razlike u opsegu zaštite, koje se mogu pripisati različitim kategorijama patentnih zahtjeva, ispitivač bi morao osigurati da tekst patentnih zahtjeva ne dovodi u sumnju pitanje njihove kategorije.

Tumačenje - Svaki patentni zahtjev morao bi glasiti tako da riječi koje su u njemu upotrijebljene imaju značenje koje je uobičajeno u relevantnom području, osim ako je u opisu određenoj riječi izričitom definicijom ili na neki drugi način dano posebno značenje. Nadalje, ako se koristi takvo posebno značenje, ispitivač bi trebao, ako je to moguće, zahtijevati da se patentni zahtjev izmijeni tako da značenje bude jasno iz samog teksta patentnog zahtjeva. Osim toga, patentni zahtjev trebao bi se tumačiti tako da se pokuša shvatiti njegov tehnički smisao. Pri tom se može odstupiti od strogo doslovnog značenja teksta patentnih zahtjeva.

4.1. Neusklađenost između patentnih zahtjeva i opisa

4.2. Relativni izrazi; nejasni izrazi

4.3. Parametri

4.4. Pozivanje na opis/crteže; pozivne oznake

4.5. Negativna ograničenja; «disclaimeri»

4.6. Bitne karakteristika izuma

4.7. Funkcionalne karakteristike u patentnim zahtjevima

4.8. Patentni zahtjevi tipa «proizvod - pomoću - postupka»

4.9. «Uređaj/ Metoda za »

4.10. Upućivanje na upotrebu; patentni zahtjevi koji se odnose na upotrebu

4.1. Neusklađenost između patentnih zahtjeva i opisa

4.1. Neusklađenost između patentnih zahtjeva i opisa

Kada postoji ozbiljna neusklađenost između patentnih zahtjeva i opisa, trebalo bi se zahtijevati da se ta neusklađenost promjenom ukloni. Ta neusklađenost može biti:

(i) Jednostavna verbalna neusklađenost

Primjer:

U opisu postoji tvrdnja koja navodi na zaključak da je izum ograničen na određenu karakteristiku, ali patentni zahtjevi nisu ograničeni na nju. Ovakvu neusklađenost moguće je ukloniti bilo proširenjem opisa, bilo ograničenjem patentnih zahtjeva.

Slično tome, ako su patentni zahtjevi ograničeni u većoj mjeri nego li je to opis, patentni zahtjevi se mogu proširiti ili se, pak, opis može ograničiti.

(ii) Neusklađenost u odnosu na očigledno bitne karakteristike

U opisu može biti navedeno ili se, pak, na temelju općeg tehničkog znanja iz opisa može zaključiti, da je određena tehnička karakteristika, a koja nije navedena u nezavisnom patentnom zahtjevu, bitna za izvođenje izuma. Drugim riječima, ta je karakteristika nužna za rješenje problema na koji se izum odnosi.

U takvom slučaju, patentni zahtjev nije jasan, jer nezavisan patentni zahtjev mora ne samo biti razumljiv s tehničke točke gledanja, nego i mora jasno definirati predmet izuma tj. mora sadržavati sve njegove bitne karakteristike. Patentni ispitivač bi trebao zahtijevati promjenu tog patentnog zahtjeva kojom bi se uključilo tu karakteristiku. Ako, u odgovoru na taj prigovor, podnositelj prijave patenta može dokazati da bi stručnjaku u odgovarajućem području bilo jasno da se iz opisa ne može zaključiti da je karakteristika o kojoj je riječ bitna, patentni ispitivač bi, naprotiv, trebao zahtijevati promjenu opisa.

(iii) Dio sadržaja opisa i/ili crteža koji nije obuhvaćen patentnim zahtjevima

Primjer:

U svim patentnim zahtjevima navodi se strujni krug u kojemu su upotrijebljeni poluvodiči, ali u jednom od načina ostvarivanja izuma navedenom u opisu i crtežima umjesto poluvodiča upotrijebljene su elektronske cijevi. I u ovom slučaju potrebno je promijeniti ili patentne zahtjeve ili opis i crteže, kako bi se uklonila neusklađenost i tako izbjegla svaka moguća nesigurnost koja bi se kasnije mogla pojaviti u pogledu značenja patentnih zahtjeva.

Prigovor bi trebalo staviti i u slučaju kada u opisu postoje općeniti navodi, koji na nejasan i neprecizno definiran način naznačuju moguće proširenje opsega zaštite. Napose, trebalo bi se prigovoriti zbog svakog navoda koji upućuje na «duh» izuma.

4.2. Relativni izrazi; nejasni izrazi

4.2. Relativni izrazi; nejasni izrazi

Poželjno je da se u patentnom zahtjevu ne upotrebljavaju relativni izrazi kao što su «tanak», «širok» ili «jak». Ako se takav izraz pojavljuje u patentnom zahtjevu, potrebno ga je ili definirati ili izostaviti. Međutim, prigovor nije potreban ako relativan izraz ima precizno i dobro poznato značenje u odnosnom području, npr. «visokofrekvencijsko pojačalo». Ako izraz nema dobro poznato značenje, trebao bi biti, ako je moguće, zamijenjen preciznijom riječi koja je upotrijebljena na nekom drugom mjestu u izvornom razotkrivanju izuma. Kada u opisu izuma ne postoji temelj za jasnu definiciju izraza i ako izraz nije bitan za izum, uobičajeno je zadržati ga u patentnom zahtjevu. Njegovo bi izostavljanje općenito vodilo proširenju predmeta za koji se zahtijeva zaštita u prijavi kako je podnesena – članak 33. ZOP-a. Međutim, u patentnom zahtjevu ne može se dopustiti nejasan izraz, ako je taj izraz bitan za izum. Isto tako, podnositelj prijave ne može upotrijebiti nejasan izraz kako bi svoj izum učinio različitim od prethodnog stanja tehnike. 

(i) «Oko», «približno» – Kada god je upotrijebljena riječ «oko» ili sličan izraz kao što je «približno», potrebno mu je posvetiti posebnu pozornost. Takva se riječ može odnositi, na primjer, na određenu vrijednost (npr. «oko 200°C) ili na interval (npr. «od oko x do oko y). U svakom takvu slučaju ispitivač bi morao procijeniti je li značenje dostatno jasno u sklopu teksta prijave kao cjeline. Međutim, takva bi se riječ mogla dopustiti samo onda ako njezina prisutnost ne sprečava da se izum, s obzirom na novost i inventivnu razinu, jasno razlikuje od prethodnog stanja tehnike.

(ii) Žigovi – upotreba žigova i sličnih izraza u patentnim zahtjevima nije dopuštena, budući da se ne može jamčiti da se proizvod ili karakteristika koja se navodi pod tim nazivom neće izmijeniti tijekom trajanja patenta. U iznimnim slučajevima takvi se izrazi mogu dopustiti, ako njihovu upotrebu nije moguće izbjeći i ako su općenito poznati po svojem preciznom značenju.

(iii) Neobvezne karakteristike – Izrazi kao što su «po mogućnosti», «na primjer», «kao što je» ili «detaljnije» moraju se pažljivo promotriti i provjeriti kako ne bi unosili nejasnoću. Izrazi takve vrste nemaju nikakav ograničavajući učinak na opseg patentnih zahtjeva. Drugim riječima, karakteristika koja slijedi iza takva izraza smatra se potpuno neobveznom.

4.3. Parametri

4.3. Parametri

Kada se izum odnosi na kemijski spoj, taj spoj u patentnom zahtjevu može biti karakteriziran na razne načine, naime njegovom kemijskom formulom, kao proizvod nekog postupka ili, u iznimnim slučajevima, njegovim parametrima. Karakteriziranje kemijskog spoja samo njegovim parametrima, ne bi se, kao opće pravilo, smjelo dopustiti. Međutim, takvo karakteriziranje moglo bi se dopustiti u onim slučajevima u kojima izum nije moguće odgovarajuće definirati na bilo koji drugi način. To bi se moglo dogoditi u slučaju makromolekularnih lanaca. Ali u takvim slučajevima za karakteriziranje spoja trebali bi se upotrijebiti samo parametri koji su uobičajeni u tom području. Ispitivač bi morao biti svjestan mogućnosti da podnositelji prijava pokušavaju upotrijebiti neuobičajene parametre kako bi prikrili nedostatak novosti.
4.4. Pozivanje na opis/crteže; pozivne oznake

4.4. Pozivanje na opis/crteže; pozivne oznake

Vidi članak 6. stavak 7. POP-a. Patentni zahtjevi ne smiju se u pogledu tehničkih karakteristika izuma pozivati na opis i crteže. Osobito se ne smiju pozivati navodom «kao što je to opisano u dijelu … opisa» ili «kao što je prikazano na slici 2 crteža».

Primjer dopuštene iznimke bio bi primjer u kojem izum uključuje neki poseban oblik, prikazan crtežima, koji nije moguće lako definirati bilo riječima bilo jednostavnom matematičkom formulom. Drugi poseban slučaj jest slučaj u kojem se izum odnosi na kemijske proizvode čije je neke od karakteristika moguće definirati samo grafovima ili dijagramima.

Pozivne oznake– Vidi članak 6. stavak 8. POP-a. Ako postoje crteži i ako bi tehničke karakteristike navedene u patentnim zahtjevima postale razumljivije povezivanjem tih karakteristika s odgovarajućim karakteristikama u crtežima (npr. kada je prikazan cijeli stroj), tada bi se takvo povezivanje trebalo obaviti stavljanjem odgovarajućih pozivnih oznaka u zagradama iza karakteristika navedenih u patentnim zahtjevima. To bi se trebalo učiniti u oba dijela patentnih zahtjeva koji imaju poželjan dvodijelan oblik. Međutim, te se pozivne oznake ne smiju tumačiti tako da ograničavaju opseg patentnih zahtjeva, već samo kao pomoć za lakše razumijevanje određenog predmeta za koji se zahtijeva zaštita.

4.5. Negativna ograničenja; «disclaimeri»

4.5. Negativna ograničenja; «disclaimeri»

(i) Disclaimeri otkriveni u prijavi kako je podnesena Predmet patentnog zahtjeva obično je definiran pozitivnim karakteristikama koje naznačuju prisutnost određenih tehničkih elemenata. Međutim, u iznimnim slučajevima, predmet za koji se zahtijeva zaštita može se ograničiti upotrebom negativnog ograničenja u kojem se izrijekom navodi da su određene karakteristike odsutne.

To se može učiniti kako bi se, na primjer, uklonili nepatentibilni načini ostvarivanja izuma razotkriveni u prijavi kako je podnesena ili, ako se iz prijave kako je podnesena može zaključiti da je neka karakteristika izuma odsutna. Disclaimeri mogu biti sadržani u patentnom zahtjevu i prilikom njegova podnošenja, i to najčešće u području kemije spojeva.

Primjer:

Ako patentni zahtjev koji se odnosi na spojeve opisane Markush-ovom formulom (posebne kemijske strukture s mnogo varijabilnih fragmenata) obuhvaća neki spoj koji je poznat iz prethodnog stanja tehnike, ali za upotrebu koja se razlikuje od upotrebe spojeva za koje se zahtijeva zaštita, podnositelj prijave može ga isključiti disclaimerom ugrađenim u patentni zahtjev kako je podnesen.

Negativna ograničenja kao što su to disclaimeri, trebala bi biti dopuštena samo onda kada dodavanje pozitivnih karakteristika u patentni zahtjev ili ne bi jasnije i sažetije definirale predmet izuma koji je još uvijek moguće zaštititi, ili bi neopravdano ograničile opseg patentnog zahtjeva.

(ii) Disclaimeri koji nisu otkriveni u prijavi kako je podnesena
Disclaimeri se mogu uvesti u prijavu nakon njezina podnošenja iz raznih razloga, ali najčešće kako bi se izbjegao prigovor u pogledu novosti s obzirom na određeni dio prethodnog stanja tehnike. Ispitivač mora pažljivo provjeriti povređuje li uvođenje disclaimera članak 33. ZOP-a, tj. proširuje li se njegovim uvođenjem sadržaj prijave.

Ograničavanjem opsega nekog patentnog zahtjeva kroz upotrebu disclaimera da bi se isključilo neku tehničku karakteristiku koja nije razotkrivena u prijavi patenta kako je podnesena, ne povređuje se članak 33. ZOP-a u sljedećim slučajevima:

Anticipacija je slučajna ako je tako nepovezana s izumom za koji se zahtijeva zaštita ili je tako daleko od takva izuma, da je stručnjak u određenom području ne bi nikad uzeo u obzir pri izradi takva izuma. Slučajna anticipacija izuma nema nikakve veze s poučavanjem izuma za koji se zahtijeva zaštita, budući da ono nije relevantno za ispitivanje inventivne razine.

To je slučaj kada isti spojevi služe kao polazni materijal u potpuno različitim reakcijama iz kojih se dobivaju različiti konačni proizvodi. Slično tome, slučajno razotkrivanje je kada je kemijski spoj otkriven u prethodnom stanju tehnike za upotrebu koja se u potpunosti razlikuje od upotrebe spojeva za koje se zahtijeva zaštita.

Primjer: Dopušteno je umetnuti izraz «ne-ljudski» kako bi se udovoljilo zahtjevima iz članka 7. stavka 1. ZOP-a.

Međutim, neotkriveni disclaimer nije dopušten:

  • (a) ako bi se njime isključili neuspješni načini ostvarivanja izuma ili bi se ispravili nedostaci nedostatnog razotkrivanja (članak 20. stavak 4. ZOP-a.),
  • (b) ako daje tehnički doprinos.

Neotkriveni disclaimer, napose, nije dopušten ako je takvo ograničenje relevantno za utvrđivanje inventivne razine.

Primjer: ako se disclaimer odnosi na spoj koji je poznat u prethodnom stanju tehnike u odnosu na istu upotrebu kao i spojevi za koje se zahtijeva zaštita.

Disclaimerom se ne bi trebalo ukloniti više sadržaja no što je to potrebno, bilo za ponovnu uspostavu novosti, bilo za isključenje sadržaja koji je izuzet od patentibilnosti iz ne-tehničkih razloga. Patentni zahtjev koji sadržava disclaimer mora udovoljavati uvjetima iz članka 20. stavka 7. ZOP-a koji se odnose na jasnoću i sažetost. U interesu transparentnosti patenta, u opisu bi se trebalo navesti prethodno stanje tehnike koje je isključeno, i trebala bi se objasniti veza između prethodnog stanja tehnike i disclaimera.

4.6. Bitne karakteristika izuma

4.6. Bitne karakteristika izuma

U nezavisnom patentnom zahtjevu trebale bi biti izričito navedene sve bitne karakteristike koje su potrebne za definiranje izuma – članak 6. stavak 1. POP-a. Iznimka je, kada se takve karakteristike razumijevaju upotrijebljenim generičkim nazivima, npr. «bicikl», u patentnom zahtjevu koji se odnosi na bicikl nije potrebno navoditi prisutnost kotača.

4.7. Funkcionalne karakteristike u patentnim zahtjevima

4.7. Funkcionalne karakteristike u patentnim zahtjevima

(i) Nije potrebno da svaka karakteristika u patentnom zahtjevu bude izražena u smislu strukturnog ograničenja. Funkcionalna ograničenja mogu biti uključena, pod uvjetom da stručnjak u određenom području nema poteškoća u pronalaženju načina za izvođenje takve funkcije bez upotrebe inventivne vještine.

Dopušteno je da patentni zahtjev opširno definira neku karakteristiku pomoću njene funkcije, čak i onda kada je u opisu dan samo jedan primjer te karakteristike, ako bi stručni čitatelj mogao procijeniti da bi se neko drugo sredstvo moglo upotrijebiti za istu funkciju.

Primjer:

«Sredstvo za otkrivanje položaja terminala» u patentnom zahtjevu moglo bi biti poduprto sa samo jednim primjerom koji obuhvaća granični prekidač, jer je stručnjaku očigledno da bi se umjesto njega moglo upotrijebiti, npr. fotoćeliju ili rastezni senzor.

Općenito, međutim, ako je cijeli sadržaj prijave takav da ostavlja dojam da se neka funkcija mora izvesti na određeni način, bez ikakve naznake da su predviđeni i druga sredstva, a patentni je zahtjev sastavljen tako da obuhvaća druga sredstva ili sva sredstva za izvođenje te funkcije, stavlja se prigovor. Osim toga, nije dostatno da je u opisu nejasno navedeno da je moguće upotrijebiti i druga sredstva, ako nije potpuno jasno koja bi to sredstva mogla biti ili kako bi se ta sredstva mogla upotrijebiti.

(ii) Rezultat koji se želi postići /»desiderata patentni zahtjevi» - Opseg zaštite definiran patentnim zahtjevima mora biti onoliko precizan koliko to izum dopušta. Opće je pravilo, da ne bi trebali biti dopušteni patentni zahtjevi kojima se pokušava definirati izum ili neka njegova karakteristika pomoću rezultata koji se želi postići. Međutim, takvi se patentni zahtjevi mogu dopustiti ako je izum moguće definirati samo na takav način i ako je rezultat takav da se može neposredno i sigurno provjeriti pokusima ili postupcima koji su na odgovarajući način navedeni u opisu i koji ne obuhvaćaju ništa drugo osim pokusa i pogreške. 

Primjer:

Izum se može odnositi na pepeljaru u kojoj će se tinjajući opušak cigarete automatski ugasiti zahvaljujući obliku i relativnim dimenzijama te pepeljare. Ovo potonje može znatno varirati na način koji je teško definirati, pri čemu se uvijek postiže željeni učinak. Ako je u patentnom zahtjevu dana specifikacija konstrukcije i oblika pepeljare na najjasniji mogući način, relativne dimenzije mogu se, ipak, definirati upućivanjem na rezultat koji se želi postići, pod uvjetom da su u specifikaciju uključene upute koje čitatelju omogućavaju da odredi potrebne dimenzije rutinskim probnim postupkom.

4.8. Patentni zahtjevi tipa «proizvod - pomoću - postupka»

4.8. Patentni zahtjevi tipa «proizvod – pomoću – postupka»

Uobičajeno je da patentni zahtjevi definiraju proizvod pomoću njegovih tehničkih karakteristika. Na primjer, neki se uređaj može opisati pomoću njegovih sastavnih dijelova, a neki se kemijski spoj može definirati pomoću njegove molekularne strukture.

Patentni zahtjevi koji se odnose na proizvode definirane postupkom proizvodnje dopušteni su samo onda ako proizvodi sami po sebi udovoljavaju uvjetima koji se odnose na patentibilnost, tj. da su, između ostaloga, novi i inventivni. Proizvod nije nov samo zbog činjenice da je proizveden novim postupkom.

Patentni zahtjev koji proizvod definira pomoću postupka mora se tumačiti kao patentni zahtjev koji se odnosi na sam proizvod.

Primjer:

Patentni zahtjev koji se odnosi na octenu kiselinu definiran izričito novim i inventivnim postupkom njezine proizvodnje ne može se smatrati novim, budući da je proizvod, octena kiselina, istovjetan s poznatim spojem, bez obzira na način njegove pripreme.

Patentni zahtjev može, na primjer, biti u obliku «Proizvod X koji se može dobiti postupkom Y». Bez obzira na to što je u patentnom zahtjevu tipa «proizvod – pomoću – postupka», upotrijebljen izraz «može se dobiti», «dobiven», «neposredno dobiven» ili neka druga ekvivalentna riječ, takav patentni zahtjev ipak se odnosi na sam proizvod i iz njega proizlazi potpuna zaštita tog proizvoda.

4.9. «Uređaj/ Metoda za »

4.9. «Uređaj/ Metoda za …»

Ako patentni zahtjev počinje riječima: «Uređaj za izvođenje postupka …» to se mora tumačiti tako kao da znači samo uređaj «prikladan za» izvođenje određenog postupka. Neki uređaj koji bi inače imao sve karakteristike navedene u patentnim zahtjevima, a koji ne bi bio prikladan za navedenu namjenu ili koji bi se morao preinačiti kako bi mogao biti upotrijebljen na takav način, ne bi se trebao smatrati obuhvaćenim takvim patentnim zahtjevom.

Na sličan način razmatra se i patentni zahtjev koji se odnosi na proizvod namijenjen određenoj upotrebi. 

Primjer:

Ako se patentni zahtjev odnosi na «kalup za lijevani čelik» to znači da u pogledu takva kalupa postoje određena ograničenja. Prema tome, takav se patentni zahtjev ne bi odnosio na plastičnu posudu za oblikovanje kockica leda čije je talište mnogo niže od tališta čelika.

Primjer:

Ako se patentni zahtjev odnosi na «kuku za dizalicu» to znači, npr., da kuka ima određene dimenzije i određenu čvrstoću. Prema tome, takav se patentni zahtjev nikad ne bi mogao odnositi na udicu, ali kuka koja ima potrebne dimenzije i potrebnu čvrstoću kao i sve druge karakteristike navedene u takvom patentnom zahtjevu oduzela bi novost tom zahtjevu, bez obzira na to je li u njemu navedeno da je to kuka za dizalicu ili da to nije.

Slično tomu, patentni zahtjev koji se odnosi na tvar ili na sastav za određenu upotrebu, trebao bi se tumačiti kao da znači, zapravo, tvar «prikladnu za» navedenu upotrebu ili sastav «prikladan za» navedenu upotrebu. Neki poznat proizvod koji je sam po sebi isti kao i tvar definirana u patentnom zahtjevu ili kao i sastav definiran u patentnom zahtjevu, ali koji su u obliku koji nije prikladan za navedenu upotrebu, ne bi oduzeo novost tom patentnom zahtjevu.

Opća načela takva tumačenja ne primjenjuju se na patentni zahtjev koji se odnosi na poznatu tvar ili na poznati sastav za upotrebu u kirurškoj metodi, metodi liječenja ili u dijagnostičkoj metodi. Više o tomu vidi u Dijelu B, Poglavlju I. točki 3.8.

4.10. Upućivanje na upotrebu; patentni zahtjevi koji se odnose na upotrebu

4.10. Upućivanje na upotrebu; patentni zahtjevi koji se odnose na upotrebu

Kada se patentnim zahtjevom nastoji definirati izum navođenjem karakteristika upotrebe uređaja, postoji mogućnost da takav patentni zahtjev bude nejasan.

Primjer:

Patentni zahtjev koji glasi «Kutija za odlaganje kazeta s magnetnim vrpcama u okomitom položaju, naznačena time, što su odložene kazete više od gornjih rubova kutije kako bi se olakšalo njihovo vađenje» nije jasan. Patentni zahtjev, iako se odnosi na kutiju, ne definira samu kutiju, već odnos između kutije i kazeta. U takvu patentnom zahtjevu mora se ili jasno navesti veličina kutije, što se, ako se želi, može učiniti definiranjem veličine kazeta ili se takav patentni zahtjev mora odnositi na kombinaciju kutije i kazeta.

Primjer:

«Kutija za odlaganje koja sadržava magnetne vrpce u okomitom položaju …».

Patentni zahtjevi koji se odnose na upotrebu - Za potrebe ispitivanja, patentni zahtjev koji se odnosi na «upotrebu» i koji i koji glasi «Upotreba tvari X kao insekticida» trebao bi se smatrati ekvivalentom patentnog zahtjeva koji se odnosi na «postupak» i koji je oblika «Postupak uništavanja insekata upotrebom tvari X».

Prema tome, patentni zahtjev navedenog oblika ne bi se trebao tumačiti tako kao da se odnosi na samu tvar X, jer bi se moglo smatrati (npr. dodavanjem aditiva) kao da je predviđena za upotrebu kao insekticid. Patentni zahtjev navedenog oblika ima drukčiji opseg zaštite od patentnog zahtjeva koji se odnosi na proizvod «Tvar X koja je predviđena za upotrebu kao insekticid».

Slično tomu, patentni zahtjev koji se odnosi na «Upotrebu tranzistora u sklopu za pojačavanje» bio bi ekvivalentan patentnom zahtjevu koji se odnosi na postupak «Postupak za pojačavanje upotrebom sklopa koji sadrži tranzistor» i ne bi se trebao tumačiti tako kao da se upućuje ni na «patentni zahtjev za proizvod» za «Sklop za pojačavanje u kojem je upotrijebljen tranzistor», niti na «patentni zahtjev za postupak» za «Postupak za upotrebu tranzistora u izvedbi takvog sklopa».

5. Sažetost, broj patentnih zahtjeva

5. Sažetost, broj patentnih zahtjeva

Uvjet da patentni zahtjevi moraju biti sažeti odnosi se na patentne zahtjeve u cjelini kao i na pojedinačne patentne zahtjeve. Broj patentnih zahtjeva mora se razmatrati u odnosu na prirodu izuma koji podnositelj prijave nastoji zaštititi. Neopravdano ponavljanje izričaja u patentnim zahtjevima trebalo bi se izbjeći upotrebom zavisnog oblika patentnih zahtjeva. Više o nezavisnim patentnim zahtjevima iste kategorije vidi u Dijelu A Poglavlju II. točki 3.

Dok ispitivač ne bi trebao prigovoriti razumnom broju zavisnih patentnih zahtjeva koji upućuju na određene poželjne karakteristike izuma, trebao bi prigovoriti velikom broju beznačajnih patentnih zahtjeva.

Upotreba velikog broja nezavisnih patentnih zahtjeva i neopravdano ponavljanje izričaja morali bi se izbjegavati. Iako ispitivač ne bi trebao prihvatiti nepotrebno velik broj nezavisnih patentnih zahtjeva, ne bi trebao zauzeti previše akademski ili strog stav.

Neke prijave često sadržavaju prevelik broj patentnih zahtjeva čiji se sadržaj preklapa, tako da nije udovoljeno uvjetima koji se odnose na sažetost i jasnoću patentnih zahtjeva. U takvim bi slučajevima ispitivač trebao zahtijevati da se patentni zahtjevi iznova napišu, tako da u svakoj kategoriji bude najmanji mogući broj potrebnih nezavisnih patentnih zahtjeva. U slučajevima u kojima upotreba mnogo nezavisnih patentnih zahtjeva onemogućava dostatno ispitivanje, npr., kada različiti prikazi izuma u patentnim zahtjevima otežavaju određivanje predmeta za koji se zahtijeva zaštita, prvo priopćenje ispitivača moglo bi se ograničiti na prigovor kojim on traži da se prije daljnjeg ispitivanja, patentni zahtjevi iznova napišu. Također bi bilo prikladno obaviti ispitivanje samo prvog nezavisnog patentnog zahtjeva i njegovih zavisnih patentnih zahtjeva.

6. Poduprtost patentnih zahtjeva opisom

6. Poduprtost patentnih zahtjeva opisom

Patentni zahtjevi moraju biti poduprti opisom. To znači da sadržaj svakog patentnog zahtjeva mora imati svoj temelj u opisu. Opseg patentnih zahtjeva ne smije biti širi no što to je opravdano opsegom opisa i crteža te doprinosom određenom području tehnike.

Većina patentnih zahtjeva jesu poopćenja iz jednog ili više pojedinačnih primjera. U svakom pojedinom slučaju, ispitivač mora donijeti odluku o dopuštenom opsegu poopćenja u svijetlu najbližeg prethodnog stanja tehnike. Stoga, izum koji otvara potpuno novo područje ima pravo na više općenitosti od onoga koji se odnosi na poboljšanja u poznatoj tehnologiji.

Primjeren tekst patentnog zahtjeva jest onaj koji nije tako širok da izlazi iz opsega izuma i nije tako ograničen da podnositelju prijave uskraćuje opravdanu nagradu za razotkrivanje njegova izuma. Podnositelju prijave trebalo bi se dopustiti da obuhvati sve očigledne modifikacije, ekvivalente i upotrebe onoga što je opisao. Osobito, ako je razumno predvidjeti da sve varijante obuhvaćene patentnim zahtjevima imaju svojstva ili upotrebe što im podnositelj prijave pripisuje u opisu, trebalo bi mu se dopustiti da prema tome sastavi svoje patentne zahtjeve.

Prigovor zbog nedostatka poduprtosti - U pravilu bi se patentni zahtjev trebao smatrati poduprtim opisom, osim ako se opravdano vjeruje da stručna osoba u određenom području ne bi mogla, na temelju podataka navedenih u prijavi kako je podnesena, rutinskim metodama za izvođenje pokusa ili analiza, proširiti određeno poučavanje iz opisa na cijelo područje za koje se zahtijeva zaštita. Međutim, poduprtost mora biti tehničkog karaktera. Nejasni navodi ili tvrdnje koji nemaju tehnički sadržaj nisu nikakav temelj.

Budući da bi ispitivač trebao postaviti prigovor zbog nedostatka poduprtosti samo onda kada za to ima opravdane razloge, slijedi da bi u slučaju sumnje on trebao presuditi u korist podnositelja prijave («in dubio pro reo»).

Pitanje poduprtosti pojašnjeno je sljedećim primjerima:

Primjer (a):

Patentni zahtjev odnosi se na postupak za tretiranje svih vrsta «biljnih presadnica» izlaganjem takvih sadnica kontroliranom udaru hladnoće koji je takva trajanja i intenziteta da proizvodi određene rezultate. U opisu se razotkriva postupak primijenjen na samo jednu vrstu. Budući da je dobro poznato da se biljke uvelike razlikuju po svojim svojstvima, postoje opravdani razlozi za vjerovanje da takav postupak nije primjenljiv na sve biljne presadnice. Podnositelj prijave mora ograničiti svoj patentni zahtjev na određenu vrstu bilja navedenu u opisu, osim ako može predočiti uvjerljive dokaze da je takav postupak ipak općenito primjenljiv. Sama tvrdnja da je postupak primjenljiv na sve biljne presadnice nije dostatna.

Primjer (b):

Patentni zahtjev odnosi se na određenu metodu tretiranja «odljevaka od sintetičke smole» radi postizanja određenih izmjena njezinih fizičkih karakteristika. Svi opisani primjeri odnosili su se na termoplastične smole, a metoda se čini neprikladnom za termostabilne smole. Podnositelj prijave mora svoj patentni zahtjev ograničiti na termoplastične smole, osim ako može predočiti dokaze da je takva metoda ipak primjenljiva na termostabilne smole.

Prigovor zbog nedostatka poduprtosti može se često, kao u gornjim primjerima, smatrati prigovorom zbog nedostatnog razotkrivanja izuma, pri čemu se prigovor sastoji u tomu da razotkrivanje nije dostatno da bi stručnjak u određenom području mogao izvesti «izum» u cijelom širokom polju u kojem je zatražena patentna zaštita.

Podupiranje zavisnih patentnih zahtjeva - Kada je određeni sadržaj za koji se zahtijeva zaštita jasno razotkriven u patentnom zahtjevu prijave kako je podnesena, ali uopće nije spomenut u opisu, dopušteno je promijeniti opis kako bi se takav sadržaj uključio.

Kada je u pitanju zavisan patentni zahtjev, dostatno je u opisu navesti da je određeni način ostvarivanja izuma prikazan u patentnom zahtjevu.

7. Jedinstvo izuma

7. Jedinstvo izuma

7.1. Opće napomene

7.2. Posebne tehničke karakteristike

7.3. Patentni zahtjevi različitih kategorija

7.4. Nedostatak jedinstva «a priori»; «a posteriori»

7.5. Zavisni patentni zahtjevi

7.1. Opće napomene

7.1. Opće napomene

Osnovno pravilo koje se odnosi na jedinstvo izuma navodi se u članku 18. stavku 1. ZOP-a i glasi «Za svaki izum podnosi se posebna prijava patenta.»

Osim toga, u članku 18. stavku 2. ZOP-a propisano je «Jednom prijavom patenta može se zahtijevati priznanje patenta i za više izuma samo ako su ti izumi međusobno tako povezani da se njima ostvaruje jedinstvena izumiteljska zamisao.»

Ova druga alternativa, tj. skupina povezana jedinstvenom zamisli, može dovesti do velikog broja nezavisnih patentnih zahtjeva iste kategorije, ali još češće, do velikog broja nezavisnih patentnih zahtjeva različitih kategorija.

Može se vidjeti da primjena članka 18. stavka 2. ZOP-a zahtijeva ispitivanje koje uključuje pretraživanje dokumenata i procjenu novosti i inventivne razine.

Manja važnost– Uvjet koji se odnosi na jedinstvo izuma nije stvar od veće važnosti, jer nedostatak jedinstva izuma nije razlog za proglašenje patenta ništavim. Ostaju financijski razlozi koji se temelje na činjenici da uglavnom sve pristojbe imaju utvrđen iznos. Pri propisivanju standarda koji se odnosi na jedinstvo, zakonodavac želi zadržati broj slučajeva koji rješava Državni zavod za intelektualno vlasništvo u razumnim okvirima, a osobito broj slučajeva u području pretraživanja i ispitivanja. U suprotnom, izumitelji – pojedinci, čije prijave najčešće nisu jako složene, morali bi plaćati za velike međunarodne kompanije koje često u jednu prijavu uključuju više uzastopnih izuma iz istog područja.

7.2. Posebne tehničke karakteristike

7.2. Posebne tehničke karakteristike

U sljedećem objašnjenju navodi se kako se utvrđuje je li udovoljeno uvjetu iz članka 18. stavka 2. ZOP-a ili nije, kada se čini da je u pitanju više izuma.

Veza između izuma koja se zahtijeva u članku 18. stavku 2. ZOP-a mora biti tehnička veza koja je izražena u patentnim zahtjevima izrijekom istim ili odgovarajućim posebnim tehničkim karakteristikama.

Izraz «posebne tehničke karakteristike» znači, u bilo kojem patentnom zahtjevu, određenu tehničku karakteristiku ili određene tehničke karakteristike koje definiraju doprinos kojim izum za koji se zahtijeva zaštita, gledan kao cjelina, mijenja prethodno stanje tehnike. Nakon što su prepoznate sve posebne tehničke karakteristike svakog izuma, mora se utvrditi postoji li veza između tih izuma ili ne postoji i, osim toga, obuhvaća li ta veza posebne tehničke karakteristike ili ne obuhvaća. Nije nužno da su posebne tehničke karakteristike iste u svakom izumu.

Trebalo bi biti jasno da bi ta veza trebala postojati između odgovarajućih tehničkih karakteristika. Primjer odgovarajućih tehničkih karakteristika jest sljedeći: u jednom patentnom zahtjevu tehnička karakteristika koja daje elastičnost jest metalna opruga, a u drugom je to kotur gume.

7.3. Patentni zahtjevi različitih kategorija

7.3. Patentni zahtjevi različitih kategorija

(i) Više nezavisnih patentnih zahtjeva različitih kategorija može tvoriti skupinu izuma koji su međusobno povezani tako da se njima ostvaruje jedinstvena izumiteljska zamisao. Napose, članak 18. stavak 2. ZOP-a trebao bi se tumačiti tako kao da dopušta da jedna prijava sadržava bilo koju od sljedećih kombinacija patentnih zahtjeva različitih kategorija:

  • (a) nezavisan patentni zahtjev za određeni proizvod, nezavisan patentni zahtjev za postupak posebno prilagođen za proizvodnju tog proizvoda i nezavisan patentni zahtjev za upotrebu tog proizvoda ili
  • (b) nezavisan patentni zahtjev za određeni postupak, nezavisan patentni zahtjev za uređaj posebno konstruiran ili za sredstvo posebno konstruirano za izvođenje tog postupka ili
  • (c) nezavisan patentni zahtjev za određeni proizvod, nezavisan patentni zahtjev za postupak posebno prilagođen za proizvodnju tog proizvoda i nezavisan patentni zahtjev za uređaj posebno konstruiran ili za sredstvo posebno konstruirano za izvođenje tog postupka

Izraz «posebno konstruiran za» ne znači «isključivo konstruiran za».

Moguće su i druge kombinacije nezavisnih patentnih zahtjeva koje ne povređuju uvjet jedinstva izuma.

Više nezavisnih patentnih zahtjeva različitih kategorija može se odnositi na skupinu izuma koji su međusobno povezani tako da se njima ostvaruje jedinstvena izumiteljska zamisao, pri čemu postoji veza npr. između proizvoda i postupka njegove proizvodnje ili veza između postupka i uređaja za izvođenje tog postupka.

Na primjer, kada su za dva međusobno povezana predmeta, kao što su to odašiljač i prijamnik, dopušteni nezavisni patentni zahtjevi, to ne znači da je podnositelju prijave dopušteno da u jednu prijavu uključi četiri dodatna nezavisna patentna zahtjeva: dva patentna zahtjeva za postupak za proizvodnju odašiljača odnosno prijamnika i dva patentna zahtjeva za upotrebu odašiljača odnosno prijamnika.

Osim toga, bitno je da jedinstvena izumiteljska zamisao povezuje patentne zahtjeve različitih kategorija.

Postojanje u svakom patentnom zahtjevu izraza kao što su «posebno prilagođen za» ili «posebno konstruiran za» nužno ne znači postojanje jedinstvene izumiteljske zamisli.

(ii) Poluproizvodi i konačni proizvodi – Trebalo bi se smatrati da u kontekstu poluproizvoda i konačnih proizvoda jedinstvo izuma postoji kada:

  • (a) poluproizvodi i konačni proizvodi imaju isti bitan strukturni element, tj. kada su njihove osnovne kemijske strukture iste ili kada su njihove kemijske strukture u tehničkom smislu usko međusobno povezane, pri čemu poluproizvod unosi bitan strukturni element u konačan proizvod, i
  • (b) poluproizvodi i konačni proizvodi tehnički su međusobno povezani, tj. konačan proizvod neposredno je proizveden iz poluproizvoda ili je odvojen od njega malim brojem poluproizvoda koji svi sadržavaju isti bitan strukturni element.

(iii) Alternative – Zaštita alternativnih oblika izuma može se zahtijevati ili u više patentnih zahtjeva ili u jednom patentnom zahtjevu. U potonjem slučaju možda neće odmah biti vidljivo da postoje dvije alternative kao nezavisni oblici. Međutim, pri utvrđivanju postojanja jedinstva izuma u oba slučaja trebalo bi primijeniti iste kriterije, pa bi tako nedostatak jedinstva izuma mogao postojati i u jednom patentnom zahtjevu.

(iv) Markush-ovo grupiranje – Kada se u jednom patentnom zahtjevu definiraju (kemijske ili nekemijske) alternative, tj. takozvano «Markush-ovo grupiranje», smatra se da jedinstvo izuma postoji, ako su alternative slične naravi.

Kada se Markush-ovo grupiranje odnosi na alternative kemijskih spojeva, trebalo bi se smatrati da su slične naravi kada:

  • (a) sve alternative imaju zajedničko svojstvo ili zajedničku djelovanje, i
  • (b) prisutna je zajednička struktura, tj. sve alternative imaju isti važan strukturni element, ili sve alternative pripadaju poznatoj vrsti kemijskih spojeva u području kojemu izum pripada.

Sve alternative imaju isti važan strukturni element» kada spojevi imaju neku zajedničku kemijsku strukturu, a koja zauzima velik dio njihovih struktura ili, u slučaju kada spojevi imaju zajednički samo mali dio svojih struktura, zajednička struktura čini strukturno razlikovni dio u odnosu na postojeće prethodno stanje tehnike. Strukturni element može biti jedna komponenta ili kombinacija međusobno povezanih pojedinačnih komponenti. Alternative pripadaju «poznatoj vrsti kemijskih spojeva» ako se očekuje, prema onome što je poznato u tom području tehnike, da će se pripadnici iste vrste ponašati na isti način u kontekstu izuma za koji se zahtijeva zaštita, tj. da bi se svaki pripadnik jednog razreda mogao zamijeniti drugim pripadnikom iste vrste, pri čemu se očekuje postizanje istog rezultata koji se namjeravao postići. Ako se pokaže da barem jedna Markush alternativa nije nova, trebalo bi ponovno ispitati jedinstvo izuma.

(v) Individualne karakteristike u patentnom zahtjevu – Prigovor zbog nedostatka jedinstva izuma ne postavlja se zbog toga što jedan patentni zahtjev sadržava velik broj individualnih karakteristika, kada te karakteristike ne predstavljaju međusobnu povezanost u tehničkom smislu (tj. kombinaciju), već samo postavljanje jedno uz drugo.

7.4. Nedostatak jedinstva «a priori»; «a posteriori»

7.4. Nedostatak jedinstva «a priori»; «a posteriori»

Nedostatak jedinstva izuma može biti neposredno vidljiv «a priori», tj. prije razmatranja patentnih zahtjeva u odnosu na prethodno stanje tehnike ili može postati vidljiv «a posteriori», tj. nakon uzimanja u obzir prethodnog stanja tehnike. Potonje se događa kada dokument iz stanja tehnike pokazuje da u nezavisnom patentnom zahtjevu nedostaje novost ili inventivna razina i, da prema tome, dva zavisna patentna zahtjeva ili više njih nemaju zajedničku izumiteljsku zamisao.

Pristup ispitivača - Iako se nedostatak jedinstva izuma može utvrditi «a posteriori» kao i «a priori», trebalo bi se imati na umu da nedostatak jedinstva izuma nije razlog za poništaj u kasnijim postupcima. Prema tome, iako bi u jasnim slučajevima svakako trebalo postaviti prigovor i zahtijevati promjenu, u tomu se ne bi trebalo ustrajati na temelju uskog, doslovnog ili akademskog pristupa. To se osobito odnosi na slučajeve u kojima zbog mogućeg nedostatka jedinstva izuma nije potrebno obaviti daljnje pretraživanje. Trebalo bi se obaviti široko, praktično ispitivanje stupnja međusobne ovisnosti prikazanih alternativa u odnosu na stanje tehnike otkriveno pretraživanjem.

Ako je zajednički sadržaj neozavisnih patentnih zahtjeva dobro poznat i ako se preostali sadržaj svakog patentnog zahtjeva razlikuje od sadržaja drugih patentnih zahtjeva, te ako ne postoji nijedna sjedinjujuća nova zamisao koja je zajednička svima, tada je jasno da ne postoji jedinstvo izuma.

Ako, s druge strane, postoji zajednička ideja ili načelo koje ima novost i inventivnu razinu, prigovor zbog nedostatka jedinstva izuma ne postavlja se. Ne postoje stroga pravila za utvrđivanje što je dopustivo između ta dva ekstrema, pa bi se svaki slučaj trebao razmatrati zasebno, pri čemu bi u slučaju sumnje trebalo presuditi u korist podnositelja prijave («in dubio pro reo»).

7.5. Zavisni patentni zahtjevi

7.5. Zavisni patentni zahtjevi

Nije opravdano postaviti prigovor zbog nedostatka jedinstva izuma u odnosu na zavisan patentni zahtjev i zahtjev o kojem on ovisi, na temelju toga što je opća zamisao koja im je zajednička sadržana u nezavisnom patentnom zahtjevu, a koja je sadržana i u zavisnom patentnom zahtjevu.

Primjer: U 1. patentnom zahtjevu kaže se:

«1. Lopatica rotora turbine oblikovana na poseban način …»,

dok je 2. patentni zahtjev za:

«2. Lopatica rotora turbine prema patentnom zahtjevu 1, naznačena time što je proizvedena od legure Z».

Zajednička opća zamisao koja povezuje zavisan s nezavisnim patentnim zahtjevom jest «lopatica rotora turbine oblikovana na poseban način».

Međutim, ako se čini da nezavisan patentni zahtjev nije patentibilan, tada je potrebno pažljivo razmotriti pitanje postoji li još uvijek inventivna veza između svih patentnih zahtjeva koji zavise o tom patentnom zahtjevu (vidi: Nedostatak jedinstva «a posteriori»). Može se dogoditi da «posebne tehničke karakteristike» jednog patentnog zahtjeva koji ovisi o tom nepatentibilnom nezavisnom patentnom zahtjevu nisu prisutne u istom ili odgovarajućem obliku u nekom drugom patentnom zahtjevu koji ovisi o tom patentnom zahtjevu.

U većini slučajeva nedostatak jedinstva izuma bit će primijećen tijekom pretraživanja. Tada će ispitivač sastaviti «djelomično» izvješće o pretraživanju i poslati ga podnositelju prijave uz «Rezultat potpunog ispitivanja». Takvo se «djelomično pretraživanje» temelji na onim dijelovima prijave koji se odnose na izum ili na objedinjenu međusobno povezanu grupu izuma, koja je prva navedena u patentnim zahtjevima. Drugi izumi će biti samo nabrojani u «djelomičnom» izvješću o pretraživanju.

Ako se utvrdi da nedostaje jedinstvo izuma, od podnositelja prijave trebalo bi se zahtijevati da ograniči svoje patentne zahtjeve kako bi izbjegao prigovor na prijavu koju se ispituje. Možda će također biti potrebno ispustiti ili izmijeniti dijelove opisa. Tijekom daljnjeg postupka ispitivanja postoji mogućnost podnošenja jedne ili više izdvojenih prijava patenta sa sadržajem koji je zbog takva prigovora uklonjen iz izvorne prijave.

Poglavlje III.: Prvenstvo

Poglavlje III.: Prvenstvo

1. Pravo prvenstva

2. Utvrđivanje datuma prvenstva

3. Zahtijevanje prvenstva

1. Pravo prvenstva

1. Pravo prvenstva

U člancima od 23. do 28. ZOP-a propisani su uvjeti za priznavanje prava prvenstva.

Uredno zahtijevanje prava prvenstva– Uredan zahtjev za priznavanje prava prvenstva mora udovoljavati sljedećim uvjetima:

  • (a) ranija prijava mora biti podnesena u državi članici Pariške unije ili za tu državu ili u članici Svjetske trgovinske organizacije (WTO) ili za tu članicu
  • (b) ranija prijava čije se prvenstvo zahtijeva mora biti podnesena od strane podnositelja prijave podnesene u Republici Hrvatskoj ili njegova pravnog prednika
  • (c) ranija prijava mora biti podnesena najviše 12 mjeseci prije datuma podnošenja prijave u Republici Hrvatskoj i
  • (d) ranija prijava mora biti «prva prijava» podnesena za izum koji je isti kao i izum na koji se odnosi prijava patenta podnesena u Republici Hrvatskoj.

Prva prijava– Kao prvenstvo, zahtijeva se datum podnošenja «prve prijave», tj. prijave u kojoj se prvi puta razotkriva bilo koji od predmeta zaštite iz prijave podnesene u Republici Hrvatskoj ili svi predmeti zaštite iz te prijave. Ako se utvrdi da prijava na koju se odnosi zahtjev za priznavanje prava prvenstva ustvari nije prva prijava u tom smislu, već da je dio predmeta zaštite ili cijeli predmet zaštite razotkriven u još ranijoj prijavi podnesenoj od strane istog podnositelja ili njegova pravnog prednika, zahtjev za priznavanje prava prvenstva neće se priznati, budući da je taj predmet zaštite već razotkriven u još ranijoj prijavi. 

Višestruka prava prvenstva – Moguće je zahtijevati višestruka prava prvenstva - tj. u prijavi podnesenoj u Republici Hrvatskoj mogu se zahtijevati prava prvenstva koja se temelje na više od jedne ranije podnesene prijave. Ranije prijave mogu biti podnesene u istim ili u različitim državama članicama Pariške unije ili WTO-a ili za te države. Međutim, u svim slučajevima, najranija prijava mora biti podnesena ne više od 12 mjeseci prije datuma podnošenja prijave u Republici Hrvatskoj. Predmetu zaštite prijave podnesenoj u Republici Hrvatskoj priznat će se datum prvenstva najranije prijave koja ima pravo prvenstva i u kojoj se razotkriva taj predmet zaštite. Ako se, na primjer, u prijavi podnesenoj u Republici Hrvatskoj opisuju dva ostvarenja nekog izuma (A i B) i zahtijeva se njihova zaštita, pri čemu je A razotkriveno u francuskoj prijavi, a B u njemačkoj prijavi i ako su obje prijave podnesene unutar prethodnih 12 mjeseci, i datum prvenstva francuske prijave i datum prvenstva njemačke prijave mogu se zahtijevati za odgovarajuće dijelove prijave podnesene u Republici Hrvatskoj. Ostvarenje izuma A imat će francuski datum prvenstva, a ostvarenje izuma B imat će njemački datum prvenstva.

2. Utvrđivanje datuma prvenstva

2. Utvrđivanje datuma prvenstva

Ispitivanje urednosti zatraženog prava prvenstva- U pravilu, ispitivač ne bi trebao obavljati bilo kakvo ispitivanje urednosti prava prvenstva. Međutim, pravo prvenstva postaje važno, ako se uzima u obzir prethodno stanje tehnike koje je učinjeno dostupnim javnosti na datum zahtijevanog prvenstva ili nakon toga datuma, a prije datuma podnošenja (npr. međudokument dokument). U takvim slučajevima (tj. slučajevi u kojima bi područje tehnike bilo relevantno, ako je ranijeg datuma), ispitivač mora ispitati može (mogu) li se odgovarajućim dijelovima prijave koju ispituje priznati zahtijevani datum(i) prvenstva i o rezultatu obavijestiti podnositelja prijave, kao i o tome jeli određeno prethodno stanje tehnike koje se razmatra, npr. međudokument, uključen u stanje tehnike. 

«Isti izum»- Osnovni način na koji se utvrđuje ima li se za neki patentni zahtjev pravo zahtijevati datum prvenstva iz ranije prijave, ako se to odnosi na uvjet da se taj patentni zahtjev mora odnositi na «isti izum», isti je kao i način na koji se utvrđuje udovoljava li izmjena prijave uvjetu iz članka 33. ZOP-a. Drugim riječima, kako bi datum prvenstva bio valjan u tom pogledu, predmet za koji se zahtijeva zaštita tim patentnim zahtjevom mora neposredno i jasno proizlaziti iz razotkrivanja izuma u dokumentu o prvenstvu, uzimajući u obzir i sve karakteristike koje stručna osoba u određenom području razumijeva iz onoga što je izričito navedeno u tom dokumentu.

Primjer onoga što se razumijeva iz razotkrivanja izuma: patentni zahtjev koji se odnosi na uređaj koji sadržava «rastavljivo sredstvo za pričvršćivanje» imao bi pravo na datum prvenstva razotkrivanja tog uređaja u kojem je odnosni pričvrsni element bio, recimo, svornjak s navojem i matica ili opružni zapinjač ili ručkom pokretani zasun, ako se opći pojam «rastavljiv» razumijeva iz razotkrivanja takva elementa. 

Nije potrebno da predmet zaštite za koji se zahtijeva pravo prvenstva bude sadržan u patentnim zahtjevima prethodne prijave. Dostatno je da dokumenti razmatrani kao cjelina «izričito razotkrivaju» takav predmet zaštite. Prema tome, pri odlučivanju o tom pitanju, opis i patentni zahtjevi ili crteži prethodne prijave trebali bi se razmatrati kao cjelina, ali se predmet zaštite koji se navodi samo u dijelu opisa koji se odnosi na prethodno stanje tehnike ili u izričitom disclaimeru ne bi trebao uzeti u obzir.

3. Zahtijevanje prvenstva

3. Zahtijevanje prvenstva

U članku 24. ZOP-a propisuje se da je podnositelj prijave koji se u Republici Hrvatskoj namjerava koristiti pravom prvenstva dužan Zavodu podnijeti:

(1) zahtjev za priznanje prava prvenstva koji sadržava bitne podatke o prvoj prijavi (država, broj prijave, datum podnošenja)
takav zahtjev trebao bi biti podnesen najkasnije 2 mjeseca od datuma podnošenja prijave

(2) prijepis prve prijave ovjeren od strane ureda za patente države u kojoj je ta prijava podnesena. Taj prijepis trebao bi biti podnesen u rokovima navedenim u članku 24. stavku 2. ZOP-a.

Dio B: - PATENTIBILNOST

Dio B: - PATENTIBILNOST

Poglavlje B-I Isključenja od zaštite patentom

Poglavlje B-II Kriteriji za patentibilnost

Poglavlje I.: Izuzeci od zaštite patentom

Poglavlje I.: Izuzeci od zaštite patentom

1. Izumi

2. Patentibilni biotehnološki izumi

3. Izuzeci od patentibilnosti

1. Izumi

1. Izumi

1.1. Izuzeci

1.2. Postupak ispitivanja

1.3. Otkrića

1.4. Znanstvene teorije

1.5. Matematičke metode

1.6. Estetske tvorevine

1.7. Pravila, upute ili metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova

1.8. Prikazivanje informacije

1.9. Izumi koji se izvode primjenom računala

1.1. Izuzeci

1.1. Izuzeci

Zakon o patentu ne definira «izum», ali se u članku 5. stavku 6. ZOP-a navodi nepotpuna lista stvari koje se ne smatraju izumima. Može se primijetiti da se ti navodi odnose na apstraktne stvari (npr. otkrića, znanstvene teorije itd.) i/ili na ne tehničke stvari (npr. estetske tvorevine ili na prikazivanje informacija). Za razliku od toga «izum» mora biti nov, imati inventivnu razinu i mora se moći industrijski primijeniti (članak 5. stavak 1. ZOP-a).

Prema članku 5. stavku 1. ZOP-a, izum mora biti definiran isključivo svojim tehničkim karakteristikama. Prema tome, izum mora biti tehničkog karaktera. Može biti stvoren u bilo kojem području tehnike.

1.2. Postupak ispitivanja

1.2. Postupak ispitivanja

Pri razmatranju je li predmet zaštite koji je sadržan u prijavi izum u smislu članka 5. stavka 1. ZOP-a, ispitivač mora imati na umu dvije glavne stvari. Prva, izuzeci od patentibilnosti prema članku 5. stavku 6. ZOP-a primjenjuju se samo onda ako se prijava odnosi na izuzeti predmet zaštite kao takav (članak 5. stavak 7. ZOP-a). Druga, ispitivač bi se trebao usredotočiti na sadržaj patentnog zahtjeva kako bi mogao utvrditi ima li predmet za koji se zahtijeva zaštita, razmatran u cjelini, tehnički karakter. Ako nema, nije u pitanju izum u smislu članka 5. stavka 1. ZOP-a.

Sada će se redoslijedom navoditi izuzeci navedeni u članku 5. stavku 6. ZOP-a. i njihovi primjeri, kako bi se razjasnila razlika između onoga što je patentibilno, a što nije.

1.3. Otkrića

1.3. Otkrića

Otkriveno novo svojstvo poznatog materijala ili poznatog predmeta mora se smatrati samo otkrićem i zbog toga nepatentibilnim, budući da otkrića kao takva nemaju tehnički učinak. Prema tome, to nije izum u smislu članka 5. stavka 1. ZOP-a. Međutim, ako se to svojstvo počinje upotrebljavati u praksi, tada je ono izum koji se može zaštititi patentom.

Primjer: otkriće da određeni poznati materijal može biti otporan na mehanički udar ne bi bilo patentibilno, ali željeznički prag izrađen od tog materijala mogao bi biti patentibilan.

Naći prethodno nepoznatu tvar koja se nalazi u prirodi također se smatra samo otkrićem i zbog toga nepatentibilnim. Međutim, ako se pokaže da tvar nađena u prirodi proizvodi tehnički učinak, ona može biti patentibilna. Primjer takva slučaja jest tvar koja se nalazi u prirodi, a za koju je utvrđeno da ima učinak antibiotika.

Osim toga, ako se otkrije da se u prirodi nalazi mikroorganizam i da proizvodi antibiotik, i sam mikroorganizam, kao jedan aspekt izuma, može biti patentibilan. Slično tome, gen koji je otkriven u prirodi može biti patentibilan, ako je otkriven tehnički učinak, npr. njegova upotreba u pripremi određenog polipeptida ili u genskoj terapiji.

1.4. Znanstvene teorije

1.4. Znanstvene teorije

Znanstvene teorije općenitiji su oblik otkrića i na njih se primjenjuju ista načela koja su navedena u gornjoj točki 1.3.

Primjer: teorija u fizici koja se odnosi na poluvodiče ne bi bila patentibilna. Međutim, nove poluvodičke naprave i postupci za proizvodnju tih naprava mogu biti patentibilni.

1.5. Matematičke metode

1.5. Matematičke metode

Matematičke metode tipičan su primjer načela da potpuno apstraktne ili intelektualne metode nisu patentibilne.

Primjer: skraćena metoda dijeljenja ne bi bila patentibilna, ali stroj za računanje koji je konstruiran za rad po takvoj metodi patentibilan je.

Primjer: matematička metoda za konstruiranje električnih filtara nije patentibilna; međutim filtri konstruirani prema toj metodi ne bi bili isključeni iz patentibilnosti prema članku 5. stavku 6. ZOP-a i članku 5. stavku 7. ZOP-a.

1.6. Estetske tvorevine

1.6. Estetske tvorevine

Estetska tvorevina po definiciji se odnosi na predmet (npr. umjetničku sliku ili skulpturu) čiji aspekti nisu tehničke naravi, a procjenjuju se uglavnom subjektivno. Međutim, ako se dogodi da takav predmet ima i tehničke karakteristike, mogao bi biti patentibilan. Primjer toga jest profil gume za vozila. Sam estetski učinak nije patentibilan ni u patentnom zahtjevu koji se odnosi na proizvod niti u patentnom zahtjevu koji se odnosi na postupak.

Primjer: knjiga čija se zaštita zahtijeva samo i izričito estetskim ili umjetničkim učinkom njezina informacijskog sadržaja, njezina prijeloma ili oblika njezinih slova ne bi bila patentibilna niti bi to bila umjetnička slika definirana estetskim učincima njezina sadržaja ili kombinacijom njezinih boja ili njezinim umjetničkim stilom (npr. impresionistički).

Međutim, ako je estetski učinak dobiven nekom tehničkom strukturom ili nekim drugim tehničkim sredstvom, iako sam estetski učinak nije patentibilan, sredstva kojima je dobiven mogu to biti.

Primjer: neka tkanina može izgledati zanimljivo zbog svoje slojevite strukture koja prethodno nije upotrebljavana za tu namjenu i, u tom slučaju, tkanina koja ima takvu strukturu mogla bi biti patentibilna.

Primjer: knjiga koja je definirana tehničkom karakteristikom uveza ili lijepljenja korica može biti patentibilna, iako ima i estetski učinak, kao i umjetnička slika definirana vrstom upotrijebljenog platna ili vrstom upotrijebljenih boja ili vrstom upotrijebljenog veziva.

I postupak za izradu estetske tvorevine može sadržavati tehničku inovaciju i, prema tome, biti patentibilan.

Primjer: neki dijamant može imati posebno lijep oblik (koji sam nije patentibilan), a koji je dobiven novim tehničkim postupkom. U tom slučaju, postupak može biti patentibilan.

Primjer: nova tehnika tiskanja knjige kojom se postiže određena vrsta prijeloma knjige koji ima estetski učinak može biti patentibilna, kao i knjiga koja je proizvod toga postupka.

Tvar ili sastav, definirani tehničkim karakteristikama koje proizvode poseban učinak s obzirom na miris ili okus, npr. koje zadržavaju miris ili okus tijekom duljeg razdoblja ili koje ga naglašavaju, mogu biti patentibilni.

1.7. Pravila, upute ili metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova

1.7. Pravila, upite ili metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova

Ovo su dodatni primjeri izuzetaka koji su apstraktne ili intelektualne naravi. Osobito, metoda za učenje jezika, metoda za rješavanje križaljki, igra (kao apstraktna cjelina definirana svojim pravilima) ili upute za organizaciju komercijalnog poslovanja ne bi bili patentibilni.

Međutim, ako se kao predmet zaštite navodi uređaj ili tehnički postupak za izvođenje barem nekog dijela sheme), ta shema i uređaj ili postupak moraju se ispitati kao cjelina. Osobito, ako se u patentnom zahtjevu navode računala, računalne mreže ili drugi programabilni uređaji ili program za te uređaje za izvođenje barem nekih koraka iz sheme, mora ga se ispitati kao «izum koji se izvodi primjenom računala». (vidi Dio B Poglavlje I. točku 1.9.)

1.8. Prikazivanje informacije

1.8. Prikazivanje informacije

Prikaz informacije definiran isključivo sadržajem informacije nije patentibilan. To se odnosi i na patentni zahtjev koji se odnosi na prikazivanje samih informacija (npr. akustičnim signalima, izgovorenim riječima, vizualnim prikazima, knjigama definiranim njihovim sadržajem, gramofonskim pločama definiranim snimljenim glazbenim djelom, prometnim znakovima definiranim upozorenjem koje se na njima nalazi) i na patentni zahtjev koji se odnosi na postupak i uređaj za prikazivanje informacija (npr. pokazivače ili uređaje za snimanje definirane isključivo prikazanim ili snimljenim informacijama).

Međutim, ako prikazivanje informacija ima nove tehničke karakteristike, patentibilan predmet zaštite mogao bi se nalaziti u nosaču informacija ili u postupku ili u uređaju za prikazivanje informacija. Postav ili način prikazivanja, za razliku od sadržaja informacije, može biti patentibilna tehnička karakteristika.

Primjeri u kojima može postojati takva tehnička karakteristika:

  • uređaj za telegrafiranje ili komunikacijski sustav s posebnim kodom za prikaz znakova (npr. pulsno-kodna modulacija),
  • instrument za mjerenje namijenjen izradi određenog oblika grafa za prikaz izmjerene informacije i
  • gramofonska ploča s posebnim oblikom žlijeba za stereo snimke.
1.9. Izumi koji se izvode primjenom računala

1.9. Izumi koji se izvode primjenom računala

Računalni programi oblik su «izuma koji se izvodi primjenom računala», što je izraz koji obuhvaća patentne zahtjeve koji se odnose na računala, na računalne mreže ili na druge uređaje koje je moguće programirati, pri čemu se jedna karakteristika izuma za koji se zahtijeva zaštita ili više njih ostvaruju putem tog programa ili tih programa. Takvi patentni zahtjevi mogu, na primjer, biti u obliku metode rada tih uređaja, postavki uređaja za izvođenje te metode ili u obliku samog programa. Postupak ispitivanja ne mijenja se prema cjelokupnoj namjeni izuma, tj. bez obzira na to je li izum namijenjen poslovanju ili novoj vrsti zabave itd.

Osnovni temelj pri razmatranju patentibilnosti sadržaja patentnih zahtjeva koji se odnose na računalne programe u načelu je isti kao i pri razmatranju patentibilnosti drugih sadržaja. Bez obzira na to što su «računalni programi» u članku 5. stavku 6. ZOP-a navedeni kao izuzeci od patentibilnosti, ako predmet za koji se zahtijeva zaštita ima tehnički karakter, on nije izuzet od patentibilnosti prema odredbama članka 5. stavka 6. ZOP-a. Računalni program nije izuzet od patentibilnosti ako tijekom svojega rada na računalu može izazvati veći tehnički učinak koji nadilazi uobičajene fizičke učinke (npr. električne struje). Takav veći tehnički učinak mogao bi biti poznat u prethodnom stanju tehnike. Veći tehnički učinak koji računalnom programu daje tehnički karakter može se ostvarivati, npr., u upravljanju industrijskim postupkom ili u obradi podataka koji predstavljaju fizičke cjeline ili u unutarnjem radu samog računala ili u radu njegovih sučelja koji su pod utjecajem tog programa što može, na primjer, utjecati na učinkovitost ili na sigurnost postupka, na upravljanje potrebnim računalnim resursima ili na brzinu prijenosa podataka u komunikacijskoj vezi.

Slijedom toga, računalni program može se smatrati izumom u smislu članka 5. stavka 1. ZOP-a, ako takav program može tijekom svojega rada na računalu izazvati veći tehnički učinak koji nadilazi uobičajene fizičke interakcije programa i računala. Na temelju takva patentnog zahtjeva može se priznati patent, pod uvjetom da je udovoljeno svim drugim zahtjevima koji se navode u zakonu, a osobito zahtjevima koji se odnose na novost i inventivnu razinu. Takvi patentni zahtjevi ne bi trebali sadržavati popis programa, već bi trebali definirati sve karakteristike koje osiguravaju patentibilnost postupka koji se namjerava izvoditi računalnim programom tijekom njegova rada.

Pri određivanju inventivne razine, ispitivač mora utvrditi objektivan tehnički problem koji je riješen. Rješenje toga problema tehnički je doprinos izuma određenom tehničkom području. Ako postoji takav tehnički doprinos, utvrđuje se da predmet za koji se zahtijeva zaštita ima tehnički karakter i da je prema tome uistinu izum u smislu članka 5. stavka 1. ZOP-a. Ako takav objektivan tehnički problem nije nađen, predmet za koji se zahtijeva zaštita ne udovoljava zahtjevu koji se odnosi na inventivnu razinu, jer nedostaje tehnički doprinos određenom području. Zbog toga se patentni zahtjev odbacuje.

2. Patentibilni biotehnološki izumi

2. Patentibilni biotehnološki izumi

Opće napomene i definicije

«Biotehnološki izumi» izumi su koji se odnose na proizvod koji se sastoji od biološkog materijala ili koji sadržava biološki materijal ili na postupak kojim je taj biološki materijal proizveden, prerađen ili upotrijebljen (članak 5. stavak 2. točka 1. ZOP-a i članak 5. stavak 2. točka 2. ZOP-a). «Biološki materijal» znači svaki materijal koji sadržava genetičku informaciju i koji se može razmnožavati sam ili semože razmnožavati u biološkom sustavu (članak 5. stavak 3. ZOP-a).

Patentibilni biotehnološki izumi

Biotehnološki izumi u načelu su patentibilni prema članku 5. stavku 2. i članku 5. stavku 4. ZOP-a. Odredbe Zakona koje se odnose na prijave patenta podnesene u Republici Hrvatskoj i patente priznate u Republici Hrvatskoj što se odnose na biotehnološke izume jesu odredbe članka 5. od stavka 2. do stavka 5. ZOP-a, članka 6. ZOP-a i članka 7. stavka 2. ZOP-a Direktiva 98/44/EZ o pravnoj zaštiti biotehnoloških izuma od 6. srpnja 1998. služi kao dopunsko sredstvo za tumačenje toga područja.

Biotehnološki izumi patentibilni su i ako se odnose na:

(i) biološki materijal izoliran iz svojeg prirodnog okruženja ili proizveden tehničkim postupkom, čak i ako se ranije nalazio u prirodi (članak 5. stavak 2. točka 3. ZOP-a)

Prema tome, biološki materijal može se smatrati patentibilnim, čak i ako se već nalazi u prirodi.

Iako ljudsko tijelo u različitim stupnjevima njegova oblikovanja i razvoja i jednostavno otkriće jednog od njegovih elemenata, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena ne mogu biti patentibilni izumi (članak 6. točka 2. ZOP-a), jedan element izoliran iz ljudskog tijela ili proizveden tehničkim postupkom, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena može biti patentibilan, iako je struktura tog elementa istovjetna sa strukturom prirodnog elementa.

Razlog zbog kojeg takav element nije a priori izuzet od patentibilnosti jest taj što je on, na primjer, rezultat tehničkih postupka upotrijebljenih za njegovu identifikaciju, purifikaciju i klasifikaciju te za njegovu proizvodnju izvan ljudskog tijela, što su postupci koje mogu obaviti samo ljudska bića i koje priroda ne može obaviti sama (Direktiva 98/44/EZ, uvodne odredbe 21.). Industrijska primjena odsječaka ili djelomičnih odsječaka gena mora biti razotkrivena u prijavi patenta, kako je izvorno podnesena (članak 6. točka 2. ZOP-a).

(ii) biljke ili životinje, ako tehnička izvedivost izuma nije ograničena na određenu biljnu ili životinjsku vrstu

Izumi koji se odnose na biljke ili na životinje patentibilni su, ako njihova tehnička izvedivost nije ograničena na određenu biljnu ili životinjsku vrstu i ako je postupak za izvođenje izuma nije bitno biološki (članak 5. stavak 4. ZOP-a).

Prema tome, patentni zahtjev u kojem nije izričito zahtijevana zaštita određenih biljnih vrsta nije izuzet iz patentibilnosti prema članku 6. točki 1. ZOP-a čak i onda kada bi mogao obuhvaćati biljne vrste. Patentni zahtjev koji obuhvaća biljne vrste, ali ih ne navodi nije patentni zahtjev koji se odnosi na vrstu ili na vrste. Ako u patentnom zahtjevu koji se odnosi na proizvod nema podataka o određenoj biljnoj vrsti, predmet izuma za koji se zahtijeva zaštita nije ni ograničen niti se odnosi se na vrstu ili na vrste u smislu članka 6. točke 1. ZOP-a; ili

(iii) mikrobiološki postupak ili drugi tehnički postupak ili proizvod dobiven takvim postupkom koji nije biljna ili životinjska vrsta

«Mikrobiološki postupak» znači bilo koji postupak koji uključuje ili koji se provodi na mikrobiološkom materijalu (članak 6. točka 1. ZOP-a).

3. Izuzeci od patentibilnosti

3. Izuzeci od patentibilnosti

3.1. Sadržaj koji je protivan javnom poretku ili moralu

3.2. Zabranjeni sadržaj

3.3. Biotehnološki izumi

3.4. Životinjske pasmine i sorte bilja

3.5. Postupci za dobivanje biljaka ili životinja

3.6. Mikrobiološki postupci

3.7. Kirurške metode, metode liječenja i dijagnostičke metode

3.8. Proizvodi za upotrebu u kirurškoj metodi, metodi liječenja ili dijagnostičkoj metodi

3.9. Druga medicinska indikacija

3.10. Ograničenja izuzetaka prema članku 6. točki 3. ZOP-a

3.1. Sadržaj koji je protivan javnom poretku ili moralu

3.1. Sadržaj koji je protivan javnom poretku ili moralu

Svaki izum čije bi komercijalno iskorištavanje bili protivno javnom poretku ili moralu izričito je izuzet od patentibilnosti prema članku 7. stavku 1. ZOP-a. Svrha toga da se uskrati zaštita za izume koji bi vjerojatno mogli izazvati nerede ili općenito druga nasilna ponašanja.    

Očigledan su primjer protupješačke mine

Na tu će se odredbu najvjerojatnije biti potrebno pozivati samo u rijetkim i ekstremnim slučajevima. Trebalo bi razmotriti je li moguće da bi široka javnost takav izum smatrala tako odvratnim da bi bilo nezamislivo zaštititi ga patentom. Ako je jasno da je u pitanju takav slučaj, trebalo bi postaviti prigovor prema članku 7. stavku 1. ZOP-a, inače ne.

Primjer: postupak za obijanje zaključanih sefova mogao bi na prvi pogled izgledati protivnim javnom poretku, budući da ga može primjenjivati provalnik. Međutim, u izvanrednim situacijama, takav postupak može primijeniti i bravar. U takvu slučaju, prigovor prema članku 7. stavku 1. ZOP-a ne postavlja se.

Primjer: ako izum za koji se zahtijeva zaštita definira stroj za kopiranje čije karakteristike omogućavaju veću preciznost reprodukcije i ako bi neka izvedba toga uređaja mogla imati dodatne karakteristike (za koje se ne zahtijeva zaštita, a koje su vidljive stručnjaku u određenom području) čija bi jedina namjena bila omogućavanje reprodukcije sigurnosnih traka na novčanicama koje su iznenađujuće slične trakama na pravim novčanicama, uređaj za koji se zahtijeva zaštita obuhvaćao bi i izvedbu takva uređaja za proizvodnju krivotvorenog novca i mogao bi se smatrati obuhvaćenim člankom 7. stavkom 1. ZOP-a. Međutim, stroj za kopiranje za koji se zahtijeva zaštita nema razloga smatrati izuzetim od patentibilnosti, budući da bi se njegova poboljšana svojstva mogla upotrijebiti za mnoge prihvatljive namjene.

Međutim, ako prijava sadržava izraze ili crteže koji se upotrebljavaju protivno javnom poretku ili moralu, trebalo bi se zahtijevati njihovo brisanje u smislu članka 10. stavka 1. točke 1. POP-a. Isto tako Zavod može takve izraze ili crteže izostaviti iz svojih publikacija, navodeći mjesto i broj izostavljenih riječi ili crteža; članak 10. stavak 2. POP-a.

3.2. Zabranjeni sadržaj

3.2. Zabranjeni sadržaj

Iskorištavanje se ne bi trebalo smatrati protivnim javnom poretku ili moralu samo zbog toga što je takvo iskorištavanje zabranjeno hrvatskim zakonom ili drugim propisom (članak 7. stavak 1. ZOP-a ). Jedan od razloga je taj što bi se proizvod ipak mogao proizvesti prema patentu priznatom u Republici Hrvatskoj i izvoziti u države u kojima njegova upotreba nije zabranjena.

3.3. Biotehnološki izumi

3.3. Biotehnološki izumi

U području biotehnoloških izuma u članku 7. stavku 2. ZOP-a. navodi se popis izuzetaka od patentibilnosti. Popis je ogledan i nije potpun i treba ga gledati kao konkretan oblik pojma javni poredak i moral u ovom tehničkom području.

Prema članku 7. stavku 2. ZOP-a, patenti u Republici Hrvatskoj ne priznaju se za biotehnološke izume koji se odnose na :

(i) postupke kloniranja ljudskih bića;

U smislu ovog izuzetka, postupak kloniranja ljudskih bića može se definirati kao bilo koji postupak, uključujući postupke podjele zametka, namijenjene stvaranju ljudskog bića koje ima istu genetičku informaciju kao i drugo živo ili preminulo ljudsko biće (Direktiva 98/44/EZ, uvodne odredbe 41.)

(ii) postupke za modificiranje genetičkog identiteta zametne loze ljudskih bića;

(iii) upotrebu ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe;

Izuzeci koji se odnose na upotrebu ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe ne odnose se na izume u terapijske ili dijagnostičke svrhe koji se primjenjuju na ljudski embrio i koriste mu (Direktiva 98/44/EZ, uvodne odredbe 42.).

(iv) postupke za modificiranje genetičkog identiteta životinja koji bi vjerojatno uzrokovali njihovu patnju bez ikakve bitne medicinske koristi za čovjeka ili životinju, kao i životinje koje su rezultat takvih postupaka.

Gore navedena bitna medicinska korist obuhvaća bilo koju korist u smislu istraživanja, prevencije, dijagnoze ili terapije (Direktiva 98/44/EZ, uvodne odredbe 45.).

Osim toga, ljudsko tijelo u raznim stupnjevima njegova oblikovanja i razvoja i jednostavno otkriće jednog od njegovih elemenata, uključujući odsječak ili djelomičan odsječak gena ne mogu biti predmeti patentibilnih izuma.

Takvi stupnjevi oblikovanja ili razvoja ljudskog tijela uključuju zametne stanice i totipotentne stanice (Direktiva 98/44/EZ, uvodne odredbe od 16. do 38.).

3.4. Životinjske pasmine i sorte bilja

3.4. Životinjske pasmine i sorte bilja

U popisu izuzetaka od patentibilnosti navedeno je i «životinjske i biljne vrste i bitno biološki postupci za dobivanje biljaka ili životinja» - članak 6. točka 1. ZOP-a.

Izraz «sorta bilja» može se definirati kao skupina biljaka unutar najniže botaničke sistematske jedinice, koja se, bez obzira na to je li u potpunosti udovoljeno uvjetima za priznavanje prava na sortu bilja, može:

  • (a) definirati izražajnošću karakteristika određenog genotipa ili kombinacije genotipova
  • (b) razlikovati od bilo koje druge skupine biljaka izražajnošću barem jedne od navedenih karakteristika i
  • (c) smatrati cjelinom, s obzirom na to da ostaje promijenjena nakon umnažanja (Zakon o zaštiti sorti poljoprivrednog bilja, NN 62/00, 131/97, članak 2. stavak 1.

Patent se ne priznaje, ako se predmet za koji se zahtijeva zaštita odnosi na određenu sortu bilja ili određene sorte bilja (članak 6. točka 1. ZOP-a). Međutim, ako se izum odnosi na biljke ili životinje i ako tehnička izvedivost izuma nije ograničena na određenu sortu bilja ili određenu životinjsku pasminu, izum je patentibilan (članak 5. stavak 4. ZOP-a). 

Kada se ispituje postupak za dobivanje sorte bilja, članak 58. stavak 3. točka 3. ZOP-a ne uzima se u obzir. Prema tome, patentni zahtjev koji se odnosi na dobivanje sorte bilja (ili sorta bilja) nije a priori izuzet od patentibilnosti samo zbog toga što je dobiveni proizvod sorta bilja.

3.5. Postupci za dobivanje biljaka ili životinja

3.5. Postupci za dobivanje biljaka ili životinja

Postupak za dobivanje biljaka ili životinja bitno je biološki, ako se u cijelosti sastoji od prirodnih postupaka kao što su križanje ili selekcija (članak 5. stavak 5. ZOP-a)

Primjer: metoda križanja; križanje ili selektivni uzgoj recimo, konji koji se selektiraju za uzgoj i sparivanje životinja koje imaju određene karakteristike bio bi bitno biološki postupak i, prema tome, nepatentibilan prema članku 6. točki 1. ZOP-a

S druge strane, postupak za obradu biljke ili životinje u svrhu poboljšanja njihovih svojstava ili u svrhu postizanja ili pospješivanja ili suzbijanja njihova rasta, ne bi bio bitno biološki, budući da je, iako je uključen biološki postupak, bit izuma tehničke naravi.

Primjer: metoda obrezivanja drveća ili obrada tla tehničkim sredstvima u svrhu suzbijanja ili pospješivanja rasta biljaka ne bi bili izuzeti od patentibilnosti.

3.6. Mikrobiološki postupci

3.6. Mikrobiološki postupci

Članak 6. točka 1. ZOP-a glasi da se izuzeće od patentibilnosti «životinjskih pasmina, sorti bilja i bitno bioloških postupak za dobivanje biljaka ili životinja» ne odnosi na nebiološke postupke ili na mikrobiološke postupke ili na proizvode dobivene tim postupcima.

Mikrobiološki postupak znači bilo koji postupak koji uključuje ili koji se provodi na mikrobiološkom materijalu ili postupak čiji je proizvod mikrobiološki materijal (članak 6. točka 1. ZOP-a). Prema tome, izraz «mikrobiološki postupak» tumači se kao postupak koji obuhvaća ne samo postupke koji se provode na mikrobiološkom materijalu ili na postupke čiji je proizvod mikrobiološki materijal, npr. dobiven genetičkim inženjeringom, već i na postupke koji uključuju i mikrobiološke i nemikrobiološke korake.

U članku 6. točki 1.ZOP-a navodi se i da proizvodi dobiveni mikrobiološkim postupkom nisu izuzeti od patentibilnosti (zahtijevanje zaštite proizvoda). Međutim, trebalo bi se napomenuti da se patentni zahtjevi koji se odnose na sorte bilja ili na životinjske pasmine ne mogu dopustiti, čak i ako je sorta dobivena mikrobiološkim postupkom (članak 6. točka 1. ZOP-a). Izuzeće od patentibilnosti životinjskih pasmina i sorte bilja navedeno u članku 6. točki 1. ZOP-a. primjenjuje se bez obzira na način na koji su dobivene.

Ponovljivost rezultata mikrobioloških postupaka od posebne je važnosti. Posebna pozornost trebala bi se posvetiti uvjetu ponovljivosti iz Dijela A poglavlja I. točke 6.1. «Izumi koji se odnose na biološki materijal; dostupnost javnosti».

Što se tiče biološkog materijala pohranjena u ovlaštenoj ustanovi pod uvjetima iz članka 20. stavka 5. ZOP-a., ponovljivost je osigurana mogućnošću uzimanja uzoraka (članak 13. POP-a) i, prema tome, u prijavi nije potrebno navoditi drugi postupak za dobivanje biološkog materijala.

3.7. Kirurške metode, metode liječenja i dijagnostičke metode

3.7. Kirurške metode, metode liječenja i dijagnostičke metode

U članku 6. stavku 3. ZOP-a navodi se da su «dijagnostički ili kirurški postupci ili postupci liječenja koji se primjenjuju neposredno na ljudskom ili životinjskom tijelu, osim proizvoda, posebno tvari i smjesa koje se primjenjuju u navedenim postupcima» izuzeti od patentibilnosti.

Prema tome, patenti se mogu dobiti za instrumente ili uređaje koji se upotrebljavaju u kirurškim metodama, metodama liječenja ili u dijagnostičkim metodama.

Primjer: izrada proteza ili umjetnih udova mogla bi biti patentibilna.

Primjer: metoda izrade ortopedskih uložaka koji ispravljaju držanje tijela i metoda izrade umjetnih udova trebale bi biti patentibilne.

Jasno ja da oba gore navedena slučaja, uzimanje otiska stopala ili otiska ostatka uda na koji se učvršćuje umjetan ud, nisu kirurške naravi. Osim toga, ortopedski ulošci kao i umjetan ud izrađuju se izvan tijela.

Metoda koja uključuje kirurški zahvat ne može se smatrati patentibilnom. Slično tome, patentni zahtjev koji se direktno odnosi na metodu liječenja u kojoj se pacijentu daje određena tvar za liječenje ne može se smatrati patentiblinom. Takvi patentni zahtjevi mogu, na primjer, biti sastavljeni tako da glase «upotreba tvari ili sastava X za liječenje bolesti Y …» i trebalo bi se smatrati da se odnose na metodu liječenja koja je izričito izuzeta od patentibilnosti prema članku 6. stavku 3. ZOP-a pa ih se, prema tome, ne bi trebalo prihvatiti.

3.8. Proizvodi za upotrebu u kirurškoj metodi, metodi liječenja ili dijagnostičkoj metodi

3.8. Proizvodi za upotrebu u kirurškoj metodi, metodi liječenja ili dijagnostičkoj metodi

Prema članku 6. stavku 3. ZOP-a., proizvodi, osobito tvari ili smjese, koji se upotrebljavaju u kirurškim ili dijagnostičkim metodama ili metodama liječenja, nisu izuzeti od patentibilnosti.

Prema tome, patenti se mogu dobiti za nove proizvode, osobito tvari ili smjese, koji se upotrebljavaju u takvim metodama liječenja ili takvim dijagnostičkim metodama. Prema članku 8. stavku 4. ZOP-a, kada su tvari ili smjese poznati, mogu se zaštititi patentom za upotrebu u tim metodama samo onda ako poznata tvar ili poznata smjesa prethodno nisu razotkriveni za upotrebu u dijagnostičkim ili kirurškim metodama ili metodama liječenja koje se primjenjuju neposredno na ljudskom ili životinjskom tijelu («prva medicinska upotreba»).

Primjer: kemijski spoj, poznat u prethodnom stanju tehnike kao fungicid za biljke, može se naknadno zaštititi patentom kao proizvod koji se kao takav upotrebljava u liječenju dijabetesa.

Takav patentni zahtjev koji se odnosi na poznatu tvar ili na poznatu smjesu koja se prvi puta upotrebljava u kirurškoj metodi, metodi liječenja i/ili dijagnostičkoj metodi trebao bi glasiti: «Tvar ili smjesa X» iza čega bi trebao slijediti navod upotrebe, na primjer, «… koja se upotrebljava kao lijek», «… kao antibakterijsko sredstvo» ili «… za liječenje bolesti Y».

Članak 8. stavak 4. ZOP-a predviđa iznimku od općeg načela koje glasi da se patentom mogu štititi samo novi proizvodi. Međutim, to ne znači da patentni zahtjevi koji se odnose na prvu i svaku sljedeću medicinsku upotrebu proizvoda ne moraju udovoljavati svim ostalim uvjetima koji se odnose na patentibilnost, osobito onom koji se odnosi na inventivnu razinu.

3.9. Druga medicinska indikacija

3.9. Druga medicinska indikacija

(a) Kada je poznato da se tvar ili smjesa već upotrjebljava u «prvoj medicinskoj upotrebi» (vidi točku 3.8.), takva tvar ili takva smjesa ipak mogu biti patentibilni prema članku 8. stavku 4. ZOP-a ako se upotrebljavaju u drugoj ili svakoj sljedećoj upotrebi prema članku 6. stavku 3. ZOP-a, pod uvjetom da njihova upotreba u navedenom postupku nije sadržana u stanju tehnike.

(b) Isto tako, patentni zahtjev koji glasi «Upotreba tvari ili smjesa X za proizvodnju lijeka za primjenu u svrhu liječenja Z» dopušten je i za prvu i za «sljedeću» (drugu ili daljnju) takvu primjenu (patentni zahtjev «švicarskog tipa»), ako je takva primjena nova i inventivna.

Primjer: ako je određeni kemijski spoj poznat iz prethodnog stanja tehnike za liječenje dijabetesa, patentni zahtjev koji se odnosi na isti spoj koji se upotrebljava u proizvodnji lijeka za liječenje migrene također je patentibilan, ako je takva daljnja (sljedeća) upotreba inventivna u odnosu na izvorno razotkrivenu upotrebu.

U slučajevima u kojim podnositelj prijave istodobno razotkriva više od jedne «sljedeće» upotrebe u svrhu liječenja patentni zahtjevi gore navedenog tipa koji se odnose na takve različite upotrebe mogu biti sadržani u jednoj prijavi, ali samo onda ako se njima ostvaruje jedinstvena izumiteljska zamisao (članak 18. stavak 2. ZOP-a).

Što se tiče zaštite patentom upotrebe ili metode gore navedenog tipa, trebalo bi se napomenuti da samo farmaceutski učinak nužno ne znači da je u pitanju primjena u svrhu liječenja.

Na primjer, selektivna prisutnost neke tvari u određenom receptoru ne može se kao takva smatrati primjenom u svrhu liječenja. U stvari, otkriće da se određena tvar selektivno veže na neki receptor, čak i ako takvo otkriće predstavlja važnu znanstvenu spoznaju, ono se ipak mora primijeniti u obliku definiranog, stvarnog liječenja patološkog stanja kako bi dalo svoj doprinos stanju tehnike i smatralo se izumom koji udovoljava uvjetima zaštite patentom.

Druga i svaka sljedeća medicinska upotreba poznatog spoja

Premda spoj ili farmaceutsi sastav već imaju poznatu upotrebu „prva medicinska upotreba“, još uvijek mogu biti patentibilni prema članku 8. stavak (5) ZOP-a za bilo koju sljedeću upotrebu u postupcima prema članku 6.stavak(3) ZOP-a, pod uvjetom da njihova primjena u navedenim postupcima nije sadržana u stanju tehnike.

Članak 8 stavak (5) ZOP-a omogućava izuzeće od općeg načela da“ patentni zahtjev za proizvod“ može biti dopušten samo za novi proizvod. Međutim, to ne znači da “ patentni zahtjev za proizvod za prvu i svaku sljedeću upotrebu ne mora ispunjavati uvjete patentibilnosti, posebno uvjet za inventivnu razinu.

Patentni zahtjev oblika „ Upotreba spoja ili farmaceutskog sastava X za tretman (liječenje) bolesti Y….“ smatrat će se metodom liječenja i bit će isključena iz patentibilnosti prema članku 6. stavcima.(1) i ( 2) ZOP-a . Patentni zahtjev oblika „ Spoj X za upotrebu kao lijek „ se prihvaća čak ako je X poznati spoj, ali njegova upotreba u medicini nije poznata. Štoviše, prihvatljiv patentni zahtjev je oblika „ Spoj X za upotrebu u liječenju bolesti Y“ i uključuje inventivnost prema bilo kojem razotkrivanju upotrebe X iz stanja tehnike kao lijeka.

Liječenje bolesti sa spojem ili farmaceutskim pripravkom koje je već poznato, pri čemu je jedina razlika od poznatog liječenja u režimu doziranja, je specifična daljnja upotreba prema članku 8 stavak (5) ZOP-a.

Predmet zaštite je nov samo preko nove upotrebe lijeka i ne može se više štititi Švicarskom formom zahtjeva.

Švicarski tip zahtjeva je upotreba, a navedeni oblici patentnih zahtjev iznad, su patentni zahtjevi za proizvod i daju drukčiju zaštitu - predmet zaštite je različit.

3.10. Ograničenja izuzetaka prema članku 6. točki 3. ZOP-a

3.10. Ograničenja izuzetaka prema članku 6. točki 3. ZOP-a

Trebalo bi se napomenuti da su izuzeci prema članku 6. točki 3. ZOP-a. (vidi točku 3.7.) ograničeni na dijagnostičke ili kirurške postupke ili postupke liječenja koji se primjenjuju neposredno na ljudskom ili životinjskom tijelu. Iz toga slijedi da su druge metode obrade živih ljudskih bića ili životinja ili druge metode mjerenja ili snimanja karakteristika ljudskog ili životinjskog tijela patentibilne, pod uvjetom (što bi svakako bio slučaj) da su takve metode tehničkog i ne bitno biološkog karaktera.

Primjer: obrada ovce u svrhu pospješivanja rasta, poboljšanja kvalitete njezina mesa ili povećanja prinosa vune.

Primjer: prijava koja sadržava patentne zahtjeve koji se odnose samo na kozmetički tretman ljudskog bića primjenom kemijskog proizvoda smatra se patentibilnom. Međutim, kozmetički tretman koji uključuje kirurški zahvat ili liječenje ne bi bio patentibilan.

Osim toga, postupak obrade ili dijagnostička metoda moraju doista biti izvedeni na živom ljudskom ili životinjskom tijelu, da bi bili izuzeti od patentibilnosti. Prema tome, postupak obrade ili dijagnostička metoda koji se izvode na mrtvom ljudskom ili životinjskom tijelu ne bi bili izuzeti od patentibilnosti prema članku 6. točki 3. ZOP-a. Postupak obrade tkiva ili tekućina nakon što su ta tkiva ili te tekućine izvađeni iz ljudskog ili životinjskog tijela ili dijagnostičke metode koje se primjenjuju na njima nisu izuzeti od patentibilnosti ako se ta tkiva ili te tekućine ne vraćaju u isto tijelo. Prema tome, obrada krvi u svrhu njezine pohrane u banku krvi ili dijagnostičko ispitivanje (pretraga) uzoraka krvi nisu izuzeti od patentibilnosti, dok bi obrada krvi dijalizom, pri čemu se krv vraća u isto tijelo, bila izuzeta od patentibilnosti.

Prema članku 6. točki 3. ZOP-a nije dopušteno štititi metodu koja obuhvaća barem jednu fazu koja definira obradu ljudskog ili životinjskog tijela kirurškim sredstvima ili postupkom liječenja ili dijagnostičkom metodom.

Trebalo bi napomenuti da «kirurški zahvat» ne mora biti obavljen u svrhu liječenja da bi bio izuzet od patentibilnosti prema članku 6. točki 3. ZOP-a; kirurški zahvat u kozmetičke svrhe također je izuzet od patentibilnosti. «Terapija» znači liječenje bolesti ili disfunkcija tijela, a obuhvaća i profilaktičko liječenje, npr. cijepljenje protiv određene bolesti.

Poglavlje II.: Kriteriji za patentibilnost

Poglavlje II.: Kriteriji za patentibilnost

1. Osnovni uvjeti za patentibilnost

2. Industrijska primjena

3. Stanje tehnike

4. Sukob s drugim patentnim pravima ranijeg datuma

5. Ispitivanje novosti

6. Razotkrivanja izuma bez štetnih posljedica

7. Inventivna razina

1. Osnovni uvjeti za patentibilnost

1. Osnovni uvjeti za patentibilnost

U članku 5. stavku 1.ZOP-apropisano je:

«Patent se priznaje za svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike koji je nov, ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primijeniti.»

To znači da postoje četiri osnovna uvjeta koja se odnose na patentibilnost:

  • (a) Mora postojati «izum».
  • (b) Izum mora biti «nov».
  • (c) Izum mora imati «inventivnu razinu».
  • (d) Izum se mora moći «industrijski primijeniti».

Prethodno poglavlje odnosi se na uvjet iz točke (a). Ovo poglavlje odnosi se na uvjete iz točaka (b), (c) i (d).

Osim o ta četiri uvjeta, ispitivač bi trebao voditi računa o sljedeća dva uvjeta koja nisu izravno navedena u Zakonu o patentu i Pravilniku o patentu.

  • (e) Izum mora biti takav da ga stručna osoba u određenom području može izvesti (prema odgovarajućim uputama iz prijave). To slijedi iz članka 20. stavka 4. ZOP-a: dostatno razotkrivanje izuma.
  • (f) Izum mora biti «tehničkog karaktera» u smislu da se mora odnositi na tehničko područje, da se mora odnositi na tehnički problem i da mora imati tehničke karakteristike. Predmet za koji se zahtijeva zaštita mora biti definiran u patentnim zahtjevima izričito tim tehničkim karakteristikama.

U Zakonu o patentu ne zahtijeva se ni izravno ni ne izravno, da izum, kako bi bio patentibilan, mora osiguravati neki tehnički napredak ili štoviše neki koristan učinak. U potpunom ispitivanju izuma ne ispituje se njegova korisnost, kao uvjet patentibilnosti.

Međutim, u opisu bi se trebali navesti korisni učinci izuma u odnosu na stanje tehnike, ako ih ima. Bilo kakvi takvi učinci često su važni pri utvrđivanju postojanja «inventivne razine».

2. Industrijska primjena

2. Industrijska primjena

U članku 11. ZOP-a propisano je:

«Izum je industrijski primjenljiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije, uključujući i poljoprivredu.»

Izraz «industrija» mora se tumačiti u širokom smislu tako da uključuje bilo koju fizičku aktivnost «tehničkog karaktera», tj. aktivnost koja pripada korisnom ili praktičnom tehničkom području koje se razlikuje od područja estetskih tvorevina. Taj izraz nužno ne upućuje na upotrebu stroja ili na proizvodnju nekog proizvoda, nego se može odnositi, na primjer, na postupak za rastjerivanje magle, ili na postupak za pretvaranje jednog oblika energije u drugi. Prema tome, članak 11. ZOP-a izuzima od patentibilnosti vrlo mali broj «izuma» koji već nisu izuzeti popisom «izuzetaka» - članak 5. stavak 6. ZOP-a. i članak 6. ZOP-a .

2.1. Metode testiranja

2.2. Odsječci i djelomični odsječci gena

2.3. Strojevi tipa «perpetuum mobile»

2.4. Izumi u područjima u kojima prirodni zakoni još nisu utvrđeni

2.1. Metode testiranja

2.1. Metode testiranja

Metode testiranja općenito bi se trebale smatrati izumima kada se mogu industrijski primijeniti i, prema tome, biti patentibilne, ako je test moguće primijeniti na poboljšanje ili na kontrolu proizvoda, uređaja ili postupka, koji se i sami mogu industrijski primijeniti. Osobito bi bila patentibilna upotreba pokusnih životinja za potrebe testiranja u industriji, npr. za testiranje industrijskih proizvoda (na primjer, za potvrđivanje izostanka pirogenih ili alergijskih učinaka) ili pojava (na primjer, za utvrđivanje zagađenja zraka ili vode.

Industrijska primjena nasuprot izuzecima – Trebalo bi se napomenuti da «industrijska primjenljivost» nije uvjet koji ima prednost pred ograničenjima iz članka 5. stavka 6. ZOP-a.

Primjer:

Administrativna metoda kontrole skladišta nije patentibilna s obzirom na članak 5. stavak 6. ZOP-a  – metode za obavljanje poslova – iako bi se mogla primijeniti na skladište rezervnih dijelova tvornice.

S druge strane, iako se izum mora moći «industrijski primijeniti» i iako u opisu mora, kada to nije vidljivo, biti naveden način na koji je to moguće izvesti, nije nužno da se patentni zahtjevi ograniče na takvu primjenu.

2.2. Odsječci i djelomični odsječci gena

2.2. Odsječci i djelomični odsječci gena

Općenito se zahtijeva da se u opisu prijave patenta koja se podnosi u Republici Hrvatskoj navede, kada to nije samo po sebi vidljivo, način na koji se izum može iskorištavati u industriji. Takav opći zahtjev u odnosu na odsječke i djelomične odsječke gena ima poseban oblik, budući da industrijska primjena odsječka ili djelomična odsječka gena mora biti razotkrivena u prijavi patenta.

Sam odsječak nukleinske kiseline bez podataka o njegovoj funkciji nije patentibilan izum (Direktiva 98/44/EZ, uvodne odredbe 23.) U slučajevima u kojima je odsječak ili djelomičan odsječak gena upotrijebljen za proizvodnju nekog proteina ili dijela tog proteina, potrebno je navesti koji je protein ili koji je dio proteina proizveden i koju funkciju taj protein ili taj dio proteina obavlja. U drugom slučaju, kada nukleotidni odsječak nije upotrijebljen za proizvodnju proteina ili dijela proteina, funkcija koja se navodi mogla bi biti, npr. da taj odsječak pokazuje određenu transkripcijsko promotorsku aktivnost.

2.3. Strojevi tipa «perpetuum mobile»

2.3. Strojevi tipa «perpetuum mobile»

Nedostatak industrijske primjenljivosti - Jedna vrsta «izuma» koja bi bila isključena od patentibilnosti zbog nedostatka industrijske primjenljivosti bili bi proizvodi ili postupci koji navodno rade na način koji je očigledno u suprotnosti s utvrđenim zakonima fizike, npr. stroj tipa «perpetuum mobile». Prigovor prema članku 11. ZOP-a (nedostatak industrijske primjenljivosti) može se postaviti samo onda ako se u patentnom zahtjevu navodi namjeravana funkcija ili namjena izuma. Međutim, ako se zaštita za stroj tipa «perpetum mobile» zahtijeva samo kao zaštita za proizvod koji ima određenu posebnu konstrukciju, tada bi se prigovor trebao postaviti prema članku 20. stavku 4. ZOP-a (dostatno razotkrivanje).

Nedostatak dostatnog razotkrivanja - Od vremena do vremena podnesu se prijave kod kojih postoji temeljna nedostatnost u izumu, u smislu da ga stručna osoba u određenom području ne može izvesti. U takvom slučaju nije udovoljeno uvjetima iz članka 20. stavka 4. ZOP-a, što se ne da nikako ispraviti.

Jedan od tih slučajeva je i kada je uspješno izvođenje izuma suštinski nemoguće jer bi bilo u suprotnosti s utvrđenim zakonima fizike. To se odnosi, npr., na stroj tipa «perpetuum mobile».

U prigovoru se može navesti da:

  • navedeni problem (proizvesti vječno kretanje bez ulaganja energije) ne može biti riješen jer je u suprotnosti s utvrđenim zakonima fizike,
  • rješenje za koje se zahtijeva zaštita u patentnim zahtjevima tehnički nije izvedivo.

Ako su patentni zahtjevi za takav stroj usmjereni na njegovu funkciju, a ne samo na njegovu strukturu, prigovor se postavlja ne samo prema članku 20. stavku 4. ZOP-a, već i prema članku 11. ZOP-a, jer izum nije «tehnički izvediv».

2.4. Izumi u područjima u kojima prirodni zakoni još nisu utvrđeni

2.4. Izumi u područjima u kojima prirodni zakoni još nisu utvrđeni

Ako se izum odnosi na područje u kojem se prirodni zakoni tek moraju utvrditi, tada stručna osoba u području ne može izum izvesti. U tom slučaju, izum pati od nedostatnog razotkrivanja i trebao bi se postaviti prigovor prema članku 20. stavku 4. ZOP-a. To neudovoljavanje uvjetima iz članka 20. stavka 4. ZOP-a ne da se nikako ispraviti.

To se odnosi, npr., na vilinske rašlje, štit protiv geopatogenog zračenja, piramidno energetsko postrojenje, itd.  

3. Stanje tehnike

3. Stanje tehnike

U članku 8. stavku 1. ZOP-a. propisano je: «Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike.»

Definicija «stanja tehnike» navedena je u članku 8. stavku 2. ZOP-a.: «Pod stanjem tehnike razumijeva se sve što je učinjeno pristupačnim javnosti u svijetu, pisanim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta.»

Trebalo bi obratiti pažnju na širinu ove definicije. Nema nikakvih ograničenja u odnosu na mjesto na kojem je odnosna informacija učinjena dostupnom javnosti, na kojem jeziku ili na koji način («univerzalna novost»). Ne navodi se ni ograničenje u odnosu na «starost» dokumenata ili drugih izvora informacija. Međutim, postoje određeni izuzeci, tj. razotkrivanja izuma bez štetnih posljedica. «Stanje tehnike» dostupno ispitivaču općenito će se sastojati od dokumenata navedenih u izvješću o pretraživanju u dijelu koji se odnosi na službeno priopćenje ispitivača.

Ispitivač bi se mogao susresti s problemom:

(a) kada se dokument odnosi na usmeni opis (npr. javno predavanje) ili na prethodnu upotrebu (npr. izlaganje na javnoj izložbi) i

(b) kada je prije «datuma podnošenja» prijave podnesene u Republici Hrvatskoj bio javno dostupan samo usmeni opis ili je bila tako dostupna samo prethodna upotreba, pri čemu je sam dokument bio objavljen na datum toga podnošenja ili nakon toga datuma.

Takav dokument može se upotrijebiti pri utvrđivanju novosti.

Za ispitivanje novosti predmeta za koji se zahtijeva zaštita vidi Dio B Poglavlje II. točku 5.

4. Sukob s drugim patentnim pravima ranijeg datuma

4. Sukob s drugim patentnim pravima ranijeg datuma

Prema članku 8. stavku 3. ZOP-a  definicija «stanja tehnike» proširuje se:

«U stanje tehnike uključen je i sadržaj svih prijava patenata koje imaju učinak u Republici Hrvatskoj, onakvih kako su podnesene,koje imaju raniji datum podnošenja od datuma prijave iz stavka 2. ovoga članka, i javnosti su učinjene pristupačnim tek na datum podnošenja prijave patenta ili nakon toga, objavom na način predviđen ovim Zakonom.

(i) Sukob s nacionalnim prijavama podnesenim u Republici Hrvatskoj

Prema tome stanjem tehnike obuhvaćen je i sadržaj drugih prijava podnesenih u Republici Hrvatskoj (dokumenata HR A2) koje su podnesene prije datuma podnošenja prijave koja se ispituje, a koje su objavljene na taj datum ili nakon toga datuma.

Takve ranije prijave podnesene u Republici Hrvatskoj dio su stanja tehnike samo pri ispitivanju novosti. Takva ranija prijava podnesena u Republici Hrvatskoj ne upotrebljava se pri utvrđivanju inventivne razine. «Datum podnošenja» mora se u odgovarajućim slučajevima ponovno tumačiti tako kao da znači datum prvenstva.

Sadržaj prijave podnesene u Republici Hrvatskoj znači cjelokupno razotkrivanje izuma, tj. opis, crteže i patentne zahtjeve, uključujući svaki sadržaj koji se izričito ne štiti ili prethodno stanje tehnike koje je izričito opisano («koncept cjelokupnog sadržaja»). Međutim, «sadržaj» ne uključuje ni dokument o pravu prvenstva niti sažetak. Svrha dokumenta o pravu prvenstva jest samo odrediti u kojoj se mjeri datum prvenstva primjenjuje na razotkrivanje sadržaja u prijavi podnesenoj u Republici Hrvatskoj. Važno je naglasiti da se kod primjene članka 8. stavka 3. ZOP-a uzima u obzir sadržaj ranije prijave kako je podnesena.

(ii) Sukob s europskom prijavom ili s međunarodnom prijavom

Druga ranija prava na teritoriju Republike Hrvatske mogu se odnositi na europske ili na PCT prijave patenta u kojima je Hrvatska naznačena ili izabrana država.

U članku 105. stavku 1. i članku 108.g. stavku 1. ZOP-a. propisano je da europska prijava patenta i europski patent imaju, s obzirom na nacionalnu prijavu patenta i nacionalni patent, isti učinak na stanje tehnike kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent. Prema tome, takve europske prijave patenta mogu biti konfliktne prijave pri utvrđivanju novosti prijava podnesenih u Republici Hrvatskoj.

U članku 111. stavku 5. ZOP-a. propisano je: «Međunarodna prijava objavljena prema članku 21.PCT-a neće se smatrati stanjem tehnike u skladu s odredbom članka 8. stavka 3. ZOP-a sve dok PCT prijava ne uđe u nacionalnu fazu u RH kako se zahtijeva u članku 111. stavku 1. ZOP-a.

To znači da i te PCT prijave, nakon ulaska u nacionalnu fazu u RH, mogu biti konfliktne prijave pri utvrđivanju novosti prijava podnesenih u Republici Hrvatskoj.

(iii) Presudan trenutak za određivanje je li i u kojoj je mjeri objavljena hrvatska, europska ili međunarodna prijava konfliktna prijava jest datum njezine objave.

Ako je zahtjev za priznavanje prava prvenstva prijave koja se ispituje bio povučen ili na neki drugi način izgubljen, s učinkom od datuma koji prethodi objavi konfliktne prijave, relevantan je datum podnošenja, a ne datum prvenstva, bez obzira na to je li zahtjev za priznavanje prvenstva mogao biti priznat.

Ako je konfliktna prijava povučena ili na drugi način izgubljena prije datuma objave, ali je objavljena jer su tehničke pripreme za objavu bile završene, ta se objavljena prijava neće smatrati konfliktnom prijavom. Članak 8. stavak 3. ZOP-a  mora se tumačiti tako kao da se odnosi na objavu važeće prijave, tj. prijave patenta podnesene u Republici Hrvatskoj koja je u važnosti na datum njezine objave. Izmjene koje su stupile na snagu nakon datuma objave ne utječu na primjenu članka 8. stavka 3. ZOP-a.

5. Ispitivanje novosti

5. Ispitivanje novosti

5.1. Stanje tehnike

5.2. Neizravne karakteristike ili dobro poznati ekvivalenti

5.3. Relevantan datum dokumenta iz prethodnog stanja tehnike

5.4. Generička razotkrivanja i određeni primjeri

5.5. Ispitivanje novosti

5.6. Novost izuma odabirom

5.1. Stanje tehnike

5.1. Stanje tehnike

U članku 8. stavku 1. ZOP-a propisano je: «Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike.» Trebalo bi se naglasiti da pri razmatranju novosti (za razliku od inventivne razine) nije dopušteno kombinirati odvojene elemente prethodnog stanja tehnike. To znači da je uobičajeno da se za sastavljanje prigovora na novost može upotrijebiti način ostvarivanja izuma iz samo jednog dokumenta.

Međutim, ako se dokument («primarni dokument») izrijekom poziva na drugi dokument (npr. dokument koji sadržava više detaljnijih podataka o određenim karakteristikama), poučavanje iz tog drugog dokumenta (npr. a «Zusatzpatent») može se smatrati sadržanim u primarnom dokumentu. Isto je tako dopušteno upotrijebiti rječnik ili sličan priručni dokument za tumačenje posebnog izraza upotrijebljenog u primarnom dokumentu. Datum koji vrijedi za potrebe novosti uvijek je datum primarnog dokumenta.

5.2. Neizravne karakteristike ili dobro poznati ekvivalenti

5.2. Neizravne karakteristike ili dobro poznati ekvivalenti

Neki dokument oduzima novost svakom predmetu za koji se zahtijeva zaštita koji neposredno i jasno proizlazi iz tog jednog dokumenta. Međutim, uključene su i sve neizravne karakteristike koje su stručnjaku u određenom području vidljive iz onoga što je izravno navedeno u dokumentu.

Primjer: Razotkrivanje upotrebe gume u slučaju u kojem su jasno upotrijebljena njezina elastična svojstva, iako to nije izričito navedeno, oduzima novost upotrebi elastičnog materijala.

Važno je ograničiti se na predmet zaštite «koji neposredno i jasno proizlazi» iz dokumenta. Prema tome, kad se razmatra novost, nije ispravno tumačiti tekst nekog dokumenta tako kao da obuhvaća poznate ekvivalente koji nisu razotkriveni u tim dokumentima. To ima važnost kod utvrđivanja inventivne razine.

5.3. Relevantan datum dokumenta iz prethodnog stanja tehnike

5.3. Relevantan datum dokumenta iz prethodnog stanja tehnike

Pri utvrđivanju novosti, relevantan dokument iz prethodnog stanja tehnike trebao bi se čitati tako kao da ga čita stručna osoba u određenom području na relevantan datum tog dokumenta. Kad je riječ o «relevantnom» datumu misli se na datum objave u slučaju prethodno objavljenog dokumenta i na datum podnošenja (ili datum prvenstva, ovisno o slučaju) u slučaju konfliktnog hrvatskog dokumenta prema članku 8. stavku 3. ZOP-a.

Međutim, treba napomenuti da se kemijski spoj, čiji je naziv ili čija je formula navedena u dokumentu, pri tom ne smatra poznatim, osim ako podatak u dokumentu, zajedno sa znanjem koje je općenito dostupno na relevantan datum dokumenta, omogućava da se spoj pripremi i izdvoji ili, na primjer u slučaju proizvoda iz prirode, samo izdvoji.

5.4. Generička razotkrivanja i određeni primjeri

5.4. Generička razotkrivanja i određeni primjeri

Pri razmatranju novosti trebalo bi se imati na umu da generičko razotkrivanje uglavnom ne oduzima novost bilo kojem određenom primjeru koji je obuhvaćen tim razotkrivanjem, ali da određeno razotkrivanje oduzima novost generičkom patentnom zahtjevu koji obuhvaća to razotkrivanje.

Primjeri:

  1. Razotkrivanje bakra oduzima novost metalu kao generičkom pojmu, ali ne oduzima novost bilo kojem metalu koji nije bakar.
  2. Razotkrivanje zakovica oduzima novost sredstvima za pričvršćivanje kao generičkom pojmu, ali ne oduzima novost bilo kojem sredstvu za pričvršćivanje koje nije zakovica.

U slučaju ranijeg dokumenta, nedostatak novosti može biti vidljiv iz onoga što je izravno navedeno u samom dokumentu. U obratnom slučaju takav nedostatak može biti neizravno izrečen u smislu da bi, u provedbi poučavanja iz ranijeg dokumenta, stručna osoba u području neizbježno došla do rezultata koji pada unutar pojmova razmatranog patentnog zahtjeva. Ispitivač bi trebao postaviti prigovor zbog nedostatka novosti te vrste samo onda kada nema opravdane sumnje u pogledu praktičnog učinka ranijeg poučavanja.

5.5. Ispitivanje novosti

5.5. Ispitivanje novosti

Pri utvrđivanju novosti predmeta patentnih zahtjeva ispitivač bi trebao uzeti u obzir upute dane u Dijelu A poglavlju II točki 4. – Jasnoća i tumačenje patentnih zahtjeva. Osobito bi trebao imati na umu da se nerazlikovne karakteristike određene namjeravane upotrebe ne bi trebale zanemariti.

Primjer: Patentni zahtjev koji se odnosi na tvar X koja se upotrebljava kao katalizator ne bi se smatrao novim u odnosu na istu tvar koja je poznata kao boja, osim ako upotreba na koju implicira određeni oblik te tvari (npr. prisutnost određenih aditiva) koji ju razlikuje od poznatog oblika te tvari.

To znači da bi se karakteristike, koje nisu izričito navedene, ali su implicirane određenom upotrebom, trebale uzeti u obzir.  

Pri odlučivanju o novosti kuke za dizalicu u odnosu na poznatu udicu za pecanje sličnog oblika, trebale bi se uzeti u obzir razlike u veličini i jačini implicirane njihovim upotrebama.

5.6. Novost izuma odabirom

5.6. Novost izuma odabirom

Izumi odabirom odnose se na odabir pojedinačnih elemenata, podskupova ili podrazreda, koji nisu izričito navedeni u okviru većeg poznatog skupa ili razreda. 

(i) Pri odlučivanju o novosti nekog odabira, donosi se odluka o tome jesu li odabrani elementi razotkriveni u prethodnom stanju tehnike u njihovu stvarnom obliku. Odabir s jedne liste izričito razotkrivenih elemenata ne osigurava novost. Međutim, ako se mora obaviti odabir s dvije ili više lista određene duljine kako bi se došlo do određene kombinacije karakteristika, tada dobivena kombinacija karakteristika, koja nije izričito razotkrivena u prethodnom stanju tehnike, osigurava novost.

Primjeri takvih odabira s dvije ili više lista odabir je:

  • (a) pojedinih kemijskih spojeva iz poznate opće (Markush) formule, pri čemu je odabrani spoj rezultat odabira određenih supstituenata s dvije ili više «lista» supstituenata danih u općoj formuli poznatoj iz prethodnog stanja tehnike. Isto se odnosi na određene smjese koje su rezultat odabira pojedinih komponenata s lista komponenata koje čine smjesu iz prethodnog stanja tehnike
  • (b) početnog materijala za proizvodnju konačnog proizvoda
  • (c) podskupova nekoliko parametara iz odgovarajućih poznatih skupova.

(ii) Podskup odabran iz šireg numeričkog skupa iz prethodnog stanja tehnike može se smatrati novim ako je udovoljeno svakom od sljedećih kriterija:

  • (a) odabrani podskup je uži od poznatog skupa;
  • (b) odabrani podskup je dostatno udaljen od bilo kojeg određenog primjera razotkrivenog u prethodnom stanju tehnike i od krajnjih točaka poznatog skupa;
  • (c) odabrani skup nije proizvoljan primjerak iz prethodnog stanja tehnike, tj. nije samo jedan od načina ostvarivanja izuma iz prethodnog stanja tehnike, već drugi izum, tj. novo tehničko poučavanje.

Neki učinak koji nastaje samo u podskupu za koji se zahtijeva zaštita ne može sam osigurati novost tom podskupu. Međutim, takav tehnički učinak koji nastaje u odabranom podskupu, ali ne i u cijelom poznatom skupu, može potvrditi da je udovoljeno kriteriju (c), tj. da je izum nov i da nije samo primjerak iz prethodnog stanja tehnike. O značenju izraza «uzak» i «dostatno udaljen» odlučuje se u svakom pojedinom slučaju. Novi tehnički učinak koji nastaje u okviru odabranog skupa može biti isti učinak kao onaj koji nastaje i u okviru šireg poznatog skupa, ali u većoj mjeri.

(iii) U slučaju preklapanja skupa (npr. numeričkih skupova) za koji se zahtijeva zaštita i skupa iz prethodnog stanja tehnike, ispitivač mora odlučiti koji je predmet zaštite učinjen dostupnim javnosti razotkrivanjem izuma iz prethodnog stanja tehnike i koji je, prema tome, sadržan u stanju tehnike. Što se tiče skupova koji se preklapaju ili numeričkih skupova fizikalnih parametara, novost je razorena putem izričitog navođenja krajnjih točaka poznatog skupa, putem izričito navedenih srednjih vrijednosti ili putem određenog primjera iz prethodnog stanja tehnike u skupu koji se preklapa. Nije dostatno isključiti određene vrijednosti koje razaraju novost, a koje su poznate iz skupa sadržanog u prethodnom stanju tehnike, već se također mora razmotriti i to, bi li stručna osoba, u svijetlu tehničkih činjenica, i uzimajući u obzir opće znanje koje se od njega očekuje u određenom području, ozbiljno razmislila o primjeni tehničkog poučavanja sadržanog u dokumentu iz prethodnog stanja tehnike u skupu koji se preklapa. Ako se pouzdano može pretpostaviti da bi stručnjak to učinio, mora se zaključiti da novost ne postoji.

6. Razotkrivanja izuma bez štetnih posljedica

6. Razotkrivanja izuma bez štetnih posljedica

Postoje dva određena slučaja (i to su jedina dva slučaja) u kojima se prethodno razotkrivanje izuma ne uzima u obzir kao dio stanja tehnike i to kada je takvo razotkrivanje posljedica:

  • očigledne zloporabe u odnosu na podnositelja prijave ili njegova pravnog prednika, npr. izum je bio oduzet podnositelju prijave i protiv njegove volje razotkriven ili
  • izlaganja izuma od strane podnositelja prijave na službenoj ili službeno priznatoj međunarodnoj izložbi.

Bitan uvjet je taj da je izum razotkriven najviše 6 mjeseci prije datuma podnošenja prijave. Za ta takozvana «razotkrivanja izuma bez štetnih posljedica, «dodatan rok» je 6 mjeseci. Vidi članak 9. ZOP-a.

(i) Očigledna zloporaba – Što se tiče očigledne zloporabe, izum bi mogao biti razotkriven u objavljenom dokumentu ili na bilo koji drugi način. Kao poseban slučaj, izum bi mogao biti razotkriven u prijavi patenta podnesenoj u Republici Hrvatskoj koja ima raniji datum prvenstva.

Primjer: Osoba B koja je u povjerenju upoznata s izumom osobe A, mogla bi sama podnijeti prijavu patenta za taj izum. Ako se to dogodi, razotkrivanje izuma koje je posljedica objave prijave osobe B neće dovoditi u pitanje prava osobe A, pod uvjetom da je osoba A već podnijela prijavu patenta ili da podnese prijavu patenta u roku od šest mjeseci od takve objave. U svakom slučaju, s obzirom na članak 9. točku 1. ZOP-a., osoba B neće imati pravo nastaviti postupak povodom svoje prijave.

(ii)       Međunarodna izložba – Prema članku 9. točki 2. ZOP-a «Novim se smatra i izum koji je najviše šest mjeseci prije datuma podnošenja prijave patenta bio sadržan u stanju tehnike zbog: … izlaganja na službenoj ili službeno priznatoj izložbi u skladu s Konvencijom o međunarodnim izložbama potpisanoj u Parizu 22. studenoga 1928. i revidiranoj posljednji put 30. studenoga 1972.».

U slučaju priznate međunarodne izložbe, prijava patenta mora se podnijeti u roku od šest mjeseci od razotkrivanja izuma na toj izložbi, kako takvo izlaganje ne bi imalo utjecaja na prijavu. Osim toga, podnositelj prijave mora navesti u prijavi patenta prilikom njezina podnošenja da je izum bio izložen i u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave podnijeti odgovarajuću potvrdu o izlaganju izuma. Prvenstvo proizlazi samo iz jedne službene ili službeno priznate međunarodne izložbe, pri čemu je broj takvih izložaba vrlo ograničen.

Popis takvih međunarodnih izložaba dostupan je na http://www.epo.org/law-practice/legal-texts/official-journal/2014/04/a48.html

7. Inventivna razina

7. Inventivna razina

7.1. Definicija

7.2. Stanje tehnike

7.3. Stručnjak u određenom području

7.4. Očiglednost

7.5. Kombinacija naspram redanja jednog do drugog ili nagomilavanja

7.6. Ishodište izuma

7.7. «Pristup problem - i - rješenje»

7.8. Kombiniranje dokumenata iz stanja tehnike

7.9. Pokazatelji inventivne razine

7.10. Argumenti i dokazi koje je predočio podnositelj prijave

7.11. Inventivna razina izuma odabirom

7.12. Zavisni patentni zahtjevi; patentni zahtjevi različitih kategorija

7.13. Primjeri za procjenjivanje inventivne razine

7.1. Definicija

7.1. Definicija

U članku 10. stavku 1. ZOP-a definira se kriterij patentibilnosti inventivne razine: «Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućeg područja ne proizlazi, na očigledan način, iz stanja tehnike.»

Procjenjivanje inventivne razine sastoji se u provjeravanju da li, s obzirom na «najbliže prethodnostanje tehnike», izum «ne bi bio očigledan» stručnjaku u određenom području. To je jedan od temelja svakog sustava zaštite izuma. Ne bi se trebalo štititi ono što je već poznato i što je sadržano u stanju tehnike. Ne bi se trebalo štititi ni ono što bi osoba s uobičajenom znanjem o određenom području tehnike mogla izvesti kao njegovu očiglednu posljedicu.

Uklanjanje uvjeta koji se odnosi na neočiglednost imalo bi za posljedicu davanje neopravdanogmonopola osobi čija je jedina zasluga to što je prva podnijela prijavu patenta za izum koji je bio na dohvat svakoj osobi s uobičajenim znanjem o određenom području tehnike kao i na dohvat konkurencije. Takva politika ne bi poticala razvoj tehnologije već bi usporila njezin razvoj.

Novost i inventivna razina različiti su kriteriji. Novost postoji ako postoji bilo kakva razlika između izuma i poznatog stanja tehnike. Pitanje: «Postoji li inventivna razina?» postavlja se samo onda kada već postoji novost.

7.2. Stanje tehnike

7.2. Stanje tehnike

«Stanje tehnike» je, u svrhu razmatranja inventivne razine, definirano u članku 8. stavku 2. ZOP-a:

«Pod stanjem tehnike razumijeva se sve što je učinjeno pristupačnim javnosti u svijetu, pisanim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta.»

Međutim, u članku 10. stavku 2. ZOP-a propisano je: «Pri ispitivanju ima li izum inventivnu razinu, ne uzima se u obzir sadržaj prijava iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona – konfliktnih prijava.»

7.3. Stručnjak u određenom području

7.3. Stručnjak u određenom području

Trebalo bi se pretpostavljati da je stručna osoba prosječni stručnjak u području tehnike koji na relevantan datum ima uobičajeno opće znanje o određenom području tehnike. Također bi se trebalo pretpostavljati da ta stručna osoba ima pristup svemu što je obuhvaćeno «stanjem tehnike», kao što su dokumenti koji su navedeni u izvješću o pretraživanju kao dijelu ispitivačke komunikacije. Trebalo bi se pretpostavljati i da ta osoba ima na raspolaganju uobičajena sredstva i da je osposobljena za rutinski posao i izvođenje pokusa.

Ako neki problem navede stručnjaka u određenom području da rješenje potraži u drugom tehničkom području, poziva stručnjaka u tom području da riješi problem. Procjenjivanje ima li rješenje inventivnu razinu mora se, prema tome, temeljiti na znanju i sposobnosti tog stručnjaka.

Postoje slučajevi u kojima je prikladnije raditi u timu, npr. istraživačkom ili proizvodnom timu, nego sam. To bi se moglo primijeniti npr. u naprednim tehnologijama kao što su računala ili telefonski sustavi i u visoko specijaliziranim postupcima kao što je to komercijalna proizvodnja integriranih sklopova ili kompleksnih kemijskih tvari.

7.4. Očiglednost

7.4. Očiglednost

Pitanje koje se razmatra u odnosu na svaki patentni zahtjev koji definira izum jest pitanje bi li na datum prvenstva tog patentnog zahtjeva, s obzirom na najbliže tada poznato prethodno stanje tehnike izum bio očigledan stručnjaku u određenom području na takav način da dođe do nečega što je obuhvaćeno patentnim zahtjevom. Ako je tako, patentni zahtjev nije dopušten zbog nedostatka inventivne razine.

Izraz «očigledan» znači nešto što nije više od uobičajenog napretka tehnologije, već jednostavno i logično proizlazi iz stanja tehnike. «Očigledno» je nešto što ne uključuje upotrebu bilo kakve vještine ili sposobnosti koja bi bila veća od one koja se očekuje od stručne osobe u određenom području. Pri razmatranju inventivne razine, za razliku od novosti, poželjno je analizirati sve objavljene dokumente u svijetlu dopunskog znanja i uzeti u obzir cjelokupno znanje koje je dostupno stručnjaku u određenom području na datum prvenstva patentnog zahtjeva.

7.5. Kombinacija naspram redanja jednog do drugog ili nagomilavanja

7.5. Kombinacija naspram redanja jednog do drugog ili nagomilavanja

Uobičajeno je da se izum čija se zaštita zahtijeva jednim patentnim zahtjevom mora smatrati cjelinom. Kada se patentni zahtjev sastoji od «kombinacije karakteristika», nije ispravno tvrditi da su odvojive karakteristike te kombinacije, ako ih se gleda zasebno, poznate ili očigledne i da je, «zbog toga», cijeli predmet za koji se zahtijeva zaštita očigledan.

Međutim, kada je patentni zahtjev puko «nabrajanje ili gomilanje određenih karakteristika», a ne njihova prava kombinacija, dostatno je pokazati da su pojedinačne karakteristike očigledne kako bi se dokazalo da sastavljanje karakteristika u cjelinu nema inventivnu razinu. Skupina tehničkih karakteristika smatra se kombinacijom karakteristika ako se funkcionalnim međusobnim djelovanjem karakteristika postiže kombinirani tehnički učinak, koji je različit od, npr. veći od, zbroja tehničkih učinaka pojedinačnih karakteristika. Drugim riječima, međusobno djelovanje pojedinačnih karakteristika mora proizvoditi sinergistički učinak. Ako takav sinergistički učinak ne postoji, znači da su karakteristike samo sastavljene u cjelinu.

Primjer:

Tehnički učinak nekog tranzistora u biti je učinak nekog elektroničkog prekidača. Međutim, tranzistori koji su međusobno povezani u mikroprocesor sinergistički međusobno djeluju i postižu tehnički učinak, kao što je to obrada podataka, koji je puno veći od zbroja njihovih odnosnih pojedinačnih tehničkih učinaka.

7.6. Ishodište izuma

7.6. Ishodište izuma

Dok bi patentni zahtjev u svakom pojedinom slučaju trebao biti usmjeren na tehničke karakteristike (a ne, na primjer, samo na ideju), važno je da ispitivač kako bi procijenio ima li izum inventivnu razinu ima na umu da postoje različiti načini na koje bi stručnjak u određenom području mogao doći do izuma.

Izum se može, na primjer, temeljiti na:

(i) izlaganju jedne nove ideje ili jednog još nepriznatog problema koji se treba riješiti (čije rješenje je očigledno kada je jednom problem jasno izrečen)

Primjer:

Podnositelj prijave je odgovarajućim pokusima utvrdio da učinak poznatog kemijskog sastava nakon dužeg skladištenja više nije zadovoljavajući i rješenje za koje je zahtijevana zaštita je trivijalno i samo po sebi očigledno.

(ii) pronalaženju rješenja za poznati problem

Primjer:

Problem trajnog žigosanja domaćih korisnih životinja kao što su to krave bez nanošenja bola (uzrokovanja patnje) tim životinjama ili bez oštećenja njihove kože postoji još od početka poljoprivrednih gospodarstava. Rješenje (žigosanje zamrzavanjem) se nalazi u primjeni otkrića da se njihova koža može trajno depigmentirati zamrzavanjem.

(iii) dobivanju uvida u uzrok razmatrane pojave (praktična primjena te pojave tada postaje očiglednom).

Primjer:

Pokazalo se da fini okus maslacu daju vrlo male količine određenog spoja. Nakon što je to utvrđeno, tehnička primjena koja se sastoji od dodavanja tog spoja margarinu odmah postaje očigledna.

Mnogi se izumi temelje na kombinaciji gore navedenih mogućnosti – npr. i dobivanje uvida u nešto i tehnička primjena toga uvida mogu uključivati primjenu inventivne sposobnosti.

7.7. «Pristup problem - i - rješenje»

7.7. «Pristup problem – i – rješenje»

Ispitivač bi u praksi trebao primijeniti «pristup problem - i - rješenje» kako bi procijenio inventivnu razinu na objektivan i očekivan način.    

U «pristupu problem - i - rješenje « postojetri glavne faze:

  • određivanje «najbližeg prethodnog stanja tehnike»,
  • utvrđivanje «objektivnog tehničkog problema» koji se rješava i
  • razmatranje bi li izum za koji se zahtijeva zaštita, polazeći od najbližeg prethodnog stanja tehnike i objektivnog tehničkog problema bio očigledan stručnoj osobi u određenom području.

(i) Određivanje najbližeg prethodnog stanja tehnike

Najbliže prethodno stanje tehnike jest kombinacija karakteristika koja je razotkrivena u jednom dokumentu i koja, kao polazna točka, najviše obećava u nastojanju da se na očigledan način dođe do izuma. Prvo što bi se trebalo uzeti u obzir pri odabiru najbližeg prethodnog stanja tehnike jest to da bi se ono trebalo odnositi na namjenu i djelovanje koji su slični namjeni i djelovanju izuma ili bi to stanje tehnike trebalo pripadati barem istom ili najbližem tehničkom području kao i izum za koji se zahtijeva zaštita.   

U praksi, najbliže prethodno stanje tehnike općenito je ono koje odgovara sličnoj upotrebi i zahtijeva najmanje strukturnih i funkcionalnih izmjena da bi se došlo do izuma za koji se zahtijeva zaštita.

Najbliže prethodno stanje tehnike mora biti utvrđeno sa stajališta stručne osobe u određenom području na dan koji je raniji od datuma podnošenja ili datuma priznatog prava prvenstva za izum za koji se zahtijeva zaštita. 

Pri utvrđivanju najbližeg prethodnog stanja tehnike trebalo bi se uzeti u obzir ono što sam podnositelj prijave navodi u opisu i tvrdi da je to poznato. Ispitivač bi trebao smatrati ispravnim svaki takav navod poznatog stanja tehnike. 

(ii) Izlaganje objektivnog tehničkog problema

U drugoj fazi, na objektivan se način utvrđuje tehnički problem koji se rješava. Kako bi se to učinilo, moraju se proučiti prijava, najbliže prethodno stanje tehnike i razlika (takozvane «razlikovne karakteristike» izuma) između izuma i najbližeg prethodnog stanja tehnike u odnosu na karakteristike (bilo strukturne bilo funkcionalne) i tada izložiti tehnički problem.

Karakteristike koje vidljivo ne pridonose, bilo samostalno bilo u kombinaciji s drugim karakteristikama, tehničkom karakteru izuma nisu relevantne za procjenu inventivne razine. To se može dogoditi, na primjer, kada određena karakteristika pridonosi samo rješenju netehničkog problema, na primjer, problema u području koje je izuzeto iz patentibilnosti.

U kontekstu , «pristupa problem - i - rješenje» tehnički problem znači cilj i zadaću da se najbliže prethodno stanje tehnike modificira ili prilagodi tako da se osiguraju tehnički učinci koje proizvodi izum u odnosu na najbliže prethodno stanje tehnike. Tako definiran tehnički problem često se naziva «objektivan tehnički problem».

Objektivan tehnički problem izveden na takav način možda nije ono što je podnositelj prijave prikazao kao «problem» u svojoj prijavi. Ovo potonje bi možda trebalo preformulirati, budući da se objektivan tehnički problem temelji na objektivno utvrđenim činjenicama, osobito činjenicama iz prethodnog stanja tehnike otkrivenim tijekom pretraživanja. One se mogu razlikovati od činjenica iz prethodnog stanja tehnike koje su podnositelju prijave bile poznate u trenutku podnošenja prijave.

Osobito, prethodno stanje tehnike citirano u izvješću o pretraživanju kao dijelu ispitivačke komunikacije može izum staviti u perspektivu koja se u potpunosti razlikuje od perspektive koja je vidljiva samo iz prijave.

Izraz «tehnički problem» trebao bi se tumačiti u širokom smislu; on ne mora nužno značiti da je tehničko rješenje tehničko poboljšanje u odnosu na prethodno stanje tehnike. Prema tome, problem bi jednostavno mogao biti traženje alternative poznatoj napravi ili poznatom postupku koji proizvode iste ili slične učinke ili koji su isplativiji.

(iii) Pristup «je-moglo / bi-bilo»

U trećem koraku, pitanje na koje treba dati odgovor je postoji li u prethodnom stanju tehnike, gledanom u cjelini, ijedno poučavanje koje bi bilo potaknulo (ne samo «je moglo potaknuti», nego «bi bilo potaknulo») stručnu osobu, suočenu s objektivnim tehničkim problemom, da preinači ili prilagodi najbliže prethodno stanje tehnike dok uzima u obzir to poučavanje, i time stigne do nečega što pada unutar granica patentnih zahtjeva, i tako ostvari ono što ostvaruje izum.

Drugim riječima, stvar nije u tome je li stručna osoba mogla stići do izuma putem prilagođavanja ili preinačivanja najbližeg prethodnog stanja tehnike, nego bi li ona bila učinila tako jer ju je prethodno stanje tehnike ponukalo da tako učini, a u nadi da će riješiti objektivan tehnički problem ili u očekivanju nekog poboljšanja ili prednosti. To je morao biti slučaj za stručnu osobu prije datuma podnošenja ili datuma prvenstva koji je valjan za ispitivani patentni zahtjev.

7.8. Kombiniranje dokumenata iz stanja tehnike

7.8. Kombiniranje dokumenata iz stanja tehnike

Dopušteno je kombinirati razotkrivenost izuma iz jednog ili iz više dokumenta, iz dijelova dokumenata ili iz drugih dijelova stanja tehnike (npr. prethodna javna upotreba) s najbližim stanjem tehnike. Međutim, činjenica da se više od jednog dokumenta mora kombinirati s najbližim stanjem tehnike kako bi se došlo do kombinacije karakteristika, može biti znak postojanja inventivne razine.

Pri razmatranju inventivne razine (za razliku od novosti) dopušteno je kombinirati razotkrivanja iz dva ili više dokumenata ili dijelova dokumenata, različite dijelove istog dokumenta ili druge dijelove stanja tehnike. Međutim, takva kombinacija dopuštena je samo onda kada bi ta kombinacija bila očigledna stručnoj osobi u određenom području na priznati (stvaran) datum prvenstva patentnog zahtjeva koji je u postupku ispitivanja.   

Pri odlučivanju bi li bilo očigledno kombinirati dva ili više različitih dokumenata, ispitivač bi trebao obratiti pozornost na sljedeće:

(a)      je li sadržaj dokumenata takav da je vjerojatno da bi stručnjak u određenom području, razmatrajući problem riješen izumom, kombinirao takav sadržaj, Na primjer, ako se dva razotkrivanja izuma koji se razmatraju kao cjelina u praksi ne bi mogla kombinirati zbog nespojivosti razotkrivenih karakteristika bitnih za izum, kombiniranje tih razotkrivanja ne bi se trebalo smatrati očiglednim

(b)      jesu li dokumenti iz sličnih, susjednih ili udaljenih tehničkih područja,

(c)      broj dokumenata koje je potrebno kombinirati.

Uobičajeno je kombinirati samo dva dokumenta.

Kombiniranje dva ili više dijelova istog dokumenta bilo bi očigledno ako bi za osobu stručnu u području bilo prirodno da združi te dijelove jedan s drugim. Smatra se očiglednim kombiniranje dokumenata iz stanja tehnike jednog dobro poznatog udžbenika ili standardnog rječnika.

To je samo poseban slučaj opće tvrdnje da je očigledno poučavanje jednog ili više dokumenata s općim znanjem iz tehničkog područja. Općenito govoreći, bilo bi očigledno kombinirati i dva dokumenta od kojih jedan sadrži jasno i neprijeporno upućivanje na drugi dokument. Slična razmatranja se primjenjuju i kod određivanja je li dopušteno kombinirati jedan dokument sa nekim elementom iz prethodnog stanja tehnike koji je učinjen dostupnim javnosti na neki drugi način, npr. upotrebom.

7.9. Pokazatelji inventivne razine

7.9. Pokazatelji inventivne razine

Analiza «ex post facto»– Trebalo bi se imati na umu da bi izum, koji na prvi pogled izgleda očigledan mogao u stvari imati inventivnu razinu. Nakon što je izložena nova ideja, često se može teoretski pokazati kako do nje doći nizom naizgled laganih faza, polazeći od nečeg poznatog. Ispitivač bi se trebao čuvati analize ex post facto te vrste. On mora uvijek imati na umu da dokumenti dobiveni pretraživanjem, zbog potrebe, su nužno dobiveni s predznanjem o tome što čini navodni izum. U svakom slučaju ispitivač bi si trebao predočiti cjelokupno stanje tehnike koje pred sobom ima stručnjak u određenom području, prije doprinosa podnositelja prijave. Trebao bi nastojati dati «stvarnu» procjenu toga doprinosa i drugih relevantnih faktora. Trebao bi uzeti u obzir sve što je poznato u odnosu na pozadinu izuma i ocijeniti važnost relevantnih argumenata ili dokaza što ih je predočio podnositelj prijave.

Iznenađujući tehnički napredak– Ako se, na primjer, pokaže da izum ima znatnu tehničku vrijednost, a osobito ako osigurava tehnički napredak koji je nov i iznenađujući, što bi se moglo uvjerljivo povezati s jednom ili više karakteristika navedenih u patentnom zahtjevu koji definira izum, ispitivač bi morao biti oprezan pri odlučivanju o postavljanju prigovora zbog nedostatka inventivne razine takvog patentnog zahtjeva.

Dugogodišnja potreba– Kada izum rješava tehnički problem koji radnici u tom području već dugo pokušavaju riješiti ili ako zadovoljava dugogodišnju potrebu, to se može smatrati pokazateljem inventivne razine.

Komercijalan uspjeh – Komercijalan uspjeh sam se po sebi ne bi trebao smatrati pokazateljem inventivne razine, ali je od važnosti kada je dokaz o trenutačnom komercijalnom uspjehu povezan s dokazom o dugogodišnjoj potrebi, pod uvjetom da se ispitivač uvjeri da uspjeh proizlazi iz tehničkih karakteristika izuma, a ne iz ostalih izvora (npr. načina prodaje ili oglašavanja).

7.10. Argumenti i dokazi koje je predočio podnositelj prijave

7.10. Argumenti i dokazi koje je predočio podnositelj prijave

Relevantni argumenti i dokazi, koje ispitivač mora razmotriti pri utvrđivanju inventivne razine, mogu biti uzeti iz izvorno podnesene prijave patenta ili ih podnositelj prijave može podnijeti tijekom dodatnog ispitivanja, npr. u odgovoru na poziv.

Međutim, mora se obratiti pozornost kadgod se upućuje na nove učinke koji idu u prilog inventivnoj razini. Takvi novi učinci mogu se uzeti u obzir samo onda ako su obuhvaćeni tehničkim problemom ili su barem vezani uz tehnički problem kako je izvorno naveden u izvorno podnesenoj prijavi.

Primjer takvog novog učinka:

Izum za koji se zahtijeva zaštita odnosi se na farmaceutski sastav koji ima određeno djelovanje.Na prvi pogled, uzimajući u obzir relevantno stanje tehnike, činilo bi se da izumu nedostaje inventivna razina. Nakon toga, podnositelj prijave podnosi novi dokaz iz kojeg je vidljivo da sastav za koji se zahtijeva zaštita pokazuje neočekivan napredak u smislu niske toksičnosti.

U tom slučaju, dopušteno je preformulirati tehnički problem i uključiti aspekt toksičnosti, budući da su farmaceutsko djelovanje i toksičnost povezani na takav način da stručnjak uvijek razmatra ta dva aspekta zajedno.

Preformulacija tehničkog problema mogla bi, ali ne bi morala, uzrokovati izmjenu navoda o tehničkom problemu u opisu ili njegovo uključenje u opis. Svaka takva izmjena dopuštena je samo onda ako udovoljava uvjetima navedenim u Dijelu D poglavlju IV. točki 6.2. U gornjem primjeru farmaceutskog sastava, ni preformulirani problem ni podatak o toksičnosti ne bi mogao biti uključen u opis, a da se ne povrijede odredbe iz članka 33. ZOP-a. – nedopušteno proširenje.

Teret dokaza– Što se tiče inventivne razine, teret dokaza leži na osobi koja pobija njezino postojanje, kao i u slučaju novosti. Općenito, podnositelj prijave ne mora pokazati što je izvorno ili neočekivano u njegovu izumu («samim svojim nastankom izum je valjan »), ali osoba koja niječe postojanje inventivne razine, kao što je to ispitivač, mora obrazložiti svoj prigovor. Zbog toga, ispitivač mora utvrditi najbliže prethodno stanje tehnike na datum prvenstva navodeći činjenice i dokaze koji to potvrđuju, npr. dokumente. Ispitivač također mora pokazati što bi stručnjaku u određenom području s obzirom na stanje tehnike bilo očigledno i zašto.

7.11. Inventivna razina izuma odabirom

7.11. Inventivna razina izuma odabirom

Predmet izuma koji se odnose na odabir pojedinih elemenata razlikuje se od najbližeg prethodnog stanja tehnike po tome što predstavlja odabrane podskupove ili podrazrede. Ako je takav odabir povezan s određenim tehničkim učinkom i ako ne postoje naznake koje bi stručnjaka dovele do takvog odabira, tada se inventivna razina priznaje.

Tehnički učinak u okviru odabranog razreda mogao bi biti isti kao i učinak koji se postiže širim poznatim razredom (skupom), ali u neočekivanom stupnju (neočekivane jakosti). Kriterij «ozbiljnog razmatranja» spomenut u vezi s ispitivanjem novosti skupova koji se preklapaju ne bi se smio krivo razumjeti i zamijeniti s utvrđivanjem inventivne razine. U odnosu na inventivnu razinu trebalo bi se razmotriti bi li stručna osoba izvršila odabir ili bi li izabrala skup koji se preklapa u nadi da će riješiti glavni tehnički problem ili u očekivanju nekog poboljšanja ili napretka. Ako je odgovor negativan, predmet za koji se zahtijeva zaštita ima inventivnu razinu.

PRIMJERI neinventivnih odabira:

(i) Očigledan i prema tome neinventivan odabir u okviru velikog broja poznatih mogućnosti bio bi slučaj u kojem se izum odnosi samo na odabir u okviru velikog broja jednako mogućih alternativa.

Primjer: Izum se odnosi na poznati kemijski postupak o kojem je poznato da se toplina do reakcijske smjese dovodi električnim putem. Postoji mnogo alternativnih načina takvog dovođenja topline, a izum se odnosi samo na odabir jedne takve alternative.

(ii) Slično tome, ako se izum odnosi na odabir određenih dimenzija, određene temperature ili na odabir drugih parametara u okviru ograničenog broja mogućnosti i ako je jasno da bi se do tih parametara moglo doći rutinskim pokusom i pogreškom ili primjenom uobičajenih propisanih procedura, odabir se ne smatra inventivnim.

Primjer: Ako se izum odnosi na postupak za izvođenje poznate reakcije i karakteriziran je određenim protokom inertnog plina, a propisani protoci su jedino ono što bi bilo potrebno stručnjaku da dođe do cilja, odabir se ne smatra inventivnim.

(iii) Do izuma se jednostavno može doći izravnom ekstrapolacijom poznatog stanja tehnike.

Primjer: Izum je karakteriziran upotrebom određenog minimalnog sadržaja tvari X u pripremi Y kako bi se poboljšala njezina termička stabilnost, a do te se karakteristike može doći jednostavnom interpolacijom linearnog grafa iz poznatog stanja tehnike, koji stavlja u međusoban odnos termičku stabilnost i sadržaj tvari X. 

(iv) Izum se odnosi samo na odabir određenih kemijskih spojeva ili sastava (uključujući legure) iz nekog širokog područja.

Primjer: Stanje tehnike uključuje razotkrivanje nekog kemijskog spoja karakteriziranog određenom strukturom koja uključuje supstitucijsku skupinu označenu s «R». Ta supstitucijska skupina «R» definirana je tako kao da obuhvaća cijeli niz široko definiranih skupina radikala kao što su to svi alkil ili aril radikali, bilo da nisu supstituirani bilo da su supstituirani halogenom i/ili hidroksi skupinom, iako je iz praktičnih razloga dan vrlo mali broj određenih primjera. Izum se odnosi na odabir određenog radikala ili određene skupine radikala u okviru onih koji su označeni kao supstitucijska skupina «R» (odabrani radikal ili odabrana skupna radikala koji nisu izričito razotkriveni u dokumentima o stanju tehnike, budući da bi onda u pitanju bio nedostatak novosti, a ne očiglednost). Dobiveni spojevi nisu opisani tako kao da imaju ili da se pokazalo da posjeduju bilo kakva korisna svojstva koja ne posjeduju primjeri iz stanja tehnike.

PRIMJERI inventivnih odabira:

(i) Izum se odnosi na poseban odabir određenih radnih uvjeta iz poznatog djelokruga takvih uvjeta (npr. temperature i tlaka) u nekom postupku, pri čemu takav odabir proizvodi neočekivane učinke na provedbu postupka ili na svojstva dobivenih proizvoda.

Primjer: Bilo je poznato da se u postupku u kojem se tvar A i tvar B pri visokoj temperaturi pretvaraju u C prinos tvari C konstantno povećava s povećanjem temperature u rasponu od 50 do 130°C. Sada je pronađeno da je u temperaturnom rasponu od 63 do 65°C, koji prethodno nije ispitan, prinos tvari C bio znatno veći od očekivanog.

(ii) Izum se odnosi na odabir određenih kemijskih spojeva ili sastava (uključujući legure) iz širokog područja, pri čemu takvi spojevi ili takvi sastavi imaju neočekivane prednosti.

Primjer: U primjeru supstituiranog kemijskog spoja iz točke (iv), izum se ponovno odnosi na odabir supstitucijskog radikala «R» između velikog broja mogućnosti definiranih u prethodnom razotkrivanju.

Međutim, u ovom slučaju, ne samo da odabir obuhvaća određeni sektor mogućeg područja i ima za posljedicu spojeve za koje se može dokazati da posjeduju korisna svojstva, već nema naznaka koje bi stručnu osobu u određenom području dovele do tog određenog odabira, a ne do nekog drugog, u svrhu postizanja korisnih svojstava.

7.12. Zavisni patentni zahtjevi; patentni zahtjevi različitih kategorija

7.12. Zavisni patentni zahtjevi; patentni zahtjevi različitih kategorija

Ako je nezavisni patentni zahtjev nov i nije očigledan, nije potrebno ispitivati očiglednost ili neočiglednost bilo kojeg zavisnog patentnog zahtjeva. Slično tome, ako je patentni zahtjev koji se odnosi na proizvod nov i nije očigledan, nije potrebno ispitivati očiglednost bilo kojeg patentnog zahtjeva koji se odnosi na postupak koji neizbježno ima za posljedicu proizvodnju tog proizvoda ili patentne zahtjeve koji se odnose na upotrebu tog proizvoda.

7.13. Primjeri za procjenjivanje inventivne razine

7.13. PRIMJERI za procjenjivanje inventivne razine

Slijedi popis primjera koji služe kao uputa, kada bi se, na primjer, izum trebao smatrati očiglednim ili kada bi se trebalo smatrati da izum ima inventivnu razinu. Potrebno je naglasiti da ti primjeri služe samo kao ilustracija i da je načelo koje se primjenjuje u svakom pojedinom slučaju pitanje: «Je li izum bio očigledan osobi stručnoj u određenom području tehnike?».

Ispitivači ne bi trebali pokušavati određene primjere primjenjivati na određene slučajeve, ako je jasno da to nije moguće. Popis primjera nije potpun.  

(A1) Neinventivna primjena poznatih mjera

Izumi koji se odnose na primjenu poznatih mjera na očigledan način i u odnosu na koje se inventivna razina treba isključiti:

(i) Poučavanje prethodnog dokumenta je nepotpuno i barem jedan od mogućih načina «popunjavanja praznine», na koji bi stručna osoba prirodno i odmah pomislila, ima za posljedicu izum.

Primjer: Izum se odnosi na građevinsku konstrukciju od aluminija. Prethodni dokument razotkriva istu konstrukciju i navodi da je od laganog materijala, ali ne spominje aluminij.

(ii) Izum se razlikuje od poznatog područja tehnike samo po upotrebi poznatih ekvivalenata (mehaničkih, električnih ili kemijskih).

Primjer: Izum se odnosi na pumpu (crpku) koja se razlikuje od poznate pumpe samo po tome što ju umjesto električnog motora pokreće hidraulički motor.

(iii) Izum se odnosi samo na novu upotrebu poznatog materijala u kojem se koriste poznata svojstva toga materijala.

Primjer: Sredstvo za pranje koje sadrži kao deterdžent poznati spoj koji ima poznato svojstvo snižavanja površinske napetosti vode, pri čemu je poznato da je to jedno od bitnih svojstava deterdženata.

(iv) Izum se odnosi na zamjenu materijala u poznatoj napravi novo proizvedenim materijalom čija su svojstva prikladnija za takvu upotrebu («analogna supstitucija »).

Primjer: Električni kabel sadrži polietilenski plašt povezan sa metalnim oklopom pomoću ljepila. Izum se odnosi na upotrebu određenog novo proizvedenog ljepila koje je poznato po tome što je prikladno za povezivanje polimera i metala.

(v) Izum se odnosi samo na upotrebu poznatog postupka u vrlo sličnoj situaciji. («analogna upotreba»).

Primjer: Izum koji sadrži primjenu tehnike impulsnog upravljanja električnim motorom, koji pogoni pomoćne mehanizme na viljuškarima, kao što je vilica na viljuškaru, primjena te tehnike upravljanja električnim pogonskim motorom u kamionima već je poznata.

(A2) Inventivna primjena poznatih mjera

Izumi koji se odnose na primjenu poznatih mjera na neočigledan način i kojima se zbog togapriznaje inventivna razina:

(i) Poznata radna metoda ili poznato sredstvo za rad kada su upotrijebljeni u različite svrhe imaju novi iznenađujući učinak.

Primjer: Poznato je da se visokofrekventna energija može koristiti kod induktivnog čeonog zavarivanja. Radi toga bi trebalo biti očigledno da se visokofrekventna energija može također koristiti za provodljivo čeono zavarivanje sa sličnim efektom. U ovom slučaju ne bi postojala inventivna razina, međutim, ako je visokofrekventna energija upotrijebljena za kontinuirano provodljivo čeono zavarivanje namotane trake ali bez odstranjivanja oksidnog sloja (ljuske) (takvo odstranjivanje oksidnog sloja (ljuske) je nužno radi sprečavanja luka između kontakta zavarivanja i trake). Dodatni neočekivani efekt je taj da je pronađeno kako je nepotrebno odstranjivanje ljuske zbog visokofrekventne struje s kojom se napaja kapacitivno preko ljuske koja tvori dielektrik. U tom slučaju inventivna razina bi postojala.

(ii) Nekom novom upotrebom poznate naprave ili poznatog materijala rješavaju se tehničke poteškoće koje nije moguće riješiti rutinskim postupcima (metodama).

Primjer:Primjer: Izum se odnosi na uređaj za podršku i kontrolu porasta i pada plinskih spremnika, omogućavajući oslobađanje od prethodno korištenog vanjskog vođenog okvira. Sličan uređaj bio je poznat za podržavanje plutajućih dokova ili pontona, ali praktične poteškoće na koje se nije naišlo u tim primjenama, bilo je potrebno riješiti u primjeni tog uređaja kod plinskih spremnika.

(B1) Neinventivna kombinacija izuma

Očigledna i, prema tome, neinventivna kombinacija karakteristika:

Izum se odnosi samo na redanje jednoga do drugoga ili na pridruživanje poznatih naprava ili poznatih postupaka koji funkcioniraju na uobičajeni način i ne uzrokuju bilo koji neočigledan radni međusoban odnos.

Primjer: Stroj za izradu kobasica sastoji se od poznatog stroja za mljevenje mesa i poznatog stroja za punjenje koji su postavljeni jedan uz drugoga.

(B2) Inventivna kombinacija izuma

Neočiglednai, prema tome, inventivna kombinacija karakteristika:

Kombinirane karakteristike međusobno se podupiru u njihovim učincima u takvoj mjeri da je postignut novi tehnički rezultat. Nije važno je li svaka pojedina karakteristika u potpunosti ili djelomično poznata.

Primjer: Neka smjesa lijekova sastoji se od lijeka protiv bolova (analgetika) i lijeka za umirenje (sedativa). Pronađeno je da je dodavanje lijeka za umirenje, za koji se smatralo da kao takav nema analgetički učinak, uzrokovalo povećanje analgetičkog učinka lijeka protiv bolova na način koji se nije mogao predvidjeti iz poznatih svojstava tih aktivnih tvari.

(C) Prevladavanje tehničkih predrasuda

U pravilu, izum ima inventivnu razinu ako prethodno stanje tehnike vodi stručnu osobu u suprotnom smjeru od postupka koji je predložen izumom. To se osobito događa kada stručna osoba čak ni ne bi pomišljala na izvođenje pokusa kako bi utvrdila jesu li to alternative poznatog načina za rješavanje stvarnih ili imaginarnih tehničkih problema.

Primjer: Pića koja sadržavaju ugljični dioksid vruća se, nakon sterilizacije, stavljaju u sterilizirane boce. Opće je mišljenje da se odmah nakon izvlačenja boce iz naprave za punjenje, piće u bocama automatski mora zaštititi od vanjskog utjecaja kako bi se spriječilo njegovo izlijevanje iz boca. Postupak koji sadržava iste faze, ali u kojem se piće ne štiti od vanjskog utjecaja (jer to ustvari nije potrebno), bio bi zbog toga inventivan.

Dio C: - POSLOVI KOJI SE OBAVLJAJU PRIJE OBJAVE NACIONALNIH PRIJAVA

Dio C: - POSLOVI KOJI SE OBAVLJAJU PRIJE OBJAVE NACIONALNIH PRIJAVA

Poglavlje C-I Postupak prije objave

Poglavlje C-II Klasificiranje prijave

Poglavlje I.: Postupak prije objave

Poglavlje C-I Postupak prije objave

1. Prijamni ured

2. Priznanje datuma podnošenja; formalno ispitivanje

3. Formalno ispitivanje prije objave

4. Tehnička provjera sadržaja prijave prije objave

5. Prijave koje se odnose na povjerljive izume

6. Klasifikacija prema MKP-u

7. Objava prijave

8. Odbacivanje prijave zbog formalnih nedostataka

1. Prijamni ured

1. Prijamni ured

Prijava se prima u Prijamnom uredu, koji prihvaća dokumente podnesene u svrhu prijave patenta.

  • Administrativno osoblje na dokumente upisuje datum, sat i klasifikacijski broj upravnog predmeta (ne MKP). Dodjeljuje se i potencijalni broj prijave, npr. P20060008.
  • Bibliografski podaci upisuju se u bazu podataka Prijamnog ureda pod nazivom «POŠTA».
  • Svakom podnesenom dokumentu dodjeljuje se šifra koja označava vrstu dokumenta, tj. zahtjev, opis, patentne zahtjeve, crteže, punomoć, potvrdu o plaćenim pristojbama, itd.
  • Svi dokumenti koji čine navodnu prijavu patenta skeniraju se i pohranjuju u PDF formatu u baze podataka DZIV-a.
  • Nakon podnošenja prijave, podnositelj prijave odmah dobiva potvrdu o podnošenju dokumenata koji su navodno patentna prijava; to znači zahtjev za priznavanje patenta s upisanim datumom, satom i klasifikacijskim brojem upravnog predmeta.
  • Otvara se spis predmeta.

Pohrana podataka o patentnom postupku – Napominje se da se tijekom cijelog postupka podaci o svim primljenim dokumentima i svim poslanim službenim pismenima skeniraju i pohranjuju u baze podataka DZIV-a. Takvi podaci su, npr., datum primitka odgovora na pismeno, stvaran datum dostave službenog pismena, vrsta službenog pismena ili odgovora na pismeno, produljenje roka itd.

e- Prijava

Elektroničkim putem mogu se podnijeti sljedeći dokumenti:

  • Zahtjev za priznanje patenta - obrazac P-1 s pratećim prilozima
  • Zahtjev za upis u registar proširenog Europskog patenta - obrazac PE s pratećim prilozima

Podaci iz e-Prijave automatski se pohranjuju u baze podataka DZIV-a.

2. Priznanje datuma podnošenja; formalno ispitivanje

2. Priznanje datuma podnošenja; formalno ispitivanje

Formalno ispitivanje prijave patenta nakon njezina primitka provodi se prema članku 29. ZOP-a. Nakon primitka prijave referent Odjela za pravne poslove obavlja sljedeće poslove:

(1) Priznanje datuma podnošenja. Taj se posao mora obaviti što je prije moguće i u što kraćem roku.

Minimalni uvjeti kojima se mora udovoljiti kako bi se priznao datum podnošenja i kako bi se dokumenti koji su podneseni smatrali prijavom patenta, navedeni su u članku 21. točkama od 1. do 3. ZOP-a.

Datum podnošenja priznaje se ako dokumenti sadržani u spisu predmeta udovoljavaju svim uvjetima iz članka 21. ZOP-a. Potencijalnom broju prijave dodjeljuje se nastavak «A», npr., P2006008A, o čemu se izdaje zaključak. Prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja upisuje se u Registar prijava patenata– članak 30. stavak 1. ZOP-a.

(2) Ispitivanje jesu li plaćene upravne pristojbe i troškovi postupka za podnošenje prijave – članak 16.

(3) Osim toga, formalno ispitivanje uključuje:

  • ispitivanje jesu li navedeni svi podaci u obrascu P-1 «Zahtjev za priznanje» (ime podnositelja prijave/izumitelja, adresa, potpis, podaci o prvenstvu itd.)
  • ispitivanje kontrolnog popisa, ispitivanje nedostaje li bilo koji dokument (opis, patentni zahtjevi, crteži, sažetak)
  • ispitivanje izgleda dokumenata (pismo, format, margine, podnaslovi u opisu)
  • ispitivanje postoji li dokument(i) o prvenstvu, provjera uplate odgovarajućih upravnih pristojbi i troškova postupka.

(4) Ispitivanje je li podnesen prijevod prijave na hrvatski jezik.

(5) Ispitivanje jesu li podneseni crteži na koje se poziva opis.

(6) Zastupanje: Ovlaštenje za zastupanje u području patenata.

Ispitivanje ima li strani podnositelj prijave koji je fizička ili pravna osoba s prebivalištem ili poslovnim sjedištem izvan Hrvatske patentnog zastupnika ili bilo koju drugu osobu koja je ovlaštena za zastupanje prema Zakonu o zastupanju u području prava industrijskog vlasništva.

Referent Odjela za pravne poslove, šalje:

  • službeni dopis u kojem podnositelja prijave poziva da ispravi nedostatke u prijavi u roku od 2 mjeseca, pri čemu se taj rok može produljiti za još 3 mjeseca
3. Formalno ispitivanje prije objave

3. Formalno ispitivanje prije objave

Odjel za pravne poslove obavlja sav posao formalnog ispitivanja koji se mora obaviti prije objave prijave (objava HR A2), osim konačne klasifikacije prijave.

Ispitivanje prije objave ima dva aspekta: formalni i tehnički aspekt.

4. Tehnička provjera sadržaja prijave prije objave

4. Tehnička provjera sadržaja prijave prije objave

Takvu provjeru provodi patentni ispitivač. Ispitivanjem pretpostavki za objavu prijave patenta utvrđuje se udovoljava li prijava sljedećim uvjetima – članak 34. ZOP-a:

(1) sadržava li sve dijelove iz članka 20. ZOP-a i potrebne priloge (Sadržaj prijave patenta) i jesu li ti dijelovi sastavljeni na propisan način

(2 klasificiranje prijave prema MKP

(3) ispitivanje sažetka, vidi Dio A Poglavlje I. točku 5 i Dio A Poglavlje I. Dodatak 1.

(4) ispitivanje je li u pitanju prijava koja se odnosi na povjerljivi izum.

Ako se takvim ispitivanjem utvrdi da nije udovoljeno uvjetima, Zavod poziva podnositelja prijave da ispravi nedostatke izričito navedene u pozivu u roku od 2 do 3 mjeseca. Ako podnositelj prijave pravodobno ne ispravi nedostatke iz točaka od 1. do 4. navedene u pozivu, Zavod donosi rješenje o odbacivanju prijave.

5. Prijave koje se odnose na povjerljive izume

5. Prijave koje se odnose na povjerljive izume

Priznanje patenata za izume koji su od interesa za poslove obrane (dalje: povjerljivi izum) regulirano je Zakonom o proizvodnji, remontu i prometu naoružanja i vojne opreme.

Prijavu za povjerljivi izum podnositelj prijave može podnijeti Zavodu u skladu s odredbama Zakona o patentu i pripadajućeg Pravilnika o patentu. Međutim, ispitujući prije objave udovoljava li prijava patenta formalnim i tehničkim uvjetima Zavod može utvrditi da se prijava odnosi na povjerljivi izum.

Zavod o tome u pisanom obliku odmah, a svakako prije objave prijave patenta u Hrvatskom glasniku intelektualnog vlasništva (u pravilu, u vremenskom periodu od 60 do 180 dana od primitka prijave) izvješćuje Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i dostavlja mu presliku sadržaja podnesene prijave patentazajedno srezultatima prethodnog ispitivanja prijave.

MORH je dužan najkasnije u roku od 90 dana od dana primitka prijave patenta koju mu je ustupio Zavod, rukovodeći se kriterijima iz Uredbe o kriterijima za određivanje izuma povjerljivim i načinu priznavanja patenta za takve izume, obavijestiti Zavod i podnositelja o odluci koju je donio.

Ako odluči da je riječ o povjerljivom izumu, MORH o tome izdajerješenje,koje upisuje u registar patenata za povjerljive izumekoji vodi MORH. Ako smatra da izum nije povjerljiv, postupak nastavlja Zavod prema ZOP-u.

Ako u roku od 90 dana od prijama obavijesti Zavoda Ministarstvo obrane ne izvijesti Zavod o postojanju interesa za predmetnu prijavu patenta, smatrat će se da izum nije od interesa za poslove obrane, te će se postupak nastaviti prema ZOP-u.

Prijave patenata za povjerljive izume ne objavljuju se u službenom glasilu Zavoda i za njih Zavod osigurava tretman povjerljivog predmeta.

Zaštitu povjerljivog izuma u inozemstvu domaće pravne i fizičke osobe mogu tražiti samo uz odobrenje MORH-a.

6. Klasifikacija prema MKP-u

6. Klasifikacija prema MKP-u

Kompletnu klasifikaciju prijave prema naprednoj razini MKP-a obavlja odgovarajući patentni ispitivač . Vidi Dio C Poglavlje II.

Većina prijava stranog podrijetla primljena je putem PCT-a, ulaskom u nacionalnu fazu. Te su prijave već objavljene i klasificirane su prema MKP-u od strane ureda ovlaštenog za međunarodno pretraživanje .

7. Objava prijave

7. Objava prijave

Odjel za pravne poslove obavlja pripremu prijave patenta za objavu (dokument HR A2).

To uključuje:

  • pripremu elektronički digitaliziranog formata (dokumenta u WORDU) prijave patenta optičkim čitačem (OCR)
  • praćenje roka od 18 mjeseci od datuma prvenstva (ili tri mjeseca od datuma podnošenja u slučaju zatražene prijevremene objave)
  • obavijest o izmjeni naziva ili sažetka,
  • dostavu službenog dopisa u kojem se podnositelja prijave obavješćuje o objavi HR A2 () i dokumenta HR A2.

Objava HR A2 obavlja se u roku od 18 mjeseci od datuma prvenstva u službenom glasilu Zavoda, koji objavljuje bibliografske podatke, uključujući sažetak i crtež. Cijeli tekst i crteži prijave patenta objavljuju se na papiru i na internetskim stranicama Zavoda (http://www.dziv.hr/hr/e-usluge/pretrazivanje-baza-podataka/patent/ ) na dan njezine objave u službenom glasilu.

8. Odbacivanje prijave zbog formalnih nedostataka

8. Odbacivanje prijave zbog formalnih nedostataka

Ako se formalni nedostatak ne može ispraviti ili ako se pravodobno ne ispravi, Odjel za pravne poslove sastavlja odluku o odbacivanju prijave.

Poglavlje II.: Klasificiranje prijave

Poglavlje C-II Klasificiranje prijave

1. Važnost ispravnog klasificiranja

2. Međunarodna klasifikacija patenata (MKP)

3. Plitka klasifikacija

4. Konačna klasifikacija

5. Klasifikacija u slučaju tehničke nejasnoće

6. Klasifikacija kada nedostaje jedinstvo izuma

1. Važnost ispravnog klasificiranja

1. Važnost ispravnog klasificiranja

Jako je važno da su objavljene prijave patenta podnesene u Republici Hrvatskoj (dokumenti HR A2) ispravno klasificirane. Ako to nisu, nije moguće provoditi pretraživanja dokumenata HR A2 u odnosnom području tehnike ili se barem osloniti na rezultate takvih pretraživanja. Takva su pretraživanja bitna za opseg zaštite, koji se priznaje novim hrvatskim patentima, i kao izvor tehničkih informacija.

Ispravna klasifikacija trebala bi omogućiti pouzdano pretraživanje prijava podnesenih u Republici Hrvatskoj, klasificiranih prema «Međunarodnoj klasifikaciji patenata».

Osim toga, potrebno je zajamčiti međunarodnu dosljednost u klasificiranju. Ispravna i potpuna klasifikacija od strane ispitivača u velikoj će im mjeri pomoći tijekom pretraživanja tih prijava kada, nakon podnošenja zahtjeva za ispitivanje, treba početi postupak pretraživanja i potpunog ispitivanja.

2. Međunarodna klasifikacija patenata (MKP)

2. Međunarodna klasifikacija patenata (MKP)

«Klasificiranje» znači dodjeljivanje jedne ili više oznaka Međunarodne klasifikacije patenata (MKP) određenoj prijavi, pri čemu se identificira tehnički sadržaj izuma iz te prijave.

«Plitka klasifikacija» znači klasificiranje u prvom stupnju, npr., do razine podrazreda MKP-a. Onasluži internom usmjeravanju unutar Zavoda, a predmet izuma za koji se zahtijeva zaštita (ili prvog izuma za koji se zahtijeva zaštita, ako ih ima više) u širokom se smislu identificira odgovarajućim klasifikacijskim oznakama.

«Konačna klasifikacija» znači dodjeljivanje odgovarajućih klasifikacijskih oznaka koje identificiraju tehnički sadržaj izuma za koji se zahtijeva zaštita (ili sadržaje svakog od izuma za koji se zahtijeva zaštita, ako ih ima više). Takva bi identifikacija trebala biti onoliko precizna i potpuna koliko to dopušta klasifikacija.

Vodič kroz Međunarodnu klasifikaciju patenata, verzija 2013. služi kao pomoć pri klasificiranju.

Osim toga, neobvezne klasifikacijske oznake i neobvezni indeksni kodovi mogu se pridodati svakoj dodatnoj informaciji sadržanoj u opisu dokumenta koji se klasificira i koji bi se trebao identificirati prema Vodiču kroz Međunarodnu klasifikaciju patenata, verzija 2013. 48 stranica. Ti su postupci detaljnije objašnjeni u Vodiču kroz MPK.

Vidi www.wipo.int/export/sites/www/classifications/ipc/en/guide/guide_ipc.pdf

3. Plitka klasifikacija

3. Plitka klasifikacija

Zaduženi patenti ispitivač mora obaviti plitku klasifikaciju kako bi se određena prijavamogla dodijeliti odgovarajućem ispitivaču. Klasificiranje se može obaviti na temelju brzog i letimičnog ispitivanja dokumenta (npr. naziva izuma, sažetka i nezavisnih patentnih zahtjeva). Najprikladnija razina često će biti određeni podrazred MKP-a.

Za orijentaciju mogu poslužiti oznake MKP-a na dokumentima o prvenstvu što su ih dodijelili strani patentni uredi. Za interno usmjeravanje PCT prijava, nakon ulaska u nacionalnu fazu, mogu poslužiti na njima tiskane oznake MKP-a.

Prva klasifikacija

Plitka klasifikacija trebala bi se obaviti na temelju nezavisnih patentnihzahtjeva. Ako rezultat takve klasifikacije sadržava više od jednog podrazreda trebao bi se izabrati onaj koji je najrelevantniji za izum za koji se zahtijeva zaštita (ili za prvi izum za koji se zahtijeva zaštita, ako nije udovoljeno uvjetu jedinstva izuma). To je klasifikacija koja bi se trebala navesti prva po redu.

Voditelj odjela patentnih ispitivača distribuira primljene prijave patenata odgovarajućim ispitivačima koji obavljaju konačnu klasifikaciju u kasnijoj fazi.

Neispravna plitka klasifikacija

Kada prijava dođe do ispitivača i ako ispitivač utvrdi da prijava ima neispravnu plitku klasifikaciju, taj bi ispitivač trebao navesti novu, ispravnu plitku klasifikaciju ili ime odgovarajućeg ispitivača.

Uobičajeno je da se to obavlja nakon savjetovanja s ispitivačem kojemu je predloženo da preusmjeri tu prijavu. Međutim, bit će slučajeva u kojima će doći do sukoba mišljenja ili nesigurnosti u odnosu na klasifikacijske granice, ili slučajeva u kojima ispitivač koji radi na određenom predmetu nije siguran u njegovu ispravnu klasifikaciju. U takvim slučajevima, ispitivač koji radi na takvom predmetu ne trebao gubiti vrijeme pokušavajući ga riješiti, već bi se u donošenju odluke trebao savjetovati s voditeljem svojeg Odjela.

4. Konačna klasifikacija

4. Konačna klasifikacija

Ispitivač će odrediti konačnu potpunu klasifikaciju prijave i pri tom bi trebao upotrijebiti sve klasifikacijske oznake što ih zahtijevaju pravila Međunarodne klasifikacije, npr., pravilo posljednjega mjesta. U ovoj fazi, ispitivač će morati ispitati prijavu na dostatan način kako bi mogao odrediti klasifikaciju.

Kako bi ispitivač u potpunost klasificirao neku prijavu, možda će se pri tom morati savjetovati s drugim ispitivačima.

Izrazi «obvezna klasifikacija i «neobvezna klasifikacija» definirani su u Vodiču kroz MKP; vidi točke od 115. do 119. Ispitivač bi najprije trebao identificirati i klasificirati tehnički predmet ili tehničke predmete izuma prema uputama danim pod naslovom «Obvezno klasificiranje».

Ako iz toga proizlazi klasifikacija u više od jednog razreda ili u više od jedne glavne (« /00») skupine unutar nekog podrazreda, tada bi se trebale dodijeliti sve takve klasifikacije. Važno je napomenuti da bi se klasifikacija samog izuma trebala razlikovati od klasifikacije dodatnih informacija i/ili indeksnih kodova po tome što se informacija o izumu piše podebljano i kurzivom, dok se dodatna informacija i indeksni kodovi pišu samo kurzivom. Nakon klasifikacijske oznake navodi se indikator verzije MKP-a u okrugloj zagradi.

Primjer: B28B 5/00 (2006.01)
H04H 20/12 (2008.01)
H01H 33/65 (2009.01)

Kada je za sam izum potrebno dodijeliti više od jedne oznake, oznaka koja po sudu ispitivača najadekvatnije predstavlja izum trebala bi se navesti na prvom mjestu. Takva prva konačna klasifikacija olakšava kasniju dodjelu prijave patentnom ispitivaču, nakon podnošenja zahtjeva za ispitivanje (tj. pretraživanje i potpuno ispitivanje).

Klasifikacija bi se trebala određivati bez uzimanja u obzir mogućeg sadržaja prijave nakon njezine izmjene, budući da bi se ta klasifikacija trebala odnositi na razotkrivanje u objavljenoj prijavi. To znači da se uzima u obzir samo prijava kako je podnesena.

5. Klasifikacija u slučaju tehničke nejasnoće

5. Klasifikacija u slučaju tehničke nejasnoće

Ako područje obuhvaćeno izumom nije jasno, klasifikacija će se morati temeljiti na onome što se čini da je izum, ako je to moguće razumjeti. Činjenica da predmet izuma nije moguće identificirati znači da je opis izuma nejasan u tehničkom smislu. Ako ispitivač utvrdi nejasnoću u tehničkom smislu trebao bi prijavu vratiti voditelju odjela patentnih ispitivača.

6. Klasifikacija kada nedostaje jedinstvo izuma

6. Klasifikacija kada nedostaje jedinstvo izuma

Kada postoji mogućnost da bude postavljen prigovor zbog nedostatka jedinstva izuma, svi se izumi moraju klasificirati, budući da će svi biti razotkriveni u objavljenoj prijavi. Kako je ranije navedeno, svaki izum za koji se zahtijeva zaštita mora biti klasificiran.

Dio D: - PRETRAŽIVANJE I ISPITIVANJE NACIONALNIH PRIJAVA

Dio D: - PRETRAŽIVANJE I ISPITIVANJE NACIONALNIH PRIJAVA

Poglavlje D-I Alternativni postupci ispitivanja

Poglavlje D-II Karakteristike pretraživanja

Poglavlje D-III Alati za pretraživanje, postupak pretraživanja i strategija pretraživanja

Poglavlje D-IV Postupak potpunog ispitivanja

Poglavlje D-V Rješenje o odbijanju

Poglavlje I.: Alternativni postupci ispitivanja

Poglavlje I.: Alternativni postupci ispitivanja

1. Zahtjev za ispitivanje

2. Postupak pretraživanja i potpunog ispitivanja - različite rute

1. Zahtjev za ispitivanje

1. Zahtjev za ispitivanje

Objedinjeno pretraživanje i potpuno ispitivanje prijave patenta podnesene u Republici Hrvatskoj može početi tek nakon što podnositelj prijave podnese «Zahtjev za ispitivanje». Takav zahtjev trebao bi biti podnesen u roku od 6 mjeseci od objave prijave. To je u pravilu više od 24 mjeseca od datuma prvog podnošenja ili od datuma prvenstva.

U članku 36. stavku 1. ZOP-a propisana su 2 različita nacionalna patentna postupka. Podnositelj prijave trebao bi izabrati jedan od tih postupaka.

1) AI-postupak: zahtjev za ispitivanje patenta provedbom postupka potpunog ispitivanja prijave patenta ili

2) AK-postupak: zahtjev za ispitivanje patenta bez potpunog ispitivanja prijave patenta («konsenzualni patent»).

Važna napomena:

Prema članku 36, stavku 1. ZOP-a 2004, koji se primjenjuje na prijave podnesene zaključno sa 30. 07. 2007. godine moguće je odabrati i 

3) AR-postupak: zahtjev za ispitivanje patenta na temelju podnesenih rezultata potpunog ispitivanja prijave patenta koje je provedeno u stranom patentnom uredu.

Ako u roku od 6 mjeseci nije podnesen jedan od tih zahtjeva ili nije plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka, prijava patenta smatra se povučenom.

Zavod donosi rješenje o obustavi postupka za priznanje patenta – članak 36. stavak 2. ZOP-a

Po zahtjevu za ispitivanje Odjel za pravne poslove obavlja neke poslove formalnog ispitivanja, prije dostave spisa predmeta odjelu patentnih ispitivača. Npr. provjerava jesu li plaćene pristojbe i troškovi postupka u propisanom iznosu i roku.

2. Postupak pretraživanja i potpunog ispitivanja - različite rute

2. Postupak pretraživanja i potpunog ispitivanja – različite rute

2.1. Ruta AI-DZIV: Pretraživanje i potpuno ispitivanje koje provodi DZIV

2.2. AI-postupak izvan DZIV-a: Pretraživanje i pisano mišljenje izvan DZIV-a

2.3. AR-postupak: Rezultat potpunog ispitivanja provedenog u relevantnom uredu

2.4. AK - postupak: Konsenzualni patent

2.1. Ruta AI-DZIV: Pretraživanje i potpuno ispitivanje koje provodi DZIV

2.1. Ruta AI-DZIV: Pretraživanje i potpuno ispitivanje koje provodi DZIV

Kada podnositelj prijave podnese zahtjev za potpuno ispitivanje, postoje dvije moguće rute: potpuno ispitivanje koje provodi Zavod samostalno (put AI-DZIV) i potpuno ispitivanje u suradnji s nekim od ureda s kojima Zavod ima sklopljen ugovor o suradnji (put AI-izvan DZIV-a). članak 37. stavci 2. i 3. ZOP-a .

Odluku o odnosnom putu donosi Zavod.

(i) Prijave inozemnih podnositelja putem AI-DZIV rute

Put AI-DZIV općenito se upotrebljava za prijave inozemnih podnositelja koje imaju pripadnicu patentne familije u jednom od ureda čiji su kriteriji patentibilnosti isti kao oni propisani nacionalnim zakonodavstvom (npr. EPO, DE, AT…).

Zbog toga Zavod pretražuje patentne baze podataka kao što su «epoline», EPO-Register, INPADOC i provjerava status odgovarajuće strane prijave.

Na temelju pronađenih rezultata pretraživanja iz nekog od navedenih inozemnih ureda, patentni ispitivač izrađuje rezultat potpunog ispitivanja u kojem obrazlaže razloge zbog kojih se patent namjerava priznati ili odbiti.

Ako ispitivač donese odluku o priznanju patenta, podnositelju će Odjel za pravne poslove dostaviti poziv na suglasnost na tekst prijave za koji se namjerava priznati patent.

Ako je ispitivač mišljenja da prijava ne ispunjava uvjete za priznanje patenta, o tome sastavlja rezultat ispitivanja gdje su detaljno navedeni razlozi zbog kojih se ne može priznati patent, koji Odjel za pravne poslove šalje podnositelju prijave na izjašnjenje.

Ako ne postoji odgovarajuća pripadnica patentne familije ili ako je prijava iz područja tehnike za koje u Zavodu ne postoji specijalist područja, pretraživanje i ispitivanje obavit će ured s kojim Zavod ima sklopljen ugovor (npr. Austrijski patentni ured ili Danski patentni ured).

Negativno izvješće o patentibilnosti u konačnici može prerasti u priznanje patenta, ako podnositelj prijave obavi odgovarajuće izmjene, a u protivnom će slijediti odbijanje.

(ii) Prijave domaćeg podrijetla AI-postupak u DZIV-u

Posao pretraživanja i ispitivanja prijava podnesenih od strane hrvatskih državljana može se obaviti izvan DZIV-a, ali i samostalno unutar Zavoda (AI-DZIV). To je moguće zbog toga što su alati za pretraživanje koji su dostupni ispitivačima DZIV-a u velikoj mjeri poboljšani mogućnošću on-line pristupa bazama podataka EPOQUE Europskog patentnog ureda. Većina prijava domaćeg podrijetla jesu «prijave koje se ponose prvi puta».

2.2. AI-postupak izvan DZIV-a: Pretraživanje i pisano mišljenje izvan DZIV-a

2.2. AI-postupak izvan DZIV-a: Pretraživanje i pisano mišljenje izvan DZIV-a

AI-postupak izvan DZIV-a uglavnom se primjenjuje na domaće prijave. To su većinom «prijave koje se podnose prvi puta» i koje su podnesene od strane hrvatskih pravnih ili fizičkih osoba koje imaju sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište na teritoriju Republike Hrvatske - Te prijave u pravilu nemaju pripadnicu strane patentne familije.

Ako DZIV odluči primijeniti AI-postupak izvan DZIV-a, postupa na sljedeći način.

Nakon podnošenja zahtjeva za potpuno ispitivanje, naziv izuma, relevantni dijelovi opisa prema odluci ispitivača, patentni zahtjevi i sažetak, prevode se, što je prije moguće, na engleski jezik. Nakon toga se prijevod zajedno s bibliografskim podacima šalje uredu s kojim Zavod ima sklopljen ugovor.

Strani ured obavlja posao pretraživanja i potpunog ispitivanja prema postupku iz Poglavlja I. PCT-a. DZIV od navedenog ureda prima izvješće o pretraživanju i pisano mišljenje. Ispitivač prevodi pisano mišljenje i proučava ga u odnosu na citirane dokumente. Ispitivači DZIV-a pretražuju nacionalne prijave podnesene u Republici Hrvatskoj. Ako je pisano mišljenje pozitivno u odnosu na patentibilnost, ispitivač donosi odluku o priznanju i podnositelja se poziva da u roku od 30 dana od dostave poziva dostavi suglasnost na predloženi tekst prijave koji se namjerava priznati. Ako je pisano mišljenje negativno, ispitivač na temelju njega sastavlja službeno priopćenje, i podnositelja prijave poziva se da se o njemu izjasni i podnese izmjene i/ili primjedbe u roku od 2 do 4 mjeseca.

Ako se podnositelj prijave ne odazove pozivu, prijava se odbija. Ako se podnositelj prijave odazove pozivu, ispitivač provodi ponovno ispitivanje i donosi odluku bilo o priznavanju bilo o daljnjoj komunikaciji s podnositeljem prijave. U nekim slučajevima, ispitivač šalje odgovor podnositelja prijave stranom uredu na ponovno ispitivanje. Nakon drugog pisanog mišljenja stranog ureda u pravilu se donosi konačna odluka.

2.3. AR-postupak: Rezultat potpunog ispitivanja provedenog u relevantnom uredu

2.3. AR-postupak: Rezultat potpunog ispitivanja provedenog u relevantnom uredu

Podnositelj prijave može zahtijevati provedbu AR-postupka ako je prijavu patenta podnio zaključno sa 30. 07. 2007. godine. prema članku 36. stavku 1. točki 2. ZOP-a 2004. i člancima od 38. do 40. ZOP-a 2004.

Prema članku 39. ZOP-a 2004 podnositelj prijave obvezan je uz zahtjev za ispitivanje priložiti potpisanu izjavu da će dostaviti dokaze o rezultatu postupka potpunog ispitivanja provedenog u jednom od relevantnih stranih ureda.

To su sljedeći patentni uredi:

  1. AT Austrijski patentni ured
  2. AU Australski patentni ured
  3. CA Kanadski ured za intelektualno vlasništvo – 26. 07. 2004. godine
  4. CN Državni ured za intelektualno vlasništvo Narodne Republike Kine
  5. EP Europski patentni ured
  6. ES Španjolski ured za patente i žigove – 01. 04. 2006. godine
  7. FI Nacionalno vijeće Finske za patente i registraciju –01. 10. 2003. godine
  8. JP Japanski ured za patente
  9. KR Korejski ured za intelektualno vlasništvo
  10. RU Savezna služba za intelektualno vlasništvo, patente i žigove (Ruska Federacija)
  11. SE Švedski ured za patente i registraciju
  12. US Ured Sjedinjenih Američkih Država za patente i žigove
  13. DE Njemački ured za patente i žigove
  14. DK Danski ured za patente i žigove

Ti bi rezultati trebali biti podneseni u roku od 6 mjeseci od datuma njihove dostupnosti, a najkasnije 5 godina od datuma podnošenja prijave propisanom uredu.

Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave i na temelju dostavljenih dokaza, Zavod može taj rok produljiti najviše do tri mjeseca nakon okončanja postupka ispitivanja provedenog u stranoj ustanovi.

Prema članku 21. stavku 2. POP-a 2004. podnositelj zahtjeva dužan je Zavodu dostaviti:

1) izvješće o pretraživanju i prijevod toga izvješća na hrvatski jezik,

2) izvješće o potpunom ispitivanju i prijevod toga izvješća na hrvatski jezik

3) patentni spis (dokument B) s prevedenim patentnim zahtjevima.

Nakon primitka gore navedenih dokumenata, ispitivač nastavlja s postupkom dodatnog ispitivanja prijave patenta. Utvrđuje udovoljava li izum uvjetima za priznanje navedenim u članku 37. ZOP-a 2004. Izum za koji se zahtijeva zaštita trebao bi biti nov u odnosu na sve moguće konfliktne prijave – članak 8. stavak 3. ZOP-a 2004.

Većina prijava koje imaju AR status prijave su stranog podrijetla koje su ušle u «nacionalnu fazu prema PCT-u».

Ako podnositelj prijave ne dostavi prijevod rezultata ispitivanja u propisanom roku, prijava se smatra povučenom. Zavod donosi zaključak o obustavi postupka.

2.4. AK - postupak: Konsenzualni patent

2.4. AK - postupak: Konsenzualni patent

AK-postupak uveden je Zakonom iz 2000. godine.

Prema članku 41. ZOP-a konsenzualni patent priznaje se za izum čiji je predmet zaštite patentibilan i čiji predmet zaštite nije izuzet od patentibilnosti.

Zahtjev za priznanje konsenzualnog patenta objavljuje se u službenom glasilu Zavoda u roku od 3 mjeseca od datuma podnošenja. Nakon objave zahtjeva, svaka pravna ili fizička osoba može u roku od 6. mjeseci podnijeti Zavodu prigovor protiv priznanja konsenzualnog patenta ili zahtjev za ispitivanje (potpuno ispitivanje).

Prigovoru ili zahtjevu za ispitivanje prilaže se dokaz o plaćenim troškovima postupka za prigovor, koji iznosi jednu trećinu troškova postupka potpunog ispitivanja.

Ako je podnesen prigovor protiv priznanja konsenzualnog patenta ili zahtjev za ispitivanje i ako su za njih plaćene upravne pristojbe i troškovi postupka, Zavod o tome odmah obavješćuje podnositelja zahtjeva. Ako nisu plaćene pristojbe, prigovor se odbacuje.

Podnositelj zahtjeva može u roku od šest mjeseci od primitka obavijesti o prigovoru podnijeti zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka pot­punoga ispitivanja (AI postupak). Dužan je platiti razliku između uplaćene upravne pristojbe za podnošenje prigovora i upravne pristojbe za potpuno ispitivanje. Ako podnositelj zahtjeva plati propisanu pristojbu, prijava se ili upućuje u APO ili se ispituje u DZIV-u, a ako ne podnese zahtjev i/ili ne plati pristojbu, prijava se odbacuje).

U članku 46. ZOP-a. navodi se da tijekom 10 godina trajanja patenta svaka osoba može podnijeti zahtjev za ispitivanje. Nakon potpunog ispitivanja konsenzualni patent može se pretvoriti u uobičajeni patent koji traje 20 godina.

Na potpuno ispitivanje po podnesenom prigovoru primjenjuju se isti kriteriji kao i na uobičajeno potpuno ispitivanje prijave patenta.

Poglavlje II. Karakteristike pretraživanja

Poglavlje II. Karakteristike pretraživanja

1. Svrha pretraživanja

2. Opseg pretraživanja

3. Predmet pretraživanja

1. Svrha pretraživanja

1. Svrha pretraživanja

Postupak kroz koji prolazi prijava patenta od podnošenja prijave do priznanja patenta (ili njegova odbijanja) obuhvaća dvije osnovne faze., tj. pretraživanje i potpuno ispitivanje. Pretraživanje je prva faza nužna u postupku potpunog ispitivanja.

Cilj pretraživanja je razotkrivanje stanja tehnike (koje se naziva i «prethodno stanje tehnike») koje je relevantno za utvrđivanje novosti i inventivne razine. Pretraživanje je potrebno u svrhu utvrđivanja je li izum na koji se odnosi prijava nov i ima li inventivnu razinu.

Takvo pretraživanje u biti je pretraživanje dokumenata sadržanih u - uglavnom elektroničkim - zbirkama patentnih dokumenata koje su sustavno dostupne prema sadržaju predmeta zaštite dokumenata. To su u prvome redu patentni dokumenti različitih zemalja, dopunjeni velikim brojem članaka iz časopisa i drugom nepatentnom literaturom. Pretraživanje mora biti što temeljitije i što efikasnije moguće u okviru ekonomskih ograničenja.

Dio u službenom priopćenju ispitivača koji se odnosi na pretraživanje sadržavat će rezultate pretraživanja, osobito identifikaciju dokumenata koji čine relevantno stanje tehnike.

2. Opseg pretraživanja

2. Opseg pretraživanja

(i) Potpunost pretraživanja – Pretraživanje bi trebalo biti kvalitetno i trebalo bi biti provedeno prema europskim i međunarodnim standardima. Međutim, mora se uzeti u obzir da se u pretraživanju te vrste ne može uvijek postići 100 postotni učinak, zahvaljujući neizbježnim nesavršenostima svakog klasifikacijskog sustava i njegovoj primjeni. To treba biti ekonomski opravdano i trošak se mora zadržati u razumnim granicama. Prema tome, ispitivač bi trebaoorganizirati svoj rad i iskoristiti vrijeme provedeno u pretraživanju tako da mogućnost ne-razotkrivanja najrelevantnijeg postojećeg stanja tehnike, tj. svega što je vezano uz svaki patentni zahtjev, svede na najmanju moguću mjeru. Tako bitan dokument ne bi se trebao ispustiti (ne uzeti u obzir). Što se tiče manje relevantnog prethodnog stanja tehnike koje je često u velikoj mjeri zastupljeno u dokumentima zbirke koja se pretražuje, pretraživanje obavljeno u manjim razmjerima smatra se prihvatljivim.

(ii) Učinkovitost pretraživanja – Učinkovitost svakog pretraživanja ovisi o redu koji vlada u zbirci dokumenata koji se pretražuju ili o redu koji se može primijeniti na takvu zbirku i koji omogućava ispitivaču određivanje dijelova dokumentacije koju želi pregledati.

Osnovne komponente reda u zbirci dokumenata jesu riječi, klasifikacijske jedinice, indeksni kodovi ili bibliografsko povezivanje dokumenata zajednički citiranim dokumentima. Red može biti trajnog karaktera s indeksnim riječima, klasifikacijskim oznakama ili indeksnim kodovima, ili se može uvesti na zahtjev strategijom pretraživanja kojom se promišljenom upotrebom gore navedenih osnovnih komponenata, dolazi do dijelova dokumentacije koja bi mogla sadržavati materijal koji je bitan za izum.

Ispitivač bi zbog ekonomičnosti, a na temelju svojega znanja o području tehnike i dostupnim sustavima za pretraživanje informacija, trebao donijeti odluku o ispuštanju dijelova dokumentacije u kojima je vjerojatnost da će naći bilo koji dokument relevantan za pretraživanje minimalna. Na primjer, dokumenti koji su iz razdoblja kada se područje tehnike koja je u pitanju tek počelo razvijati.

Slično tome, ispitivač bi trebao pregledati samo jednu pripadnicu patentne familije.

(iii) Pretraživanje analognih područja – Pretraživanje se provodi dostupnim alatima za pretraživanje, koji mogu sadržavati materijal koji je bitan za izum. Pretraživanje bi u prvome redu trebalo obuhvaćati sva neposredno relevantna tehnička područja, a nakon toga bi se moglo proširiti na analogna područja. Ispitivač o tome donosi odluku u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir ishod pretraživanja u područjima koja je prije toga pretražio.

Pitanje koja se područja u svakom pojedinom području smatraju analognim područjima razmatra se u svijetlu onoga što se čini da je nužna bitna funkcija ili upotreba izuma, a ne samo u svijetlu određenih funkcija izričito navedenih u prijavi.

Odluku da pretraživanje proširi na područja koja nisu spomenuta u prijavi mora donijeti ispitivač, koji se ne bi trebao staviti u ulogu izumitelja i pokušati zamisliti sve moguće vrste prijava tog izuma. Najvažnije načelo pri odlučivanju o proširenju pretraživanja analognih područja trebala bi biti mogućnost postavljanja razumnog prigovora zbog nedostatka inventivne razine na temelju onoga što bi se moglo pronaći pretraživanjem tih područja.

3. Predmet pretraživanja

3. Predmet pretraživanja

3.1. Temelj pretraživanja: patentni zahtjevi

3.2. Opširni patentni zahtjevi

3.3. Nezavisni i zavisni patentni zahtjevi

3.4. Predmet zaštite izuzet od pretraživanja

3.5. Nedostatak jedinstva izuma

3.6. Tehnička pozadina

3.1. Temelj pretraživanja: patentni zahtjevi

3.1. Temelj pretraživanja: patentni zahtjevi

Pretraživanje bi trebalo biti usmjereno na izum kako je definiran patentnim zahtjevima i kako se tumači s dužnim obzirom na opis i crteže (ako ih ima), budući da se time određuje opseg zaštite koji će proizlaziti iz patenta, ako bude priznat.

(i) Tumačenje patentnih zahtjeva – S jedne strane, pretraživanje se ne bi trebalo ograničiti na doslovan tekst patentnih zahtjeva, ali se, druge strane, ne bi trebalo proširivati i obuhvaćati sve što bi za stručnu osobu u određenom području proizlazilo iz razmatranja opisa i crteža.

Cilj pretraživanja jest otkriti prethodno stanje tehnike koje je relevantno za utvrđivanje novosti i/ili inventivne razine. Pretraživanje bi trebalo biti usmjereno na ono što se čini da su bitne karakteristike izuma uzimajući u obzir sve promjene u pogledu (objektivnog) tehničkog problema na kojem se temelji izum, do kojih je moglo doći tijekom pretraživanja.

Pri tumačenju patentnih zahtjeva za potrebe pretraživanja, pretraživanjem će se uzeti u obzir i prethodno stanje tehnike koje sadržava tehničke karakteristike koje su poznati ekvivalenti tehničkih karakteristika izuma za koji se zahtijeva zaštita, a koje bi mogle dovesti u pitanje inventivnu razinu.

Primjer: Ako je u patentnom zahtjevu navedena kabelska pričvrsnica koja ima određenu konstrukciju, pretraživanje bi trebalo obuhvatiti cijev i slične pričvrsnice, koje bi mogle imati navedenu konstrukciju.

Slično tome, ako je patentni zahtjev usmjeren na proizvod koji se sastoji od više dijelova koji su definirani njihovom funkcijom ili strukturom i ako se u patentnom zahtjevu navodi da su određeni dijelovi zavareni, pretraživanjem bi se trebale obuhvatiti i ekvivalentne metode spajanja, kao npr. lijepljenje ili spajanje zakovicama, osim ako je jasno da takvo zavarivanje ima određene prednosti koje su potrebne za izum.

(ii) Predviđanje (uzimanje u obzir) mogućih izmjena patentnih zahtjeva – U načelu, i ako je to moguće i razumno, pretraživanjem bi se trebao obuhvatiti cijeli predmet zaštite na koji se odnose patentni zahtjevi ili na koji bi bilo razumno očekivati da će se ti zahtjevi odnositi nakon njihove izmjene.

Primjer: Kada prijava koja se odnosi na strujni krug sadržava jedan ili više patentnih zahtjeva koji su usmjereni samo na funkciju i način rada, a opis i crteži sadržavaju primjer za detaljizirani ne-trivijalni tranzistorski krug, pretraživanjem se mora obuhvatiti taj krug.

Međutim, zbog ekonomičnosti, potrebno je primijeniti određena ograničenja, na primjer, kada je patentni zahtjev opširan i kada sadržava velik broj primjera te kada nije moguće predvidjeti predmet izmijenjenih patentnih zahtjeva.

3.2. Opširni patentni zahtjevi

3.2. Opširni patentni zahtjevi

Nije potrebno ulagati poseban napor u pretraživanje onih dijelova neopravdano opširnih ili spekulativnih patentnih zahtjeva, koji se ne odnose na predmet zaštite koji je dostatno razotkriven u prijavi i poduprt opisom.

Primjer: Ako su u nekoj prijavi koja se odnosi na automatsku telefonsku centralu i koja ju detaljno opisuje, patentni zahtjevi usmjereni na automatski komunikacijski komutacijski centar, pretraživanje se ne bi trebalo proširiti na automatske telegrafske centrale, podatkovne komutacijske centre itd., samo zbog opširnosti teksta patentnog zahtjeva, već samo onda ako je vjerojatno da će se takvim proširenim pretraživanjem doći do dokumenta na temelju kojega će biti moguće postaviti razuman prigovor zbog nedostatka novosti ili inventivne razine.

Slično, ako je patentni zahtjev usmjeren na postupak za proizvodnju «impedancijskog elementa», a opis i crteži odnose se samo na proizvodnju otporničkog elementa, i u njima se ne navodi kako bi se postupkom koji je predmet izuma mogle proizvesti druge vrste impedancijskog elementa, proširenje pretraživanja kako bi se obuhvatila, recimo, proizvodnja kondenzatora, u pravilu ne bi bilo opravdano.

Primjer: Ako se patentni zahtjev odnosi na kemijsku obradu nekog supstrata, a iz opisa ili iz svih primjera čini se da problem koji se rješava ovisi samo o prirodi prirodne kože, jasno je da se pretraživanje ne bi trebalo proširiti na područje plastike, tkanina ili stakla.

Slično tomu, ako su opis i crteži usmjereni na bravu sa sigurnosnim cilindrom, dok naprotiv patentni zahtjevi upućuju na napravu koja omogućava označavanje kutnog položaja prvog elementa u odnosu na druga dva rotirajuća elementa, tada bi se pretraživanje trebalo ograničiti na brave.

U iznimnim slučajevima, kada je nedostatak razotkrivanja ili poduprtosti takav da čini nemogućim smisleno pretraživanje po cijelom opsegu patentnog zahtjeva ili patentnih zahtjeva, može se obaviti nepotpuno pretraživanje ili se može umjesto izvješća o pretraživanju dati izjava.

3.3. Nezavisni i zavisni patentni zahtjevi

3.3. Nezavisni i zavisni patentni zahtjevi

(i) Općenito – Pretraživanje koje se provodi u dijelovima dokumentacije koja se pregledava u odnosu na nezavisan patentni zahtjev ili nezavisne patentne zahtjeve mora uključivati sve zavisne patentne zahtjeve. Zavisni patentni zahtjevi trebali bi se tumačiti tako kao da su ograničeni svim karakteristikama patentnog zahtjeva o kojem zavise ili patentnih zahtjeva o kojima zavise. Prema tome, kada je predmet zaštite nezavisnog patentnog zahtjeva nov i predmet zaštite zavisnih patentnih zahtjeva je nov. Kada rezultat pretraživanja pokaže da patentibilost nezavisnog patentnog zahtjeva nije upitna, nije potrebno provoditi daljnje pretraživanje ili citirati dokumente koji se odnose na predmet zaštite zavisnih patentnih zahtjeva kao takav.

Primjer:

U prijavi koja se odnosi na katodnu cijev za osciloskop, u kojoj je nezavisan patentni zahtjev usmjeren na određeno sredstvo duž ruba prednje strane cijevi za osvjetljavanje zaslona, a zavisan je patentni zahtjev usmjeren na određeni spoj između prednje strane i glavnog dijela cijevi, ispitivač bi trebao u dijelovima dokumentacije koju pregledava u svrhu pronalaženja sredstva za osvjetljavanje, tražiti i sredstvo za spajanje, bilo u kombinaciji sa sredstvom za osvjetljavanje, bilo sâmo. Ako rezultat takvog pretraživanja pokaže da patentibilnost sredstva za osvjetljenje nije upitna, ispitivač ne bi trebao u odnosu na sredstva za spajanje proširiti pretraživanje na druge dijelove dokumentacije, koji bi mogli sadržavati materijal koji je bitan ili koji je posebno predviđen za te spojeve.

Primjer:

Ako rezultat pretraživanja glede prijave koja se odnosi na farmaceutski sastav za liječenje infekcija nokta, pokaže da patentibilnost predmeta zaštite iz nezavisnog patentnog zahtjeva koji se odnosi na određene kombinacije aktivnih sastojaka nije upitna, nije potrebno nastaviti pretraživanje u odnosu na zavisne patentne zahtjeve koji se odnose, npr., na upotrebu određenog hlapljivog organskog otapala kao nosača u sastavu.

(ii) Pretraživanje u odnosu na zavisne patentne zahtjeve – Međutim, kada je patentibilnost predmeta zaštite nezavisnog patentnog zahtjeva upitna, potrebno je nastaviti pretraživanje drugih dijelova dokumentacije, npr. u jednoj dodatnoj klasifikacijskoj jedinici ili u više njih, kako bi se utvrdilo je li predmet zaštite zavisnog patentnog zahtjeva kao takav nov i ima li inventivnu razinu. Takvo posebno pretraživanje ne bi se trebalo provoditi u odnosu na karakteristike koje su beznačajne ili koje su općenito poznate u području tehnike. Međutim, ako se odmah dostupan priručnik ili drugi dokument koji pokazuje da je neka karakteristika općepoznata, trebalo bi ga citirati. Kada se u zavisnom patentnom zahtjevu navodi dodatna karakteristika (a ne dodatne pojedinosti o nekom elementu koji je već naveden u nezavisnom patentnom zahtjevu), zavisan patentni zahtjev mora se razmatrati u kombinaciji s karakteristikama iz nezavisnog patentnog zahtjeva i rješavati u skladu s tim.

(iii) Kombinacija elemenata u patentnom zahtjevu – Što se tiče patentnih zahtjeva karakteriziranih kombinacijom elemenata (npr. A, B i C), pretraživanje bi se trebalo usmjeriti na takvu kombinaciju. Međutim, pri pretraživanju klasifikacijskih jedinica u tu svrhu, pod-kombinacije, uključujući pojedine elemente (npr. AB, AC, BC i zasebno A, B i C) trebale bi se u tim jedinicama pretraživati istodobno. Pretraživanje tih dodatnih klasifikacijskih jedinica u svrhu pronalaženja bilo pod-kombinacije bilo pojedinih elemenata kombinacije trebalo bi se provesti samo onda ako je to potrebno radi utvrđivanja novosti elementa a u svrhu utvrđivanja inventivne razine kombinacije.

(iv) Različite kategorije – Kada prijava sadržava patentne zahtjeve različitih kategorija, svi patentni zahtjevi moraju biti uključeni u pretraživanje. Međutim, ako se patentni zahtjev koji se odnosi na proizvod jasno čini i novim i očitim, ispitivač ne bi trebao ulagati poseban napor u pronalaženje patentnih zahtjeva koji se odnose na postupak čija je neizbježna posljedica proizvodnja tog proizvoda ili upotreba tog proizvoda.

Kada prijava sadržava patentne zahtjeve samo jedne kategorije, bilo bi poželjno u pretraživanje uključiti i druge kategorije.

Primjer:

Općenito, može se može pretpostaviti da su u patentnom zahtjevu usmjerenom na kemijski postupak, osnovni proizvodi dio stanja tehnike i da se ne moraju pretraživati; poluproizvodi će se pretraživati samo onda ako su predmet jednog patentnog zahtjeva ili više njih; konačni se proizvodi uvijek moraju pretraživati, osim kada je očito da su poznati.

3.4. Predmet zaštite izuzet od pretraživanja

3.4. Predmet zaštite izuzet od pretraživanja

Ispitivač može određeni predmet zaštite izuzeti od pretraživanja. Ti izuzeci mogu proizlaziti iz određenog predmeta zaštite koji nije u skladu s odredbama Zakona o patentu, koje se odnose na izuzetke od patentibilnosti ili na mogućnost industrijske primjene. Izuzeta od pretraživanja može biti i prijava koja u tolikoj mjeri nije u skladu s odredbama Zakona o patentu da je nemoguće obaviti smisleno pretraživanje u odnosu na neke ili na sve patentne zahtjeve, ili u odnosu na neki dio patentnog zahtjeva, iz drugih razloga.

3.5. Nedostatak jedinstva izuma

3.5. Nedostatak jedinstva izuma

Isto tako, kada se patentni zahtjevi prijave ne odnose samo na jedan izum ili na skupinu izuma koji su međusobno povezani tako da čine jedinstvenu izumiteljsku zamisao, pretraživanje se u pravilu ograničava na izum ili na povezanu skupinu izuma koja je navedena na prvome mjestu u patentnim zahtjevima. Podnositelj prijave bit će obaviješten o ograničenju pretraživanja zbog gore navedenih razloga.

3.6. Tehnička pozadina

3.6. Tehnička pozadina

U određenim okolnostima moglo bi biti poželjno proširiti predmet pretraživanja kako bi se obuhvatilo «tehnička pozadina» izuma.

To bi uključivalo:

  • uvodni dio prvog patentnog zahtjeva, tj. dio koji prethodi izrazu «naznačen time»
  • stanje tehnike koje je navedeno kao poznato u uvodu opisa sadržanog u prijavi, ali koje nije identificirano određenim citatima
  • opću tehničku pozadinu izuma (koje se često naziva «opće stanje tehnike»).
Poglavlje III.: Alati za pretraživanje, postupak pretraživanja i strategija pretraživanja

Poglavlje III.: Alati za pretraživanje, postupak pretraživanja i strategija pretraživanja

1. Alati za pretraživanje i patentna dokumentacija

2. Postupak koji prethodi pretraživanju

3. Strategija pretraživanja

4. Upotreba rezultata pretraživanja provedenog u stranim patentnim uredima

5. Izvješće o pretraživanju: Dio koji se odnosi na službeno priopćenje ispitivača

1. Alati za pretraživanje i patentna dokumentacija

1. Alati za pretraživanje i patentna dokumentacija

1.1. Pretraživanje patenata pomoću EPOQUE on-line

1.2. Baza podataka DZIV-a koja sadržava patente

1.3. Drugi alati za pretraživanje patenata

1.1. Pretraživanje patenata pomoću EPOQUE on-line

1.1. Pretraživanje patenata pomoću EPOQUE on-line

Od ožujka 2007. godine ispitivači DZIV-a imaju pristup EPOQUE-netu. U 2006. godini, broj dokumenata koje je moguće elektronički pretraživati u glavnoj bazi podataka Europskog patentnog ureda (EPO) popeo se na oko 57,1 milijuna. Tom baza podataka pokriva 78 zemalja.

Dostupna je hrvatskoj javnosti i putem World Patent Finder-a («espacenet»).

Vidi http://worldwide.espacenet.com/advancedSearch?locale=en_EP

Kooperativna klasifikacija patenata(CPC)– EPO i USPTO uredi razvili su zajednički klasifikacijski sustav, koji je proširena verzija Međunarodne klasifikacije patenata (MKP). Sustav CPC obuhvaća oko 250.000 klasifikacijskih skupina i omogućava brz i sistematičan pristup pretraživanju patentne dokumentacije iz svih područja tehnike.

Vidi http://worldwide.espacenet.com/classification?locale=en

1.2. Baza podataka DZIV-a koja sadržava patente

1.2. Baza podataka DZIV-a koja sadržava patente

IT odjel DZIV-a održava dostupnu patentnu bazu podataka. Ona sadržava bibliografske podatke svih objavljenih prijava patenata HR A2 i priznatih patenata HR B.

U DZIVU se mogu pretraživati sažeci svih objavljenih prijava prema različitim kriterijima pretraživanja (npr. prema MKP-u, imenu izumitelja, datumu objave, broju registracije, riječima iz naslova).

Dokumenti HR A2 dostupni su u elektroničkom obliku. Preslike tih dokumenata mogu se dobiti na zahtjev. Dokumenti HR B2 dostupni su za sve HR patente, osim za nostrifikacije (tj. patenti upisani u registar DZIV-a, a priznati u jugoslavenskom SZP-u do 08. 10. 1991. godine). Preslike tih dokumenata mogu se dobiti na zahtjev.

Objavljene prijave patenta HR A2 sastoje se od prve stranice koja sadržava bibliografske podatke, sažetak i jedan crtež. Osim toga, javnosti su dostupni i kompletan opis, svi patentni zahtjevi i svi crteži.

Vidi http://www.dziv.hr/hr/e-usluge/pretrazivanje-baza-podataka/patent/

Podaci iz Registra patenata dostupni su on-line samo patentnim ispitivačima.

1.3. Drugi alati za pretraživanje patenata

1.3. Drugi alati za pretraživanje patenata

(i) Pristup putem interneta

«Google Patents», razni rječnici i «Wikipedia», mogli bi biti korisni alati dostupni putem interneta.

(ii) Klasifikacijski sustavi

  • MKP: «Međunarodna klasifikacija patenata» sustav koji je u DZIV-u najviše korišten. Upotreba tog sustava obvezna je u svrhu objave.
  • CPC: Sustavom kooperativne klasifikacije patenata ispitivači DZIV-a u pravilu se služe pri pretraživanju baza podataka EPOQUE.

(iii) Usluga pretraživanja patentne familije

  • Cilj pretraživanja patentne familije uglavnom je pronalaženje patentnog dokumenta koji odgovara već nađenim rezultatima pretraživanja.
  • Usluga pretraživanja patentne familije postoji u EPOQUE-u i u «espacenet-u».
  • Definicija «patentne familije» različita je u različitim bazama podataka.

(iv) Ne-patentna literatura

  • Tehnički časopisi: Određeni časopis može se naručiti od Nacionalne knjižnice, od fakulteta ili od trgovačkih društava.
  • Tehničke knjige i rječnici dostupni su u DZIV-u, npr. Merck indeks.
2. Postupak koji prethodi pretraživanju

2. Postupak koji prethodi pretraživanju

(i) Rezultati stranog pretraživanja – Preporučuje se da ispitivač, nakon primitka nove prijave koju će pretraživati i ispitivati, pretraživanje i ispitivanje pripremi sljedećim redoslijedom:

  • identifikacija članova patentne familije,
  • ispis primjeraka odgovarajućih stranih patentnih dokumenata koji sadržavaju rezultate stranog pretraživanja i/ili primjeraka patentnih zahtjeva koji su priznati nakon potpunog ispitivanja,
  • dobava primjeraka dokumenata citiranih u takvim rezultatima stranog pretraživanja.

(ii) Analiza prijave – Nakon preuzimanja nove prijave koju će pretraživati, ispitivač bi najprije trebao razmotriti prijavu kako bi utvrdio predmet izuma za koji se zahtijeva zaštita. U tu bi svrhu trebao napraviti kritičku analizu patentnih zahtjeva u svijetlu opisa i crteža. Iako ne mora proučiti sve pojedinosti opisa i crteža, mora ih dostatno razmotriti kako bi mogao prepoznati problem na kojem se temelji izum, pri čemu uvid u problem vodi njegovu rješenju, tj., ukupnost sredstava koja su bitna za rješenje, a koja se osobito ogledaju u tehničkim karakteristikama navedenim u patentnim zahtjevima te dobivenim rezultatima i učincima. 

(iii) Citirani dokumenti – Dokumente citirane u prijavi koja se razmatra trebalo bi ispitati ako su citirani

  • kao polazna točka izuma ili
  • kao prikaz stanja tehnike ili
  • kao alternativna rješenja odnosnog problema ili
  • kada su potrebni za ispravno razumijevanje prijave.

Međutim, kada se takvi citati jasno odnose samo na pojedinosti koje nisu neposredno relevantne za izum za koji se zahtijeva zaštita, može ih se ne uzeti u obzir.

3. Strategija pretraživanja

3. Strategija pretraživanja

(i) Predmet pretraživanja – Bilo bi poželjno da patentni ispitivač, nakon utvrđivanja predmeta izuma, u prvome redu sastavi sažetu zabilješku o pretraživanju i u njoj definira predmet svojega pretraživanja na najprecizniji mogući način. Takva zabilješka o pretraživanju (npr. nekoliko ključnih riječi, dijagram, skica) po mogućnosti se piše u internom izvješću o pretraživanju. U mnogim slučajevima jedan ili više patentnih zahtjeva mogu kao takvi poslužiti toj svrsi, ali može biti potrebno uopćiti ih kako bi uključivali sve aspekte izuma.

Sada bi se trebala imati na umu pitanja koja se odnose na predmete isključene od patentibilnosti i na nedostatak jedinstva izuma. Ispitivač će možda morati i ograničiti predmet pretraživanja zbog nejasnoća. Ali to ne bi trebao učiniti ako je to moguće izbjeći, i trebao bi naknadno promijeniti svoje pretraživanje ako se te nejasnoće razjasne tijekom pretraživanja. Sva ograničenja pretraživanja zbog nejasnoća ili predmeta izuzetih od patentibilnosti moraju se navesti u internom izvješću o pretraživanju.

(ii) Formuliranje strategije pretraživanja – Nadalje, ispitivač bi trebao postupak pretraživanja početi formuliranjem strategije pretraživanja, tj. planom koji se sastoji od niza navoda za pretraživanje kojim se određuje predmet pretraživanja i dijelovi dokumentacije koja se mora pregledati tijekom pretraživanja. U svojoj početnoj fazi, strategija pretraživanja sadržavat će jednu ili više kombinacija osnovnih komponenata. Postupak pretraživanja trebao bi biti interaktivan i iterativan u smislu da bi ispitivač trebao preinačiti svoje početne navode za pretraživanje, sukladno korisnosti pronađenih informacija. Pri upotrebi klasifikacijskih jedinica, ispitivač bi trebao izabrati klasifikacijske jedinice koje će pregledati u pretraživanju, kako u svim neposredno relevantnim, tako i analognim područjima.

Izbor klasifikacijskih jedinica u srodnim područjima trebao bi se ograničiti na:

(a)grublje podjele, čime je omogućeno pretraživanje pomoću apstrakcije (poopćenja) ukoliko je to opravdano s tehničkog stanovišta,

(b)paralelne podjele, držeći na umu činjenicu da će područja koja su u pitanju postajati sve nepovezanijima.

Kada ispitivač ima dvojbu u pogledu odgovarajućih područja u kojima će provoditi pretraživanje, može zatražiti savjet od svojih kolega.

Često su moguće različite strategije pretraživanja i ispitivač bi trebao na temelju svojega iskustva i znanja o dostupnim alatima za pretraživanje izabrati strategiju pretraživanja koja je najprikladnija za određeni slučaj. Trebao bi dati prednost strategijama pretraživanja koje omogućavaju pristup dijelovima dokumentacije u kojima je mogućnost pronalaženja relevantnih dokumenata najveća. U pravilu, prednost se daje glavnom tehničkom području prijave, počevši od osnovnih komponenata koje su najrelevantnije za određeni primjer i najboljih načina ostvarivanja izuma za koji se zahtijeva zaštita.

(iii) Provođenje pretraživanja – Ispitivač bi tada trebao provesti pretraživanje i usmjeriti pozornost u prvome redu na dokumente koji su relevantni za novost i inventivnu razinu.

Trebao bi obratiti pozornost i na dokumente koji bi mogli biti od važnosti iz drugih razloga, kao što su to npr.:

(a)      konfliktni dokumenti, kao:

(b) dokumenti koji dovode u pitanje pravovaljanost bilo kojeg zahtijevanog prvenstva,

(c) dokumenti koji pridonose boljem ili ispravnom razumijevanju izuma za koji se zahtijeva zaštita ili

(d) dokumenti koji opisuju tehničko podrijetlo izuma.

Ispitivač ne bi trebao trošiti previše vremena na traženje takvih dokumenata ni na njihovo razmatranje.

Ispitivač bi trebao svoje napore usmjeriti na upotrebu strategija za pretraživanje koje omogućavaju pristup dijelovima dokumentacije u kojima je mogućnost pronalaženja najrelevantnijih dokumenata najveća, a pri odlučivanju o tome bi li pretraživanje trebao proširiti na manje relevantne dijelove dokumentacije, uvijek bi trebao uzeti u obzir rezultate pretraživanja koje je već dobio.  

Ispitivač bi neprestano trebao procjenjivati rezultate svojega pretraživanja i, ako je potrebno, prema njima preformulirati predmet pretraživanja.

Primjer: Moglo bi se dogoditi da će se izbor klasifikacijskih jedinica za pretraživanje ili redoslijed njihova pretraživanja morati promijeniti ovisno o u međuvremenu dobivenim rezultatima pretraživanja. Bilo kada, tijekom ili nakon sistematskog pretraživanja, ispitivač bi trebao prema svojemu sudu, a uzimajući u obzir dobivene rezultate, donijeti odluku o tome bi li dokumentaciji koju pretražuje trebao pristupiti na neki drugi način, npr. pregledom:

(a) dokumenata citiranih u relevantnim dokumentima pronađenim tijekom pretraživanja, tj. citiranih, npr. u opisu ili u izvješću o pretraživanju nekog patentnog dokumenta,

(b) dokumenata koji citiraju relevantan dokument pronađen pretraživanjem.

Ako nema dokumenata koji su relevantniji za procjenu novosti i inventivne razine, ispitivač bi trebao razmotriti citiranje svih dokumenata koji su relevantni za «tehničku pozadinu» izuma, a koje je uočio tijekom pretraživanja. Općenito govoreći, nikakvo posebno dodatno pretraživanje u tu svrhu neće se provesti. Jedan jedini dokument koji je relevantan za «tehničku pozadinu» izuma smatra se minimalnim rezultatom pretraživanja.

(iv) Završetak pretraživanja – Razlozi ekonomičnosti nalažu da ispitivač donese odluku o završetku pretraživanja kada vjerojatnost pronalaženja dodatnog relevantnog prethodnog stanja tehnike postane vrlo mala u odnosu na potreban trud. Pretraživanje se može prekinuti i onda kada dokumenti koji su pronađeni jasno pokazuju da nedostaje novost cijelom sadržaju patentnih zahtjeva i njegovim razradama u opisu, ne računajući u njih karakteristike koje su trivijalne ili općepoznate u području koje se ispituje i čija primjena ne bi imala inventivnu razinu. Pretraživanje u svrhu pronalaženja konfliktnih prijava trebalo bi se uvijek provesti do kraja.

4. Upotreba rezultata pretraživanja provedenog u stranim patentnim uredima

4. Upotreba rezultata pretraživanja provedenog u stranim patentnim uredima

Čini se da je u slučajevima u kojima je u DZIV-u teško pronaći relevantno prethodno stanje tehnike prikladno potražiti rezultate pretraživanja i ispitivanja provedenih u stranim uredima.

Rezultati pretraživanja stranih patentnih ureda mogu se pronaći:

(a) odgovarajući dokumenti, npr. EP-A1- (ili EP-A3-), WO-A- ili DE-C, mogu se pronaći tijekom pregleda alata za pretraživanje,,

(b) odgovarajući dokumenti, npr. US-A-, EP-A-, WO-A, DE-C- ili GB-A. mogu se pronaći pregledom «espacenet-a».

Ako ispitivač pronađe rezultate pretraživanja stranih patentnih ureda, najprije bi ih trebao analizirati i tada odlučiti hoće li pretraživanje prekinuti ili obaviti daljnje dopunsko pretraživanje. Čini se da bi se u mnogim slučajevima daljnje pretraživanje moglo preskočiti zbog ekonomičnosti.

5. Izvješće o pretraživanju: Dio koji se odnosi na službeno priopćenje ispitivača

5. Izvješće o pretraživanju: Dio koji se odnosi na službeno priopćenje ispitivača

Nakon provedenog pretraživanja, ispitivač bi trebao između dokumenata koje je pronašao izabrati one dokumente koje će citirati u dijelu izvješća o pretraživanju koji se odnosi na službeno priopćenje ispitivača. Ovi bi dokumenti trebali uvijek uključivati najrelevantnije dokumente. Manje relevantni dokumenti trebali bi se citirati samo onda kada se odnose na aspekte ili na pojedinosti izuma za koji se zahtijeva zaštita, a koji nisu nađeni u dokumentima koji su već odabrani za citiranje. Ispitivač bi ih svakako trebao citirati u slučajevima dvojbe ili u graničnim slučajevima u odnosu na novost ili na inventivnu razinu, kako bi se to pitanje moglo bolje razmotriti tijekom daljnjih zavodskih radnji.

Ispitivač ne bi trebao citirati više dokumenata no što je to potrebno i prema tome, kada postoji više dokumenata iste relevantnosti, u izvješću o pretraživanju ne bi se trebalo citirati više od jednog dokumenta. Ako postoji više od jednog člana patentne familije, pretraživanjem se ne moraju pronaći svi članovi te familije niti se svi ti članovi moraju citirati u dijelu izvješća o pretraživanju koji se odnosi na službeno priopćenje ispitivača.

Ispitivač bi na kraju trebao pripremiti dio izvješća o pretraživanju koji se odnosi na njegovo službeno priopćenje. Identifikacija dokumenta citiranog u tom dijelu izvješća o pretraživanju trebala bi sadržavati tri elementa:

(a) kôd države

(b) kôd vrste dokumenta

(c) broj objave

Primjeri: HR P921355A A2, HR P950552 B1, DE 3225515 C

Brojevi patentnih zahtjeva za koje je dokument relevantan trebali bi biti navedeni u rubrici na desnoj strani.

Dio izvješća o pretraživanju koji je namijenjen službenom priopćenju ispitivača trebao bi sadržavati i pretražena područja te pregledane baze podataka. Trebalo bi navesti i moguće ograničenje predmeta pretraživanja, npr. u slučaju nedostatka jedinstva izuma ili u slučaju tehničke nejasnoće.

Poglavlje IV.: Postupak potpunog ispitivanja

Poglavlje IV.: Postupak potpunog ispitivanja

1. Početak potpunog ispitivanja

2. Općenito o postupku ispitivanja

3. Prva radnja u ispitivanju

4. Sljedeće radnje ispitivača

5. Namjera priznavanja patenta

6. Izmjene

7. Telefonsko priopćavanje; usmeno priopćavanje

8. Primjedbe trećih osoba

9. Izdvojene prijave

10. Isprave o patentu, patentni spis, objava podatka o priznanju patenta

11. Obustava postupka: odustanak (povlačenje prijave); smatranje prijave povučenom

1. Početak potpunog ispitivanja

1. Početak potpunog ispitivanja

Postupak potpunog ispitivanja kombinira se s postupkom pretraživanja. Postupak počinje podnošenjem «zahtjeva za ispitivanje» - Vidi Dio D Poglavlje I. točku 1.

Zahtjev za pretraživanje i potpuno ispitivanje podnosi se kao «zahtjev za ispitivanje» hrvatskog patenta. Takav zahtjev trebao bi biti podnesen u roku od 6 mjeseci od objave prijave.

2. Općenito o postupku ispitivanja

2. Općenito o postupku ispitivanja

2.1. Cilj potpunog ispitivanja

2.2. Stav patentnog ispitivača

2.1. Cilj potpunog ispitivanja

2.1. Cilj potpunog ispitivanja

Cilj potpunog ispitivanja jest provjeriti udovoljavaju li prijava i izum na koji se ona odnosi uvjetima koji se odnose na bit izuma, a koji su propisani relevantnim člancima hrvatskoga Zakona o patentu (ZOP) i Pravilnika o patentu (POP). Ispitivač razmatra uvjete koji se odnose na bit izuma. Što se tiče formalnih uvjeta, njih ispituje Odjel za pravne poslove.

U članku 37. stavku 1. ZOP-a navodi se: «Potpunim ispitivanjem prijave patenta utvrđuje se udovoljava li izum svim uvjetima za priznanje patenta, tj. je li predmet prijave:

  1. izum koji nije isključen iz zaštite patentom - članak 5. stavak 6. ZOP-a, članci 6. i 7. ZOP-a,
  2. izum koji je dostatno razotkriven - članak 20. stavak 4. ZOP-a,
  3. izum koji je u skladu s pravilom o jedinstvu izuma - članak 18. ZOP-a,
  4. izum koji je nov (članci 8. i 9. ZOP-a), koji ima inventivnu razinu (članak 10. ZOP-a) i koji je industrijski primjenljiv (članak 11. ZOP-a).

Cilj potpunog ispitivanja osobito je spriječiti priznavanje patenta pod sljedećim uvjetima:

(a) kada je očito da podneseni dokumenti prijave ne sadržavaju podatke koji su potrebni za jasno i potpuno razotkrivanje izuma,

(b) kada je očito da prijava u odnosu na prethodno stanje ne sadržava ništa što je patentibilno i

(c) kada nije udovoljeno drugim važnim temeljnim uvjetima.

Povlastica sumnje – Međutim, potpuno ispitivanje mora biti organizirano i provedeno tako da podnositelj prijave ima povlasticu sumnje. Prijava bi trebala biti odbijena samo onda kada je ishod ispitivanja nedvojbeno negativan. Konačno, glavna svrha Zakona o patentu jest promicanje tehničkih inovacija i zaštita izuma, a cilj ureda za intelektualno vlasništvo jest priznavanje patenata.

Nadalje, o graničnim slučajevima odlučuju Žalbena vijeća ili sudovi. Žalbeno vijeće ili sud ima sredstva da temeljito rasvijetli najkompleksnija pitanja u vezi s nesuglasicama u odnosu na patent, a koje bi mogle dovesti u pitanje njegovu vrijednost.

2.2. Stav patentnog ispitivača

2.2. Stav patentnog ispitivača

Stav patentnog ispitivača vrlo je važan. Ispitivač bi uvijek trebao pokušati biti konstruktivan i spreman pomoći. Dok ispitivač ne bi smio previdjeti bilo koji nedostatak u prijavi, ipak bi trebao imati osjećaj za mjeru i ne postavljati prigovor na nevažne stvari. Trebao imati na umu da je prema uvjetima iz Zakona o patentu, sastavljanje opisa i patentnih zahtjeva prijave koja se podnosi u Republici Hrvatskoj dužnost podnositelja prijave ili njegova zastupnika.

Ispitivač odlučuje o tome kako će voditi postupak, a osobito o tome kojim će redoslijednom rješavati pojedina pitanja. Pitanja od veće važnosti trebala bi se rješavati prije pitanja od manje važnosti. Pitanja od veće važnosti jesu pitanja koja utječu na valjanost patenta (novost, inventivna razina, jasnoća). Njima bi se uvijek trebala dati prednost. Pitanja od relativno manje važnosti jesu, npr. jedinstvo izuma, suvišni patentni zahtjevi, nedostaci u tekstu zavisnih patentnih zahtjeva, dvodijelni oblik nezavisnih patentnih zahtjeva, izmjene opisa.

Postupak ispitivanja temelji se na pisanom «dijalogu» između ispitivača i podnositelja prijave. U tom dijalogu važne su tri činjenice:

(a) U većini slučajeva – u fazi potpunog ispitivanja – druga strana nije sam podnositelj prijave, a još manje izumitelj. Ispitivač je u kontaktu s posrednikom, koji je bilo zastupnik bilo stručnjak za industrijsko vlasništvo nekog trgovačkog društva.

(b) Nerijetko se podnositelj prijave mora obratiti prevoditelju i čak zatražiti ponovni prijevod.

(c) Veći dio postupka, ako ne i cijeli postupak, vodi se u pisanom obliku što objema stranama daje vremena potrebnog za razmišljanje, ali i mogućnost da dođe do nesporazuma.

Zlatno pravilo koje ispitivač mora primijeniti na taj dio dijaloga jest objektivnost, što znači da mora:

(a) dati razloge za svoje prigovore i prijedloge i jasno ih izraziti,

(b) slušati drugu stranu, biti otvoren prema njezinu stajalištu i biti pripravan, kada je prikladno, promijeniti izvorno zauzeti stav,

(c) ipak čvrsto braniti temeljna načela Zakona o patentu i Pravilnika o patentu,

(d) izbjegavati sve rasprave čak i onda kada druga strana povisi ton,

(e) postupati prema svim podnositeljima prijava na isti način, tj. izbjegavati svaku diskriminaciju,

(f) ne dovoditi u pitanje opseg patenta čije se priznanje zahtijeva, osim ako za to postoje dostatni razlozi, tj. pitanja koja se odnose na patentibilnost.

Objektivnost u dijalogu s podnositeljem prijave ide uz «pristupačan» stav prema korisniku.

U svakom priopćenju (dopisu), ispitivač navodi rok u kojem podnositelj prijave mora odgovoriti na njegove prigovore i/ili na potreban način izmijeniti prijavu. Taj rok u pravilu iznosi između 2 do 4 mjeseca. Produljenje toga roka do nekoliko mjeseci odobrava se po primitku zahtjeva za produljenje roka u kojem su navedeni opravdani razlozi.

3. Prva radnja u ispitivanju

3. Prva radnja u ispitivanju

3.1. Neposredno priznavanje

3.2. Prvo službeno priopćenje ispitivača

3.3. Oblik službenog priopćenja ispitivača

3.1. Neposredno priznavanje

3.1. Neposredno priznavanje

Ako ispitivač može u prijavi identificirati patentibilan predmet zaštite i ako su nezavisni patentni zahtjevi jasni te ako se odnose na taj predmet zaštite, trebalo bi se pokušati obaviti neposredno priznavanje, npr., predlaganjem svih potrebnih manjih izmjena uz priopćenje o namjeri priznavanja patenta.

3.2. Prvo službeno priopćenje ispitivača

3.2. Prvo službeno priopćenje ispitivača

Uzimajući u obzir dokumente koji su citirani u dijelu izvješća o pretraživanju koji se odnosi na službeno priopćenje ispitivača, ispitivač bi trebao navesti sve uvjete iz Zakona o patentu i Pravilnika o patentu kojima, po njegovu mišljenju, prijava ne udovoljava. Ako se čini da je nemoguće obaviti «neposredno priznavanje», ispitivač dostavlja podnositelju prijave prvo službeno priopćenje u kojem obrazlaže sve prigovore koje postavlja i poziva podnositelja prijave da u navedenom roku podnese primjedbe ili izmjene prijave.

Prvo službeno priopćenje ispitivača u pravilu bi trebalo biti temeljito. To znači da bi trebalo obuhvaćati sve prigovore postavljene na prijavu. Ti se prigovori mogu odnositi na formalna pitanja, na supstancijalna pitanja ili na oboje.

U odnosu na svaki prigovor naveden u priopćenju trebao bi se navesti patentni zahtjev ili dio prijave koji sadržava nedostatke te uvjet iz Zakona o patentu kojemu nije udovoljeno, bilo pozivanjem na određene članke Zakona bilo drugim jasnim navodom. Trebao bi se navesti i razlog za svaki prigovor, kada razlog nije odmah vidljiv.

Na primjer, kada je citirano prethodno stanje tehnike i kada je samo dio citiranog dokumenta relevantan, trebalo bi identificirati određeni odlomak dokumenta. Ako je citirano prethodno stanje tehnike takvo da dokazuje nedostatak novosti ili inventivne razine u nezavisnom patentnom zahtjevu ili u nezavisnim patentnim zahtjevima i ako, kao posljedica toga, nedostaje jedinstvo zavisnih patentnih zahtjeva, podnositelja prijave trebao bi upozoriti na takvu situaciju. Supstancijalna pitanja trebala bi u pravilu biti navedena na prvome mjestu. Priopćenje bi trebalo biti sastavljeno tako da olakšava ponovno ispitivanje izmijenjene prijave, a osobito tako da nema potrebe ponovnog opsežnog čitanja nakon primitka odgovora podnositelja prijave.

Priopćenje bi trebalo sadržavati poziv podnositelju prijave da dostavi primjedbe, da ispravi sve formalne nedostatke te da, u protivnom, podnese izmjene opisa, patentnih zahtjeva i crteža. Trebalo bi sadržavati i rok u kojem podnositelj prijave mora dostaviti svoj odgovor. U slučaju izostanka pravodobnog odgovora, Zavod će odbiti prijavu. Tada se donosi odluka o odbijanju.

Naglašava se da načelo koje se primjenjuje na prvo službeno priopćenje ispitivača, tj. načelo temeljitosti, samo izražava opće pravilo. Postoje slučajevi u kojima je prijava općenito manjkava. U takvim slučajevima ispitivač ne bi trebao provoditi detaljno ispitivanje, već bi trebao podnositelju prijave poslati službeno priopćenje u kojem ga obavještava o toj činjenici, navodeći veće nedostatke i činjenicu da se daljnje ispitivanje odgađa sve dok se promjenom ne isprave nedostaci. U priopćenju bi se trebao navesti rok u kojem se ti nedostaci moraju ispraviti. Ispitivač bi prilikom prve radnje u postupku ispitivanja trebao nastojati utjecati što je više moguće na rješavanje pitanja bez odgode.

Prilikom provođenja potpunog ispitivanja ispitivač bi trebao nastojati razumjeti u kojoj mjeri izum, kako je definiran u patentnim zahtjevima, pridonosi poznatom stanju tehnike. To bi se u pravilu trebalo dostatno jasno vidjeti iz prijave kako je podnesena. Ako to nije tako, od podnositelja prijave trebalo bi se zahtijevati pojašnjenje. Ispitivač ne bi trebao postaviti prigovor zbog nedostatka jasnoće, osim ako je uvjeren da je to potrebno, budući da bi podnositelj prijave nakon takva prigovora mogao u prijavu uvrstiti dodatan sadržaj i na takav način povrijediti odredbe iz članka 33. ZOP-a.

Iako podnositelj prijave mora imati na umu sve uvjete iz Zakona o patentu i Pravilnika o patentu, uvjeti koji će najčešće zahtijevati pozornost jesu oni koji se odnose na dostatnost razotkrivanja, jasnoću (osobito nezavisnih patentnih zahtjeva), novost i inventivnu razinu.

Ispitivač ne bi trebao zahtijevati ili predložiti izmjene samo zbog toga što misli da bi se tim izmjenama poboljšao izričaj opisa ili patentnih zahtjeva. Pedantan pristup nije poželjan. Važno je da značenje opisa i patentnih zahtjeva bude jasno.

Prijedlozi ispitivača– Mora se naglasiti da ispitivač nije dužan zahtijevati od podnositelja prijave da prijavu ispravi na određeni način kako bi ju uskladio s navodima iz prigovora, budući da je prijavu dužan sastaviti podnositelj prijave. Podnositelj prijave trebao bi slobodno izmijeniti prijavu na način koji sam odabere, pod uvjetom da ta izmjena uklanja nedostatak i da na drugi način udovoljava uvjetima iz Zakona o patentu. Međutim, katkada bi moglo biti korisno da ispitivač predloži barem općenito prihvatljiv oblik izmjene.

Katkada bi trebao dati i prijedlog kako sastaviti novi dopustiv patentni zahtjev. Ali ako to učini, trebao bi pojasniti da je prijedlog dan samo kao pomoć podnositelju prijave te da će se uzeti u obzir i drugi oblici izmjene.

Prigovor na novost– Kada se prigovor odnosi na novost, ispitivač mora navesti činjenice na kojima se temelji prigovor, što znači da mora navesti dokument koji je sadržan u prethodnom stanju tehnike.

Primjer:

«Ova prijava ne udovoljava uvjetima iz članaka 8. i 9. ZOP-a jer predmet zaštite prema 1. patentnom zahtjevu nije nov.

Dokument EP-A- …….(vidi 3. stranicu i sliku 1) opisuje uređaj za zavarivanje metalnih ploča pod pravim kutom i navodi sve karakteristike koje su navedene u 1. patentnom zahtjevu. Naime taj uređaj sadržava predložak (19), stezaljke (22-25) za držanje ploča u pravom položaju, pokretnu elektrodu (12), …»

Prigovor na inventivnu razinu– Kada se prigovor odnosi na inventivnu razinu, ispitivač mora navesti dokument koji određuje najbliže stanje tehnike, patentni zahtjev na koji se prigovor odnosi, razliku ili razlike između predmeta zaštite iz patentnog zahtjeva i dokumenta iz stanja tehnike, i nakon toga pokazati na koji je način predmet zaštite očit u odnosu na prethodno stanje tehnike.

Primjer:

«Ova prijava ne udovoljava uvjetima iz članka 10. ZOP-a, jer je predmet zaštite iz 1. patentnog zahtjeva nema inventivnu razinu.

Europski patentni dokument EP-A-……..(vidi 3. stranicu i sliku 1) opisuje uređaj za zavarivanje metalnih ploča pod pravim kutom. Taj uređaj sadržava predložak (19), stezaljke (22-25) za držanje ploča u pravom položaju, pokretnu elektrodu (12), …

1. patentni zahtjev razlikuje se od onoga što je opisano u tom dokumentu po tome što je oblik elektrode …

Čini se da taj oblik rješava problem otežanog pristupa …

Međutim, taj je oblik općepoznat i uobičajen u području električnog zavarivanja kao rješenje istog tehničkog problema što se vidi iz sljedećih dokumenata:

–         Dokument DE-A-…… (vidi sliku 3 i posljednji odlomak na 4. stranici);

–         Dokument SU-A-…… (vidi 7. patentni zahtjev i 3. stranicu od 48. do 52. retka).

Prema tome, stručnjak bi kombiniranje karakteristika navedenih u 1. patentnom zahtjevu smatrao uobičajenim postupkom konstruiranja.»

3.3. Oblik službenog priopćenja ispitivača

3.3. Oblik službenog priopćenja ispitivača

Oblik službenog priopćenja ispitivača standardiziran je u skladu s međunarodnom praksom u području pretraživanja i ispitivanja prema PCT-u.

Priopćenje se sastoji od sljedeći dijelova:

  • «Poziv» s adresom i bibliografskim podacima,
  • Dio I.: Izvješće o pretraživanju u odnosu na stanje tehnike,
  • Dio II.: Rezultati ispitivanja.
4. Sljedeće radnje ispitivača

4. Sljedeće radnje ispitivača

- Namjera priznavanja: ili sljedeće priopćenje ispitivača

Nakon primitka odgovora podnositelja prijave na prvo službeno priopćenje ispitivača, ispitivač mora ponovno ispitati prijavu uzimajući u obzir primjedbe ili promjene koje je podnositelj prijave obavio.

Ispitivač bi u odnosu na ispitivanje suštine prijave trebao primijeniti isti standard ispitivanja u svim fazama ispitivanja prijave. Međutim, nakon prve radnje ispitivač u pravilu neće morati ponovno čitati cijelu izmijenjenu prijavu, ako je svoje prvo službeno priopćenje sastavio na temeljit način. Trebao bi se usmjeriti na sâme promjene i sve s njima povezane odlomke te na nedostatke navedene u svojemu prvom službenom priopćenju.

Ako ponovno ispitivanje pokaže da podnositelj prijave nije bona fide pokušao riješiti prigovore, ispitivač bi trebao razmotriti mogućnost odbijanja prijave. Međutim, u većini će slučajeva ponovno ispitivanje pokazati ozbiljne pokušaje da se postupi u skladu s prigovorom ispitivača, npr. odgovor sadržava novu skupinu patentnih zahtjeva.

Sada postoje tri mogućnosti:

(a) Prijava je spremna za priznavanje i šalje se priopćenje o namjeri priznavanja patenta;

(b) Postoje dobri izgledi za priznavanje, ali još uvijek postoje manji prigovori u skladu s kojima je potrebno postupiti. Ispitivač mora razmotriti bi li se ti prigovori mogli bolje riješiti sljedećim službenim priopćenjem, telefonskim razgovorom ili osobnim kontaktom;

(c) Ako ne postoje gore navedene mogućnosti, prijava bi trebala biti odbijena. Kada je prikladno, podnositelja prijave trebalo bi upozoriti da će prijava biti odbijena ako prigovor ne riješi na prihvatljiv način. Sljedeće službeno priopćenje ispitivača u kojem se podnositelja prijave upozorava na odbijanje trebalo bi biti poslano prije pošiljanja odluke o odbijanju.

Ako su okolnosti takve da bi podnositelj prijave mogao zatražiti dodatan rok za razmatranje prigovora, takve će prigovore biti bolje riješiti sljedećim službenim priopćenjem ispitivača. Međutim, ako se čini da postoji zabuna oko spornih točaka, npr. ako se čini da je podnositelj prijave krivo razumio argument ispitivača ili ako argument samog podnositelja prijave nije jasan, postupak se može ubrzati ako ispitivač predloži razgovor. S druge strane, ako su pitanja koja se moraju riješiti od manje važnosti ili ako ih je moguće brzo i lako objasniti i riješiti, tada ih je bolje riješiti telefonskim razgovorom. Savjetovanje s podnositeljem prijave ili s njegovim zastupnikom osobnim razgovorom ili telefonom detaljnije se razmatra u Dijelu D poglavlju IV. točki 7.

Slične okolnosti postoje i u kasnijim fazama ponovnog ispitivanja. Međutim, ispitivača bi u fazi ponovnog ispitivanja trebalo voditi najvažnije načelo, a to je, da bi se do konačnog cilja (priznavanje ili odbijanje) trebalo doći uz što manji broj radnji ispitivača. Ispitivač bi trebao voditi postupak imajući to uvijek na umu. Ako je jasno da podnositelj prijave ne ulaže stvaran napor u rješavanje prigovora, bilo izmjenama bilo protuargumentima, tada ispitivač može odlučiti odbiti prijavu čak i u prvoj fazi ponovnog ispitivanja. Ako ispitivač namjerava odbiti prijavu potrebna je pisana odluka s obrazloženjem.

Takvu će odluku sastaviti pravnik na temelju ranijih rezultata ispitivanja.

5. Namjera priznavanja patenta

5. Namjera priznavanja patenta

Ako ispitivač smatra da prijava patenta podnesena u Republici Hrvatskoj udovoljava svim uvjetima za priznanje patenta, šalje se obavijest o namjeri priznavanja patenta u skladu s člankom 48. stavkom 2. ZOP-a. Ispitivač može obaviti manje ispravke koji se zahtijevaju Pravilnikom o patentu.

Zavod dostavlja podnositelju prijave tekst prijave na temelju kojeg namjerava priznati patent. Zavod poziva podnositelja prijave da podnese pisanu suglasnost na taj tekst u roku od 30 dana.

Ako podnositelj prijave pravodobno ne postupi u skladu s pozivom, Zavod postupa po službenoj dužnosti kao da je suglasnost podnesena – članak 48. stavak 3. ZOP-a.

Ako podnositelj prijave pravodobno dostavi Zavodu pisanu izjavu da nije suglasan s prijedlogom teksta, obvezan je navesti razloge i Zavodu dostaviti izmijenjeni tekst patentnih zahtjeva – članak 48. stavak 4. ZOP-a. Ako Zavod prihvati te razloge, donosi rješenje o priznanju patenta prema tekstu patentnih zahtjeva koje je predložio podnositelj prijave – članak 48. stavak 5. ZOP-a.

Ako se razlozi ne mogu prihvatiti, Zavod će o tome obavijestiti podnositelja prijave. Donosi rješenje o priznanju patenta prema konačnom tekstu patentnih zahtjeva kakav je dostavljen na suglasnost – članak 48. stavak 6. ZOP-a.

Rješenje o priznanju patenta donosi se pod uvjetom da su plaćene upravne pristojbe i troškovi upravnog postupka za tiskanje objave patenta, izdavanje isprave o patentu i izdavanje patentnog spisa – članak 48. stavak 7. ZOP-a i članak 16. ZOP-a.

6. Izmjene

6. Izmjene

Ispitivač bi trebao dopustiti sve izmjene potrebne za ispravljanje nedostataka koje je naznačio u službenom priopćenju dostavljenom podnositelju prijave. Trebao bi dopustiti i sve izmjene koje ograničavaju opseg patentnih zahtjeva. Trebao bi prihvatiti i sve izmjene koje pridonose jasnoći opisa ili patentnih zahtjeva, pod uvjetom da se pri tom ne proširuje predmet zaštite. I sve očite pogreške mogu se ispraviti u svako doba. Svaki dodatan zahtjev za povlačenje nekog ispravka sam po sebi je zahtjev za dodatnu izmjenu. Izmjene se mogu obavljati na sljedeći način:

  • a. brisanjima
  • b. dodavanjima
  • c. izmjenama
  • d. ispravcima pogrešaka

6.1. Dopustivost izmjena

6.2. Dodatan sadržaj (članak 33. ZOP-a)

6.3. Proširenje izvornog patentnog zahtjeva

6.4. Ispravak pogrešaka

6.5. Postupak izmjene dokumenata

6.1. Dopustivost izmjena

6.1. Dopustivost izmjena

Pitanje dopustivosti izmjena u pravnom je smislu pitanje je li prijava kako je izmijenjena dopuštena. Izmijenjena prijava mora udovoljavati svim uvjetima iz Zakona o patentu, osobito uvjetima koji se odnose na novost, inventivnu razinu i jasnoću.

Međutim, osobito kada su patentni zahtjevi znatno ograničeni, ispitivač bi trebao imati na umu da bi u fazi izmjena sljedećim pitanjima trebalo posvetiti posebnu pozornost:

(i) Jedinstvo izuma:

Udovoljavaju li promijenjeni patentni zahtjevi još uvijek uvjetima iz članka 18. ZOP-a – (Jedinstvo izuma)? Promijenjeni patentni zahtjevi ne smiju uzrokovati nedostatak jedinstva izuma za koji je izvorno zahtijevana zaštita. Ako je u prvom službenom priopćenju ispitivača utvrđen nedostatak novosti ili inventivne razine u izumiteljskoj zamisli koja je zajednička svim patentnim zahtjevima, ali ako promijenjeni patentni zahtjevi ne iziskuju daljnje pretraživanje, ispitivač ne bi trebao i dalje postavljati prigovor zbog nedostatka jedinstva izuma.

Međutim, prigovor bi se trebao postaviti ako promijenjenim patentnim zahtjevima nedostaje jedinstvena izumiteljska zamisao i ako je potrebno obaviti daljnje pretraživanje.

(ii) Usklađenost opisa i patentnih zahtjeva:

Ako su patentni zahtjevi izmijenjeni, hoće li biti potrebno obaviti odgovarajuće izmjene opisa kako bi se uklonila njihova neusklađenost? Je li, npr. svaki opisan način ostvarivanja izuma još uvijek sadržan u granicama jednog patentnog zahtjeva ili više njih? Jesu li svi izmijenjeni patentni zahtjevi potkrijepljeni opisom?

(iii) Dodatan sadržaj

Također je važno osigurati da se izmjenama ne proširuje sadržaj prijave kako je podnesena i da se ne povređuju odredbe članka 33. ZOP-a, kako je to objašnjeno u sljedećim odlomcima teksta.

6.2. Dodatan sadržaj (članak 33. ZOP-a)

6.2. Dodatan sadržaj (članak 33. ZOP-a)

U članku 33. ZOP-a navodi se: «Prijava patenta … ne može se naknadno izmijeniti proširenjem predmeta čija se zaštita zahtijeva.»

U pravilu se prigovor ne postavlja na izmjenu kojom podnositelj prijave uvodi u prijavu dodatnu informaciju o relevantnom stanju tehnike. Takvu je izmjenu u stvari mogao zahtijevati ispitivač. Prigovor se neće postaviti ni na neposredno pojašnjenje neke nejasnoće ili na rješavanje neke neusklađenosti.

Međutim, kada podnositelj prijave želi izmijeniti opis (u dijelu koji se ne poziva na prethodno stanje tehnike), crteže ili patentne zahtjeve tako da proširi predmet zaštite prijave kako je podnesena, tako izmijenjena prijava ne može biti dopuštena.

Osnovno načelo– Osnovna ideja članka 33. ZOP-a jest ta da podnositelju prijave nije dopušteno poboljšati svoju poziciju uvođenjem u prijavu predmeta zaštite koji nije razotkriven u prijavi kako je podnesena. To bi mu dalo neopravdanu prednost i moglo bi narušiti pravnu sigurnost trećih osoba koje se oslanjaju na sadržaj izvorne prijave.

Ispitivanje dodatnog sadržaja– Nedopuštenom promjenom trebala bi smatrati promjena kojom se u prijavu uvodi predmet koji nije obuhvaćen sadržajem prijave kako je podnesena, ako promjena cjelokupnog sadržaja prijave ima za posljedicu da je pred stručnjakom informacija koja ne proizlazi na neposredan i nedvojben način iz informacije kako je izvorno navedena u prijavi, čak i ako se uzme u obzir ono što stručnjak u određenom području o tom predmetu razumijeva iz onoga što je izrijekom navedeno. Prema tome, ispitivanje dodatnog sadržaja odgovara ispitivanju novosti – vidi Dio B Poglavlje II. točku 5.

Primjer:

Ako se prijava odnosi na sastav gume koji obuhvaća nekoliko sastojaka, a podnositelj prijave želi u prijavu uvesti informaciju da se sastavu može dodati još neki sastojak, tada bi se na takvu promjenu, u pravilu, trebao postaviti prigovor, jer promjena nije u skladu s člankom 33. ZOP-a. Slično, prigovor bi se trebao postaviti i kada prijava opisuje uređaj «pričvršćen na elastične potpornje», a ne razotkriva neku određenu vrstu elastičnog potpornja, ako podnositelj prijave u prijavu pokušava uvesti pobližu informaciju da potpornji jesu ili da bi mogli biti, npr., helikoidne opruge

Očito pojašnjenje– Međutim, promjena se može dopustiti, ako podnositelj prijave dokaže da bi predmet koji je u pitanju bio u kontekstu izuma tako dobro poznat stručnjaku u određenom području da bi se njegovo uvođenje u prijavu moglo smatrati očitim pojašnjenjem.

Primjer:

Da je podnositelj prijave u gore navedenom slučaju sastava gume mogao dokazati da je sastojak koji je pokušao uvesti u prijavu aditiv koji je poznat i koji se u pravilu koristi u sastavima gume te vrste kao jedno pomagalo pri miješanju te da bi njegovo izostavljanje u pravilu bilo sporno, tada bi njegovo navođenje bilo dopušteno na temelju toga što bi se tim navođenjem pojasnio opis, a u prijavu se ne bi uvelo ništa što stručnjaku već nije poznato. Međutim, da je uvođenje u prijavu tog aditiva izazvalo neke posebne učinke koji nisu izvorno razotkriveni, promjena u kojoj se to navodi ne bi trebala biti dopuštena. Slično tome, da je podnositelj prijave u gore navedenom slučaju elastičnih potporanja, mogao dokazati da crteži, kako ih tumači stručnjak u određenom području, pokazuju helikoidne opruge, ili da bi stručnjak prirodno koristio helikoidne opruge za pričvršćenje o kojem je riječ, izričito navođenje helikoidnih opruga bilo bi dopušteno.

Dodatni primjeri– Promjena putem uvođenja dodatnih primjera trebala bi se uvijek vrlo pažljivo pogledati u svijetlu općih razmatranja opisanih u gornjem tekstu. Isto se odnosi na uvođenje u prijavu navoda o prednosti izuma.

Primjer:

Ako se izum kako je izvorno prikazan odnosi na postupak za čišćenje vunene odjeće koji se sastoji od obrade odjeće određenom tekućinom, podnositelju prijave ne bi se smjelo dopustiti da u opis naknadno uvede navod da je prednost toga postupka što odjeću štiti od moljaca.

Međutim, naknadno podnesene primjere ili navode o prednosti izuma, čak i ako njihovo uvođenje u prijavu nije dopušteno, a navedeni su, npr., u odgovoru na poziv, ispitivač može uzeti o obzir kao dokaz o patentibilnosti patentnih zahtjeva sadržanih u prijavi. Na primjer, dodatan primjer može se prihvatiti kao dokaz da je izum prema informacijama danim u izvorno podnesenoj prijavi moguće odmah primijeniti u cijelom zahtijevanom području. Ili dodatan navod o prednosti izuma može se prihvatiti kao dokaz o inventivnoj razini.

Dodatne tehničke informacije– Takve informacije podnesene nakon podnošenja prijave bit će dodane dijelu spisa koji je dan na uvid javnosti. Ta informacija čini dio stanja tehnike od datuma na koji je dodana za javnost otvorenom dijelu datoteke.

Preinakom ili izostavljanjem teksta, kao i dodavanjem teksta, može se u prijavu uvesti dodatan sadržaj.

Primjer:

Pretpostavimo da se izum odnosi na višeslojnu laminiranu ploču, pri čemu opis sadržava nekoliko primjera različitih slojevitih postava, od kojih jedan ima vanjski sloj od polietilena. Izmjena tog primjera u smislu da je vanjski sloj od polipropilena ili u smislu da se taj sloj potpuno izostavlja u pravilu ne bi bila dopuštena. U oba slučaja ploča razotkrivena u izmijenjenom primjeru bila bi potpuno različita od ploče koja je izvorno razotkrivena. Takva izmjena bi uvela dodatan sadržaj i, prema tome, ne bi bila dopuštena.

6.3. Proširenje izvornog patentnog zahtjeva

6.3. Proširenje izvornog patentnog zahtjeva

U članku 33. ZOP-a navodi se da se prijava patenta ne može naknadno izmijeniti proširenjem predmeta zahtijevane zaštite.

Prilikom podnošenja prijave, patentni zahtjevi mogu biti onoliko opširni koliko to podnositelj prijave želi. Jedina uobičajena ograničenja jesu da izum za koji se zahtijeva zaštita mora biti nov i ne-očit s obzirom na stanje tehnike, da mora biti na odgovarajući način potkrijepljen opisom i da mora postojati jedinstvo izuma.

Nakon podnošenja, prijava patenta podnesena u Republici Hrvatskoj ili patent priznat u Republici Hrvatskoj ne može se izmijeniti tako da sadržava predmet zaštite koji nije bio uključen u sadržaj prijave kako je izvorno podnesena.

Općenito govoreći, proširenje patentnog zahtjeva nije dopušteno, osim ako je u izvornoj prijavi postojao neki temelj (ne nužno expressis verbis) za naknadno proširenje patentnog zahtjeva. Temelj mora biti dostatno jasan kako bi ga stručna osoba mogla prepoznati, a ne smije biti nejasnog ili općeg karaktera.

Slučaj proširenja je i kada je određena karakteristika zamijenjena općim funkcionalnim izrazom. Takvo proširenje može se dopustiti u određenim okolnostima.

Primjer 1.:

Prema izvorno podnesenom patentnom zahtjevu, neka komponenta uređaja izrađena je od gume. Ali iz opisa kako je podnesen razumijeva se, npr. iz definicije problema, da je guma izabrana izričito zbog njezinih elastičnih svojstava. Takvo posredno razotkrivanje dostatan je temelj za uopćavanje patentnog zahtjeva tj. određena karakteristika («guma») pretvorena je u općenitu karakteristiku («elastičan materijal»).

Primjer 2.:

U izvornom patentnom zahtjevu nabraja se više raznih pričvrsnica, kao npr., matica i svornjak s navojem, opružni zapinjač i ručkom pokretani zasun, za određeni uređaj. Time je posredno razotkrivena mogućnost rastavljanja takvih pričvrsnica. Zbog toga je opravdano odgovarajuće proširenje patentnog zahtjeva na općenito «rastavljive pričvrsnice».

6.4. Ispravak pogrešaka

6.4. Ispravak pogrešaka

Jezične pogreške, pogreške u pisanju kao i druge slične neispravnosti u dokumentima podnesenim Zavodu ispravit će se zaključkom na temelju pisanoga zahtjeva podnositelja prijave, odnosno nositelja patenta, ili po službenoj dužnosti – članak 56. ZOP-a.

Međutim, ako se pogreška nalazi u opisu, patentnim zahtjevima ili u crtežima, ispravak mora biti «očigledan» u smislu da je odmah vidljivo

(a) da je došlo do pogreške i

(b) kako bi trebao glasiti ispravak.

Što se tiče točke (a) postojanje pogreške mora biti vidljivo iz svakog pojedinog izvorno podnesenog dokumenta sadržanog u prijavi.

Što se tiče točke (b), važan element je dokument o prvenstvu i mora se uzeti u obzir u odgovarajućim slučajevima.

6.5. Postupak izmjene dokumenata

6.5. Postupak izmjene dokumenata

Zamjenske nove stranice– Izmjene teksta prijave patenta u pravilu će se obavljati podnošenjem zamjenskih novih stranica. Njima se zamjenjuju odgovarajuće stranice spisa predmeta. Kada nije očigledno na koji je način tekst izmijenjen, podnositelj prijave bi u odgovoru na poziv trebao objasniti na koje se stranice izvorne prijave izmjene odnose.

Primjer: Izvorna 2. stranica zamijenjena je s četiri zamjenske stranice označene brojevima 2, 2A, 2B i 2C.

Podnositelj prijave može i na vlastitu inicijativu podnijeti obrazložene primjerke jedne ili više izmijenjenih stranica). Međutim, ako su izmjene tako opsežne da utječu na čitljivost primjeraka, moraju se podnijeti zamjenske stranice.

7. Telefonsko priopćavanje; usmeno priopćavanje

7. Telefonsko priopćavanje; usmeno priopćavanje

Telefonsko priopćavanje ili usmeno priopćavanje uočenih nedostataka podnositelju prijave ili njegovom zastupniku u pravilu je prikladno obaviti nakon prvog pisanog priopćenja ispitivača i nakon prvog pisanog odgovora. Takav način konzultacije nije prikladan i kada bi podnositelj prijave/zastupnik mogao zahtijevati dodatan rok za razmatranje slučaja.

Okolnosti u kojima bi bilo prikladnije da ispitivač razgovara s podnositeljem prijave/zastupnikom telefonski ili da predloži osoban razgovor umjesto slanja pisanog priopćenja ispitivača jesu:

(a) Ako postoje nesuglasice oko nekih točaka iz pisanog priopćenja ispitivača ili iz odgovora podnositelja prijave, npr., nerazumijevanje ili argument koji nije jasan

(b) Ako se manje važna pitanja mogu riješiti lako i brzo.

Kada je podnositelj prijave imenovao zastupnika, razgovor se obavlja sa zastupnikom. Ako podnositelj prijave ili njegov zastupnik zahtijeva usmeni razgovor, zahtjevu bi se trebalo udovoljiti, osim ako je ispitivač uvjeren da takav razgovor ne bi bio koristan.

Kada je dogovoren usmeni razgovor, bilo telefonski bilo pisanim putem, bilo na inicijativu ispitivača bilo na inicijativu podnositelja prijave, trebalo bi odrediti sadržaj za raspravu. Ako je razgovor dogovoren telefonski, ispitivač bi na posebnom obrascu trebao kratko navesti sadržaj o kojima će se raspravljati.

Trebao bi se koristiti poseban obrazac «Rezultat konzultacija obavljenih telefonskim/usmenim razgovorom. Pisani podaci o usmenom razgovoru ovise o prirodi stvari o kojoj se raspravlja. Kada se razgovor odnosi na pojašnjenje nejasnoća, razrješavanje dvojbi ili na uređenje prijave pojašnjenjem određenog broja manje važnih detalja u svrhu priznavanja, u pravilu će biti dostatno da ispitivač na obrascu navede predmet rasprave i zaključke do kojih se došlo ili ispravke o kojima je postignuta suglasnost. Međutim, ako se razgovor odnosi na rješavanje važnih pitanja, kao što su to pitanja novosti ili inventivne razine ili je li izmjenom uveden dodatan predmet zaštite, tada bi se na obrascu ili na njegovim dodatnim stranicama trebala opširnije navesti pitanja o kojima se raspravljalo. Rezultate toga razgovora trebao bi, nakon njegova završetka, potpisati i podnositelj prijave/zastupnik.

Ako je u usmenom razgovoru postavljen novi prigovor i ako nije postignuta suglasnost oko ispravka koji bi bio u skladu s tim prigovorom, taj se prigovor mora potvrditi pisanim priopćenjem (pozivom) ispitivača u kojem se navodi novi rok u kojem podnositelj prijave može odgovoriti na poziv, ako to želi. Rok se inače ne može mijenjati usmenim putem.

Kada se telefonski razgovor obavlja na inicijativu ispitivača, uobičajeni postupak trebao bi biti takav da ispitivač najprije nazove zastupnika/podnositelja prijave i navede P-broj prijave o kojoj želi razgovarati te ga zamoli da ga nazove u određeno vrijeme. Nakon obavljenog razgovora, na poseban obrazac upisuju se podaci o sadržajima o kojima se raspravljalo i o svim postignutim dogovorima. Trebali bi se upisati i podaci o pitanjima o kojima nije postignut dogovor i ukratko navesti argumenti koje je iznio zastupnik/podnositelj prijave. Primjerak «Rezultata konzultacije» šalje se ili daje zastupniku/podnositelju prijave.

U obrascu o usmenim ili telefonskim razgovorima trebali bi uvijek naznačiti da li bi sljedeću radnju trebao obaviti podnositelj prijave – s naznakom roka za obavljanje radnje – ili ispitivač. U obrazac se upisuju i odgovarajuće upute odjelu koji obavlja formalno ispitivanje.

8. Primjedbe trećih osoba

8. Primjedbe trećih osoba

Nakon objave prijave patenta, svaka osoba može dati primjedbe na patentibilnost izuma. Primjedbe moraju biti podnesene u pisanom obliku i u pravilu moraju citirati nove dokumente iz prethodnog stanja tehnike. Ta osoba nije stranka u postupku potpunog ispitivanja pred DZIV-om.

Takve se primjedbe ne uzimaju u obzir, osim ako je podnesen zahtjev za potpuno ispitivanje. Ako je navedeni dokument relevantniji od dokumenta iz najbližeg stanja tehnike pronađenog tijekom pretraživanja, tada bi se taj novi dokument trebao upotrijebiti kao polazni dokument za procjenu inventivne razine i novosti. Takav dokument mora biti uveden u postupak pretraživanja i ispitivanja. Ako su primjedbe podnesene nakon završetka tih postupaka, one se neće uzeti u obzir već će se jednostavno odložiti u spis predmeta. Primjedbe se mogu odnositi na navodno prethodno stanje tehnike koje nije dostupno putem nekog dokumenta, već, na primjer, u ranijoj upotrebi. To bi se trebalo uzeti u obzir samo onda ako navodne činjenice podnositelj prijave nije osporio ili ako su nepobitno utvrđene.

9. Izdvojene prijave

9. Izdvojene prijave

Nakon podnošenja prijave, predmet zaštite te prijave može se podijeliti na dvije ili više prijava, podnošenjem izdvojene prijave – članak 32. stavak 1. ZOP-a.

Takva se prijava može podnijeti samo onda ako predmet zaštite te prijave ne izlazi izvan sadržaja prvobitne prijave kako je podnesena – članak 32. stavak 2. ZOP-a.

Izdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i uživa pravo prvenstva prvobitne prijave – članak 32. stavak 4. ZOP-a.

Prema članku 32. stavku 3. ZOP-a, podnošenje izdvojene prijave dopušteno je do rješenja donesenog nakon zahtjeva za ispitivanje.

Nedostatak jedinstva– Najčešći razlog za podnošenje izdvojene prijave jest postupanje u skladu s prigovorom prema članku 18. ZOP-a zbog nedostatka jedinstva izuma. Ako ispitivač postavi prigovor da prijava ne udovoljava uvjetima koji se odnose na jedinstvo izuma, podnositelju prijave daje se rok od 2 do 4 mjeseca u kojem mora ograničiti svoju prijavu i dodatan rok od 2 do 4 mjeseca nakon ograničenja prijave u kojem može podnijeti izdvojenu prijavu ili izdvojene prijave za predmet zaštite izdvojen iz prvobitne prijave.

Ako ispitivač nije postavio prigovor zbog nedostatka jedinstva izuma, ipak postoji mogućnost da podnositelj prijave odluči podnijeti izdvojenu prijavu za određeni predmet zaštite iz prvobitne prijave.

Podnošenje izdvojene prijave trebalo bi u pravilu biti dopušteno u svako doba do datuma donošenja rješenja o priznanju patenta, pod uvjetom da ta prijava udovoljava uvjetima koji se odnose na suštinu izuma:

(a) da je ograničena na predmet zaštite sadržan u prvobitnoj prijavi, ali

(b) da se bez obzira na to zahtijeva zaštita različitog izuma.

Ispitivanje izdvojene prijave trebalo bi se provoditi na isti način kao i ispitivanje bilo koje druge prijave.

Usporedba izdvojene prijave i prvobitne prijave potrebna je kako bi se osiguralo:

(c) da ne sadržava nikakav dodatan predmet zaštite,

(d) da, koliko je to moguće, svaka pojedina prijava opisuje samo predmet zaštite koji je obuhvaćen njezinim patentnim zahtjevima.

Na isti način trebalo bi usporediti izdvojene prijave, kada ih ima više. Kada je potrebno da jedna prijava opisuje predmet čija se zaštita zahtijeva drugom prijavom (npr. opis jednoga od izuma ne bi se mogao razumjeti bez opisa drugog izuma), ta se prijava mora pozivati na tu drugu prijavu. Takvim pozivanjem trebalo bi se objasniti da je za predmet koji je u pitanju, zaštita zahtijevana u toj drugoj prijavi.  

Iako se patentni zahtjevi sadržani u izdvojenoj prijavi moraju odnositi na predmet zaštite sadržan u prvobitnoj prijavi, njihov opseg ne mora biti ograničen na opseg patentnih zahtjeva sadržanih u prvobitnoj prijavi, koji su bili usmjereni na isti predmet zaštite. Ti se patentni zahtjevi mogu odnositi na predmet zaštite opisan u opisu.

Prvobitnom prijavom i izdvojenom prijavom ne smije se zahtijevati zaštita istog izuma. To znači ne samo da one ne smiju sadržavati patentne zahtjeve bitno identičnog opsega, već i da se jednom prijavom ne smije zahtijevati zaštita predmeta za koji se zahtijeva zaštita drugom prijavom, čak i upotrebom različitih riječi.

10. Isprave o patentu, patentni spis, objava podatka o priznanju patenta

10. Isprave o patentu, patentni spis, objava podatka o priznanju patenta

Nakon primitka suglasnosti podnositelja prijave na tekst predložen u obavijesti o namjeri priznavanja patenta ili nakon što podnositelj prijave ne postupi u skladu s pozivom u određenom roku, Odjel za pravne poslove priprema rješenje o priznanju patenta, nakon čega se vrši:

(i) Upis u Registar patenata – članak 49. ZOP-a i članak 26. POP-a

Podaci navedeni u rješenju o priznanju patenta upisuju se u Registar patenata na datum donošenja rješenja o priznanju.

(ii) Izdavanje isprave o patentu – članak 50. ZOP-a, članak 31. POP-a

Nositelju patenta izdaje se isprava o patentu, što je prije moguće. Nositelju konsenzualnog patenta izdaje se isprava o konsenzualnom patentu.

(iii) Izdavanje patentnog spisa – članak 52. ZOP-a, članak 34. POP-a.

Nositelju patenta izdaje se spis o patentu ili konsenzualnom patentu odmah nakon donošenja rješenja o priznanju patenta.

(iv) Podatak o priznanju patenta objavljuje se u službenom glasilu Zavoda, koje se izdaje posljednjega dana svakog mjeseca. Taj podatak objavljuje se u prvom idućem broju službenog glasila.

Rješenje o priznanju patenta ima učinak od datuma objave podatka o priznanju u službenom glasilu – članak 51. stavak 1. ZOP-a.

11. Obustava postupka: odustanak (povlačenje prijave); smatranje prijave povučenom

11. Obustava postupka: odustanak (povlačenje prijave); smatranje prijave povučenom

Podnositelj prijave može odustati od svojeg zahtjeva, tj. pisanom izjavom povući svoju prijavu, u toku cijelog postupka.U tom slučaju, Zavod će prekinuti sve daljnje postupke i donijeti zaključak kojim se postupak obustavlja.

Pojedina radnja ili propuštanje podnositelja prijave može se smatrati njegovim odustankom od zahtjeva (prijava se smatra povučenom) samo kad je to zakonom određeno.

Tako će se prijava smatrati povučenom ako niti jedan od zahtjeva za priznanje patenta nije podnesen u roku od 6 mjeseci od objave prijave, a Zavod tada donosi zaključak o obustavi postupka za priznanje patenta.

Ako u postupku priznanja patenta, upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka ne budu plaćene, prijava patenta smatrat će se povučenom.

Okončanje postupka – Prema Zakonu o općem upravnom postupku o svim pokrenutim postupcima mora se donijeti konačna pisana odluka.

Konačnu odluku u svim slučajevima donosi DZIV.

Poglavlje V.: Rješenje o odbijanju

Poglavlje V.: Rješenje o odbijanju

1. Temelj rješenja o odbijanju

2. Pisani oblik rješenja o odbijanju

3. Žalbeni postupak - članci od 88. do 94. ZOP-a

1. Temelj rješenja o odbijanju

1. Temelj rješenja o odbijanju

Ako utvrdi da prijava patenta ne udovoljava svim uvjetima za priznanje patenta (prema jednom od mogućih zahtjeva za ispitivanje), ispitivač donosi pisanu odluku na temelju koje Odjel za pravne poslove poziva podnositelja prijave da se u roku od 2 do 4 mjeseca (članak 47. stavak 1. ZOP-a). izjasni o razlozima zbog kojih se patent ne može priznati. Poziva podnositelja prijave da se u pisanom obliku izjasni o navedenim razlozima.

To znači da se konačna odluka o odbijanju mora temeljiti na razlozima ili na dokazima o kojima je podnositelj prijave imao mogućnost očitovati se.

Tom se odredbom osigurava ostvarivanje načela saslušanja stranke predviđeno Zakonom o općem upravnom postupku, jer se prije donošenja rješenja o postavljenom zahtjevu podnositelju prijave mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja.

Podnositelja prijave ne mogu iznenaditi razlozi za donošenje odluke o njegovoj prijavi, budući da je imao mogućnost o njima se očitovati. Ako podnositelj prijave ne postupi u skladu s pozivom na izjašnjenje, ispitivač donosi odluku o odbijanju, na temelju koje Odjel za pravne poslove priprema rješenje o odbijanju – članak 47. stavak 3. ZOP-a.

Prema tome, DZIV ne može izdati rješenje o odbijanju prijave patenta:

(a) ako Zavod prethodno u pisanom obliku nije obavijestio podnositelja prijave o razlozima zbog kojih se zahtijevani patent ne može priznati i

(b) ako podnositelj prijave nije bio pozvan da se u propisanom roku očituje o tim razlozima ili da izmijeni podnesenu prijavu.

U članku 47. stavku 2. ZOP-a nadalje je propisano da se taj rok može produljiti na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave.

2. Pisani oblik rješenja o odbijanju

2. Pisani oblik rješenja o odbijanju

2.1. Opće napomene

2.2. Dijelovi rješenja o odbijanju

2.1. Opće napomene

2.1. Opće napomene

Rješenje o odbijanju sastavlja pravnik iz Odjela za administrativno-pravne poslove u području patenata na temelju spisa prijave koju je ispitao patentni ispitivač.

Rješenja moraju biti sastavljena u pisanim obliku. Pravila koja se odnose na oblik i sadržaj rješenja postavljena su Zakonom o općem upravnom postupku, a ovise između ostalog i o zahtjevima svakog pojedinog slučaja.

2.2. Dijelovi rješenja o odbijanju

2.2. Dijelovi rješenja o odbijanju

(i) Uvodni dio

Naziv organa, pozivanje na relevantne članke Zakona o patentu, npr. na članak 15. ZOP-a – Nadležnost DZIV-a; članak 47. stavak 3. ZOP-a – Odbijanje, kratka naznaka predmeta postupka.

(ii) Dispozitiv (izreka):

Dispozitivom (izrekom) se rješava o predmetu postupka.

(iii) Obrazloženje rješenja

Uz uvjete propisane Zakonom o općem upravnom postupku, detaljno se objašnjava poželjan način iznošenja činjenica i dokaza na temelju kojih je rješenje doneseno.

Pod činjenicama trebalo bi navesti kratak opis predmeta i kratak pregled glavnih razloga za donošenje takva rješenja te pregled najvažnijih odgovora što ih je dao podnositelj prijave. Činjenice i podneske koji nisu relevantni za donošenje rješenja, npr. zahtjeve za izmjenu koji nisu prihvaćeni, trebalo bi izostaviti.

Činjenice i podnesci moraju jasno upućivati na predmet prijave i dokumente (osobito patentne zahtjeve) na kojima se temelji rješenje.

Obrazloženje mora sadržavati logičkim slijedom one argumente koji opravdavaju takvo rješenje. Rješenje bi trebalo biti potpuno i samodostatno, npr. u pravilu bez pozivanja. Međutim, ako je neko pitanje već detaljno obrađeno u određenom podnesku sadržanom u spisu predmeta, obrazloženje rješenja može sadržavati kratak prikaz njegova sadržaja uz upućivanje na relevantan podnesak za više detalja.

Zaključci koji proizlaze iz činjenica i dokaza, npr. publikacija, moraju biti razjašnjeni. Dijelovi publikacije koji su od važnosti za donošenje rješenja moraju biti citirani tako da se ti zaključci mogu bez teškoće provjeriti. Nije dostatno, na primjer, samo ustvrditi da citirane publikacije dokazuju da je predmet patentnog zahtjeva poznat ili očigledan. Umjesto toga trebala bi se navesti upućivanja na svaki pojedini dio u publikacijama koji dokazuje da je to tako.

Osobito je važno posebnu pozornost posvetiti važnim činjenicama i argumentima koji bi mogli ne ići u prilog rješenju. Ako se to ne učini, mogao bi se steći dojam da je došlo do propusta. Dokumenti koji se odnose na iste činjenice ili na iste argumente mogu se tretirati skupno, kako bi se izbjegla nepotrebno duga obrazloženja. 

Potreba potpunog i detaljnog obrazlaganja osobito je velika kada se obrazlažu sporna pitanja koja su važna za donošenje rješenja. S druge strane, nepotrebni detalji ili dodatni razlozi koji dokazuju ono što je već dokazano ne bi se trebali navoditi.

(iv) Uputa o pravnom lijeku

Rješenja DZIV-a o odbijanju koja su podložna pravnom lijeku ili žalbi moraju biti popraćena pisanom uputom o mogućnosti pravnog lijeka ili žalbe. U toj se uputi podnositelju prijave mora skrenuti pozornost na odredbe članka 15. stavka 2. ZOP-a, čiji se tekst navodi.

3. Žalbeni postupak – članci od 88. do 94. ZOP-a

3. Žalbeni postupak – članci od 88. do 94. ZOP-a

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o patentu na sve odluke Zavoda uvodi se mogućnost podnošenja žalbe počevši od 01. lipnja 2008. godine. U članku 88. stavku 1. ZOP-a propisano je: «Protiv odluka Zavoda donesenih u prvom stupnju, stranka čijem zahtjevu u cijelosti ili u dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 30 dana od dana dostave odluke.»

Dio E: - NACIONALNA FAZA MEĐUNARODNIH PRIJAVA PODNESENIH PREMA PCT-u

Dio E: - NACIONALNA FAZA MEĐUNARODNIH PRIJAVA PODNESENIH PREMA PCT-u

Poglavlje E-I Nacionalna faza međunarodnih prijava podnesenih prema PCT-u

Poglavlje I.: Nacionalna faza međunarodnih prijava podnesenih prema PCT-u

Poglavlje E-I Nacionalna faza međunarodnih prijava podnesenih prema PCT-u

1. Postupci koji se vode u vezi s međunarodnim prijavama prema PCT-u

2. Radnje u postupku u nacionalnoj fazi međunarodne prijave prema PCT-u

1. Postupci koji se vode u vezi s međunarodnim prijavama prema PCT-u

1. Postupci koji se vode u vezi s međunarodnim prijavama prema PCT-u

1.1. Uloga DZIV-a i Republike Hrvatske u međunarodnoj fazi prema PCT-u

1.2. Neposredna nacionalna faza ili putem Euro-PCT-a?

1.1. Uloga DZIV-a i Hrvatske u međunarodnoj fazi prema PCT-u

1.1. Uloga DZIV-a i Hrvatske u međunarodnoj fazi prema PCT-u

Republika Hrvatska država je članica Ugovora o suradnji na području patenata (PCT) od 1. srpnja 1998. godine. Najveći broj stranih prijava patenata kojima se zahtijeva patentna zaštita u Hrvatskoj, podneseno je putem PCT sustava. DZIV može u sustavu PCT-a imati sljedeće uloge:

(i) Prijamni ured (PCT/RO)

Ako je fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili pravna osoba koja ima svoje poslovno sjedište u Republici Hrvatskoj podnijela međunarodnu prijavu putem prijamnog ureda DZIV-a Europski patentni ured je:

  • Ovlašteno tijelo za međunarodno pretraživanje (PCT/ISA) i
  • Ovlašteno tijelo za međunarodno prethodno ispitivanje (PCT/IPEA).

(ii) Naznačena država u postupku iz Poglavlja I. PCT-a

Rezultati postupka iz Poglavlja I. PCT-a, kojima se služe i strani i domaći podnositelji međunarodnih prijava, jesu:

međunarodna objava prijave (dokument WO-A),

izvješće o međunarodnom pretraživanju (PCT/ISR)

pisano izvješće o patentibilnosti (PCT/WOISA).

(iii) Izabrana država u postupku iz Poglavlja II. PCT-a

Postupak iz Poglavlja II. PCT-a provodi se po slobodnom izboru podnositelja prijave.

Rezultat je izvješće o međunarodnom prethodnom ispitivanju (PCT/IPER).

1.2. Neposredna nacionalna faza ili putem Euro-PCT-a?

1.2. Neposredna nacionalna faza ili putem Euro-PCT-a?

Međunarodne prijave podnesene putem PCT-a podnesene između 1. srpnja 1998. godine (datum stupanja na snagu PCT-a u Hrvatskoj) i 1. travnja 2004. godine (datum stupanja na snagu Sporazuma o suradnji i proširenju s EPO-om) mogu ući u nacionalnu fazu u Hrvatskoj samo neposredno. Ulazak u nacionalnu fazu mora se obaviti u roku od 31 mjesec od datuma međunarodnog podnošenja odnosno datuma prvenstva.

Zahvaljujući «Sporazumu o suradnji i proširenju» sklopljenom između Vlade Republike Hrvatske i Europske patentne organizacije (EPO), podnositelji međunarodnih prijava putem PCT-a mogu nakon međunarodne faze prema PCT-u izabrati i regionalnu rutu Euro-PCT za prijave podnesene nakon 1. travnja 2004. godine. Prijava podnesena putem PCT-a bit će tada predmetom postupka za priznavanje europskog patenta pred EPO-om. Europski se patent (EP-B1) tada može (na zahtjev nositelja) proširiti na Hrvatsku ili vrijediti u Hrvatskoj, samo nakon njegova priznavanja u EPO-u.

Međutim, podnositelj prijave prema PCT-u može i neposredno ući u nacionalnu fazu u Hrvatskoj, ne služeći se rutom Euro-PCT. U Hrvatskoj je ostala otvorena mogućnost neposrednog ulaska u nacionalnu fazu prema PCT-u. Međutim, očekuje se da će samo vrlo mali broj prijava prema PCT-u neposredno ući u nacionalnu fazu.

2. Radnje u postupku u nacionalnoj fazi međunarodne prijave prema PCT-u

2. Radnje u postupku u nacionalnoj fazi međunarodne prijave prema PCT-u

2.1. Poslovi prije početka potpunog ispitivanja

2.2. Postupak potpunog ispitivanja

2.1. Poslovi prije početka potpunog ispitivanja

2.1. Poslovi prije početka potpunog ispitivanja

(i) Formalno ispitivanje

Neki od formalnih uvjeta jesu:

  • odabir ovlaštenog patentnog zastupnika u Hrvatskoj,
  • plaćanje upravne pristojbe i troškova upravnog postupka,
  • prijevod na hrvatski jezik međunarodne prijave (kako je izmijenjena).

(ii) Objava prevedene međunarodne prijave (npr. HR P20060200A2)

(iii) Jedan od zahtjeva za ispitivanje

2.2. Postupak potpunog ispitivanja

2.2. Postupak potpunog ispitivanja

Taj je postupak analogan mogućim postupcima koji se provode povodom nacionalnih prijava. Međutim, kada međunarodna prijava ulazi u nacionalnu fazu u Hrvatskoj, spis predmeta u pravilu već sadržava:

  • objavljenu međunarodnu prijavu (dokument WO-A),
  • izvješće o međunarodnom pretraživanju (PCT/ISR),
  • pisano mišljenje o patentibilnosti (PCT/WOISA),
  • izvješće o međunarodnom prethodnom ispitivanju (PCT/IPER).

To znači da su relevantna međunarodna ovlaštena tijela prema PCT-u već obavila veći dio posla u vezi s pretraživanjem i ispitivanjem patenata.

Ispitivači DZIV-a trebali bi u najvećoj mogućoj mjeri koristiti se takvim rezultatima.

Međutim, nakon neposrednog ulaska u nacionalnu fazu, može doći do različitih situacija. Daljnji postupak ispitivanja provodi se u skladu s ispitivanjem nacionalnih prijava patenata.

Dio F: - EUROPSKI PATENTI KOJI VRIJEDE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Dio F: - EUROPSKI PATENTI KOJI VRIJEDE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Poglavlje F-I Sporazum o suradnji i proširenju i EPC

Poglavlje F-II Prošireni europski patenti pred DZIV-om

Poglavlje F-III Provedba EPC-a od strane RH kao države ugovornice

Poglavlje I.: Sporazum o suradnji i proširenju i EPC

Poglavlje I.: Sporazum o suradnji i proširenju i EPC

1. Tri različite rute do patenta u Republici Hrvatskoj

2. Europski patentni sustav i nacionalno pravo

3. Osnove Sporazuma o proširenju sklopljenog s EPO-om

4. Pristupanjem EPC-u raskida se Sporazum o proširenju

1. Tri različite rute do patenta u Hrvatskoj

1. Tri različite rute do patenta u Hrvatskoj

Strani ili domaći podnositelj prijave ima na raspolaganju 3 različite rute putem kojih može dobiti patentna prava na teritoriju Republike Hrvatske.

To su:

(i) Nacionalna ruta

podnošenjem Zavodu nacionalne prijave patenta,

(ii) Europska ruta

podnošenjem europske prijave patenta EPO-u ili nacionalnom patentnom uredu države ugovornice EPC-a kao prijamnom uredu.

Međutim, kada podnositelj prijave podnosi europsku prijavu, koju želi proširiti na teritorij Republike Hrvatske, mora naznačiti Hrvatsku (HR) kao državu proširenja i platiti pristojbu za proširenje.

Nakon pristupanja Hrvatske EPC-u (1. siječnja 2008.), podnositelj prijave mogao je naznačiti sve države ugovornice EPC-a a od 1. travnja 2009. prilikom podnošenja europske prijave patenta automatski se naznačuju sve države ugovornice.

(iii) Međunarodna ruta

podnošenjem međunarodne prijave jednom od prijamnih ureda prema PCT-u, npr. hrvatski državljani mogu međunarodnu prijavu podnijeti DZIV-u kao prijamnom uredu.

Prilikom podnošenja međunarodne prijave Hrvatska je automatski naznačena država (sustav automatske naznake svih zemalja članica PCT-a).

Nakon završetka međunarodne faze prema PCT-u (31 mjesec od datuma prvenstva), međunarodna prijava može slijediti jednu od 2 različite rute:

  • ulazak u regionalnu fazu Euro-PCT podnošenjem pri EPO-u ili
  • neposredan ulazak u nacionalnu fazu podnošenjem prijave u Hrvatskoj. Vidi Dio E.
2. Europski patentni sustav i nacionalno pravo

2. Europski patentni sustav i nacionalno pravo

Centraliziran, potpuno nezavisan i jedinstven postupak za priznavanje europskih patenata, uveden Europskom patentnom konvencijom (EPC) na poseban je način povezan s nacionalnim pravom patenta država članica Europske patentne Organizacije. Taj je postupak u mnogim fazama «povezan» s nacionalnim pravnim sustavima. To je karakteristika koja bitno olakšava međusobno djelovanje europskog i nacionalnog prava.

Europski patent, u svakoj od država ugovornica za koje je priznat, ima učinak i podložan je istim uvjetima kao i nacionalni patent koji je priznala ta država.

Bitna karakteristika međusobne povezanosti jest ta da na početku ili tijekom postupka priznavanja europskog patenta ili nakon njegova okončanja, podnositelj prijave ili nositelj patenta može ili mora poduzeti određene radnje pred patentnim uredima država ugovornica kako bi u tim državama, npr. u Hrvatskoj stekao ili zadržao određena prava.

Prema tome, od najveće je važnosti da svi podnositelji europskih prijava patenata i nositelji europskih patenata budu upoznati s radnjama u postupku koje su propisane nacionalnim pravom u Hrvatskoj te da se pridržavaju rokova za njihovo obavljanje, ako se u potpunosti žele koristiti prednostima europskog patentnog sustava i izbjeći gubitak prava.

3. Osnove Sporazuma o proširenju sklopljenog s EPO-om

3. Osnove Sporazuma o proširenju sklopljenog s EPO-om

«Sporazum o suradnji i proširenju» sklopljen između Republike Hrvatske i Europske patentne organizacije (EPO) stupio je na snagu 1. travnja 2004. godine. Taj Sporazum omogućava proširenje zaštite koja proizlazi iz europskih prijava i europskih patenata na države koje još nisu stranke Europske patentne konvencije (EPC), kao Hrvatska do 1. siječnja 2008. godine.

Taj Sporazum temelj je sustava proširenja koji podnositeljima prijava omogućava dobivanje patentne zaštite u Hrvatskoj i drugim «državama proširenja», na jednostavan i isplativ način.

(i) Zahtjev za proširenje – Na zahtjev podnositelja prijave i nakon plaćanja pristojbe za proširenje, europske prijave patenata i europski patenti mogu se proširiti na Hrvatsku, gdje će imati iste učinke kao i nacionalne prijave i nacionalni patenti – članci od 99. do 108. ZOP-a. Oni će imati potpuno isti opseg zaštite kao i patenti što ih je priznao EPO za države ugovornice EPO-a.

Europske prijave mogu biti prijave europskog patenta podnesene neposredno ili prijave europskog patenta podnesene prema PCT-u, pri čemu prijave podnesene prema PCT-u sadržavaju i naznaku europskog patenta i naznaku Hrvatske.

Sustav proširenja u velikoj se mjeri podudara sa sustavom koji se prema EPC-u primjenjuje u državama ugovornicama EPC-a. Međutim, on se ne temelji na neposrednoj primjeni EPC-a, već samo na hrvatskom nacionalnom pravu oblikovanom prema EPC-u. Prema tome, u Hrvatskoj se sustav proširenja primjenjuje u skladu s nacionalnim pravilima o proširenju. Vidi Dio F, Poglavlje II., točku 1.

(ii) Pristojba za proširenje – Pristojba za proširenje (tijekom 2007. godine iznosila je 102 eura) neposredno se plaća EPO-u – članak 101. ZOP-a.

Rok za plaćanje pristojbe za proširenje:

za europske prijave podnesene neposredno: 6 mjeseci od datuma na koji je podatak o izvješću o europskom pretraživanju objavljen u «Europskom patentnom glasniku»; u dodatnom roku od 2 mjeseca, pod uvjetom da se plati u iznosu uvećanom za 50%.

za europske prijave podnesene prema PCT-u: 31 mjesec od datuma prvenstva.

(iii) Povlačenje zahtjeva za proširenje – Zahtjev za proširenje smatra se povučenim ako nije plaćena pristojba za proširenje ili ako je prijava povučena, odbijena ili ako se smatra povučenom – članak 100. stavak 3. ZOP-a.

4. Pristupanjem EPC-u raskida se Sporazum o proširenju

4. Pristupanjem EPC-u raskida se Sporazum o proširenju

«Sporazum o proširenju» sklopljen između Republike Hrvatske i Europske patentne organizacije raskinut je stupanjem na snagu EPC-a u Hrvatskoj, tj. 1. siječnja 2008. godine.

Nakon toga datuma više nije moguće proširivati europske prijave patenta i europske patente na Hrvatsku. Međutim, sustav proširenja i dalje se primjenjuje na sve europske i međunarodne prijave podnesene prije datuma stupanja na snagu EPC-a u Hrvatskoj. Primjenjuje se i na sve europske patente priznate na temelju takvih prijava.

Poglavlje II.: Prošireni europski patenti pred DZIV-om

Poglavlje II.: Prošireni europski patenti pred DZIV-om

1. Pravni okvir za sustav proširenih europskih patenata

2. Formalno ispitivanje

3. Objava prijevoda proširenih europskih patenata

1. Pravni okvir za sustav proširenih europskih patenata

1. Pravni okvir za sustav proširenih europskih patenata

Pravni okvir za sustav proširenih europskih patenata u Hrvatskoj je propisan člancima od 99. do 108. ZOP-a.

Slijedi navod brojeva i naslova iznad tih članaka:

2. Formalno ispitivanje

2. Formalno ispitivanje

Članak 103. stavak 2. ZOP-a glasi:

«U roku od tri mjeseca od datuma objave podatka o priznavanju europskog patenta, nositelj patenta mora dostaviti Zavodu:

zahtjev za upis proširenog europskog patenta u Registar patenata (Obrazac PE, stranica 1-2),

patentni spis europskog patenta kako je objavljen u službenom glasilu EPO-a,

prijevod tog patentnog spisa na hrvatski jezik,

dokaz o uplati propisane upravne pristojbe i naknade troškova za objavu i tiskanje prijevoda spisa europskog patenta na hrvatski jezik.»

Članak 114. stavci 1. i 2. glase:

 “(1) Odredbe članka 103. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, koje propisuju obvezu nositelja proširenoga europskog patenta da dostavi prijevod patentnog spisa i izmijenjenih patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, primjenjuju se do stupanja na snagu Sporazuma o primjeni članka 65. EPC-a od 17. listopada 2000.

(2) Nakon stupanja na snagu Sporazuma iz stavka 1. ovoga članka nositelj patenta mora dostaviti Zavodu:

1. patentni spis na engleskom jeziku, ili prijevod tog spisa na engleski jezik ako je patent priznat na jeziku postupka koji nije engleski jezik, te prijevod patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, u roku i uz obvezu plaćanja propisane upravne pristojbe i troškova za objavu propisanih člankom 103. stavkom 2. ovoga Zakona,

2. prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na engleski i hrvatski jezik, ako je prošireni europski patent ostao na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, u roku i uz obvezu plaćanja propisanih upravnih pristojbi i troškova za objavu propisanih člankom 103. stavkom 3. ovoga Zakona.”

Sporazum iz naprijed citiranog članka stupio je na snagu 1. svibnja 2008.

Odjel za pravne poslove DZIV-a provjerava jesu li sve te radnje obavljene.

Dodjeljuje se broj hrvatskog spisa, npr. P20060200T (T za prijevod("translation") europskog patenta).

Izdaje se rješenje o upisu proširenog europskog patenta u hrvatski Registar patenata.

3. Objava prijevoda proširenih europskih patenata

3. Objava prijevoda proširenih europskih patenata

Ako je udovoljeno svim formalnim uvjetima, tiska se prijevod proširenog europskog patenta, npr., HR P20060200T3.

Podaci iz rješenja upisuju se u hrvatski Registar patenata i objavljuju se u službenom glasilu.

Poglavlje III.: Provedba EPC-a od strane RH kao države ugovornice

Poglavlje III.: Provedba EPC-a od strane RH kao države ugovornice

1. Datum pristupanja Republike Hrvatske EPC-u

2. Pravni okvir za primjenu Europske patentne konvencije u Republici Hrvatskoj

3. Formalno ispitivanje

4. Objava prijevoda europskih patenata

1. Datum pristupanja Hrvatske EPC-u

1. Datum pristupanja Hrvatske EPC-u

Republika Hrvatska pristupila je EPC-u 1. siječnja 2008. godine

2. Pravni okvir za primjenu Europske patentne konvencije u Hrvatskoj

2. Pravni okvir za primjenu Europske patentne konvencije u Hrvatskoj

Pravni okvir za Europsku patentnu konvenciju (EPC) u Hrvatskoj propisan je člancima od 108.a. do 108.o. ZOP-a.

Slijede brojevi tih članaka i naslovi iznad tih članaka:

3. Formalno ispitivanje

3. Formalno ispitivanje

(i) DZIV kao prijamni ured prema EPC-u

DZIV je prijamni ured za europske prijave patenata koje, od datuma stupanja na snagu EPC-a u Hrvatskoj, podnose hrvatski državljani.

(ii) Postupak potvrđivanja europskih patenata u nacionalnoj fazi pri DZIV-u

Formalnosti koje se obavljaju u odnosu na europske patente u Hrvatskoj slične su formalnostima koje se obavljaju u odnosu na prošireni europski patent.

Članak 108.e. stavak 2. ZOP-a propisuje:

«U roku od 3 mjeseca od datuma objave podatka o priznavanju europskog patenta, nositelj patenta mora dostaviti Zavodu:

zahtjev za upis europskog patenta u Registar patenata (obrazac PE, stranica 1-2),

patentni spis europskog patenta kako je objavljen u službenom glasilu EPO-a,

prijevod tog patentnog spisa na hrvatski jezik,

platiti propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu i tiskanje prijevoda spisa europskog patenta na hrvatski jezik».

Odjel za pravne poslove DZIV-a provjerava jesu li sve te radnje obavljene.

Dodjeljuje se broj hrvatskog spisa, npr. P20060200T (T za prijevod europskog patenta).

Izdaje se rješenje o upisu europskog patenta u hrvatski Registar patenata.

4. Objava prijevoda europskih patenata

4. Objava prijevoda europskih patenata

Ako je udovoljeno svim formalnim uvjetima, tiska se prijevod europskog patenta, npr., HR P20060200T1.

Podaci iz rješenja upisuju se u hrvatski Registar patenata i objavljuju se u službenom glasilu.

Dio G: - SVJEDODŽBE O DODATNOJ ZAŠTITI

Dio G: - SVJEDODŽBE O DODATNOJ ZAŠTITI

Poglavlje G-I Opće odredbe; pravni okvir

Poglavlje G-II Postupak za izdavanje Svjedodžbe

DODATAK I.: OBRAZAC - Zahtjev za izdavanje Svjedodžbe

DODATAK II.: Primjer - Izračun trajanja Svjedodžbe

Poglavlje I.: Opće odredbe; pravni okvir

Poglavlje I.: Opće odredbe; pravni okvir

Ovaj se dio odnosi na Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za lijekove i proizvode za zaštitu bilja (u daljnjem tekstu: Svjedodžba ili SPC).

Svjedodžba se ne proteže na čitav patent. Pravnom zaštitom proizašlom iz Svjedodžbe produljuje se zaštita proizašla iz patenta (koji se naziva «temeljni patent») za aktivnu tvar lijeka ili proizvoda za zaštitu bilja.

U raznim tehničkim područjima, podnositelj prijave patenta može odmah nakon podnošenja prijave iskorištavati rješenje izuma i staviti svoj proizvod u promet. Međutim, u slučaju lijekova i proizvoda za zaštitu bilja, iskorištavanje novog proizvoda mora se odgoditi do primitka odobrenja za stavljanje tog proizvoda u promet od nadležnih zdravstvenih i poljoprivrednih tijela.

To «izgubljeno» razdoblje znatno ograničava propisanu zaštitu od 20 godina koja proizlazi iz patenta, a razdoblje trajanja stvarne zaštite bilo bi nedostatno za pokrivanje ulaganja u istraživanje i razvoj i drugih ulaganja.

Svjedodžba stupa na snagu odmah nakon zakonskog isteka roka trajanja temeljnog patenta i traje onoliki vremenski period koliki je protekao od datuma podnošenja prijave temeljnog patenta do dana izdavanja prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet u Zajednici, umanjen za pet godina. Međutim, Svjedodžba ne može trajati dulje od pet godina od njezina stupanja na snagu.

Ta posebna metoda računanja osigurava proizvodu zaštićenom temeljnim patentom ukupno petnaest godina odgovarajuće i učinkovite zaštite te, osim toga, pruža jedinstveno rješenje na razini Europske zajednice.

Pravni okvir

Područje Svjedodžbi o dodatnoj zaštiti u Republici Hrvatskoj uređeno je:

(1)    Uredbom (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. koja se odnosi na uvođenje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za lijekove namijenjene ljudima ili životinjama, kako je dopunjavana (SL L 152, 16.6.2009. sa svim izmjenama i dopunama - u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 469/2009)
(2)    Uredbom (EZ-a) br. 1610/96 Europskog Parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 1996.godine koja se odnosi na uvođenje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za proizvode za zaštitu bilja, kako je dopunjavana (SL L 198, 8.8.1996. sa svim izmjenama i dopunama - u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1610/1996).

Uredbe se neposredno primjenjuju u RH od dana njezina pristupanja Europskoj uniji, koji je 01. srpnja 2013. godine, međutim, svjedodžba kao i njeno produljenje učinke proizvode isključivo na teritoriju države u kojoj je ona izdana.

Navedene Uredbe u većem dijelu propisuju gotovo identičnu materiju, te se upute u ovom Priručniku, osim gdje je drugačije navedeno, primjenjuju na obje Uredbe.

(3)    Zakonom o patentu (ZOP), kojim su osigurani uvjeti za provedbu postupka za izdavanje svjedodžbe i njenog produljenja prema navedenim Uredbama.
(4)    Pravilnikom o patentu (POP).

1. Uvjeti za dobivanje Svjedodžbe

2. Značenje pojmova

3. Predmet zaštite

4. Učinci zaštite i pravo na dobivanje Svjedodžbe

5. Trajanje Svjedodžbe

6. Nadležnost i odluke DZIV-a u pitanjima koja se odnose na Svjedodžbu

7. Pitanja koja se odnose na postupak

8. Registar zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe; Registar Svjedodžbi

1. Uvjeti za dobivanje Svjedodžbe

1. Uvjeti za dobivanje Svjedodžbe

Uvjeti za dobivanje svjedodžbe za proizvod koji je sastavni dio lijeka ili sredstva za zaštitu bilja propisani su člankom 3. Uredbe (EZ) br. 469/2009 ičlankom 3. Uredbe (EZ) br. 1610/96.

« Svjedodžba se izdaje ako u državi članici u kojoj je podnesen zahtjev iz članka 7. i na datum tog zahtjeva

  • a) proizvod je zaštićen temeljnim patentom koji je na snazi;
  • b) izdano je i na snazi je odobrenje za stavljanje proizvoda u promet kao lijeka u skladu s Direktivom 2001/83/EZ ili s Direktivom 2001/82/EZ, ovisno o tome o kojoj je Direktivi riječ;
  • c) proizvod nije već bio predmet svjedodžbe;
  • d) odobrenje iz točke b) jest prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet kao lijeka. »
2. Značenje pojmova

2. Značenje pojmova

Svjedodžbom se štiti aktivna tvar lijeka ili proizvoda za zaštitu bilja unutar zaštite priznate temeljnim patentom.

Temeljem članka 87.a stavka 3. ZOP-a, pojmovi koji se u Zakonu odnose na Svjedodžbu imaju jednako značenje i moraju se tumačiti u smislu Uredbe (EZ) br. 469/2009 i Uredbe (EZ) br. 1610/96.

Važne definicije sadržane su u članku 1. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članku 1. Uredbe (EZ) br. 1610/96.

2.1. «Lijek», «proizvod»

2.2. «Sredstvo za zaštitu bilja», «proizvod»

2.3. Temeljni patent

2.4. Odobrenja za stavljanje proizvoda u promet

2.1. «Lijek», «proizvod»

2.1. «Lijek», «proizvod»

«Lijek» je svaka tvar ili mješavina tvari namijenjena liječenju ili sprječavanju bolesti kod ljudi ili životinja te svaka tvar ili mješavina tvari koja se može primijeniti na ljudima ili životinjama u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija ili postavljanja medicinske dijagnoze.

«Proizvod» je aktivni sastojak ili mješavina aktivnih sastojaka lijeka.

2.2. «Sredstvo za zaštitu bilja», «proizvod»

2.2. «Sredstvo za zaštitu bilja», «proizvod»

«Sredstvo za zaštitu bilja» je aktivna tvar ili pripravak koji sadrži jednu ili više aktivnih tvari, u obliku u kojem dolaze do korisnika, sa svrhom da:

  • štiti biljke ili biljne proizvode od štetnih organizama ili sprječava aktivnost štetnih organizama, ako te tvari ili pripravci nisu drukčije definirani,
  • utječe na životne procese biljke, ne kao hranjiva tvar, već na drugi način (npr. biljni regulator rasta),
  • štiti (konzervira) biljne proizvode, ako ta tvar ili pripravak nisu predmet posebnih odredaba o konzervansima,
  • uništava nepoželjne biljke ili
  • uništava dijelove biljaka ili kontrolira ili sprječava nepoželjni rast biljaka.

»Tvar« je kemijski element ili njegovi spojevi, prirodni ili proizvedeni, uključujući i onečišćenosti koje se neizbježno javljaju kao rezultat proizvodnog postupka.

»Aktivna tvar« je tvar ili mikroorganizam, uključujući viruse, koja ima opću ili specifičnu aktivnost protiv štetnih organizama; ili na biljke, dijelove biljaka ili na biljne proizvode.

»Pripravak« je smjesa ili otopina koja se sastoji od dviju ili više tvari od kojih je najmanje jedna aktivna tvar koja se upotrebljava kao sredstvo za zaštitu bilja.

»Biljka« je živa biljka kao i živi dijelovi biljaka, uključujući svježe voće i sjemenke.

»Biljni proizvod« je proizvod u neprerađenom obliku ili rezultat neke jednostavne obrade biljke, kao što su mljevenje, sušenje ili prešanje, ali koji isključuje biljke.

»Štetni organizmi« su biljne štetočine ili štetočine proizvoda dobivenog od biljke, biljne ili životinjske naravi, kao što su virusi, bakterije i mikoplazme, te ostali patogeni.

»Proizvod« je aktivna tvar ili kombinacija aktivnih tvari sredstva za zaštitu bilja.

2.3. Temeljni patent

2.3. Temeljni patent

Prema članku 1. točka (9) Uredbe (EZ) br. 1610/96 ičlanku 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 469/2009 temeljni patent je patent kojeg je nositelj odredio u postupku za dobivanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i kojim se štiti proizvod kao takav ili postupak za dobivanje proizvoda ili primjena proizvoda.

Izraz «temeljni» ne znači da taj patent mora biti prvi patent dobiven za taj proizvod: nositelj patenta može izabrati bilo koji patent koji udovoljava uvjetima propisanim člankom 1. točka 9. Uredbe (EZ) br. 1610/96 i člankom 1. točka c. Uredbe (EZ) br. 469/2009 .

Temeljni patent može biti bilo hrvatski patent bilo europski patent koji vrijedi u Republici Hrvatskoj, ali to ne može biti konsenzualni patent - članak 87.i. ZOP-a.

Temeljni patent «na snazi» znači priznati patent koji vrijedi na teritoriju Republike Hrvatske.

2.4. Odobrenja za stavljanje proizvoda u promet

2.4. Odobrenja za stavljanje proizvoda u promet

Jedan od uvjeta za dobivanje Svjedodžbe jest taj da je na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe u Republici Hrvatskoj izdano odobrenje za stavljanje proizvoda u promet kao lijeka odnosno sredstva za zaštitu bilja, i da je isto na snazi.

Članak 3. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 1610/96i članak 3. točka b) Uredbe (EZ) br. 469/2009 propisuje da odobrenje za stavljanje proizvoda u promet mora biti izdano u postupku propisanom posebnim propisom.

(i) Odobrenje za stavljanje lijeka u promet

Odobrenje za stavljanje u promet proizvoda za ljudsku upotrebu mora biti izdano u skladu s Direktivom 65/65/EEZ, a odobrenje za stavljanje u promet proizvoda za veterinarsku upotrebu u skladu s Direktivom 81/851/EEZ.

Direktiva 65/65/EEZ ukinuta je člankom 128. Kodeksa (Zakonika) 2001/83/E koji se odnosi na lijekove za ljudsku upotrebu i koji propisuje da se pozivanja na Direktivu 65/65/EEZ moraju tumačiti kao pozivanja na Direktivu 2001/83 EZ.

Direktiva 81/851 EEZ-a ukinuta je člankom 96. Direktive 2001/82/EZ o Kodeksu (Zakoniku) Zajednice koji se odnosi na veterinarske lijekove i koji propisuje da se pozivanja na Direktivu 81/851 EEZ-a moraju tumačiti kao pozivanja na Direktivu 2001/82 EZ-a.

(ii) Odobrenje za stavljanje u promet proizvoda za zaštitu bilja

Odobrenje za stavljanje u promet proizvoda za zaštitu bilja mora biti izdano u skladu s člankom 4. Direktive 91/414/EEZ i/ili odgovarajućom odredbom nacionalnog zakona.

Direktiva 81/851 EEZ-a izmijenjena je Direktivom 806/2003/EZ.

3. Predmet zaštite

3. Predmet zaštite

U granicama zaštite koja proizlazi iz temeljnog patenta, zaštita koja proizlazi iz svjedodžbe odnosi se samo na proizvod obuhvaćen odobrenjem za stavljanje odgovarajućeg lijeka odnosno sredstva za zaštitu bilja u promet, te za svaku upotrebu proizvoda kao lijeka odnosno sredstva za zaštitu bilja za koje je izdano odobrenje prije prestanka važenja svjedodžbe. - članak 4. Uredbe (EZ) br. 1610/96 i članak 4. Uredbe (EZ) br. 469/2009.

Proizvod za koji je izdana svjedodžba aktivni je sastojak ili kombinacija aktivnih sastojaka lijeka ili proizvoda za zaštitu bilja.

Tvar koja nema nikakav vlastiti terapijski učinak i koja je upotrijebljena za dobivanje određenog farmaceutskog oblika lijeka nije obuhvaćena pojmom «aktivni sastojak» koji je upotrijebljen za definiranje pojma «proizvod». Kombinacije s neaktivnim sastojcima, u svijetlu odluke donesene u slučaju Europskog suda pravde C-431/04, Massachussets Institute of Technology, ne mogu se smatrati «proizvodom».

4. Učinci zaštite i pravo na dobivanje Svjedodžbe

4. Učinci zaštite i pravo na dobivanje svjedodžbe

Članak 5. Uredbe (EZ) br. 1610/96 i članak 5. Uredbe (EZ) br. 469/2009 propisuje da svjedodžba daje ista prava i podložna je istim ograničenjima i istim obvezama kao i temeljni patent.

Članak 6. Uredbe (EZ) br. 1610/96 i članak 6. Uredbe (EZ) br. 469/2009 propisuje da se svjedodžba izdaje nositelju temeljnog patenta ili njegovu pravnom sljedniku.

Odredbe Zakona o patentu odnose se i na prava i obveze što proizlaze iz Svjedodžbe, na licencije za iskorištavanje predmeta zaštićenog svjedodžbom, na prisilne licencije i na povredu prava koja proizlaze iz svjedodžbe.

Svjedodžba se ne može izdati primatelju licencije ili nositelju odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, kada on nije nositelj temeljnog patenta.

5. Trajanje Svjedodžbe

5. Trajanje svjedodžbe

Svjedodžba stupa na snagu odmah nakon zakonskog isteka roka trajanja temeljnog patenta.

Trajanje svjedodžbe određeno je člankom 13. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 13. Uredbe (EZ) br 1610/96 , koji propisuju da prava stečena svjedodžbom traju onoliki vremenski period koliki je protekao od datuma podnošenja prijave temeljnog patenta do dana izdavanja prvog odobrenja za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno sredstva za zaštitu bilja koji je zaštićen tim patentom, umanjen za pet godina.

Međutim, svjedodžba može trajati najdulje 5 godina od njezina stupanja na snagu.

Takav način izračuna osigurava nadoknadu vremena koje je «izgubljeno» u 20 godišnjem razdoblju trajanja patenta zbog duljine trajanja postupka dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, koji u prosjeku traje od 8 do 12 godina od otkrića lijeka, a u kojem se razdoblju podnosi prijava patenta i lijek postaje dostupan pacijentima.

Ipak, člankom 13. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 469/2009 predviđena je iznimka od pravila, i propisano je da se trajanje svjedodžbe može produljiti samo jedanput za šest mjeseci u slučaju kad se primjenjuje članak 36. Uredbe (EZ-a) broj 1901/2006. Produljenje svjedodžbe odobrit će se u slučaju kada su za lijek koji je zaštićen svjedodžbom ili patentom koji ispunjava uvjete za izdavanje svjedodžbe dovršena sve potrebna ispitivanja u skladu s usuglašenim planom pedijatrijskog ispitivanja i pod uvjetom da nije bila moguća druga alternativna nagrada ili poticaj.

6. Nadležnost i odluke DZIV-a u pitanjima koja se odnose na Svjedodžbu

6. Nadležnost i odluke DZIV-a u pitanjima koja se odnose na svjedodžbu

Članak 15. stavak 1. ZOP-a propisuje: «Državni zavod za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) provodi upravni postupak za priznanje patenta i konsenzualnog patenta te za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i obavlja druge upravne i stručne poslove glede zaštite izuma.»

Iz te odredbe proizlazi da je Zavod nadležan :

  • izdavati Svjedodžbe i donositi odluke o produljenju njihova trajanja,
  • donositi odluke o prestanku svjedodžbi ,
  • donositi odluke o proglašenju svjedodžbi ništavim,
  • donositi odluke o povratu u prijašnje stanje ili nastavku postupka,
  • voditi Registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi i Registar svjedodžbi te obavljati poslove vezane uz njihovo održavanje,
  • davati informacije o zahtjevima za izdavanje svjedodžbi i izdanim svjedodžbama.

I protiv takvih odluka Zavoda dopuštena je žalba koja je nacionalnim zakonom predviđena u odnosu na slične odluke donesene u vezi s nacionalnim patentima. Protiv odluke o izdavanju svjedodžbe može se npr. podnijeti žalba u svrhu ispravka trajanja svjedodžbe, kada datum prvog odobrenja za stavljanje u promet u Europskoj uniji, sadržan u prijavi, nije ispravan.

7. Pitanja koja se odnose na postupak

7. Pitanja koja se odnose na postupak

ZOP i POP definiraju određena pitanja koja se odnose na postupak koji se vodi pred Zavodom povodom svjedodžbi.

U smislu članka 87.a stavka (4). ZOP-a, za pojedina pitanja iz postupaka koji se odnose na svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, a koja nisu uređena uredbama (EZ) br. 469/2009 i 1610/1996, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ZOP-a.

Npr. odredbe članaka koji se odnose na povrat u prijašnje stanje, zastupanje, upis promjena u registre, upotrebu jezika primjenjuju se mutatis mutandis. Međutim, sukladno odredbi članka 87.a stavka (4). ZOP-a, odredbe članaka 57. i 57.a koje se odnose na povrat u prijašnje stanje i na nastavak postupka neće se primjenjivati u slučaju propuštanja rokova za podnošenje zahtjeva predviđenih člankom 7. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1610/1996.

Nadalje, spis predmeta koji se odnosi na svjedodžbu daje se na uvid javnosti od datuma podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje svjedodžbe (članak 87.d stavak 2. ZOP-a ), budući da, u slučaju svjedodžbi, spis predmeta nije izuzet od davanja na uvid javnosti prije objave kao što je to u slučaju patenata.

Pogreške u pisanju i slični nedostaci u zahtjevu za izdavanje svjedodžbe ili u svjedodžbi ispravit će se na pisani zahtjev podnositelja zahtjeva odnosno nositelja svjedodžbe ili po službenoj dužnosti - članak 56. ZOP-a. Ako Zavod smatra da je zahtjev dopušten, podaci se ispravljaju rješenjem. Ako se predloženi ispravak odnosi na podatke iz već objavljenog zahtjeva za izdavanje svjedodžbe ili na podatke iz već izdane svjedodžbe, potrebno je i objaviti ispravke.

8. Registar zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe; Registar Svjedodžbi

8. Registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbe; Registar svjedodžbi

Prema članku 87. b ZOP-a, Zavod vodi registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi o dodatnoj zaštiti, koji uključuje i zahtjeve za produljenje trajanja svjedodžbi i registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti. Sadržaj i način vođenja tih registara pobliže su utvrđeni člankom 42. POP-a.

Članak 87. b u stavku (3) nadalje propisuje da se odredbe ZOP-a koje se odnose na registar prijava i na registar patenata primjenjuju na odgovarajući način i na registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi o dodatnoj zaštiti i registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti. Dođe li, na primjer, tijekom postupka po zahtjevu za izdavanje svjedodžbe do promjene podnositelja, postupak upisa te promjene u Registar vodit će se primjenom članka 61. a ZOP-a i članaka 36. i 37. POP-a.

Prema članku 42 stavku 1. POP-a Zavod vodi registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi i Registar svjedodžbi koji sadržavaju sve činjenice i sve okolnosti vezane uz svjedodžbe. Registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi osobito, sadržava:

  • broj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe,
  • datum podnošenja zahtjeva,
  • naziv proizvoda za kojeg se zahtijeva izdavanje svjedodžbe (kemijsko ili generičko ime),
  • podaci o podnositelju zahtjeva: prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi,
  • podaci o zastupniku: prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi,
  • broj i datum podnošenja prijave temeljnog patenta, te naziv izuma,
  • broj i datum odobrenja za stavljanje proizvoda u promet i naziv proizvoda navedenog u odobrenju, kako je propisano člankom 8., stavak 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 8., stavak 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br.1610/96,
  • podatak o zatraženom produljenju trajanja svjedodžbe,

te druge podatke, ako je potrebno.

Prema članku 42 stavku 2. POP-a Registar svjedodžbi sadržava:

  • broj svjedodžbe,
  • datum donošenja rješenja o izdavanju svjedodžbe;
  • podaci o nositelju svjedodžbe: prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi ,
  • vrijeme trajanja svjedodžbe,
  • podatak o produljenju trajanja svjedodžbe,
  • podatke o uplaćenim godišnjim naknadama troškova za održavanje svjedodžbe,
  • podatke o načinu okončanja upravnoga postupka odlukom Zavoda,
  • podatke o prestanku prava zbog neplaćanja godišnje pristojbe i naknade troškova održavanja,
  • podatke o postupku povodom proglašenja ništavom svjedodžbe (datum podnošenja, podnositelj, vrsta i datum odluke),
  • podatke o postupku povodom žalbe (datum podnošenja, podnositelj, vrsta i datum odluke,
  • podatke o prestanku svjedodžbe: pravni temelj i datum prestanka,

te druge podatke ako je potrebno.

U odgovarajući Registar upisat će se i podaci o promjenama koje se mogu odnositi na podnositelja zahtjeva ili nositelja svjedodžbe, zastupnika ili nešto drugo, kao i na prijenos prava, licencije, zalog, ovrhu, stečaj i drugo.

Poglavlje II.: Postupak za izdavanje Svjedodžbe

Poglavlje G-II Postupak za izdavanje Svjedodžbe

1. Zahtjev za izdavanje svjedodžbe

2. Upis u Registar, obrada podataka

3. Postupak ispitivanja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe prije objave

4. Objava zahtjeva za izdavanje svjedodžbe

5. Postupak ispitivanja uvjeta za izdavanje svjedodžbe

6. Izdavanje svjedodžbe

7. Odbijanje zahtjeva za izdavanje svjedodžbe

8. Objava izdanih svjedodžbi i odbijenih zahtjeva za izdavanje svjedodžbe

9. Pristojbe za održavanje

1. Zahtjev za izdavanje Svjedodžbe

1. Zahtjev za izdavanje svjedodžbe

Postupakza izdavanje svjedodžbe pokreće sezahtjevom u rokovima iz članka 7. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članka 7. Uredbe (EZ) br. 1610/96.

Člankom 8 stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 8. stavkom 1.Uredbe (EZ) br. 1610/96 propisano je da zahtjev za izdavanje svjedodžbe sadržava sljedeće:

(1.) zahtjev za izdavanje svjedodžbe, koji se podnosi putem obrasca P-3 (članak 87.c. stavak 4. ZOP-a), a u kojemu se moraju posebno navesti:

  • (a) ime i adresa podnositelja zahtjeva,
  • (b) ime i adresa zastupnika, ako ga je podnositelj imenovao,
  • (c) broj temeljnog patenta i naziv izuma zaštićenog temeljnim patentom,
  • (d) broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet na području Republike Hrvatske ili
  • (e) broj i datum prvog odobrenja, ako podneseno (hrvatsko) odobrenje nije i prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet,
  • (f) naziv proizvoda za koji se zahtjeva izdavanje svjedodžbe (članak 87.c. stavak 2. ZOP-a).

Kada je istoga dana za isti proizvod izdano više odobrenja zahtjev bi trebao sadržavati podatke o svim relevantnim odobrenjima.

Sadržaj obrasca P-3 propisan je člankom 41. POP-a - . vidi dodataki.

(2.) primjerak odobrenja za stavljanje proizvoda u promet (u Republici Hrvatskoj) iz:

(i) članka 3. točke b) Uredbe (EZ) br. 469/2009, izdanog od nadležnog tijela, u postupku propisanom posebnim propisom, u kojem je proizvod identificiran i koji posebno sadržava broj i datum odobrenja te kratki prikaz karakteristika (svojstava) proizvoda, navedenih u članku 11. Direktive 2001/83/EZ ili učlanku 14. Direktive 2001/82/EZ-a,u slučaju lijeka za zaštitu ljudi i životinja, odnosno,

(ii) članka 3. stavka 1. točke b) Uredbe (EZ) br. 1610/96, izdanog od nadležnog tijela, u postupku propisanom posebnim propisom, u kojom je proizvod identificiran, i koji sadrži osobito broj i datum odobrenja te kratki prikaz karakteristika (svojstava) proizvoda navedenih u dijelu A.I (točke 1-7) ili B.I (točke 1-7) Dodatka II Smjernice 91/414/EEC ili u odgovarajućim nacionalnim zakonima države članice u kojoj je podnesen zahtjev, u slučaju da je riječ o sredstvu za zaštitu bilja.

(3.) dokaz iz kojeg je vidljiv identitet odobrenog proizvoda, pravnu odredbu prema kojoj je proveden postupak izdavanja odobrenja zajedno s primjerkom obavijesti kojom se odobrenje objavljuje u odgovarajućem glasilu, ako podneseno (hrvatsko) odobrenje nije prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet.

(4.) Dokaz o izvršenoj uplati upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka za izdavanje svjedodžbe (članak 87.c. stavak 3. ZOP-a).

2. Upis u Registar, obrada podataka

2. Upis u Registar, obrada podataka

Postupak koji se vodi povodom podnesenih zahtjeva za izdavanje svjedodžbe, upisa dokumenata, otvaranja spisa predmeta vodi se na isti način kao i postupak povodom prijava patenata.

Prema članku 87. d ZOP-a, za priznanje datuma podnošenja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti potrebno je da on na taj datum sadržava barem:

  • izričitu naznaku da se zahtijeva izdavanje svjedodžbe,
  • podatke o identitetu podnositelja zahtjeva,
  • broj temeljnog patenta i naziv izuma,
  • broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet u skladu s člankom 3. točkom b) Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 3. točkom 1(b) Uredbe (EZ) br.1610/96, i naznaku broja i datuma prvog odobrenja, ako podneseno odobrenje nije i prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet.

Dodatno, a temeljem članka 87.c stavak 2.ZOP-a zahtjev za izdavanje svjedodžbe mora sadržavati i naziv proizvoda za koji se zahtjeva izdavanje svjedodžbe.

Zahtjev kojem je utvrđen datum podnošenja upisuje se u Registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi o dodatnoj zaštiti i postaje dostupan javnosti.

3. Postupak ispitivanja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe prije objave

3. Postupak ispitivanja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe prije objave

Sukladno članku 87. e stavku 1. ZOP-a Zavod u postupku ispitivanja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe utvrđuje:

  • udovoljava li on uvjetima za priznanje datuma podnošenja iz članka 87.d ovoga Zakona, odnosno, je li zahtjev podnesen u propisanoj formi (obrazac P-3 ili obrazac koji sadržajem i izgledom u cijelosti odgovara tom obrascu) i sadrži li sve podatke propisane člankom 8. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 8. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1610/96, uključujući naziv proizvoda za koji se svjedodžba traži, te
  • je li plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka za podnošenje zahtjeva. Ako zahtjev ne udovoljava uvjetima iz članka 87.e stavka 1. i članka 87. c stavka 2. ZOP-a, Zavod će zaključkom naložiti podnositelju da u roku od dva mjeseca od dana njegova primitka ukloni navedene nedostatke. Postupi li podnositelj u skladu sa zaključkom i ukloni nedostatke u postavljenom mu roku, Zavod će ga obavijestiti da se datum primitka zahtijevanih ispravaka utvrđuje kao datum podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje svjedodžbe. U suprotnom, Zavod odbacuje zahtjev rješenjem.

Za izdavanje svjedodžbe plaćaju se upravne pristojbe u skladu s posebnim propisima - članak 16. ZOP-a.

Podnositelj zahtjeva trebao bi podnijeti dokaz o izvršenoj uplati upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka za izdavanje. Zavod pisanim zaključkom nalaže podnositelju zahtjeva koji nije platio upravnu pristojbu i naknadu troška upravnog postupka da to učini u roku od dva mjeseca od dana primitka zaključka. Ako u propisanom roku podnositelj ne plati pristojbe i naknade troškova upravnog postupka zahtjev se odbacuje rješenjem.

Na obrazloženi zahtjev podnositelja Zavod može produljiti ove rokove za razdoblje koje smatra opravdanim, ali ne više od tri mjeseca (članak 87.e stavak 6 ZOP-a).

Sukladno odredbi članka 87.a stavka (4). ZOP-a, pored navedenih uvjeta, Zavod ispituje ima li strani podnositelj zahtjeva koji je fizička ili pravna osoba s prebivalištem ili poslovnim sjedištem izvan Republike Hrvatske patentnog zastupnika ili drugu osobu ovlaštenu za zastupanje prema Zakonu o zastupanju u području prava industrijskog vlasništva, te ako ima, je li priložena uredna punomoć za zastupanje. Ako punomoć nije dostavljena, na temelju odredbe članka 7. stavka 6. Zakona o zastupanju u području prava industrijskog vlasništva ("Narodne novine", broj 54/05, 49/11 i 54/13) Zavod će pozvati podnositelja zahtjeva da u roku od dva mjeseca od dana njegova primitka podnese punomoć za zastupanje. U slučaju da podnositelj u roku ne postupi po ovom zaključku, zahtjev za izdavanje svjedodžbe će biti odbačen.

4. Objava zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe

4. Objava zahtjeva za izdavanje svjedodžbe

U članku 87. e stavku 7. ZOP-a propisano je da Zavod u svojem službenom glasilu objavljuje podatke o zahtjevu za izdavanje Svjedodžbe koji ispunjava uvjete za priznanje datuma podnošenja iz članka 87. d ZOP-a, te za kojeg je plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka za podnošenje zahtjeva u skladu s odredbama članka 9. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članka 9. stavka 2. Uredbe (EZ) br.1610/96. Podaci koji se objavljuju utvrđuju se Pravilnikom - članak 43. POP-a.

5. Postupak ispitivanja

5. Postupak ispitivanja uvjeta za izdavanje svjedodžbe

Članak 87.f ZOP-a upućuje da se postupak ispitivanja provodi utvrđivanjem udovoljava li zahtjev za izdavanjem svjedodžbe (na utvrđeni datum podnošenja) svim uvjetima propisanima Uredbama (EZ) broj 469/2009 i 1610/96, te uvjetima propisanim Zakonom o patentu.

5.1. Postupak ispitivanja formalno-pravne urednosti zahtjeva

5.2. Postupak ispitivanja supstancijalne urednosti zahtjeva

5.1. Postupak ispitivanja formalno-pravne urednosti zahtjeva

5.1. Postupak ispitivanja formalno-pravne urednosti zahtjeva

(i)U postupkuispitivanja formalno-pravne urednosti zahtjevaorganizacijska jedinica Sektora za patente nadležna za međunarodne, pravne i administrativne poslove, utvrđuje sljedeće:

(a) je li zahtjev podnesen od strane ovlaštene osobe;

Iako Uredbama (EZ) nije propisano tko može podnijeti zahtjev za izdavanje svjedodžbe, članak 6. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članak 6.Uredbe (EZ) br. 1610/96nedvosmisleno propisuju da pravo na svjedodžbu pripada nositelju temeljnog patenta ili njegovu pravnom sljedniku. Ako se podnositelj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe i nositelj temeljnog patenta odnosno njegov pravni sljednik razlikuju, Zavod će o tome obavijestiti podnositelja zahtjeva i zatražiti da dokaže svoj pravni legitimitet.

Europski sud pravde, tumačeći Uredbu EZ broj 1768/92 od 18. lipnja 1992 godine (OJ 1992 L 182, p.1) u svojoj presudi navodi da se zahtjev ne može odbiti samo zbog toga što nositelj patenta nije u mogućnosti dostaviti primjerak odobrenjakada su nositelj temeljnog patenta i nositelj odobrenja za stavljanje proizvoda u promet različite osobe. Zavod bi jednostavnom suradnjom s državnim tijelom nadležnim za izdavanje odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, mogao zatražiti i dobiti primjerak takvog odobrenja. (Vidi predmet Europskog suda pravde C-181/95 Biogen vs. SmithKline Beecham Biologicals SA).

(b )je li zahtjev podnesen u roku propisanom člankom 7. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1610/96.

Zahtjev je uredan ako je podnesen u roku od šest mjeseci od datuma izdavanja hrvatskog odobrenja. Međutim, ako je to odobrenje izdano prije priznavanja temeljnog patenta, vremenski period od šest mjeseci počinje teći od datuma priznavanja patenta.

Datum izdavanja nacionalnog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet jest datum koji je tiskan na samom odobrenju.

Datum priznavanja europskog patenta jest datum na koji je Europski patentni glasnik objavio podatke o priznanju.

- Posebna prava u prijelaznom razdoblju

Člankom 19 a Uredbe (EZ) br. 1610/96 i člankom 20. Uredbe (EZ) br. 469/2009 kojima su predviđene dodatne odredbe koje se odnose na proširenje Zajednice, uređena su posebna prava u prijelaznom razdoblju koja se odnose na svjedodžbe. Ti članci nude posebnu mogućnost odstupanja od općih pravila u pogledu roka za podnošenje zahtjeva za izdavanje svjedodžbe kojom se omogućava «retrospektivno» podnošenje zahtjeva za one proizvode zaštićene patentom koji će u trenutku pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji već biti na tržištu (stavljeni u promet).

U roku od 6 mjeseci od dana stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije nositelj temeljnog patenta u Republici Hrvatskoj priznatog za lijek namijenjen ljudima ili životinjama odnosno za sredstvo za zaštitu bilja, za koje je na dan stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije u nekoj od država članica Europske unije ili u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2003. godine stečeno odobrenje nadležnog tijela za stavljanje u promet, može zahtijevati izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti u Republici Hrvatskoj.

Na takve se zahtjeve ne primjenjuju odredbe o rokovima predviđenim člankom 7. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 469/2009i člankom 7.Uredbe (EZ) br. 1610/96.

(c) jesu li uz zahtjev priloženi dokazi propisani člankom 8. stavkom 1. b i 1.c Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 8. stavkom 1.b i 1.c Uredbe (EZ) br. 1610/96.

(d) je li temeljni patent na snazi

Pored navedenoga, ispitivanjem podataka upisanih u Registar patenata, trebalo bi se provjeriti je li temeljni patent bio u važenju u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe.

(ii) Uklanjanje nedostataka

Ako zahtjev za izdavanje svjedodžbe ne udovoljava navedenim uvjetima, Zavod će zaključkom upozoriti na to stranku te mu odrediti rok od 60 dana od primitka poziva da nedostatke ukloni - članak 73. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku .

(iii) Odbacivanje zbog formalnih razloga

Ako podnositelj zahtjeva u propisanom roku ne ukloni utvrđene nedostatke, Zavod će donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva za izdavanje svjedodžbe - članak 73. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku .

5.2. Postupak ispitivanja supstancijalne urednosti zahtjeva

5.2. Postupak ispitivanja supstancijalne urednosti zahtjeva

(i)Jedinica Sektora za patente nadležna za međunarodne, pravne i administrativne poslove, nakon ovog dijela postupka predmet upućuje na ispitivanje specijalistima za područja tehnike odgovarajuće struke koji tada utvrđuju sljedeće:

a. Jesu li priloženi svi dokazi

Prema članku 8. stavku 1. b Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članku 8. stavku 1.b Uredbe (EZ) br. 1610/96 zahtjev mora sadržavati i primjerak odobrenja za stavljanje proizvoda u promet u kojem je vidljiv identitet proizvoda - Vidi Dio G, Poglavlje I., točku 2.4.

Odobrenje za stavljanje proizvoda u promet, koje je na snazi u Republici Hrvatskoj, bitan je preduvjet za izdavanje svjedodžbe. To odobrenje mora sadržavati osobito broj i datum odobrenja i kratak pregled karakteristika proizvoda.

Pitanje obveze podnositelja zahtjeva da dostavi primjerak odobrenja rješavao je Europski sud pravde u presudi spomenutoj pod dio G, Poglavlje II, točka 5.1. i naveo da se zahtjev ne može odbiti samo zbog toga što nositelj patenta nije u mogućnosti dostaviti primjerak takva odobrenja, kada su nositelj temeljnog patenta i nositelj odobrenja za stavljanje proizvoda u promet različite osobe. Zavod bi u suradnji s državnim tijelom nadležnim za izdavanje odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, mogao dobiti primjerak takvog odobrenja.

Ako se odobrenje za stavljanje proizvoda u promet ne izdaje nositelju temeljnog patenta zbog navodne povjerljivosti, postoje drugi mogući načini čuvanja povjerljivosti takvog odobrenja. (Vidi predmet Europskog suda pravde C-181/95 Biogen vs. SmithKline Beecham Biologicals SA).

Primjerci povjerljivih odobrenja dobiveni od tijela koja su ih izdala podnose se u posebnim omotnicama s naznakom «Ne smije se dati na uvid podnositelju zahtjeva ili javnosti»

Osim toga, kada hrvatsko odobrenje nije prvo odobrenje u Europskoj uniji - što je često slučaj - trebali bi se dostaviti sljedeći dokazi o prvom odobrenju u Europskoj uniji - članak 8. stavak 1. c Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članak 8. stavak 1. c Uredbe (EZ) br. 1610/96:

- dokaz iz kojeg je vidljiv identitet proizvoda,

- sadržaj provedenog postupka (što znači pravna odredba prema kojoj je vođen postupak izdavanja odobrenja),

- glasilo u kojem je objavljen podatak o odobrenju (primjerak objave u odgovarajućoj službenoj publikaciji).

U praksi se prihvaća svaki drugi dokument koji dokazuje da je prvo odobrenje izdano u Europskoj uniji, koji sadržava datum izdavanja odobrenja i podatke o identitetu proizvoda.

b. je li proizvod za koji se traži svjedodžba zaštićen temeljnim patentom (članak 3. a) Uredbe (EZ) br. 469/2009 ičlanak 3. a Uredbe (EZ) br. 1610/1996.

Odgovor na pitanje je li proizvod zaštićen temeljnim patentom može se dobiti ako se spis temeljnog patenta usporedi s kratkim prikazom karakteristika proizvoda. Terminologija u odobrenju za stavljanje u promet i terminologija u patentu nisu iste. U odobrenju se navodi međunarodni nezaštićeni naziv (generičko ime) proizvoda (INN), tj. službeni naziv farmaceutske tvari, koji joj je dala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

Primjer: INN : Paracetamol

IUPAC kemijski naziv : N- (4-hidroksifenil)-acetamid

Trgovački naziv odobrenog lijeka : Panadol®

S druge strane, patentni spis može razotkrivati isti spoj, općenito određen njegovom kemijskom strukturom, nazivom i nekim solima ili bazama tvari, premda se oni ne mogu naći u odobrenju za stavljanje u promet (ili obratno).

Opseg patenta određen je patentnim zahtjevima, a opis i crteži služe tumačenju patentnih zahtjeva - članak 61. ZOP-a.

Kada se temeljnim patentom štiti aktivna tvar i njezini različiti derivati kao što su to soli i esteri, toisto štiti se i svjedodžbom. I proizvod koji je u odobrenju za stavljanje u promet definiran kao farmakološki aktivna slobodna baza ili srodan spoj trebao bi se smatrati zaštićenim temeljnim patentom, kada je obuhvaćen patentnim zahtjevima toga patenta (predmet Europskog suda pravde C-392/97 Farmitalia Carlo Erba, Zahtjev Srl.-a).

Zavod mora «proizvod identificiran u odobrenju za njegovo stavljanje u promet» razmatrati u širem smislu kako bi ga mogao definirati izričito kao aktivnu tvar i njezine derivate (soli i estere).

Kada podnositelj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe dostavlja informaciju o mjestu navođenja proizvoda u opisu patenta, može naznačiti patentni zahtjev, primjer za pripremu toga proizvoda koji potkrepljuje patentne zahtjeve ili se može pozvati na općenitu formulu prema posebnom patentnom zahtjevu, navodeći značenje supstituenata.

c. je li odobrenje za stavljanje proizvoda u promet, u skladu s odredbom članka 3. točke b) Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članka 3. stavka 1. točke b) Uredbe (EZ) br. 1610/1996, izdano na način propisan:

- Direktivom 2001/83/EZ ili Direktivom 2001/82/EZ, za lijek namijenjen ljudima ili životinjama ili

- Člankom 4. Direktive 91/414/EZ, ili ekvivalentnom odredbom nacionalnog propisa, za sredstvo za zaštitu bilja.

Proizvod bi trebao imati odobrenje za stavljanje u promet koje je na snazi u zemlji u kojoj se podnosi zahtjev za izdavanje svjedodžbe, konkretno u Republici Hrvatskoj. U skladu s tim, hrvatska svjedodžba može se izdati samo na temelju odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, koje je na snazi na teritoriju Republike Hrvatske.

Najvažniji dio odobrenja za stavljanje proizvoda u promet je takozvani «kratak prikaz karakteristika proizvoda» u kojem je naveden naziv proizvoda. U tom je dijelu naveden kvalitativan i kvantitativan sastav lijeka te svi aktivni sastojci i farmakološki inertne tvari sadržane u tom sastavu.

Važenje odobrenja za stavljanje proizvoda u promet može se provjeriti i pretraživanjem baza podataka dostupnih na internetskim stranicama nacionalnih tijela nadležnih za zdravstvo ili na internetskim stranicama Europske agencije za lijekove (EMA).

(d) Je li proizvod već bio predmet svjedodžbe (jedan proizvod - jedna svjedodžba)

Prema odredbi članka 3. točke c) Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članka 3. stavka 1. točke c) Uredbe (EZ) br. 1610/1996, Svjedodžba se može izdati samo onda ako odnosni proizvod prethodno nije bio predmet svjedodžbe.

Ako je prva svjedodžba za neki proizvod izdana prije datuma podnošenja zahtjeva za izdavanje druge svjedodžbe, druga se svjedodžba ne smije izdati.

Međutim, trebalo bi uzeti u obzir i odredbu članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1610/1996, . Ona propisuje da se nositelju više od jednog patenta za isti proizvod može izdati samo jedna svjedodžba za taj proizvod. ,.»

Međutim, Ako se dva ili više zahtjeva za izdavanje svjedodžbe odnose na isti proizvod i potječu od dva ili više nositelja različitih patenata, svakom od njih može biti izdana po jedna svjedodžba za taj proizvod.»

To znači da ako je podnositelj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe nositelj više od jednog patenta za isti proizvod, on mora odlučiti koji će patent naznačiti kao temeljni patent, budući da mu za taj proizvod može biti izdana samo jedna svjedodžba.

Međutim, kada je proizvod zaštićen s više temeljnih patenata koji pripadaju različitim nositeljima patenta, svaki od tih patenata može se naznačiti u svrhu izdavanja svjedodžbe.

Odgovor na pitanje postoji li ranija svjedodžba za određeni proizvod može se dobiti traženjem naziva proizvoda u budućoj bazi podataka Zavoda koja će sadržavati svjedodžbe ili pretraživanjem Registra.

6. Izdavanje Svjedodžbe

6. Izdavanje svjedodžbe

Ako se u postupku ispitivanja utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti propisani Uredbama (EZ) br. 469/2009 i br. 1610/96, te uvjeti propisani ZOP-om, odnosno, ako su plaćene upravne pristojbe i naknade troška upravnog postupka za: održavanje svjedodžbe, tiskanje i objavu svjedodžbe, Zavod će donijeti rješenje o izdavanju svjedodžbe. U rješenju je određeno i trajanje svjedodžbe - članak 87.f. stavak 1. ZOP-a.

6.1. Izračun trajanja Svjedodžbe

6.2. Sadržaj Svjedodžbe

6.1. Izračun trajanja Svjedodžbe

6.1 Izračun trajanja svjedodžbe

Trajanje svjedodžbe određeno je člankom 13. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 13. Uredbe (EZ) br. 1610/96.

Odobrenja za stavljanje u promet izdana u Švicarskoj (koja su u okviru carinske unije s Lihtenštajnom automatski na snazi u Lihtenštajnu) smatraju se «prvim odobrenjima za stavljanje proizvoda u promet u Zajednici».

(Vidi predmete Europskog suda pravde C-207/03 Novartis i C-252/03 Millenium Pharmaceuticals Inc.).

Privremeno odobrenje za stavljanje proizvoda u promet uzima se u obzir u svrhu izračuna trajanja svjedodžbe za proizvod za zaštitu bilja, samo onda, ako neposredno iza njega slijedi konačno odobrenje. U takvu slučaju trajanje svjedodžbe računa se od datuma privremenog odobrenja.

Izračunano trajanje u skladu s člankom 13. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 13. Uredbe (EZ) br. 1610/96. može se definirati i objaviti navođenjem datuma stupanja na snagu svjedodžbe i dana njezina isteka. Vidi Dodatak II.

6.2. Sadržaj Svjedodžbe

6.2 Sadržaj svjedodžbe

Članak 87.g ZOP-a propisuje da svjedodžba mora sadržavati:

  • (a) broj svjedodžbe,
  • (b) naziv i adresu nositelja svjedodžbe,
  • (c) naziv proizvoda za koji se izdaje svjedodžba,
  • (d) broj temeljnog patenta,
  • (e) naziv izuma,
  • (f) broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet u skladu s člankom 3. točkom b) Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 3. točkom 1(b) Uredbe (EZ) br. 1610/96,
  • (g) broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, ako podneseno odobrenje nije i prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet,
  • (h) vrijeme trajanja svjedodžbe.
7. Odbijanje zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe

7. Odbijanje zahtjeva za izdavanje svjedodžbe

Ako Zavod u postupku ispitivanja utvrdi da nisu ispunjene sve propisane pretpostavke, rješenjem će odbiti zahtjev za izdavanje svjedodžbe - članak 87.f. stavak 3. ZOP-a.

Podnositelj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe prethodno mora biti pozvan da ukloni nedostatke ili da tijekom ispitivanja dostavi svoje primjedbe. U protivnom, zahtjev ne može biti odbijen.

8. Objava izdanih Svjedodžbi i odbijenih zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe

8. Objava izdanih svjedodžbi i odbijenih zahtjeva za izdavanje svjedodžbe

Zavod u službenom glasilu objavljuje podatke o izdavanju svjedodžbe, odnosno o odbijanju zahtjeva za izdavanje svjedodžbe te o prestanku važenja svjedodžbe - članak 11. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članak 11. Uredbe (EZ) br. 1610/96.

Podaci koji se objavljuju definirani su Pravilnikom (članak 43. i 44. POP-a).

Podaci o svjedodžbi upisuju se u Registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti - članak 42. POP-a.

Podaci o svjedodžbi upisuju se i u Registar patenata - članak 26. stavak 2. točka 25. POP-a.

8. Povlačenje zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe

8. Objava izdanih svjedodžbi i odbijenih zahtjeva za izdavanje svjedodžbe

Zavod u službenom glasilu objavljuje podatke o izdavanju svjedodžbe, odnosno o odbijanju zahtjeva za izdavanje svjedodžbe te o prestanku važenja svjedodžbe - članak 11. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članak 11. Uredbe (EZ) br. 1610/96.

Podaci koji se objavljuju definirani su Pravilnikom (članak 43. i 44. POP-a).

Podaci o svjedodžbi upisuju se u Registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti - članak 42. POP-a.

Podaci o svjedodžbi upisuju se i u Registar patenata - članak 26. stavak 2. točka 25. POP-a.

9. Pristojbe za održavanje

9. Pristojbe za održavanje

Prema članku 16. ZOP-a za postupke propisane ZOP-om, pa tako i za održavanje svjedodžbe plaćaju se upravne pristojbe i naknade troškova u skladu s posebnim propisima. Detaljna pravila u pogledu plaćanja propisana su Zakonom o upravnim pristojbama u području prava intelektualnog vlasništva i Uredbe o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga DZIV-a.

Pristojba za održavanje plaća se nakon isteka 20 godišnjeg trajanja zaštite koja proizlazi iz temeljnog patenta, kada svjedodžba stupa na snagu sa svojim izračunanim trajanjem (Članak 87.k ZOP-a). Godišnja naknada troškova za održavanje u vrijednosti svjedodžbe plaća se Zavodu za svaku godinu njena trajanja; ona se odnosi na 12-mjesečno razdoblje koje počinje teći od datuma prestanka važenja temeljnog patenta i naplaćuje se posebno za svaku godinu.

Ako je posljednje razdoblje trajanja svjedodžbe kraće od dvanaest mjeseci, godišnja naknada troškova plaća se u iznosu koji je razmjeran trajanju svjedodžbe. Takva se naknada mora platiti unaprijed, i to prilikom plaćanja ukupnog iznosa godišnje naknade troškova za prethodnu (posljednju) punu godinu dana.

DODATAK I.: OBRAZAC - Zahtjev za izdavanje Svjedodžbe

DODATAK I.: OBRAZAC - Zahtjev za izdavanje Svjedodžbe

 

DODATAK II.: Primjer - Izračun trajanja Svjedodžbe

DODATAK II.: Primjer - Izračun trajanja Svjedodžbe

Datum podnošenja prijave temeljnog patenta:

5. listopada 1992. godine

Prvo odobrenje za stavljanje u promet u Zajednici:

5. svibnja 2000. godine

Prestanak važenja temeljnog patenta:

5. listopada 2012. godine

Vremensko razdoblje između 5. listopada 1992. godine i 5. svibnja 2000. godine = 7 godina i 7 mjeseci

Trajanje Svjedodžbe:

7 godina i 7 mjeseci – 5 godina  =  2 godine 7 mjeseci 0 dana

Prestanak važenja Svjedodžbe:

5. svibnja 2015. godine

 

Datum prijave patenta                           Prvo odobrenje za stavljanje u promet u Zajednici

Zakon o patentu

Zakon o patentu

NN 173/03 (01.01.2004)

NN 87/05. (19.07.2005)

NN 76/07. (31.07.2007)

NN 30/09. (17.03.2009)

NN 128/10 (25.11.2010)

NN 49/11 (07.05.2011)

NN 76/13 (29.06.2013)

I. OPĆE ODREDBE
Članak l.
(1) Ovaj Zakon uređuje sustav zaštite izuma patentom i konsenzualnim patentom.
(2)Na konsenzualni patent na odgovarajući će se način primijeniti odredbe ovoga Zakona, osim ako je drugačije izričito propisano.

Članak 1.a
Ovim se Zakonom utvrđuje nadležno tijelo i zadaće nadležnog tijela za provedbu Uredbe (EZ) br. 469/09 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. koja se odnosi na uvođenje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za lijekove namijenjene ljudima ili životinjama, kako je dopunjavana (SL L 152, 16.6.2009. sa svim izmjenama i dopunama - u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 469/2009), Uredbe (EZ) br. 1610/96 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 1996. koja se odnosi na uvođenje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za proizvode za zaštitu bilja, kako je dopunjavana (SL L 198, 8.8.1996. sa svim izmjenama i dopunama - u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1610/1996), te Uredbe (EZ) br. 816/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o prisilnom licenciranju patenata koji se odnose na proizvodnju farmaceutskih proizvoda za izvoz u zemlje s problemima javnog zdravlja kako je dopunjavana (SL L 157, 9.6.2006. sa svim izmjenama i dopunama - u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 816/2006.

Članak 1.b
Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a koji imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

Članak 2.
Patent je isključivo pravo koje štiti nositelja patenta u pogledu gospodarskog iskorištavanja izuma.

Članak 3.
Strane pravne i fizičke osobe koje nemaju sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište na teritoriju Republike Hrvatske uživaju zaštitu predviđenu ovim Zakonom, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku ili iz primjene načela uzajamnosti.

Članak 4.
»(1) Pravnu ili fizičku osobu koja nema sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište na teritoriju Republike Hrvatske, u postupku pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) mora zastupati zastupnik upisan u Registar zastupnika pri Zavodu, ako zakonom pitanje zastupanja nije određeno drukčije.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, strana pravna ili fizička osoba može samostalno bez zastupnika poduzimati sljedeće radnje:
1. podnositi prijave patenta,
2. poduzimati druge radnje glede utvrđivanja datuma podnošenja prijave patenta,
3. podnositi prijepise prve prijave patenta kad zahtijeva pravo prvenstva iz članka 23. ovoga Zakona,
4. primati obavijesti od strane Zavoda u svezi s postupcima iz točaka od 1. do 3. stavka 2. ovoga članka,
5. plaćati upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka u skladu s člankom 16. ovoga Zakona.
(3) U slučaju samostalnog poduzimanja radnji iz stavka 2. ovoga članka, strana pravna ili fizička osoba Zavodu mora dostaviti adresu za dopisivanje koja mora biti na teritoriju Republike Hrvatske.
(4) Ako strana pravna ili fizička osoba ne imenuje zastupnika ili Zavodu ne dostavi adresu za dopisivanje u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka, Zavod će zaključkom naložiti da u roku od tri mjeseca imenuje zastupnika ili dostavi adresu za dopisivanje.
(5) Ako strana pravna ili fizička osoba ne postupi prema zaključku Zavoda iz stavka 4. ovoga članka, Zavod će rješenjem odbaciti njezin podnesak i odrediti dostavu javnom objavom.
(6) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka upravne pristojbe i naknade troškova za održavanje patenta u vrijednosti može platiti bilo koja osoba.

II. PREDMET ZAŠTITE PATENTOM
Patentibilni izum
Članak 5.
(1) Patent se priznaje za svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike koji je nov, ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primijeniti.
(2)Prema uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, patent se priznaje i za izum koji se odnosi na:
1. proizvod koji se sastoji od biološkog materijala ili koji sadržava biološki materijal,
2. postupak kojim je taj biološki materijal proizveden, prerađen ili upotrijebljen,
3. biološki materijal izoliran iz prirodnog okruženja ili proizveden tehničkim postupkom, čak i ako se ranije nalazio u prirodi.
(3) Biološki materijal iz stavka 2. ovoga članka je bilo koji materijal koji sadrži genetičku informaciju i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom sustavu.
(4) Prema uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, izum koji se odnosi na biljke ili životinje smatrat će se patentibilnim ako njegova tehnička izvedivost nije ograničena na određenu biljnu ili životinjsku vrstu i ako postupak ostvarivanja izuma nije bitno biološki.
(5) Postupak za dobivanje biljaka ili životinja iz stavka 4. ovoga članka bitno je biološki ako se u cijelosti sastoji od prirodnih postupaka kao što su križanje ili selekcija.
(6) Ne smatraju se izumima u smislu stavka 1. ovoga članka, osobito:
1. otkrića, znanstvene teorije i matematičke metode,
2. estetske tvorevine,
3. pravila, upute i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova,
4. prikazivanje informacija i
5. računalni programi.
(7) Odredbom iz stavka 6. ovoga članka se od patentibilnosti isključuju navedeni predmeti ili aktivnosti samo u onoj mjeri u kojoj se prijava patenta ili patent odnose na te predmete ili aktivnosti kao takve.

Izuzeci od patentibilnosti
Članak 6.
Iz zaštite patentom izuzeti su:
1. izumi životinjskih i biljnih vrsta i bitno bioloških postupaka za dobivanje biljaka ili životinja, osim izuma nebioloških i mikrobioloških postupaka i proizvoda dobivenih tim postupcima kako je propisano člankom 5. stavkom 4. ovoga Zakona, pri čemu se, u smislu ovoga Zakona, pod mikrobiološkim postupkom podrazumijeva bilo koji postupak koji uključuje ili koji se provodi na mikrobiološkom materijalu ili čiji je proizvod mikrobiološki materijal,
2. ljudsko tijelo, razni stupnjevi njegovog oblikovanja i razvoja ili jednostavno otkriće jednog od njegovih elemenata, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena. Izum koji se odnosi na element izoliran iz ljudskog tijela ili proizveden tehničkim postupkom, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena može biti patentibilan, iako je strukturom jednak strukturi prirodnog elementa. Industrijska primjenljivost odsječka ili djelomičnog odsječka gena mora biti razotkrivena u prijavi patenta, kako je izvorno podnesena,
3. izumi koji se odnose na dijagnostičke ili kirurške postupke ili postupke liječenja koji se primjenjuju neposredno na ljudskom ili životinjskom tijelu, osim proizvoda, posebno tvari i smjesa koje se primjenjuju u navedenim postupcima.

Članak 7.
(1) Neće se smatrati patentibilnima izumi čije bi komercijalno iskorištavanje bilo protivno javnom poretku ili moralu, ali ne samo zbog toga što je takvo iskorištavanje zabranjeno zakonom ili drugim propisom.
(2) Izumima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito:
1. postupci kloniranja ljudskih bića,
2. postupci za modificiranje genetičkog identiteta zametne loze ljudskih bića,
3. uporaba ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe i
4. postupci za modificiranje genetičkog identiteta životinja koji bi vjerojatno uzrokovali njihovu patnju bez ikakve bitne medicinske koristi za čovjeka ili životinju, kao i životinje koje su rezultat takvih postupaka.

Novost izuma
Članak 8.
(1) Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike.
(2) Pod stanjem tehnike razumijeva se sve što je učinjeno pristupačnim javnosti u svijetu, pisanim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta.
(3) U stanje tehnike uključen je i sadržaj svih prijava patenata koje imaju učinak u Republici Hrvatskoj, onakvih kako su podnesene,koje imaju raniji datum podnošenja od datuma prijave iz stavka 2. ovoga članka, i javnosti su učinjene pristupačnim tek na datum podnošenja prijave patenta ili nakon toga, objavom na način predviđen ovim Zakonom.
(4) Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka ne isključuju mogućnost zaštite patentom tvari ili smjesa sadržanih u stanju tehnike, koje se primjenjuju u postupcima iz članka 6. stavak 3. ovoga Zakona, pod uvjetom da njihova primjena u navedenim postupcima nije sadržana u stanju tehnike.
(5) Odredbe stavaka od 1. do 3. ovoga članka ne isključuju mogućnost zaštite patentom neke tvari ili smjese iz stavka 4. ovoga članka, za posebnu primjenu u postupcima iz članka 6. stavka 3. ovoga Zakona, pod pretpostavkom da takva njihova primjena nije sadržana u stanju tehnike.

Razotkrivanje izuma bez štetnih posljedica
Članak 9.
Također, novim se smatra izum koji je najviše šest mjeseci prije datuma podnošenja prijave patenta bio sadržan u stanju tehnike zbog, ili kao posljedica:
1. očite zlouporabe u odnosu na podnositelja prijave patenta ili njegova pravnoga prednika ili,
2. izlaganja na službenoj ili službeno priznatoj izložbi u skladu s Konvencijom o međunarodnim izložbama potpisanoj u Parizu 22. studenoga 1928. i revidiranoj posljednji put 30. studenoga 1972., pod uvjetom da podnositelj naznači u prijavi patenta prilikom njezina podnošenja da je izum bio izložen i najkasnije u roku od 4 mjeseca od datuma podnošenja prijave podnese odgovarajuću potvrdu o izlaganju izuma.

Inventivna razina
Članak 10.
(1) Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućega područja ne proizlazi, na očigledan način, iz stanja tehnike.
(2) Pri ispitivanju ima li izum inventivnu razinu, ne uzima se u obzir sadržaj prijava iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.

Industrijska primjenljivost
Članak 11.
Izum je industrijski primjenljiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije, uključujući i poljoprivredu.

III. PRAVO NA STJECANJE PATENTA
Ovlaštenici za stjecanje patenta za izum
Članak 12.
(1) Pravo na stjecanje patenta ima izumitelj ili njegov pravni sljednik.
(2) Ako je izum stvoren zajedničkim radom dvaju ili više izumitelja, izumiteljima ili njihovim pravnim sljednicima pripada zajedničko pravo na patent.

Izumitelj
Članak 13.
(1)Izumitelj je osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom.
(2) Izumiteljem se ne smatra osoba koja je u stvaranju izuma pružala samo tehničku pomoć.
(3) Izumitelj ima moralno pravo biti naveden u svojstvu izumitelja u prijavi patenta, svim ispravama koje se izdaju za priznanje patenta te u Registru prijava i Registru patenata.
(4) Moralno pravo izumitelja je neprenosivo.

Pravni sljednik izumitelja
Članak 14.
(1) Pravni sljednik izumitelja je fizička ili pravna osoba koja pravo na stjecanje patenta ima na temelju zakona, pravnoga posla ili nasljeđivanja.
(2) Poslodavac se smatra pravnim sljednikom izumitelja kad mu na temelju zakona koji se primjenjuje ili ugovora o radu pripada pravo na stjecanje patenta za izum stvoren u okviru radnog odnosa izumitelja.

IV. POSTUPAK ZA PRIZNANJE PATENTA
1. Zajedničke odredbe o postupku
Članak 15.
(1) Državni zavod za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) provodi upravni postupak za priznanje patenta i konsenzualnog patenta te za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i obavlja druge upravne i stručne poslove glede zaštite izuma.
(2) Protiv rješenja koje je u prvom stupnju donio Zavod dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Žalbeno vijeće u skladu s odredbama ovoga Zakona.
(3) Protiv rješenja koje je u drugom stupnju donijelo žalbeno vijeće može se voditi upravni spor u skladu sa zakonom o upravnim sporovima.

Pristojbe i naknade troškova postupka
Članak 16.
(1) Za postupke propisane ovim Zakonom, te za podnošenje žalbe, plaćaju se pristojbe i naknade troškova postupka u skladu s posebnim propisima.

2. Prijava patenta

Pokretanje postupka za priznanje patenta
Članak 17.
(1) Postupak za priznanje patenta pokreće se podnošenjem Zavodu prijave patenta.
(2) Prijava patenta može se podnijeti neposredno u pisanom obliku, poštom ili elektroničkim putem.
(3) Način podnošenja prijave patenta utvrđuje se pravilnikom kojeg, na prijedlog ravnatelja Zavoda, donosi ministar nadležan za rad Zavoda (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

Jedinstvo izuma
Članak 18.
(1) Za svaki izum podnosi se posebna prijava patenta.
(2) Jednom prijavom patenta može se zahtijevati priznanje patenta i za više izuma samo ako su ti izumi međusobno tako povezani da se njima ostvaruje jedinstvena izumiteljska zamisao.

Jezik i pismo prijave patenta
Članak 19.
(1) Prijava patenta mora biti sastavljena na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Ako je prijava sastavljena na stranom jeziku, Zavodu se mora podnijeti prijevod prijave na hrvatski jezik.

Sadržaj prijave patenta
Članak 20.
(1) Prijava patenta mora sadržavati:
1. zahtjev za priznanje patenta,
2. opis izuma,
3. jedan ili više zahtjeva za zaštitu izuma (u daljnjem tekstu: patentni zahtjevi),
4. crteže na koje se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi i
5. sažetak izuma.
(2) Zahtjev za priznanje patenta sadržava: izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta, naziv izuma koji izražava bit izuma te podatke o podnositelju prijave.
(3) Pisana izjava izumitelja kad ne želi biti naveden u prijavi mora se podnijeti Zavodu najkasnije u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave.
(4) Izum se mora dovoljno jasno i detaljno otkriti u prijavi patenta tako da ga stručna osoba iz odgovarajućega područja može izvesti.
(5) Ako se izum odnosi na živi biološki materijal koji se ne može opisati tako da se stručnoj osobi omogući njegovo izvođenje, uz prijavu se mora priložiti dokaz da je uzorak takva materijala pohranjen kod ovlaštene institucije najkasnije na datum podnošenja prijave patenta.
(6) Ovlaštenom institucijom iz stavka 5. ovoga članka smatra se institucija koja zadovoljava uvjete propisane Budimpeštanskim sporazumom o međunarodnom priznavanju pohrane mikroorganizama, za potrebe patentnog postupka od 28. travnja 1977., revidiranog posljednji put 26. rujna 1980.
(7) Patentnim zahtjevima određuje se predmet čija se zaštita zahtijeva. Oni moraju biti jasni, sažeti i u cijelosti potkrijepljeni opisom izuma. Patentni zahtjevi mogu biti nezavisni i zavisni. Nezavisni patentni zahtjevi sadržavaju nova, bitna obilježja izuma. Zavisni patentni zahtjevi sadržavaju specifična obilježja izuma koji je određen u nezavisnom ili drugom zavisnom patentnom zahtjevu.
(8) Sažetak je kratak sadržaj biti izuma koji služi isključivo radi tehničkoga informiranja.
(9) Sadržaj i način sastavljanja pojedinih dijelova prijave patenta, kao i pojedinosti vezane uz pohranu živog biološkog materijala iz stavka 5. ovoga članka pobliže se utvrđuju Pravilnikom.

Sadržaj prijave patenta potreban za priznanje datuma podnošenja
Članak 21.
Za priznanje datuma podnošenja prijave patenta potrebno je da prijava na taj datum sadržava:
1. izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta,
2. ime odnosno naziv i prebivalište odnosno poslovno sjedište podnositelja prijave i
3. dio prijave patenta koji na prvi pogled izgleda kao opis izuma, iako taj opis ne zadovoljava sve uvjete propisane ovim Zakonom i Pravilnikom.

3. Pravo prvenstva
Članak 22.
(1) Ako su isti izum stvorila dva ili više izumitelja neovisno jedan o drugome, prvenstvo u pogledu prava na priznanje patenta ima podnositelj prijave s ranijim datumom podnošenja, pod uvjetom da je ta prijava objavljena u skladu sa člankom 35. ovoga Zakona.
(2) Prvenstvo vrijedi od datuma podnošenja prijave Zavodu, osim u slučaju kad su zadovoljeni uvjeti za priznanje prava prvenstva iz članka 23. i 24. ovoga Zakona.

Uvjeti za priznanje prava prvenstva
Članak 23.
(1) Svaka fizička ili pravna osoba koja je u nekoj državi članici Pariške unije za zaštitu industrijskoga vlasništva (u daljnjem tekstu: Pariška unija) ili državi članici Svjetske trgovinske organizacije (u daljnjem tekstu: WTO) podnijela urednu prijavu za bilo koji oblik zaštite izuma, ili njezin pravni sljednik, uživat će u Republici Hrvatskoj prvenstvo od datuma podnošenja prve prijave u državi članici Pariške unije ili članici WTO-a, pod uvjetom da je u roku od dvanaest mjeseci Zavodu podnesena prijava za isti izum i da je zahtijevano priznanje prava prvenstva.
(2) Urednom prijavom iz stavka 1. ovoga članka smatra se prijava čiji je datum podnošenja utvrđen u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice Pariške unije ili članice WTO-a u kojoj je podnesena ili u skladu s međunarodnim ugovorom zaključenim između država članica, bez obzira na njezinu kasniju pravnu sudbinu.
(3) Kasnija prijava patenta koja je podnesena u istoj ili za istu državu smatrat će se prvom prijavom za potrebe utvrđivanja prava prvenstva u onom dijelu koji se odnosi na predmet izuma prve prijave, ako je na datum podnošenja kasnije prijave prva prijava, koja je služila za utvrđivanje prava prvenstva povučena, odbijena ili odbačena prije nego što je postala dostupna javnosti i nije proizvela nikakve pravne učinke. Prva prijava patenta ne može više služiti kao osnova za zahtijevanje prava prvenstva.

Zahtjev za priznanje prava prvenstva
Članak 24.
Podnositelj prijave patenta koji se u Republici Hrvatskoj namjerava koristiti pravom prvenstva iz članka 23. ovoga Zakona dužan je Zavodu podnijeti:
1. zahtjev za priznanje prava prvenstva koji sadržava bitne podatke o prvoj prijavi čije se prvenstvo zahtijeva (broj i datum podnošenja prijave, državu članicu Pariške unije ili članicu WTO-a u kojoj je ili za koju je prijava podnesena), najkasnije do isteka roka od dva mjeseca od datuma podnošenja prijave u Republici Hrvatskoj i
2. prijepis prve prijave ovjeren od nadležnoga tijela države članice Pariške unije ili članice WTO-a u kojoj je ili za koju je prijava podnesena, najkasnije do isteka roka od tri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva za priznanje prava prvenstva, ili četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave patenta u Republici Hrvatskoj, ili šesnaest mjeseci od najranijeg datuma zahtijevanih prvenstva, ovisno o tome koji od navedenih rokova ranije istječe.
(2) Ako je prijava patenta za koju se zahtijeva pravo prvenstva iz prve prijave podnesena na datum koji je kasniji od datuma na koji istječe razdoblje prvenstva iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, ali unutar roka od dva mjeseca od datuma istjecanja prava prvenstva, podnositelj prijave patenta može podnijeti zahtjev za obnovu prava prvenstva.
(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti u roku od dva mjeseca od datuma istjecanja razdoblja prvenstva.
(4) Zavod će usvojiti zahtjev za obnovu prava prvenstva, pod uvjetom da podnositelj:
1. navede razloge koji potvrđuju da je do propuštanja roka u kojem se priznaje razdoblje prvenstva došlo unatoč dužnoj pažnji koju su zahtijevale okolnosti i
2. plati upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka iz članka 16. ovoga Zakona.
(5) Zavod prethodno obavještava podnositelja o razlozima zbog kojih zahtjev za obnovu prava prvenstva namjerava odbiti, te ga poziva da se u roku od dva mjeseca od dana primitka obavijesti izjasni o tim razlozima. Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave Zavod može rok za izjašnjenje produljiti za jedan mjesec.

Članak 24.a
(1) Podnositelj prijave patenta može podnijeti zahtjev za ispravak ili dopunu zahtjeva za priznanje prava prvenstva u roku od šesnaest mjeseci od datuma prava prvenstva ili, ako bi ispravak ili dopuna uzrokovala promjenu datuma prava prvenstva, u roku od šesnaest mjeseci od tako promijenjenog datuma prvenstva, koje god od šestnaestomjesečnog razdoblja istječe prije, pod uvjetom da je takav zahtjev podnesen u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave patenta.
(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnositelj je dužan platiti upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka iz članka 16. ovoga Zakona. Ako u propisanom roku podnositelj ne plati pristojbe i naknade troškova upravnog postupka, zahtjev se odbacuje rješenjem.
(3) Ako je radi ispravka ili dopune zahtijeva za priznanje prava prvenstva promijenjen datum prava prvenstva koje se zahtijeva, rokovi se računaju od promijenjenog datuma prvenstva.
(4) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne može se podnijeti nakon što je podnositelj prijave patenta podnio zahtjev za objavu prijave u skladu sa člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako je takav zahtjev za objavu povučen prije završetka tehničkih priprema za objavu prijave.«

Članak 24.b
Zahtjevi iz članka 24. stavka 2. i članka 24.a stavka 1. ovoga zakona ne mogu se podnijeti nakon što je podnositelj prijave patenta podnio zahtjev za objavu prijave u skladu s člankom 35. stavkom 2. ovoga zakona, osim ako je takav zahtjev za objavu povučen prije završetka tehničkih priprema za objavu prijave.

Zahtjev za priznanje višestrukog prava prvenstva
Članak 25.
Podnositelj prijave patenta može, uz uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, zahtijevati priznanje višestrukog prava prvenstva na temelju većega broja ranije podnesenih prijava u jednoj ili više država članica Pariške unije ili članica WTO-a.

Obilježja izuma na koje se odnosi zahtjev za priznanje prava prvenstva
Članak 26.
(1) Zahtjev za priznanje prava prvenstva može se odnositi samo na ona obilježja izuma koja su sadržana u prvoj prijavi ili prijavama čije se prvenstvo zahtijeva.
(2) Ako se pojedina obilježja izuma na koje se odnosi zahtjev za priznanje prava prvenstva ne nalaze u patentnim zahtjevima sadržanim u prvoj prijavi, odnosno prijavama, pravo prvenstva će se priznati ukoliko se ta obilježja mogu utvrditi iz svih sastavnih dijelova prijave.

Datum priznatoga prava prvenstva
Članak 27.
Datum priznatoga prvenstva smatra se datumom podnošenja prijave patenta Zavodu prilikom primjene odredaba članka 8. stavka 2. i 3. i članka 22. stavka 1. ovoga Zakona.

Računanje rokova u slučaju priznanja višestrukog prava prvenstva
Članak 28.
Ako je zahtijevano višestruko pravo prvenstva, rokovi koji prema ovom Zakonu počinju teći od datuma priznatoga prava prvenstva računaju se od najranijega datuma višestrukog prava prvenstva.

4. Tijek postupka od primitka do objave prijave patenta

Ispitivanje prijave patenta nakon primitka
Članak 29.
(1) Nakon primitka prijave patenta Zavod ispituje:
1. udovoljava li prijava uvjetima za priznanje datuma podnošenja iz članka 21. ovoga Zakona,
2. je li plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnoga postupka za podnošenje prijave, u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona za podnošenje prijave,
3. je li podnesen prijevod prijave na hrvatski jezik, ako je prijava sastavljena na stranom jeziku,
4. jesu li podneseni crteži iz članka 20. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona,
5. zastupa li podnositelja prijave iz članka 4. ovoga Zakona, koji je pravna ili fizička osoba koja nema sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište na području Republike Hrvatske, ovlašteni patentni zastupnik.
(2) Ako prijava ne udovoljava uvjetima za priznanje datuma podnošenja iz članka 21. ovoga Zakona, Zavod zaključkom nalaže podnositelju da u roku od dva mjeseca od dana njegova primitka ukloni izričito navedene nedostatke.
(3) Ako podnositelj ne postupi u skladu sa zaključkom Zavoda u roku iz stavka 2. ovoga članka, prijava patenta rješenjem se odbacuje.
(4) Ako podnositelj ukloni nedostatke u roku iz stavka 2. ovoga članka, Zavod obavještava podnositelja da se datum primitka zahtijevanih ispravaka utvrđuje kao datum podnošenja prijave patenta.
(5) Kad se u prijavi patenta poziva na crteže koji nisu sadržani u prijavi, Zavod zaključkom nalaže podnositelju prijave da dostavi crteže u roku od dva mjeseca od dana primitka zaključka, a ako podnositelj postupi po zaključku Zavoda, datumom podnošenja prijave smatrat će se datum na koji Zavod zaprimi crteže. Ukoliko crteži ne budu dostavljeni, smatrat će se da se prijavitelj na njih nije ni pozvao.
(6) Zavod pisanim zaključkom nalaže podnositelju prijave koji nije platio upravnu pristojbu i naknadu troška upravnoga postupka ili dostavio prijevod prijave patenta na hrvatski jezik da te nedostatke ukloni u roku od dva mjeseca od dana primitka zaključka.
(7) Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave Zavod može produljiti rokove propisane ovim člankom za razdoblje koje smatra opravdanim, ali ne više od tri mjeseca.
(8) Ako podnositelj ne postupi u skladu sa zaključkom Zavoda iz stavka 6. ovoga članka, prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja smatra se povučenom i Zavod donosi rješenje o obustavi postupka za priznanje patenta.

Upis prijave u Registar prijava patenata
Članak 30.
(1) Prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja upisuje se u Registar prijava patenata koji vodi Zavod.
(2) Sadržaj i način vođenja Registra prijava patenata utvrđuju se Pravilnikom.

Svjedodžba o pravu prvenstva
Članak 31.
(1) Na zahtjev podnositelja prijave Zavod izdaje svjedodžbu o pravu prvenstva koje je stečeno datumom podnošenja prijave patenta utvrđenim u skladu s odredbama članka 29. ovoga Zakona.
(2) Uvjeti i postupak izdavanja te sadržaj svjedodžbe iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

Podjela prijave patenta
Članak 32.
(1) Podnositelj može sam ili na zahtjev Zavoda podijeliti predmet prijave patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja (prvobitna prijava) na dvije ili više prijava (izdvojena prijava) i na temelju svake od njih nastaviti samostalni postupak, o čemu Zavod donosi zaključak.
(2) Predmet zaštite izdvojene prijave ne smije izlaziti izvan sadržaja prvobitne prijave.
(3) Podjela prvobitne prijave patenta dopuštena je do donošenja rješenja o zahtjevu za priznanje patenta.
(4) Izdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i, ako za to ima temelja u smislu odredbe članka 23. ovoga Zakona, uživa pravo prvenstvo prvobitne prijave patenta.

Izmjene prijave patenta
Članak 33.
Prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja ne može se naknadno izmijeniti proširenjem predmeta čija se zaštita zahtijeva.

Pretpostavke za objavu prijave patenta
Članak 34.
(1) Ispitivanjem pretpostavki za objavu prijave patenta utvrđuje se udovoljava li prijava sljedećim uvjetima:
1. sadržava li sve dijelove iz članka 20. ovoga Zakona sastavljene na propisani način i potrebne priloge propisane ovim Zakonom,
2. je li naznačen izumitelj,
3. je li podnesen uredan zahtjev za priznanje prava prvenstva u smislu članka 24. ovoga Zakona, ako je priznanje prava prvenstva zahtijevano,
(2) Ako se provedenim ispitivanjem utvrdi da nije udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, Zavod zaključkom nalaže podnositelju prijave da u primjerenom roku ukloni izričito navedene nedostatke. Taj rok ne može biti kraći od dva mjeseca niti dulji od tri mjeseca od dana primitka zaključka.
(3) Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave Zavod može produljiti rok iz stavka 2. ovoga članka za vrijeme koje smatra opravdanim.
(4) Ako podnositelj u određenom roku ne ukloni nedostatke iz stavka 1. ovoga članka, Zavod donosi rješenje o odbacivanju prijave patenta.
(5) Zavod neće priznati pravo prvenstva, ako podnositelj ne postupi u skladu sa zaključkom iz stavka 2. ovoga članka u pogledu uređivanja zahtjeva za pravo prvenstva.
5. Objava prijave patenta

Način i sadržaj objave prijave patenta
Članak 35.

(1) Prijava patenta, za koju je ispitivanjem utvrđeno da udovoljava svim uvjetima iz članka 34. ovoga Zakona, o čemu Zavod donosi zaključak, objavljuje se u službenom glasilu Zavoda nakon isteka osamnaest mjeseci od datuma podnošenja, odnosno od datuma priznatoga prvenstva, čime postaje dostupna javnosti.
(2) Prijava patenta iz stavka 1. ovoga članka može se objaviti na zahtjev podnositelja i prije isteka navedenog roka, ali ne prije isteka roka od tri mjeseca od datuma podnošenja Zavodu.
(3) Prijava patenta koja je, unatoč tome što je bila povučena ili se smatrala povučenom, objavljena ili na koji drugi način učinjena dostupnom javnosti, ne ulazi u stanje tehnike.
(4) Sadržaj objave prijave patenta pobliže se utvrđuje Pravilnikom.

6. Tijek postupka od objave prijave patenta do priznanja patenta

Zahtjev za priznanje patenta
Članak 36.
(1) Podnositelj može, u roku od šest mjeseci od datuma objave prijave patenta u službenom glasilu Zavoda podnijeti:

1. zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka potpunog ispitivanja prijave patenta, ili
2. zahtjev za priznanje patenta bez potpunog ispitivanja prijave patenta (konsenzualni patent).
(2) Ako u propisanom roku nije podnesen jedan od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka ili plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona, prijava patenta smatra se povučenom i Zavod donosi rješenje o obustavi postupka za priznanje patenta.
(3) Sadržaj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka pobliže se utvrđuje Pravilnikom.

Priznanje patenta na temelju provedbe postupka potpunoga ispitivanja prijave patenta
Članak 37.
(1) Potpunim ispitivanjem prijave patenta utvrđuje se udovoljava li izum svim uvjetima za priznanje patenta, tj. je li predmet prijave:
1. izum koji nije isključen iz zaštite patentom u skladu sa člankom 5. stavkom 6., te člankom 6. i 7. ovoga Zakona,
2. izum koji je u prijavi otkriven u skladu sa člankom 20. stavkom 4. ovoga Zakona,
3. izum koji je u skladu s pravilom o jedinstvu izuma iz članka 18. ovoga Zakona,
4. izum koji je nov u skladu sa člankom 8. i 9. ovoga Zakona, koji ima inventivnu razinu u skladu sa člankom 10. ovoga Zakona i koji je industrijski primjenljiv u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.
(2)Potpuno ispitivanje prijave patenta iz stavka 1. ovoga članka Zavod može provesti, u potpunosti ili djelomično, putem jednoga od državnih patentnih ureda drugih zemalja s kojima ima sklopljen ugovor o suradnji.
(3) Podnositelj koji je prijavu patenta za zaštitu istog izuma podnio i jednom od patentnih ureda drugih zemalja, može Zavodu dostaviti rezultate postupka potpunog ispitivanja provedenog od strane tog ureda, prevedene na hrvatski jezik.

Konsenzualni patent
Članak 41.
Konsenzualni patent priznaje se za izum čiji je predmet zaštite patentibilan u skladu sa člankom 5. stavkom 6. ovoga Zakona, čiji predmet zaštite nije izuzet od patentibilnosti u skladu sa člankom 6. i 7. ovoga Zakona, i koji je industrijski primjenjiv u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.

Članak 42.
(1) Zahtjev za priznanje konsenzualnog patenta iz članka 36. stavka 1. Točke 2. ovoga Zakona objavljuje se u službenom glasilu Zavoda u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja.
(2) Način i sadržaj objave iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

Prigovor na priznanje konsenzualnoga patenta
Članak 43.
(1) Svaka fizička ili pravna osoba može u roku od šest mjeseci nakon objave zahtjeva iz članka 42. ovoga Zakona Zavodu podnijeti prigovor protiv priznanja konsenzualnoga patenta, ili zahtjev za provođenje postupka potpunog ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona.
(2) Prigovoru ili zahtjevu za potpuno ispitivanje iz stavka 1. ovoga članka prilaže se dokaz o plaćenim troškovima upravnoga postupka za prigovor, koji iznosi jednu trećinu troškova upravnoga postupka potpunog ispitivanja, ili dokaz o plaćenoj naknadi troška za provođenje upravnoga postupka potpunog ispitivanja, u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona.
(3) Prigovor na priznanje konsenzualnog patenta mora sadržavati:
1. izričitu naznaku o prigovoru na priznanje konsenzualnog patenta,
2. podatke o podnositelju prigovora, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu,
3. broj prijave konsenzualnog patenta,
4. razloge zbog kojih se podnosi prigovor,
5. podatke o podnositelju prijave za koju se zahtijeva priznanje konsenzualnog patenta,
6. naziv izuma,
7. podatke o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu, ako se prigovor podnosi putem zastupnika, te urednu punomoć,
8. potpis podnositelja prigovora ili njegova zastupnika.

Postupak povodom prigovora na priznanje konsenzualnoga patenta
Članak 44.
Ako je podnesen prigovor protiv priznanja konsenzualnog patenta ili zahtjev za provođenje postupka potpunog ispitivanja i ako su za njih plaćene propisane upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka, Zavod o tome bez odlaganja obavještava podnositelja zahtjeva za priznanje konsenzualnoga patenta.

Članak 45.
(1) Podnositelj zahtjeva za priznanje konsenzualnog patenta može u roku od šest mjeseci od primitka obavijesti o prigovoru podnesenom u skladu sa člankom 43. stavkom 1. ovoga Zakona podnijeti zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka potpunoga ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona, pri čemu je dužan platiti razliku između uplaćene upravne pristojbe za podnošenje prigovora i upravne pristojbe za provođenje postupka potpunog ispitivanja.
(2) Ako podnositelj zahtjeva za priznanje konsenzualnoga patenta ne postupi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka Zavod rješenjem odbacuje prijavu patenta.

Članak 46.
Svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti zahtjev za provedbu postupka potpunoga ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona, za cijelo vrijeme trajanja konsenzualnoga patenta, a postupak se provodi u skladu sa člankom 37. stavkom 1. ovoga Zakona, pod uvjetom da je plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona.

Rješenje o odbijanju patenta
Članak 47.
(1) Ako je utvrđeno da prijava patenta:
1. ne udovoljava svim uvjetima za priznanje patenta iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona, ili
2. ne udovoljava uvjetima za priznanje konsenzualnog patenta iz članka 41. ovoga Zakona,
Zavod prije donošenja rješenja o odbijanju patenta u pisanom obliku obavještava podnositelja prijave o razlozima zbog kojih se patent ne može priznati te ga poziva da se u pisanom obliku izjasni o navedenim razlozima u roku koji ne može biti kraći od dva mjeseca niti dulji od četiri mjeseca od dana primitka obavijesti.
(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka Zavod može produljiti na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave.
(3) Ako podnositelj prijave ne postupi u skladu s obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, Zavod donosi rješenje o odbijanju patenta.

Rješenje o priznanju patenta
Članak 48.
(1) Ako je utvrđeno da prijava patenta:
1. udovoljava svim uvjetima za priznanje patenta iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona ili,
2. udovoljava uvjetima iz članka 41. za priznanje konsenzualnog patenta, i ako nije podnesen prigovor u skladu sa člankom 43. ovoga Zakona,
ispunjeni su uvjeti za priznanje patenta, o čemu Zavod donosi rješenje.
(2) Zavod obavještava podnositelja o sadržaju prijave patenta za koju namjerava priznati patent i poziva ga da u roku od dva mjeseca od dana primitka obavijesti podnese pisanu suglasnost na dostavljeni tekst.
(3) Ako podnositelj ne postupi u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, Zavod donosi rješenje o priznanju patenta kao da je suglasnost podnesena.
(4) Ako podnositelj prijave patenta pravodobno dostavi Zavodu pisanu izjavu da nije suglasan s prijedlogom iz stavka 2. ovoga članka, obvezan je navesti razloge i Zavodu dostaviti izmijenjeni tekst patentnih zahtjeva.
(5) Ako Zavod prihvati podnositeljeve razloge i izmijenjeni tekst patentnih zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka, donosi rješenje o priznanju patenta prema tekstu patentnih zahtjeva koje je predložio podnositelj prijave patenta.
(6) Ako se razlozi koje podnositelj navodi ne mogu prihvatiti, Zavod će u pisanom obliku o tome detaljno izvijestiti podnositelja i donijeti rješenje o priznanju patenta prema konačnom tekstu patentnih zahtjeva kakav je dostavljen na suglasnost.
(7) Zavod donosi rješenje iz stavka 3. i 5. ovoga članka pod uvjetom da su plaćene upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona za: održavanje patenta, tiskanje objave patenta, izdavanje isprave o patentu i patentnoga spisa.

Registar patenata
Članak 49.
(1) Podaci iz rješenja o priznanju patenta, s datumom donošenja rješenja, upisuju se u Registar patenata koji vodi Zavod.
(2) Podaci iz rješenja o odbijanju zahtjeva za priznanje patenta upisuju se u Registar prijava patenata.
(3) Sadržaj i način vođenja Registra patenata utvrđuju se Pravilnikom.

Isprava o patentu
Članak 50.
(1) Nositelju patenta izdaje se isprava o priznatom patentu, što je prije moguće, od datuma donošenja rješenja o priznanju patenta, a nositelju konsenzualnog patenta izdaje se isprava o priznatom konsenzualnom patentu.
(2) Sadržaj i oblik isprave iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

Objava podatka o priznanju patenta
Članak 51.
(1) Podatak o priznanju patenta objavljuje se u prvom idućem broju službenog glasila Zavoda, računajući od datuma donošenja rješenja o priznanju. Rješenje o priznanju patenta ima učinak od datuma objave podatka o priznanju.
(2) Sadržaj objave iz stavka 1. ovoga članka detaljnije se utvrđuje Pravilnikom.

Patentni spis
Članak 52.
(1) Nositelju patenta izdaje se Patentni spis što je prije moguće, od datuma donošenja rješenja o priznanju patenta, koji se kod konsenzualnoga patenta označava nazivom »Spis konsenzualnoga patenta«.
(2) Sadržaj i oblik Patentnoga spisa i Spisa konsenzualnog patenta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

Izvadak iz Registra
Članak 53.
(1) Zavod izdaje na zahtjev svake fizičke ili pravne osobe izvadak iz Registra prijava patenata i Registra patenata.
(2) Način izdavanja i sadržaj izvatka utvrđuje se Pravilnikom.

7. Informacijske usluge
Članak 55.
(1) Zavod će svim pravnim ili fizičkim osobama na njihov zahtjev učiniti dostupnima primjerke prijava patenata objavljenih u službenom glasilu Zavoda, kao i priznatih patenata.
(2) Zavod može prije objave prijave patenta u službenom glasilu zainteresiranoj pravnoj ili fizičkoj osobi učiniti dostupnima sljedeće podatke: broj prijave, datum podnošenja prijave odnosno u slučaju da je zatraženo pravo prvenstva broj, datum i naznaku države ili organizacije kojoj je podnesena prva prijava, podatke o podnositelju prijave te naziv izuma.
(3) Zavod će na zahtjev zainteresirane pravne ili fizičke osobe pružati i druge informacijske usluge kao što je pretraživanje patentnih dokumenata iz određenog područja tehnike ili tehnologije.
(4) Način i opseg pružanja ovih usluga kao i naknada troškova uređuju se Pravilnikom.

Ispravljanje pogrešaka u dokumentima
Članak 56.
(1)Pogreške u imenima ili brojevima, pisanju, jezične pogreške te druge očite netočnosti u dokumentima, registrima ili u objavama ispravit će se na zahtjev podnositelja prijave, odnosno nositelja patenta ili po službenoj dužnosti.
(2)Za zahtjev za ispravak pogrešaka iz stavka 1. ovog članka plaća se upravna pristojba i naknada troškova u slučajevima kada do pogreške nije došlo propustom Zavoda.
(3)Ako je prijava patenta objavljena, sve izmjene iz stavka 1. ovog članka objavit će se u službenom glasilu Zavoda.
(4)Način podnošenja zahtjeva za ispravljanje pogrešaka utvrđuje se Pravilnikom.“

8. Povrat u prijašnje stanje
Članak 57.
(1) Ako je podnositelj prijave ili nositelj patenta, unatoč dužnoj pažnji koju su zahtijevale okolnosti propustio u roku propisanom ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona izvršiti neku radnju u postupku pred Zavodom čega je neposredna posljedica gubitak prava iz prijave patenta ili patenta, Zavod će dopustiti povrat u prijašnje stanje, pod uvjetom da podnositelj:
1. podnese prijedlog za povrat u prijašnje stanje i izvrši sve propuštene radnje u propisanom roku,
2. iznese okolnosti zbog kojih je bio spriječen u roku izvršiti propuštenu radnju,
3. uplati upravnu pristojbu i naknadu troškova u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona.
(2) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se u roku od tri mjeseca računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje. Nakon isteka godine dana od datuma propuštanja roka prijedlog se ne može podnijeti.
(3) Nakon isteka godine dana od datuma propuštanja roka prijedlog iz stavka 1. ovoga članka ne može se podnijeti. U slučaju propuštanja roka za plaćanje godišnje pristojbe za održavanje patenta u vrijednosti, rok propisan u članku 74. stavku 3. ovoga Zakona se uračunava u rok od godine dana.
(4) Ako prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, Zavod će zaključkom naložiti podnositelju da u roku od dva mjeseca od njegova primitka uredi prijedlog. Ako podnositelj ne postupi po zaključku u propisanom roku, te ako prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije podnesen u propisanom roku, Zavod će donijeti rješenje o odbacivanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje.
(5)Zavod prije donošenja rješenja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje obavještava podnositelja o razlozima zbog kojih prijedlog namjerava odbiti, u cijelosti ili djelomično, te ga poziva da se u roku od dva mjeseca od dana primitka obavijesti izjasni o tim razlozima.
(6)Prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne može se podnijeti zbog propuštanja roka za sljedeće radnje:
1. podnošenje prijedloga iz stavka 1. ovoga članka,
2. podnošenje zahtjeva za produljenje roka,
3. podnošenje zahtjeva iz članka 24. i 24.a ovoga Zakona,
4. podnošenje jednog od zahtjeva iz članka 36. ovoga Zakona,
5. podnošenje prigovora iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona,
6. podnošenje zahtjeva iz članka 57. a,
7. dostavu prijevoda iz članka 29. stavka 1. točka 3. i članka 103. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, odnosno članka 108.e stavaka 2. i 4. ovoga Zakona,
8. za sve radnje u postupcima pred Zavodom u kojima sudjeluje više stranaka,
9. podnošenje žalbe iz članka 88. ovoga Zakona i poduzimanje ostalih radnji u postupku pred Žalbenim vijećem
(7)Svaka osoba koja je u dobroj vjeri iskorištavala ili obavila stvarne i ozbiljne pripreme za iskorištavanje izuma koji je pred­met objavljene prijave, u razdoblju između gubitka prava iz stavka 1. ovoga članka i objave podatka o prihvaćanju prijedloga, povrat u prijašnje stanje može bez naknade štete nastaviti s takvim iskorištavanjem, u svrhu vlastitog poslovanja i potreba vezanih uz takvo poslovanje
(8) Sadržaj objave u službenom glasilu podataka o povratu u prijašnje stanje utvrđuje se Pravilnikom.“

9. Nastavak postupka
Članak 57.a
(1) Ako je podnositelj prijave ili nositelj patenta propustio u roku izvršiti neku radnju u postupku pred Zavodom čega je neposredna posljedica gubitak prava iz prijave patenta ili patenta, može podnijeti zahtjev za nastavak postupka u vezi s prijavom patenta ili patentom. Zavod će dopustiti nastavak postupka, pod uvjetom da podnositelj:
1. podnese zahtjev za nastavak postupka i izvrši sve propuštene radnje u propisanom roku i
2. uplati upravnu pristojbu i naknadu troškova upravnoga postupka u skladu s člankom 16. ovoga Zakona.
(2) Zahtjev za nastavak postupka može se podnijeti u roku od dva mjeseca od dana kad je saznao za pravne posljedice iz stavka 1. ovoga članka.
„(3) Ako propuštene radnje nisu izvršene u roku iz stavka 2. ovoga članka Zavod će donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva za nastavak postupka.”
(4) Zahtjev za nastavak postupka ne može se podnijeti ako je propušten rok:
1. iz stavka 2. ovoga članka,
2. za podnošenje zahtjeva iz članka 24. i 24.a ovoga Zakona,
3. za podnošenje prijedloga iz članka 57. ovoga Zakona,
4. za podnošenje žalbe iz članka 88. ovoga Zakona i poduzimanje ostalih radnji u postupku pred Žalbenim vijećem
5. za sve radnje u postupcima pred Zavodom u kojima sudjeluje više stranaka.
(5) Ako je Zavod udovoljio zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se stavci 7. i 8. članka 57. ovoga Zakona.

V. UČINCI PATENTA
Isključiva prava stečena patentom
Članak 58.
(1) Nositelj patenta ovlašten je za iskorištavanje zaštićenog izuma.
(2) Bez odobrenja nositelja patenta svakoj drugoj osobi zabranjeno je:
1. izrađivati, nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i skladištiti u te svrhe proizvod koji je izrađen prema izumu,
2. primjenjivati postupak koji je predmet izuma ili nuditi njegovu primjenu,
3. nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i skladištiti u te svrhe proizvod koji je direktno dobiven postupkom koji je predmet izuma.
(3) Bez odobrenja nositelja patenta svakoj drugoj osobi zabranjeno je i nuđenje i isporučivanje proizvoda (tvari, smjese, dijela uređaja) koji čini bitni element izuma osobama koje nisu ovlaštene za iskorištavanje toga izuma, ako je ponuđaču ili isporučitelju poznato ili mu je iz okolnosti slučaja moralo biti poznato da je taj proizvod namijenjen za stavljanje u funkciju tuđega izuma.
(4) Odredbe stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se ako je proizvod koji se nudi ili isporučuje uobičajen na tržištu, osim kad ponuđač ili isporučitelj potiče druge osobe na poduzimanje radnji iz stavka 2. ovoga članka.
(5) U nedostatku dokaza o suprotnom, smatrat će se da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom ako je proizvod nov ili ako je vjerojatno da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom i da nositelj patenta nije mogao, unatoč razumnom trudu, utvrditi postupak koji je stvarno korišten. Vjerojatnost da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom postoji osobito kad je zaštićeni postupak jedini poznati postupak.

Isključiva prava s obzirom na patente iz područja biotehnologije
Članak 59.
(1) Ako je patentom zaštićen biološki materijal koji sadrži posebna obilježja koja iz tog izuma proizlaze, isključiva prava iz članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Zakona odnosit će se i na bilo koji biološki materijal koji je izveden iz toga biološkog materijala rasplođivanjem ili umnožavanjemu istovjetnom ili različitom obliku s istovjetnim obilježjima.
(2) Ako je patentom zaštićen postupak koji omogućuje proizvodnju biološkog materijala koji sadrži posebna obilježja koja iz izuma proizlaze, isključiva prava iz članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Zakona odnosit će se i na biološki materijal dobiven neposredno tim postupkom, kao i na bilo koji biološki materijal koji je izveden iz toga biološkog materijala rasplođivanjem ili umnožavanjemu istovjetnom ili različitom obliku s istovjetnim obilježjima.
(3) Ako je patentom zaštićen proizvod koji sadrži ili se sastoji od genetičke informacije, isključiva prava iz članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Zakona odnosit će se i na cjelokupan materijal, osim ljudskog tijela, raznih stupnjeva njegovog oblikovanja i razvoja ili jednostavnog otkrića jednog od njegovih elemenata, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena, u koji je taj proizvod ugrađen i u kojem je genetička informacija sadržana i obavlja svoju funkciju.

Prava iz prijave patenta
Članak 60.
(1) Objavom prijave u skladu sa člankom 35. ovoga Zakona podnositelj prijave patenta stječe privremena prava na temelju kojih može zahtijevati naknadu štete od bilo koje treće strane koja je u vremenskom razdoblju između datuma objave prijave patenta i datuma objave podatka o priznanju patenta iskorištavala izum u suprotnosti sa člankom 58. i 59. ovoga Zakona, što bi nakon priznanja patenta moglo biti zabranjeno.
(2) Prijava patenta koja je odbijena, odbačena, povučena ili se smatra povučenom, ne proizvodi učinke propisane odredbom stavka 1. ovoga članka.

Opseg isključivih prava
Članak 61.
(1) Opseg isključivih prava nositelja patenta određen je patentnim zahtjevima koji su konačno prihvaćeni u postupku za priznanje patenta, pri čemu će opis i crteži služiti tumačenju patentnih zahtjeva. Pojmovi upotrijebljeni u patentnim zahtjevima nisu strogo ograničeni na doslovno značenje riječi niti će se opis i crteži uzimati u obzir samo u svrhu razjašnjavanja nejasnoća u patentnim zahtjevima. Patentne zahtjeve ne treba shvatiti niti kao upute da se opseg isključivih prava može protezati na ono što bi na temelju opisa i crteža stručnjak u području tehnike mogao zaključiti da je namjeravani opseg zaštite.
(2) U vremenskom razdoblju od datuma objave prijave patenta do priznanja patenta, opseg zaštite određen je patentnim zahtjevima iz prijave patenta objavljene u skladu s ovim Zakonom, ali patentom, onakvim kakav je konačno priznat ili izmijenjen nakon provedenog postupka poništaja u kojem je djelomično poništen, retroaktivno se određuju prava iz prijave patenta, pod uvjetom da opseg zaštite time nije proširen.

V.a PROMJENE NA PATENTU
UPIS PROMJENA U REGISTRE
Članak 61.a
(1) Na zahtjev stranke za upis promjena u registru, Zavod donosi rješenje o upisu u Registar prijava patenata ili Registar patenata promjena koje nastupe nakon podnošenja prijave ili nakon upisa rješenja o priznanju patenta.
(2) Upisane promjene iz stavka 1. ovoga članka objavljuju se u službenom glasilu Zavoda.
(3) Postupak upisa promjena u registre zavoda i njihovo objavljivanje u službenom glasilu te plaćanje upravnih pristojbi i naknada troškova upravnog postupka utvrđuju se pravilnikom i posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

UGOVOR O LICENCIJI I PRIJENOS PRAVA
Članak 62.
(1) Ugovorom o licenciji ustupa se pravo na iskorištavanje zaštićenoga izuma.
(2) Patent može biti predmet prijenosa, potpunoga i djelomičnoga.
(3) Ugovor o licenciji te ugovor o prijenosu patenta zaključuju se uz uvjete i na način koji su propisani Zakonom o obveznim odnosima.
(4) Za zaključivanje ugovora o licenciji ili ugovora o prijenosu zajedničkog patenta potreban je pristanak svih nositelja prava.
(5) Licencija i prijenos prava imaju učinak prema trećima od datuma upisa u registar.
(6) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na zaključivanje ugovora o licenciji i ugovora o prijenosu prava iz prijave patenta, konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.

ZALOG I OVRHA
Članak 62.a
(1) Patent može biti predmetom založnog prava i predmetom ovrhe.
(2) Na zahtjev založnog vjerovnika ili založnog dužnika založno pravo upisuje se u registar. Osnivanje založnog prava ima učinak prema trećima od datuma upisa u registar.
(3) Sud koji provodi ovrhu po službenoj dužnosti bez odgode obavješćuje Zavod o pokrenutoj ovrsi na patentu radi upisa ovrhe u registar. Upis ovrhe u registar provodi se na teret ovrhovoditelja.
(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na osnivanje založnog prava i ovrhu na pravu iz prijave patenta, konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.

STEČAJ
Članak 62.b
Kada je patent, pravo iz prijave patenta, konsenzualni patent ili svjedodžba o dodatnoj zaštiti dio stečajne mase, stečajni upravitelj po službenoj dužnosti obavješćuje Zavod o pokrenutom stečajnom postupku radi upisa stečaja u registar.

VI. OGRANIČENJE UČINAKA PATENTA
Izuzeci od isključivih prava
Članak 63.
Isključivo pravo nositelja patenta na iskorištavanje izuma ne odnosi se na:
1. radnje kojima se izum iskorištava u osobne i nekomercijalne svrhe,
2. radnje koje se poduzimaju radi istraživanja i razvoja te pokusa, koje se odnose na predmet zaštićenoga izuma, uključujući kada su te radnje potrebne za dobivanje registracije ili odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji je lijek namijenjen ljudima ili životinjama, ili medicinski proizvod.
3. neposrednu i pojedinačnu pripremu lijeka u ljekarni na temelju pojedinačnoga liječničkog recepta i na postupke koji se odnose na tako pripremljeni lijek.

Pravo ranijega korisnika
Članak 64.
(1) Patent ne djeluje prema osobi koja je prije datuma podnošenja ili prije datuma priznatog prvenstva prijave patenta, u dobroj vjeri, u Republici Hrvatskoj i u okviru svojih gospodarskih aktivnosti upotrebljavala ili izrađivala proizvod koji je predmet izuma ili je obavila stvarne i ozbiljne pripreme za takvo iskorištavanje izuma.
(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo, bez odobrenja nositelja patenta, nastaviti s iskorištavanjem izuma u opsegu u kojem ga je iskorištavala ili pripremila njegovo iskorištavanje do datuma podnošenja prijave patenta za navedeni izum.
(3) Pravo iz stavka 2. ovoga članka može se prenijeti ili naslijediti samo s procesom rada i proizvodnim pogonom u kojem je pripremljeno ili započelo iskorištavanje izuma.

Ograničenje učinaka s obzirom na patente iz područja biotehnologije
Članak 65.
(1) Isključiva prava koja proizlaze iz odredbe članka 59. ovoga Zakona neće se odnositi na biološki materijal dobiven rasplođivanjem i umnažanjem biološkog materijala koji je na tržište Republike Hrvatske, odnosno nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji na tržište neke od država Europske unije, odnosno države stranke ugovornice Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru, pušten od strane nositelja patenta ili uz njegovu suglasnost, pri čemu rasplođivanje i umnažanje nužno proizlazi iz primjene radi koje je biološki materijal stavljen na tržište, pod uvjetom da se dobiveni materijal kasnije ne upotrebljava za daljnje rasplođivanje i umnažanje.
(2) Iznimno od odredbe članka 59. ovoga Zakona, prodajom ili nekim drugim načinom komercijalne uporabe materijala za umnažanje biljaka poljoprivredniku od strane nositelja patenta ili uz njegov pristanak, a u poljoprivredne svrhe, poljoprivrednik stječe ovlaštenje upotrijebiti proizvode svoje berbe za rasplođivanje ili za umnažanje na svom poljoprivrednom gospodarstvu.
(3) Iznimno od odredbe članka 59. ovoga Zakona, prodajom ili nekim drugim načinom komercijalne uporabe rasplodne stoke ili drugog životinjskoga reprodukcijskog materijala poljoprivredniku od strane nositelja patenta ili uz njegov pristanak, poljoprivrednik stječe ovlaštenjekoristiti zaštićenu stoku u poljoprivredne svrhe čime je ujedno obuhvaćeno i raspolaganje životinjom odnosno drugim životinjskim reproduktivnim materijalom u svrhu obavljanja vlastitih poljoprivrednih aktivnosti, ali ne i prodaja u okviru ili u svrhu komercijalne reprodukcijske djelatnosti.

Iscrpljenje isključivih prava nositelja patenta
Članak 66.
(1)Stavljanjem u promet od strane nositelja patenta ili uz njegovu izričitu suglasnost, na području Republike Hrvatske, odnosno nakon stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije na području neke od država Europske unije odnosno države stranke ugovornice Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru, proizvoda koji je izrađen prema izumu ili proizvoda koji je direktno dobiven postupkom koji je predmet izuma, iscrpljuju se za područje Republike Hrvatske isključiva prava stečena patentom u odnosu na taj proizvod.
(2) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka se na odgovarajući način primjenjuju i na isključiva prava stečena svjedodžbom o dodatnoj zaštiti.

Vozila u međunarodnom prometu
Članak 67.
Uporaba proizvoda izrađenih prema zaštićenom izumu u konstrukciji ili opremi plovila, zrakoplova ili kopnenoga vozila koje pripada nekoj od država članica Pariške unije ili članica WTO-a ne smatra se povredom patenta kada se to prijevozno sredstvo privremeno ili slučajno nađe na teritoriju Republike Hrvatske, pod uvjetom da ugrađeni proizvod služi isključivo za potrebe toga prijevoznog sredstva.

VII. PRISILNE LICENCIJE
1. Zajedničke odredbe
NADLEŽNOST I POSTUPAK ZA IZDAVANJE PRISILNE LICENCIJE
Članak 67.a
(1) Sud nadležan za izdavanje prisilne licencije je Trgovački sud u Zagrebu.
(2) Postupak za izdavanje prisilne licencije pokreće se tužbom protiv nositelja patenta ili nositelja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, koja sadrži zahtjev za izdavanjem prisilne licencije. Tužitelj je dužan u tužbi iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. O izdavanju prisilne licencije sud odlučuje presudom.
(3) Protiv odluka suda u postupcima o izdavanju prisilne licencije dopuštena je žalba u skladu s odredbama iz Zakona o parničnom postupku.
(4) U nedostatku dokaza o suprotnom, u postupku za izdavanje prisilne licencije smatra se da je nositelj patenta, odnosno nositelj svjedodžbe o dodatnoj zaštiti osoba koja je kao takva upisana u Registar patenata.
(5) Za pojedina pitanja iz postupka o izdavanju prisilne licencije koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje se Zakon o parničnom postupku.

2. Prisilne licencije u slučajevima nedovoljnog iskorištavanja patenta, izvanrednih stanja na nacionalnoj razini, potrebe za zaštitom od nepoštenog tržišnog natjecanja, za iskorištavanjem drugog patenta ili zaštićene biljne vrste te za uzajamnim licenciranjem.
Izdavanje prisilne licencije
Članak 68.
(1) Nadležni sud u Republici Hrvatskoj može izdati prisilnu licenciju u slučaju nedovoljnog iskorištavanja patenta bilo kojoj osobi koja podnese zahtjev za prisilnu licenciju ili Vladi Republike Hrvatske, ako nositelj patenta nije iskorištavao izum zaštićen patentom na području Republike Hrvatske pod razumnim uvjetima ili nije poduzeo učinkovite i ozbiljne pripreme za njegovo iskorištavanje.
(2) Zahtjev za izdavanje prisilne licencije iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti nakon isteka roka od četiri godine od datuma podnošenja prijave patenta ili nakon isteka roka od tri godine od datuma priznanja patenta.
(3) Prisilna licencija ne može se izdati ako nositelj patenta dokaže postojanje zakonskih razloga koji opravdavaju neiskorištavanje ili nedovoljno iskorištavanje zaštićenoga izuma.
(4) Na obrazloženi zahtjev, sud može izdati prisilnu licenciju u odnosu na prvi patent nositelju patenta ili nositelju prava na zaštićenu biljnu vrstu, koji ne može iskorištavati svoj patent (drugi patent), odnosno pravo na zaštićenu biljnu vrstu bez povrede prvog patenta, pod uvjetom da izum zaštićen drugim patentom, odnosno, zaštićena biljna vrsta predstavlja značajan tehnološki napredak, koji je od posebnoga gospodarskog značaja u odnosu na izum zaštićen prvim patentom. Nadležni sud može poduzeti bilo koju mjeru koju smatra korisnim za utvrđivanje takvog stanja.
(5) U slučaju izdavanja prisilne licencije iz stavka 4. ovoga članka nositelju prvog patenta omogućit će se, pod razumnim uvjetima, pravo na uzajamnu prisilnu licenciju za iskorištavanje izuma zaštićenog drugim patentom ili zaštićene biljne vrste.
(6) Sud može izdati prisilnu licenciju ako je iskorištavanje patentom zaštićenoga izuma nužno zbog izvanrednih stanja na nacionalnoj razini (nacionalna sigurnost zemlje, zaštita javnoga interesa u području zdravstva, prehrane, zaštita i unaprjeđivanje čovjekova okoliša, poseban interes za pojedinu granu gospodarstva), ili kada je nužno ispravljanje postupaka za koje je sudskim ili administrativnim postupkom utvrđeno da su protivni tržišnom natjecanju.
(7) U slučaju poluvodičke tehnologije, prisilna se licencija može izdati samo u slučajevima iz stavka 6. ovoga članka.
(8) Prisilna licencija može se izdati samo ako je podnositelj zahtjeva bezuspješno, u razumnom vremenskom razdoblju, pokušao dobiti odobrenje od nositelja patenta za iskorištavanje zaštićenog izuma pod razumnim tržišnim uvjetima i rokovima. Sud može odstupiti od navedenih uvjeta u slučajevima iz stavka 6. ovoga članka. Nositelj prava mora u najkraćem mogućem roku biti obaviješten o izdavanju prisilne licencije.

Uvjeti pod kojima se izdaje prisilna licencija
Članak 69.
(1) Prisilna licencija ne može biti isključiva, a njezin opseg i njezino trajanje vezani su isključivo uz razloge zbog kojih je izdana.
(2) Prisilna licencija može se prenositi samo zajedno s proizvodnim pogonom, odnosno njegovim dijelom u kojem se iskorištava izum za koji je izdana.
(3) Prisilna licencija odobrava se prvenstveno za opskrbu domaćega tržišta, osim ako je nužno ispravljanje postupaka za koje je sudskim ili administrativnim postupkom utvrđeno da su protivni tržišnom natjecanju.
(4) Nadležno tijelo će na obrazloženi zahtjev zainteresirane osobe ukinuti prisilnu licenciju ako i kada okolnosti koje su dovele do njezina odobrenja prestanu postojati, a ne postoji mogućnost da bi ponovno mogle nastupiti, ali uz uvjet zaštite legitimnih prava stjecatelja prisilne licencije.
(5) Nositelj patenta ima pravo na naknadu uzimajući u obzir ekonomsku vrijednost licencije i potrebu za ispravljanjem postupaka protivnih tržišnom natjecanju.
(6) Prisilna licencija iz članka 68. stavka 4. ovoga Zakona neprenosiva je, osim u slučaju istodobnog prijenosa drugog patenta ili zaštićene biljne vrste.

3. Prisilne licencije za patente koji se odnose na proizvodnju farmaceutskih proizvoda za izvoz u zemlje s problemima javnog zdravlja
IZDAVANJE PRISILNE LICENCIJE
Članak 69.a
(1) Sud iz članka 67.a stavka 1.ovoga Zakona može bilo kojoj osobi koja podnese tužbu kojom zahtjeva izdavanje prisilne licencije u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 816/2006 izdati prisilnu licenciju za patent ili svjedodžbu o dodatnoj zaštiti, potrebnu za proizvodnju i prodaju farmaceutskog proizvoda, kada je takav proizvod namijenjen izvozu u zemlje uvoznice s problemima javnog zdravlja.
(2) U odnosu na prisilne licencije koje se odnose na proizvodnju farmaceutskih proizvoda za izvoz u zemlje s problemima javnog zdravlja, pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju jednako značenje kao i pojmovi uporabljeni u Uredbi (EZ) br. 816/2006.
(3) Uz zahtjev za izdavanje prisilne licencije iz stavka 1. ovoga članka, podnositelj je dužan dostaviti broj priznatog patenta ili svjedodžbe o dodatnoj zaštiti za izum koji je predmetom prisilne licencije, te podatak o adresi mrežne stranice iz članka 10.6 Uredbe (EZ) br. 816/2006.
(4) Za pojedina pitanja iz postupka o izdavanju prisilne licencije, a koja nisu uređena Uredbom (EZ) br. 816/2006, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona koje se odnose na prisilne licencije i odredbe Zakona o parničnom postupku.

Usvajanje zahtjeva za izdavanjem prisilne licencije
Članak 69.b
(1) Ako je u postupku ispitivanja zahtjeva za izdavanjem prisilne licencije utvrđeno da zahtjev udovoljava svim uvjetima propisanima Uredbom (EZ) br. 816/2006, te uvjetima propisanima ovim Zakonom i Zakonom o parničnom postupku, sud donosi presudu kojom usvaja zahtjev.
(2) Sud u presudi detaljno navodi posebne uvjete propisane člankom 10. stavcima 2. do 9. Uredbe (EZ) br. 816/2006 koje stjecatelj licencije mora ispunjavati.
(3) Podatak o izdavanju prisilne licencije upisuje se u registar patenata ili registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti i objavljuje u službenom glasilu Zavoda.
(4) Sud će putem Zavoda obavijestiti Vijeće za TRIPS o svojim pravomoćnim presudama o izdavanju prisilne licencije, uvjetima pod kojima je izdana, kao i o njezinom prestanku i izmjeni, navodeći podatke propisane člankom 12. Uredbe (EZ) br. 816/2006. Primjerak te obavijesti Zavod će dostaviti carinskim tijelima te nadležnom tijelu za lijekove i medicinske proizvode u Republici Hrvatskoj.".

ODBIJANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJEM PRISILNE LICENCIJE
Članak 69.c
Sud iz članka 67.a stavka 1. ovoga Zakona će presudom odbiti zahtjev za izdavanjem prisilne licencije ako on ne udovoljava svim uvjetima propisanima Uredbom (EZ) br. 816/2006, te uvjetima propisanima ovim Zakonom.

PRESTANAK ILI IZMJENA PRISILNE LICENCIJE
Članak 69.d
(1) Nositelj prava ili primatelj licencije može tužbom zahtijevati da sud ukine prisilnu licenciju ako utvrdi da suprotna strana ne poštuje odluku o izdavanju prisilne licencije. U presudi kojom odlučuje o prestanku prisilne licencije, sud će odrediti rok u kojem je primatelj licencije dužan o svom trošku preusmjeriti sve proizvode koji se nalaze u njegovom posjedu, skrbi ili ovlasti u zemlje s potrebama iz članka 69.a ovoga Zakona ili ih na drugi način ukloniti uz savjetovanje s nositeljem prava.
(2) Nakon što je zemlja uvoznica obavijestila da je količina farmaceutskih proizvoda postala nedovoljna za zadovoljenje njezinih potreba, primatelj licencije može tužbom zahtijevati izmjenu uvjeta licencije radi proizvodnje i izvoza dodatnih količina proizvoda do razine potrebne za zadovoljenje potreba odnosne zemlje uvoznice. U takvim slučajevima sud postupa žurno. Ako zatražena dodatna količina proizvoda ne prelazi 25%, ne primjenjuju se odredbe iz članka 69.a stavka 8. ovoga Zakona.

VIII. TRAJANJE, ODRŽAVANJE I PRESTANAK PATENTA
Rok trajanja patenta
Članak 70.
(1) Patent traje dvadeset godina računajući od datuma podnošenja prijave patenta.
(2) Konsenzualni patent traje deset godina računajući od datuma podnošenja prijave patenta.

Godišnje pristojbe i naknade troškova postupka za održavanje
Članak 74.
(1) Za održavanje prava iz prijave i priznatog patenta plaća se propisana godišnja pristojba i naknada troškova upravnoga postupka, na način utvrđen propisom donesenim na temelju ovoga Zakona.
(2) Godišnja pristojba i naknada troškova iz stavka 1. ovoga članka plaćaju se za treću i svaku sljedeću godinu, računajući od datuma podnošenja prijave.
(3) Ako nositelj patenta ne plati upravnu pristojbu i naknadu troškova upravnoga postupka u skladu s prethodnim stavkom, može ih platiti u dodatnom roku od šest mjeseci pod uvjetom plaćanja i dodatne upravne pristojbe i dodatne naknade troškova upravnoga postupka.
(4) Zavod će obavijestiti nositelja patenta, odnosno podnositelja prijave o propuštanju plaćanja godišnje pristojbe i naknade troškova postupka za održavanje patenta i na posljedice neplaćanja istih, te na mogućnost plaćanja iz stavka 3. ovoga članka.

Prijevremeni prestanak patenta zbog neplaćanja godišnjih pristojbi i naknada troškova postupka za održavanje
Članak 75.
Ako nositelj patenta ne plati propisanu upravnu pristojbu i naknadu troška upravnoga postupka za održavanje patenta, patent prestaje sljedećega dana od dana isteka roka za plaćanje iz članka 74. ovoga Zakona.

Prijevremeni prestanak patenta odricanjem od patenta
Članak 76.
(1) Nositelj patenta se može odreći patenta u cijelosti ili djelomično pisanom izjavom o odricanju, ovjerenom kod javnog bilježnika. Učinci izjave o odricanju nastupaju sljedećega dana od dana dostave Zavodu.
(2) Ako je u registru patenata upisano određeno pravo u korist trećih osoba, nositelj patenta ne može se odreći patenta bez prethodne ovjerene pisane suglasnosti tih osoba.
(3) Odricanje od patenta upisuje se u registar i objavljuje u službenom glasilu zavoda.

Nasljeđivanje svojstva nositelja patenta
Članak 78.
(1) Patent prestaje danom smrti nositelja patenta, odnosno danom gubitka svojstva pravne osobe, osim ako je prešao na nasljednike, odnosno pravne sljednike.
(2) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na podnositelja prijave patenta.

IX. PROGLAŠAVANJE NIŠTAVIM PATENTA
Razlozi za proglašavanje patenta ništavim
Članak 79.
Patent se može proglasiti ništavim u svako doba, na prijedlog fizičke ili pravne osobe ili državnoga odvjetnika ako je priznat:
1. za predmet zaštite koji se u smislu članka 5. stavka 6., te članka 6. i 7. ovoga Zakona ne može zaštititi patentom,
2. za izum koji, na datum podnošenja prijave patenta odnosno na datum priznatog prvenstva, nije bio nov ili nije imao inventivnu razinu,
3. za izum koji nije industrijski primjenljiv,
4. za izum koji nije otkriven na dovoljno jasan i detaljan način tako da ga stručna osoba iz odgovarajućeg područja može izvesti,
5. za predmet zaštite koji izlazi izvan sadržaja prijave patenta kakva je prijavljena, ili ako je patent priznat na temelju izdvojene prijave, ili na temelju nove prijave podnesene u skladu s odredbom članka 89. ovoga Zakona, izvan sadržaja prvobitne prijave, kakva je podnesena,
6. na ime osobe koja nije imala pravo na patentnu zaštitu izuma.

Prijedlog za proglašavanje patenta ništavim
Članak 80.
(1) Postupak za proglašavanje patenta ništavim pokreće se podnošenjem prijedloga Zavodu.
(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o podnositelju prijedloga, nositelju patenta, broj rješenja i registarski broj patenta, razloge zbog kojih se predlaže proglašavanje patenta ništavim, s potrebnim dokazima.

Postupak povodom prijedloga za proglašavanje patenta ništavim
Članak 81.
(1) Ako prijedlog za proglašavanje patenta ništavim nije sastavljen u skladu s odredbom članka 80. stavka 2. ovoga Zakona ili ako nije plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona, Zavod zaključkom nalaže podnositelju da u roku od dva mjeseca od dana primitka zaključka otkloni te nedostatke
(2) Ako podnositelj ne uredi prijedlog u roku koji je određen u stavku 1. ovoga članka, Zavod rješenjem odbacuje prijedlog.
(3) Uredan prijedlog Zavod dostavlja nositelju patenta i poziva ga da u roku koji ne može biti kraći od 30 niti dulji od 60 dana od dana njegova primitka dostavi svoj odgovor.
(4) U postupku za proglašavanje patenta ništavim Zavod poziva stranke onoliko puta koliko je potrebno da u roku iz stavka 3. ovoga članka dostave svoje primjedbe na podneske druge stranke. Kada je potrebno, Zavod ujedno poziva nositelja patenta da podnese opis, patentne zahtjeve i crteže u izmijenjenom obliku, pod uvjetom da predmet zaštite ne izlazi izvan sadržaja patenta kakav je priznat.
(5) Prije donošenja odluke o održavanju u vrijednosti patenta u izmijenjenom obliku, Zavod obavještava stranke da namjerava održati u vrijednosti patent kako je izmijenjen u postupku proglašenja ništavim i poziva ih da u roku iz stavka 3. ovoga članka podnesu obrazložene primjedbe ako nisu suglasne s tekstom na temelju kojeg namjerava održati patent u vrijednosti. Ako se stranke ne suglase s tim tekstom, postupak za proglašenje patenta ništavim može se nastaviti.
(6) Ako su stranke suglasne s tekstom na temelju kojeg Zavod namjerava održati patent u vrijednosti ili se nisu očitovale po pozivu iz stavka 5. ovoga članka, Zavod zaključkom nalaže nositelju patenta da u roku od dva mjeseca od primitka zaključka plati upravnu pristojbu i naknadu troškova za tiskanje novog patentnog spisa. Ako pristojba i naknada troškova ne budu plaćene, patent se proglašava ništavim u granicama prijedloga.
(7) Zavod može, na obrazloženi zahtjev, produljiti rokove iz ovoga članka za vrijeme koje smatra opravdanim, ali najviše za 60 dana.
(8) Ako ocijeni da je to nužno zbog utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje odluke, Zavod može održati usmenu raspravu.
(9) ako je podnesen prijedlog za proglašenje ništavim konsenzualnog patenta i kada su priloženi dokazi iz članka 80. stavka 2. ovoga zakona dostatni za vjerojatnost da konsenzualni patent ne zadovoljava uvjete iz članka 41. ovoga zakona, odgovor na poziv iz stavka 3. ovoga članka mora sadržavati i zahtjev za provedbu postupka potpunog ispitivanja.

Nastavak postupka za proglašavanje patenta ništavim od strane Zavoda
Članak 82.
(1) Ako podnositelj prijedloga za proglašavanje patenta ništavim u tijeku postupka odustane od prijedloga, Zavod može na vlastitu inicijativu nastaviti postupak.
(2) Ova se odredba na odgovarajući način primjenjuje i kada se nositelj odrekao patenta ili je patent prestao vrijediti.

Rješenje o prijedlogu za proglašavanje patenta ništavim
Članak 83.
(1) Na temelju rezultata provedenoga postupka Zavod donosi rješenje o proglašavanju patenta ništavim, u potpunosti ili djelomično uzimajući u obzir izmjene patenta koje je nositelj izvršio u postupku povodom prijedloga za proglašenje patenta ništavim, ili rješenje kojim se prijedlog odbija.
(2) Prijava patenta i patent priznat na temelju te prijave od početka neće imati učinke navedene u člankom 58. do 60. ovoga Zakona u mjeri u kojoj je patent proglašen ništavim ili nevažećim.

X. UKIDANJE RJEŠENJA O PRIZNANJU PATENTA
Razlozi za ukidanje rješenja o priznanju patenta
Članak 85.
Rješenje o priznanju patenta može se ukinuti prije isteka roka trajanja patenta ako se utvrdi:
1. da živi biološki materijal koji je pohranjen u ovlaštenoj ustanovi u skladu s odredbom članka 20. stavka 6. ovoga Zakona više ne postoji ili da taj materijal iz drugih razloga više nije pristupačan javnosti,
2. da je njegova pristupačnost javnosti preko ovlaštene ustanove u kojoj je pohranjen bila prekinuta u roku duljem od propisanoga.

Prijedlog i postupak za ukidanje rješenja o priznanju patenta
Članak 86.
(1) Postupak za ukidanje rješenja o priznanju patenta pokreće se podnošenjem prijedloga Zavodu.
(2) Odredbe ovoga Zakona o sadržaju prijedloga i o postupku za proglašavanje patenta ništavim na odgovarajući način primjenjuju se i na sadržaj prijedloga te na postupak za ukidanje rješenja o priznanju patenta.

Rješenje o prijedlogu za ukidanje rješenja o priznanju patenta
Članak 87.
(1) Na temelju rezultata provedenoga postupka Zavod donosi rješenje o ukidanju rješenja o priznanju patenta ili rješenje kojim se prijedlog odbija kao neutemeljen.
(2) Rješenje o ukidanju rješenja o priznanju patenta ima pravni učinak od datuma na koji je Zavod utvrdio da živi biološki materijal više ne postoji ili više nije pristupačan javnosti iz drugih razloga ili da je nastupio prekid pristupačnosti živoga biološkog materijala javnosti u roku duljem od propisanoga.

X.a SVJEDODŽBA O DODATNOJ ZAŠTITI
Zajedničke odredbe o postupku izdavanja Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti
Članak 87.a
(1) Ako je temeljni patent priznat za proizvod koji je sastavni dio lijeka namijenjenoga ljudima ili životinjama, Zavod može izdati svjedodžbu o dodatnoj zaštiti u skladu s Uredbom (EZ) br. 469/2009.
(2) Ako je temeljni patent priznat za proizvod koji je sastavni dio sredstva za zaštitu bilja, Zavod može izdati svjedodžbu o dodatnoj zaštiti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1610/1996.
(3) U odnosu na svjedodžbe o dodatnoj zaštiti pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju jednako značenje kao pojmovi uporabljeni u uredbama (EZ) br. 469/2009 i 1610/1996.
(4) Za pojedina pitanja iz postupaka koji se odnose na svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, a koja nisu uređena uredbama (EZ) br. 469/2009 i 1610/1996, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona, uz izuzeće članaka 57. i 57.a u slučaju propuštanja rokova predviđenih člankom 7. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1610/1996.

Registar
Članak 87.b
(1) Zavod vodi registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi o dodatnoj zaštiti, koji uključuje i zahtjeve za produljenje trajanja svjedodžbi i registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti.
(2) Sadržaj i način vođenja registara iz stavka 1. ovoga članka pobliže se utvrđuju Pravilnikom.
(3) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na registar prijava i registar patenata primjenjuju se na odgovarajući način na registre iz stavka 1. ovoga članka.

TRAJANJE SVJEDODŽBE
Zahtjev za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti
Članak 87.c
(1) Zahtjev za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti podnosi se Zavodu u skladu s odredbama članka 7. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članka 7. Uredbe (EZ) br. 1610/96.
(2) Pored sadržaja propisanog člankom 8. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 8. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1610/96, zahtjev za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti mora sadržavati i naziv proizvoda za koji se zahtijeva izdavanje svjedodžbe.
(3) Uz zahtjev za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti podnositelj je dužan dostaviti dokaz o izvršenoj uplati upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka za izdavanje svjedodžbe.
(4) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se putem obrasca čiji se sadržaj pobliže utvrđuje Pravilnikom.

Sadržaj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti potreban za priznanje datuma podnošenja
Članak 87.d
(1) Za priznanje datuma podnošenja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti potrebno je da on na taj datum sadržava barem:
1. izričitu naznaku da se zahtijeva izdavanje svjedodžbe,
2. podatke o identitetu podnositelja zahtjeva,
3. broj temeljnog patenta i naziv izuma,
4. broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet u skladu s člankom 3. točkom b) Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 3. točkom 1(b) Uredbe (EZ) br.1610/96, i naznaku broja i datuma prvog odobrenja, ako podneseno odobrenje nije i prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet.
(2) Zahtjev kojem je utvrđen datum podnošenja upisuje se u Registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi o dodatnoj zaštiti i dostupan je javnosti.

Ispitivanje zahtjeva za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti nakon primitka
Članak 87.e
(1) U postupku ispitivanja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe Zavod utvrđuje:
1. udovoljava li zahtjev uvjetima za priznanje datuma podnošenja iz članka 87.d ovoga Zakona;
2. je li plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka za podnošenje zahtjeva.
(2) Ako zahtjev ne udovoljava uvjetima iz članka 87.d ovoga Zakona, Zavod zaključkom nalaže podnositelju da u roku od dva mjeseca od dana njegova primitka ukloni navedene nedostatke.
(3) Ako podnositelj ne postupi u skladu sa zaključkom Zavoda u roku iz stavka 2. ovoga članka zahtjev se odbacuje rješenjem.
(4) Ako podnositelj ukloni nedostatke u roku iz stavka 2. ovoga članka Zavod obavještava podnositelja da se datum primitka zahtijevanih ispravaka utvrđuje kao datum podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje svjedodžbe.
(5) Zavod pisanim zaključkom nalaže podnositelju zahtjeva koji nije platio upravnu pristojbu i naknadu troška upravnog postupka da to učini u roku od dva mjeseca od dana primitka zaključka. Ako u propisanom roku podnositelj ne plati pristojbe i naknade troškova upravnog postupka zahtjev se odbacuje rješenjem.
(6) Na obrazloženi zahtjev podnositelja Zavod može produljiti rokove propisane ovim člankom za razdoblje koje smatra opravdanim, ali ne više od tri mjeseca.
(7) Zahtjev za izdavanje svjedodžbe koji ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u službenom glasilu Zavoda u skladu s odredbama članka 9. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članka 9. stavka 2. Uredbe (EZ) br.1610/96.

Rješenje o zahtjevu za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti
Članak 87.f
(1) Ako je u daljnjem postupku ispitivanja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe utvrđeno da zahtjev udovoljava svim uvjetima propisanima uredbama (EZ) br. 469/2009 i br. 1610/96, te uvjetima propisanima ovim Zakonom, Zavod donosi rješenje o izdavanju svjedodžbe kojim se određuje i trajanje svjedodžbe.
(2) Zavod donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka pod uvjetom da su plaćene upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka za: održavanje svjedodžbe, tiskanje i objavu svjedodžbe.
(3) Ako je u postupku ispitivanja utvrđeno da zahtjev ne udovoljava uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, Zavod donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje svjedodžbe .
(4) Prije donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva za izdavanje svjedodžbe Zavod obavještava podnositelja zahtjeva o razlozima zbog kojih svjedodžbu ne može priznati te ga poziva da se u pisanom obliku izjasni o navedenim razlozima u roku od dva mjeseca od dana primitka obavijesti.
(5) Rok iz stavka 2. ovoga članka Zavod može produljiti na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave za razdoblje koje smatra opravdanim, ali ne više od tri mjeseca.
(6) Podaci iz rješenja o izdavanju svjedodžbe upisuju se u Registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti i objavljuju se u službenom glasilu Zavoda u skladu s odredbama članka 9. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članka 9. Uredbe (EZ) br. 1610/96.
(7) Podaci o izdavanju svjedodžbe o dodatnoj zaštiti kao i podaci o njenom odbijanju objavljuju se u službenom glasilu Zavoda u skladu s odredbama članka 11. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članka 11. Uredbe (EZ) br. 1610/96.

Sadržaj svjedodžbe
Članak 87.g
Svjedodžba sadrži sljedeće podatke:
1. broj svjedodžbe,
2. naziv i adresu nositelja svjedodžbe,
3. naziv proizvoda za koji se izdaje svjedodžba,
4. broj temeljnog patenta,
5. naziv izuma,
6. broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet u skladu s člankom 3. točkom b) Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 3. točkom 1(b) Uredbe (EZ) br. 1610/96,
7. broj i datum prvog odobrenja, ako podneseno odobrenje nije i prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet,
8. vrijeme trajanja svjedodžbe.

Zahtjev za produljenje trajanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti
Članak 87.h
(1) Zahtjev za produljenje trajanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti podnosi se Zavodu u skladu s odredbama članka 7. stavaka 3. do 5. Uredbe (EZ) br. 469/2009.
(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnositelj je dužan dostaviti dokaz o izvršenoj uplati upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka za produljenje trajanja svjedodžbe. Ako u propisanom roku podnositelj ne plati pristojbe i naknade troškova upravnog postupka zahtjev se odbacuje rješenjem.
(3) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se putem obrasca čiji se sadržaj pobliže utvrđuje Pravilnikom.

Ispitivanje zahtjeva za produljenje trajanja svjedodžbe
Članak 87.i
(1) Ako je u postupku ispitivanja zahtjeva za produljenje trajanja svjedodžbe utvrđeno da zahtjev udovoljava svim uvjetima propisanima Uredbom (EZ) br. 469/2009, te uvjetima propisanima ovim Zakonom, Zavod donosi rješenje o produljenju svjedodžbe u skladu s odredbom članka 13. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 469/2009.
(2) Ako zahtjev ne udovoljava uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, Zavod zaključkom nalaže podnositelju da u roku od dva mjeseca od dana njegova primitka ukloni navedene nedostatke.
(3) Ako podnositelj ne postupi u skladu sa zaključkom, zahtjev se odbacuje rješenjem.
(4) Na obrazloženi zahtjev podnositelja Zavod može produljiti rok iz stavka 2. ovoga članka za razdoblje koje smatra opravdanim, ali ne više od tri mjeseca.
(5) Ako je zahtjev za produljenje svjedodžbe podnesen istovremeno sa zahtjevom za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti ili u tijeku postupka za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, Zavod će o zahtjevu za produljenje odlučiti rješenjem o zahtjevu za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.
(6) Ako je podnesen zahtjev za produljenje već izdane svjedodžbe, a pokrenuti su postupci za proglašavanje svjedodžbe ništavom ili za njenim prestankom, Zavod će prekinuti postupak do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu za proglašavanje ništavom svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, odnosno do pravomoćnosti rješenja o prestanku. U slučaju pravomoćnosti navedenih rješenja, zahtjev za produljenje svjedodžbe smatrat će se povučenim.
(7) Podaci o produljenju svjedodžbe upisuju se u Registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti.
(8) Podaci o produljenju svjedodžbe o dodatnoj zaštiti kao i podaci o njenom odbijanju objavljuju se u službenom glasilu Zavoda u skladu s odredbama članka 11. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i članka 11. Uredbe (EZ) br.1610/96.

PREDMET I UČINCI ZAŠTITE
Objava
Članak 87.j
Sadržaj objave podataka vezanih uz postupak izdavanja i trajanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, kako je propisano uredbama (EZ) br. 469/2009 i br. 1610/96, pobliže se utvrđuje Pravilnikom.

Održavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti
Članak 87.k
(1) Godišnja naknada troškova za održavanje u vrijednosti svjedodžbe plaća se Zavodu za svaku godinu njena trajanja.
(2) Godišnja naknada iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na 12-mjesečno razdoblje koje počinje teći od datuma prestanka važenja temeljnog patenta i naplaćuje se posebno za svaku godinu.
(3) Ako je posljednje razdoblje trajanja svjedodžbe kraće od dvanaest mjeseci, godišnja naknada troškova plaća se u iznosu koji je razmjeran trajanju svjedodžbe, unaprijed prilikom plaćanja ukupnog iznosa godišnje naknade troškova za posljednju punu godinu dana.
(4) Ako nositelj svjedodžbe ne plati godišnju naknadu u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka, može je platiti u dodatnom roku od šest mjeseci pod uvjetom plaćanja i dodatne upravne pristojbe i dodatne naknade troškova upravnog postupka.
(5) Zavod će obavijestiti nositelja o propuštanju plaćanja godišnje naknade za održavanje svjedodžbe i na posljedice neplaćanja istih, te na mogućnost plaćanja iz stavka 4. ovoga članka.

Odnos prema konsenzualnom patentu
Članak 87.l
Odredbe članaka 87.a do 87.k ne primjenjuju se na konsenzualni patent.

XI. ŽALBA
1.Postupak povodom žalbe

PRAVO ŽALBE
Članak 88.
(1) Protiv rješenja Zavoda donesenih u prvom stupnju, stranka čijem zahtjevu u cijelosti ili u dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 30 dana od dana dostave odluke.
(2) Druge stranke u postupku koji je okončan rješenjem protiv koje se podnosi žalba imaju pravo biti stranke u žalbenom postupku.

SADRŽAJ ŽALBE
Članak 89.
Pored podataka koje mora imati svaki podnesak, žalba treba sadržavati:
1. naznaku rješenja protiv kojeg se podnosi,
2. određenu izjavu o tome da se rješenje pobija u cijelosti ili u nekom dijelu,
3. razloge zbog kojih se žalba podnosi,
4. obrazloženje žalbe, te sve dokaze kojima podnositelj žalbe potvrđuje svoje navode iz žalbe,
5. potpis podnositelja žalbe,
6. punomoć ako se žalba podnosi putem zastupnika.

ODLUČIVANJE O ŽALBI
Članak 90.
(1) Žalbeno vijeće odlučuje na sjednicama, većinom glasova.
(2) Žalbeno vijeće odlučuje na temelju podnesaka stranaka, a kada smatra da je to potrebno ili kada stranka u postupku to zahtijeva, može odrediti održavanje usmene rasprave. Stranke se na usmenu raspravu pozivaju najmanje 45 dana prije održavanja.
(3) Odredbe iz članka 47. i 48., odnosno 81. i 83. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način u rješavanju Žalbenog vijeća o žalbi.

2. Sastav i ustrojstvo žalbenih vijeća

ŽALBENA VIJEĆA
Članak 91.
(1) Žalbena vijeća u području prava industrijskog vlasništva za odlučivanje o žalbama protiv odluka Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu Žalbena vijeća) osnivaju se kao neovisno tijelo za odlučivanje o žalbi sukladno odredbama ovoga Zakona.
(2) U obavljanju svojih poslova Žalbena vijeća koriste pečat s grbom Republike Hrvatske.
(3) Na sadržaj zaglavlja akata Žalbenih vijeća primjenjuju se propisi kojima se uređuje sadržaj zaglavlja akata tijela državne uprave.
(4) Sjedište Žalbenih vijeća je pri Zavodu. Zavod daje Žalbenim vijećima na raspolaganje radni prostor i opremu što su potrebni za obavljanje njihovih zadaća.
(5) Uredske i druge administrativne poslove za Žalbena vijeća obavlja Zavod
(6) Predsjednik Žalbenih vijeća (u daljnjem tekstu predsjednik) upravlja radom Žalbenih vijeća.
(7) Predsjednik i članovi Žalbenih vijeća neovisni su, nisu obvezani nikakvim uputama ravnatelja Zavoda i svoje zadaće obavljaju nepristrano i u skladu sa zakonom.
(8) Predsjednik i članovi Žalbenih vijeća imaju položaj neovisnih stručnjaka a naknadu za svoj rad primaju u skladu s Pravilnikom o naknadama za rad Žalbenih vijeća u području prava industrijskog vlasništva. Oni za vrijeme svog mandata u Žalbenim vijećima mogu obavljati i druge poslove i dužnosti, te mogu istodobno biti službenici i dužnosnici Zavoda.
(9) Predsjednik, uz suglasnost ravnatelja Zavoda donosi Poslovnik o radu Žalbenih vijeća u području prava industrijskog vlasništva.
(10) Izabrani dijelovi rješenja Žalbenih vijeća objavljuju se na službenim internetskim stranicama Žalbenih vijeća.“

IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE PREDSJEDNIKA I ČLANOVA ŽALBENIH VIJEĆA
Članak 92.
(1) Predsjednika, dva zamjenika predsjednika i 14 članova Žalbenih vijeća po javnom pozivu imenuje ministar nadležan za rad Zavoda, na prijedlog ravnatelja Zavoda, na vrijeme od 5 godina, uz mogućnost ponovnog izbora.
(2) Za predsjednika može biti imenovan diplomirani pravnik koji je nakon položenog pravosudnog ispita 4 godine radio na pravnim poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo te koji je stručnjak u području prava industrijskog vlasništva.
(3) Za zamjenike predsjednika mogu biti imenovani:
– diplomirani inženjer koji je nakon položenog državnog stručnog ispita 4 godine radio na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo te koji je stručnjak u području patentnog prava, i
– diplomirani pravnik, diplomirani ekonomist ili profesor francuskog, engleskog ili hrvatskog jezika koji je nakon položenog državnog stručnog ispita 4 godine radio na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo te koji je stručnjak u području prava žiga i industrijskog dizajna.
(4) Za članove Žalbenih vijeća imenuju se:
– dva diplomirana pravnika s položenim državnim stručnim ispitom koji su stručnjaci u području patentnog prava i prava topografija poluvodičkih proizvoda s 4 godine radnog iskustva na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo,
– pet diplomiranih inženjera s položenim državnim stručnim ispitom koji su stručnjaci u području patentnog prava s 4 godine radnog iskustva na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo, i
– sedam osoba koje su ili diplomirani pravnik ili diplomirani ekonomist ili profesor francuskog, engleskog ili hrvatskog jezika i koje su stručnjaci u području prava žiga, industrijskog dizajna i oznaka zemljopisnog podrijetla s 4 godine radnog iskustva na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo.
(5) Predsjednika, njegove zamjenike i članove Žalbenih vijeća, prije isteka vremena na koje su imenovani, može razriješiti Vlada na obrazloženi prijedlog ravnatelja Zavoda:
– ako to sam zatraži,
– ako trajno izgubi sposobnost obavljanja dužnosti zbog bolesti i sl. razloga,
– ako je osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obnašanja te dužnosti,
– ako se utvrdi da je zlouporabio svoj položaj,
– ako se utvrdi da je teško povrijedio zakon, ili pravila struke ili teško zanemario svoje dužnosti zbog čega je izazvao poremećaj u radu Žalbenih vijeća koji utječe na zakonito i pravodobno izvršavanje njegovih zadaća, ili
– kada navrši 70 godina života.

ŽALBENO VIJEĆE U SVAKOM POJEDINOM SLUČAJU
Članak 93.
(1) Imajući u vidu okolnosti i narav svakog pojedinog slučaja, predsjednik od osoba imenovanih u skladu s odredbama članka 92. ovoga Zakona, određuje Žalbeno vijeće od tri osobe koje odlučuje o žalbi (u daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće) i među njima određuje predsjedatelja.
(2) Za člana žalbenog vijeća iz stavka 1. ovoga članka ne može biti određena osoba koja je sudjelovala u donošenju odluke protiv koje se žalba podnosi.

IZUZEĆE ČLANA ŽALBENOG VIJEĆA
Članak 94.
(1) Član Žalbenog vijeća iz članka 93. ovoga Zakona izuzet će se od odlučivanja o žalbi u predmetu u kojem ima osobni interes, u kojem je prethodno sudjelovao kao zastupnik ili punomoćnik jedne od stranaka, u kojem je sudjelovao u donošenju odluke povodom koje se žalba podnosi, ili ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.
(2) Izuzeće može zahtijevati stranka u postupku i imenovani član. O izuzeću odlučuje ravnatelj Zavoda. Ravnatelj Zavoda je dužan donijeti odluku u roku od 15 dana od dostave zahtjeva za izuzeće. Do odluke ravnatelja Zavoda, član o čijem se izuzeću odlučuje dužan je prekinuti svaki daljnji rad na predmetu. Protiv odluke ravnatelja Zavoda nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(3) O podnesenom zahtjevu za izuzeće ravnatelj Zavoda bez odgode obavješćuje predsjednika i člana Žalbenog vijeća na kojeg se zahtjev za izuzeće odnosi. Ako ravnatelj Zavoda odluči da je imenovani član izuzet, predsjednik mora bez odgode na njegovo mjesto imenovati drugog člana.

XI. a ZAŠTITA PRAVA U SLUČAJU POVREDE

OSOBE OVLAŠTENE ZAHTIJEVATI ZAŠTITU PRAVA
Članak 95.
Osim nositelja prava, odnosno osobe koju on ovlasti u skladu s općim propisima o zastupanju, zaštitu prava iz ovoga zakona može zahtijevati i nositelj isključive licencije u onoj mjeri u kojoj je stekao pravo na iskorištavanje izuma na temelju pravnog posla ili zakona.

ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM PRAVA NA PATENT
Članak 95.a
(1) Ako je prijavu patenta neovlašteno podnijela osoba kojoj ne pripada pravo na zaštitu izuma patentom, izumitelj, odnosno njegov pravni sljednik može tužbom zahtijevati utvrđenje svog prava na zaštitu izuma patentom.
(2) Ako je prijavu patenta neovlašteno podnijela osoba koja je jedna od više osoba koje su zajedničkim radom stvorile izum, ostali izumitelji odnosno njihovi pravni sljednici mogu zahtijevati utvrđenje svog prava na zajednički patent.
(3) Tužbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka se mogu podnijeti do donošenja rješenja o priznanju patenta.
(4) Izumitelj odnosno njegov pravni sljednik čije je pravo na zaštitu izuma patentom utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom može:
– nastaviti pokrenuti postupak za priznanje patenta u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti sudske presude, ili
– podnijeti novu prijavu patenta za isti izum, zahtijevajući priznavanje datuma podnošenja i prava prvenstva, ako ga ima, od prijave koju je neovlašteno podnijela osoba kojoj to pravo ne pripada.
(5) Izumitelj čije je pravo na zaštitu izuma patentom utvrđeno pravomoćnom presudom može u svako doba od Zavoda zahtijevati upis svog imena u prijavu patenta i sve isprave koje se izdaju za patent te u odgovarajuće registre Zavoda. Upis izumiteljevog imena može zahtijevati i njegov pravni sljednik.

ZAHTJEV ZBOG POVREDE PRAVA NAVOĐENJA IZUMITELJA
Članak 95.b
(1) Ako je u prijavi patenta i/ili u ispravama koje se izdaju za patent i/ili u registrima Zavoda, u svojstvu izumitelja upisana osoba koja nije izumitelj ili ako izumitelj nije upisan, izumitelj može tužbom zahtijevati upis svog imena.
(2) Kada je u prijavi patenta i/ili u ispravama koje se izdaju za patent i/ili u registrima Zavoda u svojstvu izumitelja upisana osoba koja nije izumitelj, zahtjev se postavlja protiv te osobe, a ako izumitelj nije upisan, zahtjev se postavlja protiv Zavoda.
(3) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka pripada i izumitelju zajedničkog izuma.
(4) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva i nasljeđuje se.

ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM I ZAHTJEV ZA PRESTANKOM POVREDE
Članak 95.c
(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede.
(2) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta može tužbom zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve i slične povrede ubuduće.
(3) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke radnje prouzročila ozbiljnu prijetnju da će patent biti povrijeđen, nositelj patenta može tužbom zahtijevati prestanak poduzimanja te radnje i zabranu povrede patenta.
(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka mogu se postaviti i protiv osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti pruža usluge koje se koriste u radnjama kojima se povrjeđuje patent odnosno od kojih prijeti povreda patenta.

ZAHTJEV ZA ODUZIMANJEM I UNIŠTENJEM PREDMETA
Članak 95.d
(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta može tužbom zahtijevati da se na njezin teret, proizvodi koji su nastali ili su pribavljeni povredom patenta i predmeti (pribori i alati) pretežno upotrijebljeni za proizvodnju proizvoda kojima se povređuje patent povuku iz prometa, oduzmu ili unište.
(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će odrediti na teret tuženika, osim ako postoje osobiti razlozi da tako ne odluči.
(3) Prilikom određivanja mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će paziti da one budu razmjerne naravi i intenzitetu povrede.

ZAHTJEV ZA NAKNADOM ŠTETE, ZA UOBIČAJENOM NAKNADOM I ZA KORISTIMA STEČENIM BEZ OSNOVE
Članak 95.e
(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona nositelju patenta prouzročila štetu, on može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.
(2) Protiv osobe koja je neovlašteno poduzela neku od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona, nositelj patenta može tužbom zahtijevati plaćanje naknade u iznosu kojeg je obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.
(3) Protiv osobe koja je bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu, neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent te time stekla neku korist, nositelj patenta može tužbom zahtijevati vraćanje ili naknađivanje tih koristi prema općim pravilima o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima.
(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. se međusobno ne isključuju. Prilikom odlučivanja o kumulativno postavljenim zahtjevima iz stavaka 1., 2. ili 3. sud će paziti na opća načela iz Zakona o obveznim odnosima.

ZAHTJEV ZA NAKNADOM ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVA IZ PRIJAVE PATENTA I KONSENZUALNOG PATENTA
Članak 95.f
(1) Protiv osobe koja je u vremenskom razdoblju između datuma objave prijave patenta i datuma objave podatka o priznanju patenta neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila privremena prava iz prijave patenta iz članka 60. ovoga Zakona, podnositelj prijave patenta može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.
(2) Zahtjev iz stavka 1. pripada i nositelju konsenzualnog patenta ako uz tužbu podnese i dokaz da je Zavodu podnio zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka potpunog ispitivanja prijave patenta.
(3) Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Zavod će odmah uzeti u rad odnosnu prijavu i žurno po njoj postupati.

ZAHTJEV ZA OBJAVOM PRESUDE
Članak 95.g
Nositelj patenta može zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu patenta u slučaju povrede, bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će, u granicama tužbenog zahtjeva, odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Ako sud odluči da se objavi samo dio presude, odredit će, u granicama tužbenog zahtjeva, da se objavi barem izreka i prema potrebi onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio patent.

TERET DOKAZA
Članak 95.h
U parničnom postupku koji se vodi zbog povrede patentom zaštićenog postupka za proizvodnju nove tvari, smatra se da je svaka jednaka tvar ili tvar jednakog sastava proizvedena zaštićenim postupkom, dok suprotno ne dokaže osoba koja takvu supstanciju ili kompoziciju proizvodi.

ZAHTJEV ZA DOSTAVOM PODATAKA
Članak 95.i
(1) Nositelj patenta koji je pokrenuo parnični postupak za zaštitu patenta u slučaju povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje njegov patent.
(2) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti u obliku tužbe ili privremene mjere protiv:
– osobe koja je tužena u parničnom postupku iz stavka 1. ovoga članka,
– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti posjeduje robu za koju se sumnja da se njome povrjeđuje patent,
– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daje usluge za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent,
– osobe koje u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daju usluge koje se koriste u radnjama za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent,
– osobe koja je od jedne od navedenih osoba označena kao osoba koja sudjeluje u proizvodnji ili distribuciji roba ili davanju usluga za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent.
(3) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti i kao prvi zahtjev u stupnjevitoj tužbi, ako je osoba protiv koje se postavlja tuženik i u glavnom zahtjevu.
(4) Zahtjev za dostavom podataka o podrijetlu roba i distribucijskim kanalima roba ili usluga iz stavka 1. ovoga članka može obuhvaćati osobito:
– podatke o imenima i adresama proizvođača i distributera, dobavljača i drugih prijašnjih posjednika robe odnosno davatelja usluga, kao i prodavača na veliko i prodavača na malo kojima je ta roba namijenjena,
– podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.
(5) Osoba prema kojoj je postavljen zahtjev na dostavu podataka iz ovoga članka može odbiti dostavu tih podataka iz istih razloga iz kojih se prema pravilima Zakona o parničnom postupku može uskratiti svjedočenje. Ako odbije dostavu podataka bez opravdanog razloga, odgovara za štetu u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima.
(6) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na propise o načinu korištenja povjerljivih podataka u građanskim i kaznenim postupcima, na propise kojima se uređuje odgovornost za zlouporabu prava na dobivanje podataka, te na propise kojima se uređuje obrada i zaštita osobnih podataka.
(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na odredbe iz članka 95.l ovoga Zakona kojima se uređuje pribavljanje dokaza.

PRIVREMENE MJERE ZBOG POVREDE PATENTA
Članak 95.j
(1) Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede patenta, sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a osobito:
– naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povređuje patent; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge koriste treće osobe da bi povrijedile patent,
– odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda koji su nastali ili pribavljeni povredom patenta i predmeta (pribora i alata) pretežito upotrijebljenih u stvaranju proizvoda kojima se povrjeđuje patent.
(2) Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen u obavljanju gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja gospodarske ili ekonomske koristi, te da mu zbog takve povrede prijeti nenadoknadiva šteta, pored privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti i oduzimanje pokretnina ili nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja koje nisu u neposrednoj vezi s povredom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na računu kod financijskih institucija i raspolaganja drugom imovinom.
(3) Radi određivanja i provedbe privremene mjere iz stavka 2. ovoga članka sud može zahtijevati od protivnika osiguranja ili drugih osoba koje time raspolažu, dostavu bankovnih, financijskih i drugih ekonomskih podataka, ili pristup drugim potrebnim podacima i dokumentima. Sud je dužan osigurati čuvanje tajnosti te zabraniti svaku zlouporabu ovih podataka.
(4) Privremena mjera iz stavka 1. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita, ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete. Privremena mjera iz stavka 2. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita ili da je s obzirom na osobito teške okolnosti povrede to potrebno. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.
(5) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.
(6) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.
(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na mogućnost određivanja privremenih mjera prema drugim odredbama ovoga Zakona i odredbama Ovršnog zakona.

PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE DOKAZA
Članak 95.k
(1) Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede patenta sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja dokaza.
(2) Privremenom mjerom iz stavka 1. ovoga članka sud može osobito odrediti:
– izradu detaljnog opisa robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent, uz ili bez uzimanja primjeraka,
– oduzimanje robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent,
– oduzimanje materijala i sredstava što su upotrijebljeni za izradu i distribuciju robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent, te dokumentacije koja se na to odnosi.
(3) Privremena mjera iz ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da prijeti opasnost od uništenja dokaza ili od nastanka nenadoknadive štete ili da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.
(4) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.
(5) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.
(6) Odredbe ovoga članka ne utječu na mogućnost suda da naloži mjere za osiguranje dokaza u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.

PRIBAVLJANJE DOKAZA TIJEKOM PARNIČNOG POSTUPKA
Članak 95.l
(1) Kada se stranka u parničnom postupku poziva na dokaz i tvrdi da se on nalazi kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese taj dokaz, ostavljajući joj za to određeni rok.
(2) Kada nositelj patenta kao tužitelj u tužbi tvrdi da se dogodila povreda patenta u obavljanju gospodarske djelatnosti radi stjecanja gospodarske ili ekonomske koristi i tijekom postupka učini to vjerojatnim, te kada se u postupku poziva na bankovne, financijske ili slične ekonomske dokumente, isprave i slične dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili pod njenom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese te dokaze, ostavljajući joj za to određeni rok.
(3) Kada stranka koja je pozvana na podnošenje dokaza poriče da se dokaz nalazi kod nje ili pod njezinom kontrolom, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.
(4) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje dokaza na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz Zakona o parničnom postupku o pravu na uskratu svjedočenja.
(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom vlastitom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja to što stranka kod koje se dokaz nalazi neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese dokaz ili protivno uvjerenju suda poriče da se dokaz nalazi kod nje.
(6) Protiv odluke suda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.

HITNOST I PRIMJENA ODREDABA DRUGIH ZAKONA
Članak 95.m
(1) Postupak zbog povrede prava iz ovoga Zakona je hitan.
(2) Na postupke zbog povrede patenta se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku odnosno Ovršnog zakona.
(3) Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku zbog povrede patenta zavod, odnosno žalbeno vijeće će odmah uzeti u rad zahtjev za proglašenjem ništavim rješenja o priznanju patenta koji je podnesen prije ili u tijeku parnice i žurno po njemu postupati. sud će s obzirom na okolnosti slučaja odlučiti hoće li odrediti prekid postupka do konačne odluke o zahtjevu za proglašenje ništavim rješenja o priznanju patenta.

(Čl. 42. ZIDZOP 76/07)

2. Prekršajne odredbe
Članak 97.
(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako protivno odredbama ovoga Zakona:
1. izrađuje, nudi na prodaju, prodaje, izvozi ili uvozi i skladišti u te svrhe proizvod koji je izrađen prema zaštićenom izumu (članak 58. stavak 2. točka 1. i članak 59.),
2. primjenjuje ili nudi na primjenu postupak koji je predmet zaštićenoga izuma (članak 58. stavak 2. točka 2. i članak 59.),
3. nudi na prodaju, prodaje, uporablja, izvoz ili uvozi i skladišti u te svrhe proizvod koji je izravno dobiven postupkom koji je predmet zaštićenoga izuma (članak 58. stavak 2. točka 3. i članak 59.),
4. nudi ili isporučuje proizvod koji čini bitan element zaštićenog izuma osobama koje nisu ovlaštene za korištenje tog izuma (članak 58. stavak 3. i članak 59.)
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna
(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 kuna fizička osoba obrtnik, odnosno osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, kada su prekršaj počinile u vezi s obavljanjem svog obrta, odnosno samostalne djelatnosti
(5) Proizvodi koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za počinjenje prekršaja iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka oduzet će se i uništiti, o čemu konačnu odluku donosi sudbeno tijelo.

Članak 98.
(1) Za prekršaje iz članka 97. ovoga Zakona, može se rješenjem izreći, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzimanja proizvoda koji su nastali ili pribavljeni izvršenjem prekršaja i predmeta (alata i pribora) pretežno upotrijebljenih u stvaranju proizvoda kojima se povređuje patent, bez obzira na to jesu li u vlasništvu počinitelja.
(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka može se odrediti uništenje oduzetih proizvoda i predmeta.

XII. PROŠIRENI EUROPSKI PATENT
Proširenje učinaka europskih patenata
Članak 99.
(1) Europska prijava patenta i europski patent koji se širi na Republiku Hrvatsku, u skladu s odredbama ovog Poglavlja, imaju isti učinak i podložni su istim uvjetima kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent prema ovom Zakonu.
(2) Prema ovom Zakonu:
1. europska prijava patenta znači prijavu europskog patenta podnesenu prema Europskoj patentnoj konvenciji (u daljnjem tekstu: EPC), kao i međunarodnu prijavu podnesenu prema Ugovoru o suradnji na području patenata (u daljnjem tekstu: PCT) za koju Europski patentni ured (u daljnjem tekstu: EPO) obavlja poslove kao naznačeni ili izabrani ured i u kojoj je Republika Hrvatska naznačena,
2. prošireni europski patent znači europski patent priznat od EPO-a na temelju europske prijave patenta za koju je zahtijevano proširenje na Republiku Hrvatsku,
3. nacionalna prijava patenta znači prijavu patenta podnesenu Zavodu prema ovom Zakonu,
4. nacionalni patent znači patent priznat na temelju nacionalne prijave patenta.

Zahtjev za proširenje
Članak 100.
(1) Europska prijava patenta i europski patent, priznat na temelju te prijave, proširuju se na Republiku Hrvatsku na zahtjev podnositelja prijave. Smatra se da je zahtjev za proširenje podnesen za svaku europsku prijavu patenta koja je podnesena na datum stupanja na snagu Sporazuma o suradnji između Vlade Republike Hrvatske i Europske patentne organizacije ili nakon tog datuma.
(2) Zavod će, što je prije moguće, objaviti u službenom glasilu svaki zahtjev za proširenje nakon što je obaviješten od EPO-a da je plaćena propisana pristojba za proširenje, ali ne prije isteka roka od osamnaest mjeseci od datuma podnošenja ili, kad je zahtijevano prvenstvo, od najranijeg datuma prvenstva.
(3) Zahtjev za proširenje može se povući u svako doba. Zahtjev se smatra povučenim ako propisana pristojba za proširenje nije plaćena u roku, ili ako je europska prijavapatenta konačno odbijena, ili povučena, ili se smatra povučenom. Zavod će promjene objaviti u službenom glasilu što je prije moguće, ako je zahtjev za proširenje već objavljen u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.
(4) Način i sadržaj objave u skladu sa stavkom 2. i 3. ovoga članka utvrđuju se posebnim propisom donesenim na temelju ovoga Zakona.

Pristojba za proširenje
Članak 101.
(1) Pristojba za proširenje prema članku 100. stavku 2. ovoga Zakona plaća se EPO-u u rokovima koji su u EPC-u predviđeni za plaćanje pristojbe za naznaku.
(2) Pristojba za proširenje može se uredno platiti i u dodatnom roku navedenom u EPC-u za plaćanje pristojbi za naznaku, pod uvjetom da se u tom roku plati u iznosu uvećanom za 50%.
(3) Na plaćanje pristojbi za proširenje primjenjuju se na odgovarajući način pravila EPC-a koja se odnose na pristojbe. Za uredno plaćene pristojbe za proširenje ne postoji mogućnost povrata.

Učinci europskih prijava patenata
Članak 102.
(1) Europska prijavapatenta, kojoj je utvrđen datum podnošenja ekvivalentna je urednoj nacionalnoj prijavi patenta s pravom prvenstva zahtijevanim za europsku prijavupatenta, kad je priznato, bez obzira na njezin ishod.
(2) Objavljena europska prijava patenta privremeno daje istu zaštitu kakvu daje i objavljena nacionalna prijavapatenta prema članku 60. ovoga Zakona, od datuma na koji je podnositelj prijave dostavio prijevod patentnih zahtjeva objavljene europske prijavepatenta na hrvatski jezik osobi koja se koristi tim izumom u Republici Hrvatskoj.
(3) Smatra se da europska prijavapatenta od početka nije imala učinke navedene u stavku 2. ovoga članka ako je zahtjev za proširenje povučen ili se smatra povučenim.

Učinci proširenih europskih patenata
Članak 103.
(1) Prošireni europski patent, u skladu s odredbama stavka od 2. do 6. ovoga članka, daje od datuma objave podatka o njegovu priznavanju od strane EPO-a, ista prava koja bi bila dana i nacionalnim patentom priznatim prema ovom Zakonu.
(2) U roku od tri mjeseca od datuma objave podatka o priznavanju europskog patenta, nositelj patenta mora dostaviti Zavodu zahtjev za upis proširenog europskog patenta u Registar patenata, patentni spis europskog patenta kako je objavljen u službenom glasilu EPO-a, prijevod tog patentnog spisa na hrvatski jezik i platiti upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu i tiskanje prijevoda spisa europskog patenta na hrvatski jezik, u skladu s posebnim propisom.
(3) Ako kao rezultat prigovora podnesenog EPO-u europski patent ostane na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, nositelj patenta mora Zavodu dostaviti prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na hrvatski jezik i platiti propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu u službenom glasilu Zavoda, u roku od 3 mjeseca od datuma na koji je objavljen podatak o odluci da europski patent ostane na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima.
(4) Ako tekst patentnih zahtjeva sadržava pozivne oznake upotrijebljene u crtežima, ti se crteži moraju priložiti uz prijevod naveden u stavku 2. i 3. ovoga članka.
(5) Zavod u službenom glasilu objavljuje, što je prije moguće, podatak o svakom prijevodu koji je uredno podnesen prema stavku 2. ili 3. ovoga članka. Sadržaj objave propisat će se Pravilnikom.
(6) Ako prijevod naveden u stavku 2. ili 3. ovoga članka nije podnesen u propisanom roku ili ako propisana upravna pristojba i naknada troškova nije plaćena u određenom roku, smatra se da prošireni europski patent otpočetka ne vrijedi.Članak 122. EPC-a primjenjuje se na odgovarajući način.
(7) Smatra se da prošireni europski patent i prijava na kojoj se temelji otpočetka nisu imali učinke navedene u stavku 1. ovoga članka i članku 102. stavku 2. ovoga Zakona, u opsegu u kojem je taj patent ukinut u postupku po prigovoru pred EPO-om.
(8) Zavod donosi rješenje o upisu proširenog europskog patenta u Registar patenata iz članka 49. ovoga Zakona.

Vjerodostojan tekst europskih prijava patenata ili europskih patenata
Članak 104.
(1) Tekst europske prijave patenta ili europskog patenta koji je sastavljen na jeziku postupka koji se vodi pred EPO-om vjerodostojan je tekst u bilo kojem postupku u Republici Hrvatskoj.
(2) Ako prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu užu od zaštite koju daje proširena europska prijava patenta ili prošireni europski patent, prijevod propisan člankom 102. i 103. ovoga Zakona smatrat će se vjerodostojnim, osim u postupcima za poništaj patenta.
(3) Podnositelj prijave ili nositelj proširenog europskog patenta može u svako doba podnijeti ispravljeni prijevod. Ispravljeni prijevod patentnih zahtjeva objavljene europske prijave patenta nema nikakav pravni učinak sve dok nije dostavljen osobi koja se u Republici Hrvatskoj koristi izumom. Ispravljeni prijevod patentnog spisa proširenoga europskog patenta nema nikakve pravne učinke sve dok Zavod ne objavi podatak da je prijevod ispravljen, što je prije moguće, nakon uplate upravne pristojbe i naknade troškova propisane za objavu.
(4) Svaka osoba koja se u dobroj vjeri, koristi izumom ili koja je obavila učinkovite i ozbiljne pripreme za korištenje izumom, a čije korištenje ne bi činilo povredu prijave ili patenta u izvornom prijevodu može, nakon što ispravljeni prijevod počne proizvoditi učinak, nastaviti takvo korištenje u okviru svojeg poslovanja ili za potrebe svojeg poslovanja, bez plaćanja naknade.

Prava ranijeg datuma
Članak 105.
(1) Europska prijava patenta za koju je plaćena pristojba za proširenje i prošireni europski patent imaju, s obzirom na nacionalnu prijavu patenta i nacionalni patent, isti učinak na stanje tehnike kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent.
(2) Nacionalna prijava patenta i nacionalni patent imaju, s obzirom na prošireni europski patent, isti učinak na stanje tehnike koji imaju i s obzirom na nacionalni patent.

Istodobna zaštita
Članak 106.
Ako prošireni europski patent i nacionalni patent imaju isti datum podnošenja, ili ako je zatraženo pravo prvenstva, isti je datum prvenstva priznat istoj osobi ili njezinu pravnom sljedniku, nacionalni patent nema učinak u opsegu u kojem pokriva isti izum kao i prošireni europski patent, od datuma na koji je rok za podnošenje prigovora istekao a da prigovor nije podnesen, ili od datuma na koji je u postupku po prigovoru donesena konačna odluka da europski patent ostaje na snazi.

Pristojbe za održavanje proširenih europskih patenata
Članak 107.
(1) Pristojbe za održavanje proširenih europskih patenata plaćaju se Zavodu za godine koje slijede nakon godine u kojoj je objavljen podatak o priznavanju europskog patenta.
(2) Članak 141. stavak 2. EPC-a primjenjuje se na odgovarajući način.

Primjena EPC-a
Članak 108.
Odredbe EPC-a i njegovih provedbenih propisa ne primjenjuju se, osim ako je drukčije određeno odredbama ovoga Zakona.

XII.a EUROPSKI PATENT
UČINAK EUROPSKIH PATENATA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Članak 108.a
(1) Europska prijava patenta i europski patent, u skladu s odredbama ovoga Poglavlja, imaju isti učinak i podložni su istim uvjetima kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent prema ovom Zakonu.
(2) Prema ovom Zakonu:
1. europska prijava patenta znači prijavu europskog patenta podnesenu prema Europskoj patentnoj konvenciji (u daljnjem tekstu: EPC), kao i međunarodnu prijavu patenta podnesenu prema Ugovoru o suradnji na području patenata (u daljnjem tekstu: PCT) za koju Europski patentni ured (u daljnjem tekstu: EPO) obavlja poslove kao naznačeni ili izabrani ured i u kojoj je Republika Hrvatska naznačena,
2. europski patent znači europski patent priznat od EPO-a na temelju europske prijave patenta i u skladu s EPC-om, u kojem je naznačena Republika Hrvatska.
3. nacionalna prijava patenta znači prijavu patenta podnesenu Zavodu prema ovom Zakonu,
4. nacionalni patent znači patent priznat na temelju nacionalne prijave patenta.

PODNOŠENJE EUROPSKE PRIJAVE PATENTA
Članak 108.b
(1) Europska prijava patenta može se podnijeti:
a) Europskom patentnom uredu, ili
b) Zavodu.
(2) Europska prijava patenta podnesena Zavodu ima isti učinak kao da je istog datuma podnesena EPO-u, pod uvjetom da ju Zavod u skladu s odredbama EPC-a, pravodobno proslijedi EPO-u.
(3) Europska izdvojena prijava patenta podnosi se neposredno EPO-u.
(4) Ako Zavod na prvi pogled utvrdi da se radi o mogućem povjerljivom izumu od interesa za Republiku Hrvatsku, europsku prijavu patenta neće proslijediti EPO-u u skladu s odredbama iz stavka 2. ovoga članka, već će postupiti u skladu s posebnim propisima o povjerljivim izumima.
(5) Europska prijava patenta koja se podnese Zavodu u skladu s odredbama iz ovoga članka može se podnijeti na bilo kojem od jezika iz članka 14. stavaka 1. i 2. EPC-a.

PRISTOJBE I NAKNADE TROŠKOVA ZA EUROPSKE PRIJAVE PATENTA
Članak 108.c
Pristojbe i troškovi u vezi s europskim prijavama patenta plaćaju se u skladu s odredbama EPC-a i propisa uz EPC.

UČINCI EUROPSKIH PRIJAVA PATENATA
Članak 108.d
(1) Europska prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja i u kojoj je naznačena Republika Hrvatska, ekvivalentna je urednoj nacionalnoj prijavi patenta s pravom prvenstva zahtijevanim za europsku prijavu patenta, kad je priznato, bez obzira na njezin ishod.
(2) Objavljena europska prijava patenta privremeno daje istu zaštitu kakvu daje i objavljena nacionalna prijava patenta prema članku 60. ovoga Zakona, od datuma na koji je podnositelj prijave dostavio prijevod patentnih zahtjeva objavljene europske prijave patenta na hrvatski jezik osobi koja se koristi tim izumom u Republici Hrvatskoj.
(3) Smatra se da europska prijava patenta od početka nije imala učinke navedene u stavku 2. ovoga članka ako je povučena, ako se smatra povučenom, ako je konačno odbijena ili ako je naznaka Republike Hrvatske povučena ili se smatra povučenom.

UČINCI EUROPSKIH PATENATA
Članak 108.e
(1) Europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska, uz ispunjenje pretpostavki iz ovoga članka, daje od datuma objave podatka o njegovu priznavanju od strane EPO-a ista prava koja bi bila dana i nacionalnim patentom priznatim prema ovom Zakonu.
(2) U roku od 3 mjeseca od datuma objave podatka o priznavanju europskog patenta, nositelj patenta mora dostaviti Zavodu zahtjev za upis europskog patenta u Registar patenata, patentni spis europskog patenta kako je objavljen u službenom glasilu EPO-a, prijevod tog patentnog spisa na hrvatski jezik i platiti upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu i tiskanje prijevoda spisa europskog patenta na hrvatski jezik, u skladu s posebnim propisom.
(3) Zavod donosi rješenje o upisu europskog patenta u Registar patenata iz članka 49. ovoga Zakona.
(4) Ako kao rezultat prigovora podnesenog EPO-u europski patent ostane na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, ili kao rezultat zahtjeva za ograničenje iz članka 105.a EPC-a europski patent bude ograničen izmjenom patentnih zahtjeva, nositelj patenta mora Zavodu dostaviti prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na hrvatski jezik i platiti propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu u službenom glasilu Zavoda, u roku od 3 mjeseca od datuma na koji je objavljen podatak o odnosnoj odluci EPO-a.
(5) Ako tekst patentnih zahtjeva sadržava pozivne oznake upotrijebljene u crtežima, ti se crteži moraju priložiti uz prijevod naveden u stavku 2. i 4. ovoga članka.
(6) Zavod u službenom glasilu objavljuje, što je prije moguće, podatak o svakom prijevodu koji je uredno podnesen prema stavku 2. ili 4. ovoga članka. Sadržaj objave propisat će se Pravilnikom.
(7) Ako prijevod iz stavaka 2. ili 4. ovoga članka nije podnesen u propisanom roku ili ako propisana upravna pristojba i naknada troškova za objavu nisu plaćeni u roku iz stavaka 2. ili 4. ovoga članka, smatra se da europski patent za Republiku Hrvatsku otpočetka ne vrijedi. Članak 122. EPC-a o povratu u prijašnje stanje primjenjuje se na odgovarajući način.
(8) Smatra se da europski patent i prijava na kojoj se temelji otpočetka nisu imali učinke navedene u stavku 1. ovoga članka i članku 108.d stavku 2. ovoga Zakona, u opsegu u kojem je taj patent pred EPO-m ukinut u postupku po prigovoru ili proglašen nevažećim ili ograničen u postupku po zahtjevu iz članka 105.a EPC-a.

VJERODOSTOJAN TEKST EUROPSKIH PRIJAVA PATENATA I EUROPSKIH PATENATA
Članak 108.f
(1) Tekst europske prijave patenta ili europskog patenta koji je sastavljen na jeziku postupka koji se vodi pred EPO-m vjerodostojan je tekst u bilo kojem postupku u Republici Hrvatskoj.
(2) Ako prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu užu od zaštite koju daje europska prijava patenta ili europski patent, taj će se prijevod smatrati vjerodostojnim, osim u postupcima za proglašenje patenta ništavim.
(3) Podnositelj prijave ili nositelj europskog patenta može u svako doba podnijeti ispravljeni prijevod. Ispravljeni prijevod patentnih zahtjeva objavljene europske prijave patenta nema pravne učinke u Republici Hrvatskoj sve dok nije dostavljen osobi koja se u Republici Hrvatskoj koristi izumom. Ispravljeni prijevod patentnog spisa europskog patenta u kojemu je naznačena Republika Hrvatska nema pravne učinke sve dok Zavod ne objavi podatak da je prijevod ispravljen, što je prije moguće, nakon uplate upravne pristojbe i naknade troškova propisanih za objavu.
(4) Svaka osoba koja se u dobroj vjeri koristi izumom ili koja je obavila učinkovite i ozbiljne pripreme za korištenje izumom, a čije korištenje ne bi činilo povredu europske prijave patenta ili europskog patenta u izvornom prijevodu može, nakon što ispravljeni prijevod počne proizvoditi učinak, nastaviti takvo korištenje u okviru svojeg poslovanja ili za potrebe svojeg poslovanja, bez plaćanja naknade.

PRAVA RANIJEG DATUMA
Članak 108.g
(1) U Republici Hrvatskoj europska prijava patenta i europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska imaju u odnosu prema nacionalnoj prijavi patenta i nacionalnom patentu isti učinak na stanje tehnike kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent.
(2) Nacionalna prijava patenta i nacionalni patent u Republici Hrvatskoj imaju u odnosu prema europskom patentu u kojem je naznačena Republika Hrvatska, isti učinak na stanje tehnike koji imaju i s obzirom na nacionalni patent.

ISTODOBNA ZAŠTITA
Članak 108.h
Ako su europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska i nacionalni patent, koji imaju isti datum podnošenja, ili ako je zatraženo pravo prvenstva, isti datum prvenstva, priznati istoj osobi ili njezinu pravnom sljedniku, nacionalni patent nema učinak u opsegu u kojem pokriva isti izum kao i europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska, od datuma na koji je rok za podnošenje prigovora protiv europskog patenta istekao a da prigovor nije podnesen, ili od datuma na koji je u postupku po prigovoru protiv europskog patenta donesena konačna odluka da europski patent ostaje na snazi.

PRETVORBA U NACIONALNU PRIJAVU PATENTA
Članak 108.i
(1) Zavod provodi postupak za priznavanje nacionalnog patenta na zahtjev podnositelja europske prijave patenta ili na zahtjev nositelja europskog patenta, u sljedećim slučajevima:
a) kada se europska prijava patenta smatra povučenom prema članku 77. stavku 3. EPC-a, ili
b) kada prijevod europske prijave patenta nije pravodobno podnesen u skladu s odredbom iz članka 14. stavka 2. i članka 90. stavka 3. EPC-a.
(2) U slučaju iz stavka 1. točke a) ovoga članka, zahtjev za pretvorbu podnosi se Zavodu. Zavod, pridržavajući se propisa o nacionalnoj sigurnosti, zahtjev prosljeđuje neposredno središnjim uredima za industrijsko vlasništvo država ugovornica koje su u njemu navedene.
(3) U slučajevima iz stavka 1. točke b) ovoga članka, zahtjev za pretvorbu podnosi se EPO-u koji ga prosljeđuje Zavodu ako je u njemu navedena Republika Hrvatska.
(4) Zahtjev se smatra podnesenim nakon uplate pristojbe i naknade troškova za pretvorbu. Učinci europske prijave patenta iz članka 66. EPC-a prestaju ako zahtjev za pretvorbu nije pravodobno podnesen.
(5) U roku od dva mjeseca od podnošenja zahtjeva za pretvorbu europske prijave patenta u nacionalnu prijavu patenta, podnositelj prijave je dužan platiti propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova za pretvorbu i objavu, u skladu s posebnim propisima, te podnijeti Zavodu prijevod izvornog teksta europske prijave patenta na hrvatski jezik. Podatak o pretvorbi se objavljuje u službenom glasilu Zavoda. Ako upravna pristojba i naknada troškova nisu pravodobno plaćene, odnosno ako prijevod izvornog teksta europske prijave patenta na hrvatski jezik nije pravodobno podnesen, smatra se da zahtjev za pretvorbu nije podnesen, o čemu Zavod donosi odgovarajući akt.

PRISTOJBE ZA ODRŽAVANJE EUROPSKIH PATENATA
Članak 108.j
(1) Pristojbe za održavanje europskih patenata plaćaju se Zavodu za godine koje slijede nakon godine u kojoj je objavljen podatak o priznavanju europskog patenta, u skladu s posebnim propisima.
(2) Članak 141. stavak 2. EPC-a primjenjuje se na odgovarajući način.

RASPOLAGANJA EUROPSKOM PRIJAVOM PATENTA I EUROPSKIM PATENTOM
Članak 108.k
Odredbe ovoga Zakona o prijenosu, licenciji, založnom pravu, ovrsi, stečaju i prisilnim licencijama se primjenjuju na europske prijave patenata i europske patente s učinkom na području Republike Hrvatske.

ZAŠTITA OD POVREDE
Članak 108.l
Odredbe ovoga Zakona o zaštiti patenata u slučaju povrede se primjenjuju na europske prijave patenata i europske patente u kojima je naznačena Republika Hrvatska.

PROGLAŠENJE NIŠTAVIM EUROPSKOG PATENTA
Članak 108.m
(1) Pridržavajući se odredaba iz članka 139. EPC-a, odnosno odredaba iz članaka 78. i 79. ovoga Zakona, europski patent može biti proglašen ništavim u postupku pred Zavodom u skladu s odredbama ovoga Zakona, s učinkom za Republiku Hrvatsku.
(2) Ako je Zavodu podnesen zahtjev za proglašenje ništavim europskog patenta nakon što je pred EPO-m pokrenut postupak povodom prigovora iz članka 99. EPC-a ili zahtjeva za ograničenje ili proglašenje nevažećim iz članka 105.a EPC-a, Zavod će prekinuti postupak povodom zahtjeva za proglašenje ništavim do okončanja navedenih postupaka pred EPO-m.

PRIMJENA EPC-a
Članak 108.n
Na europske prijave patenta i europske patente koji u skladu s odredbama EPC-a i ovoga Zakona imaju učinak u Republici Hrvatskoj, primjenjuje se EPC.

PRIJEVODI U SKLADU SA SPORAZUMOM O PRIMJENI ČLANKA 65. EPC-a
Članak 108.o
(1) Odredbe članka 108.e stavaka od 2.do 5. ovoga Zakona, koje propisuju obvezu nositelja europskog patenta da dostavi prijevod patentnog spisa i izmijenjenih patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, primjenjuju se do stupanja na snagu Sporazuma o primjeni članka 65. EPC-a od 17. listopada 2000. godine.
(2) Nakon stupanja na snagu Sporazuma iz stavka 1. ovoga članka nositelj patenta mora dostaviti Zavodu:
1. patentni spis na engleskom jeziku, ili prijevod tog spisa na engleski jezik ako je patent priznat na jeziku postupka koji nije engleski jezik, te prijevod patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, u roku i uz obvezu plaćanja propisane upravne pristojbe i troškova za objavu propisanih člankom 108.e stavkom 2. ovoga Zakona.
2. prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na engleski i hrvatski jezik, ako je europski patent ostao na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, u roku i uz obvezu plaćanja propisanih upravnih pristojbi i troškova za objavu propisanih člankom 108.e stavkom 3. ovoga Zakona.
(3) U slučaju spora zbog europskog patenta nositelj patenta mora, o vlastitom trošku, dostaviti kompletan prijevod patentnog spisa na hrvatski jezik na zahtjev osobe koja navodno povređuje patent, ili na zahtjev nadležnog suda ili drugoga sudskog tijela koje vodi pravni postupak.
(4) Prijevod naveden u stavku 3. ovoga Zakona smatra se vjerodostojnim tekstom u bilo kojem postupku u Republici Hrvatskoj, osim u postupku poništaja, ako prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu koja je uža od zaštite koju daje europski patent na jeziku postupka.

XIII. MEĐUNARODNA PRIJAVA PREMA UGOVORU O SURADNJI NA PODRUČJU PATENATA
Međunarodna prijava
Članak 109.
(1) Međunarodna prijava je prijava koja se podnosi u skladu s PCT-em. Svako pozivanje na PCT u ovom poglavlju Zakona smatra se, ujedno, pozivanjem i na odredbe pravilnika u skladu s Ugovorom o suradnji na području patenata.
(2) Na međunarodne prijave koje se Zavodu podnose kao prijamnom uredu, ili u kojima je Zavod naveden kao naznačeni ili izabrani ured primjenjuju se odredbe PCT-a, ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

Međunarodna prijava koja se Zavodu podnosi kao prijamnom uredu
Članak 110.
(1) Međunarodna prijava može se Zavodu podnijeti kao prijamnom uredu ako je podnositelj prijave hrvatski državljanin ili fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili pravna osoba koja ima svoje poslovno sjedište u Republici Hrvatskoj.
(2) Za podnošenje međunarodne prijave iz stavka 1. ovoga članka plaća se propisana upravna pristojba i naknada troškova upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona, za prosljeđivanje Međunarodnom uredu, u roku od mjesec dana od datuma primitka međunarodne prijave.

Međunarodna prijava koja se Zavodu podnosi kao naznačenom ili izabranom uredu
Članak 111.
(1) Međunarodna prijava u kojoj je Republika Hrvatska, u skladu s odredbama PCT-a, naznačena ili izabrana radi priznanja nacionalnoga patenta, za koju je plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka, podnosi se Zavodu na hrvatskom jeziku najkasnije do isteka 31-og mjeseca računajući od međunarodnog datuma podnošenja, odnosno, datuma prvenstva ako je u međunarodnoj prijavi zahtijevano prvenstvo u skladu sa člankom 8. PCT-a.
(2) Međunarodna prijava koja je Zavodu podnesena kao naznačenom ili izabranom uredu objavljuje se u službenom glasilu Zavoda na način predviđen u članku 35. ovoga Zakona.
(3) Privremena prava propisana odredbom članka 60. ovoga Zakona međunarodna prijava iz stavka 1. ovoga članka stječe datumom objave prijave patenta na hrvatskom jeziku.
(4) Za međunarodne prijave iz stavka 1. ovoga članka rok u kojem se može podnijeti jedan od zahtjeva iz članka 36. ovoga Zakona počinje teći od datuma objave u službenom glasilu Zavoda.
(5) Međunarodna prijava objavljena prema članku 21. PCT-a neće se smatrati stanjem tehnike u skladu s odredbom članka 8. stavka 3. ovoga Zakona sve dok se ne udovolji uvjetima predviđenim odredbom stavka 1. ovoga članka.

XIV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Patenti priznati do primjene ovoga Zakona
Članak 112.
(1) Patenti koji su do dana određenog za primjenu ovoga Zakona upisani u Registar patenata pri Zavodu ostaju na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovoga Zakona.
(2) Nositelj patenta kojim se štiti izum lijeka za ljude ili životinje ili izum koji se odnosi na primjenu tvari ili smjesa u liječenju ljudi ili životinja, za koji je prijava podnesena do 31. prosinca 1992. ili je za takvu prijavu zahtijevano prvenstvo do 31. prosinca 1992. može u postupku zbog povrede patenta tužbom zahtijevati samo naknadu, i to za vrijeme poslije 1. siječnja 1993.

Postupci u tijeku
Članak 113.
(1) Svi započeti postupci za priznanje patenta, postupci po prijedlozima za proglašavanje patenta ništavim, kao i postupci po prijedlozima za ukidanje rješenja o patentu, a koji nisu završeni do dana početka primjene ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi do dana početka primjene ovoga Zakona.
(2) Postupci zbog povrede patenta ili prava iz prijave patenta, a koji nisu završeni do dana početka primjene ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi do dana početka primjene ovoga Zakona.

Prijevodi u skladu sa Sporazumom o primjeni članka 65. EPC-a
Članak 114.
(1) Odredbe članka 103. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, koje propisuju obvezu nositelja proširenoga europskog patenta da dostavi prijevod patentnog spisa i izmijenjenih patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, primjenjuju se do stupanja na snagu Sporazuma o primjeni članka 65. EPC-a od 17. listopada 2000.
(2) Nakon stupanja na snagu Sporazuma iz stavka 1. ovoga članka nositelj patenta mora dostaviti Zavodu:
1. patentni spis na engleskom jeziku, ili prijevod tog spisa na engleski jezik ako je patent priznat na jeziku postupka koji nije engleski jezik, te prijevod patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, u roku i uz obvezu plaćanja propisane upravne pristojbe i troškova za objavu propisanih člankom 103. stavkom 2. ovoga Zakona,
2. prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na engleski i hrvatski jezik, ako je prošireni europski patent ostao na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, u roku i uz obvezu plaćanja propisanih upravnih pristojbi i troškova za objavu propisanih člankom 103. stavkom 3. ovoga Zakona.
(3) U slučaju spora zbog proširenog europskog patenta nositelj patenta mora, o vlastitom trošku, dostaviti kompletan prijevod patentnog spisa na hrvatski jezik na zahtjev osobe koja navodno povređuje patent, ili na zahtjev nadležnog suda ili drugoga sudskog tijela koje vodi pravni postupak.
(4) Prijevod naveden u stavku 3. ovoga Zakona smatra se vjerodostojnim tekstom u bilo kojem postupku u Republici Hrvatskoj, osim u postupku poništaja, ako prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu koja je uža od zaštite koju daje prošireni europski patent na jeziku postupka.

Pravilnik
Članak 115.
Pravilnik kojim se pobliže uređuju pitanja iz: članka 17. stavka 2., članka 20. stavka 9., članka 21., članka 30. stavka 2., članka 31. stavka 2., članka 35. stavka 4., članka 36. stavka 3., članka 39. stavka 4., članka 42. stavka 2., članka 43. stavka 3., članka 49. stavka 3., članka 50. stavka 2., članka 51. stavka 2., članka 52. stavka 2., članka 53. stavka 2., članka 54. stavka 3., članka 55. stavka 4., članka 57. stavka 7., članka 71. stavka 9., članka 73. stavka 2., članka 74. stavka 1., članka 103. stavka 5.i članka 109. stavka 2., donijet će ministar nadležan za rad Zavoda, na prijedlog ravnatelja Zavoda, najkasnije do početka primjene ovoga Zakona.

Odgoda primjene pojedinih odredaba Zakona
Članak 117.
(1) Odredbe članka 71.-73. i članka 84. ovoga Zakona počet će se primjenjivati 1. ožujka 2010.
(2) Odredbe članka 99. do 108. i članka 114. ovoga Zakona primjenjivat će se od stupanja na snagu Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Europske Patentne Organizacije o suradnji na području patenata, sukladno odredbama Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Europske Patentne Organizacije o suradnji na području patenata (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, br. 14/03).

Stupanje na snagu i primjena Zakona
Članak 118.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2004.
Klasa: 381-03/03-01/02
Zagreb, 15. listopada 2003.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 48.
(1) Upravni sporovi koji su prije 1. lipnja 2008. već pokrenuti pred Upravnim sudom dovršit će se pred Upravnim sudom u skladu s odredbama koje su bile na snazi do tog datuma.
(2) Stranka koja je do 1. lipnja 2008. podnijela tužbu Upravnom sudu u skladu s odredbama koje su bile na snazi do tog datuma, može zahtijevati od Upravnog suda da prekine postupak ako je u roku od 30 dana od tog datuma podnijela žalbu zbog istih razloga i s istim obrazloženjem kao u tužbi, kada je žalba protiv takvog upravnog akta prema odredbama ovoga Zakona dopuštena. Protiv upravnog akta kojeg se na temelju te žalbe donese u drugom stupnju, može se pokrenuti upravni spor, u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima.

POSEBNA ZAŠTITA NA TEMELJU PATENTA ILI SVJEDODŽBE O DODATNOJ ZAŠTITI U DRŽAVI ČLANICI EUROPSKE UNIJE

Članak 49.
(1) Ako je prije dana stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije u nekoj od država članica Europske unije stečen patent ili svjedodžba o dodatnoj zaštiti za lijek namijenjen ljudima ili životinjama, u vrijeme kada za takav lijek u Republici Hrvatskoj nije mogao biti stečen patent ili svjedodžba o dodatnoj zaštiti, nositelj takvog patenta ili svjedodžbe o dodatnoj zaštiti može zabraniti izvoz iz Republike Hrvatske radi nuđenja na prodaju, prodaju, upotrebu ili skladištenje u te svrhe proizvoda izrađenog prema takvom patentu, u države članice Europske unije u kojima je na snazi odnosan patent ili svjedodžba o dodatnoj zaštiti, čak i ako je takav proizvod izrađen ili po prvi puta stavljen u promet na području Republike Hrvatske od strane nositelja patenta ili nositelja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti stečenih prije pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju u odnosnoj državi članici Europske unije, ili uz njegovu izričitu suglasnost.
(2) Posebnim propisom će se urediti način obavješćivanja nadležnih carinskih vlasti o namjeravanom izvozu iz stavka 1. ovoga članka.

ODGODA STUPANJA NA SNAGU ODREDABA O SVJEDODŽBI O DODATNOJ ZAŠTITI I POSEBNA PRAVA U PRIJELAZNOM RAZDOBLJU
Članak 50.
U roku od 6 mjeseci od dana stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije nositelj temeljnog patenta u Republici Hrvatskoj priznatog za lijek namijenjen ljudima ili životinjama odnosno za sredstvo za zaštitu bilja, za koje je na dan stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije u nekoj od država članica Europske unije ili u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2008. godine stečeno odobrenje nadležnog tijela za stavljanje u promet, može zahtijevati izdavanje Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti u Republici Hrvatskoj.

Članak 51.
Danom stupanja na snagu članka 47. ovoga Zakona prestaju važiti odredbe članaka 99. do 108. Zakona o patentu (»Narodne novine«, br. 173/03. i 87/05.). Svi postupci koji su započeti u skladu s tim odredbama, dovršit će se prema tim odredbama.

Članak 52.
(1) Postupci koji se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona vode zbog zaštite patenta od povrede, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Na sve započete postupke za priznanje patenta, za proglašenje patenta ništavim i za ukidanje rješenja o patentu, a koji nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, ne primjenjuju se odredbe iz članaka 10. do 14. ovoga Zakona.

Članak 53.
(1) Pravilnik iz članka 115. Zakona o patentu (»Narodne novine«, br. 173/03. i 87/05.) uskladit će s odredbama ovoga Zakona ministar nadležan za rad Zavoda, na prijedlog ravnatelja Zavoda, najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Pravilnik iz članka 36. ovoga Zakona donijet će ministar nadležan za rad Zavoda, na prijedlog ravnatelja Zavoda, najkasnije do 1. lipnja 2008. godine.
(3) Poslovnik iz članka 36. ovoga Zakona donijet će se najkasnije do 1. lipnja 2008.

Članak 54.
Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izradi pročišćeni tekst Zakona o patentu.

Članak 55.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članka 4., te članka 32. do 39. koji stupaju na snagu 1. lipnja 2008., članaka 31. i 49. koji stupaju na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, te članka 47. koji stupa na snagu danom stupanja na snagu EPC-a u Republici Hrvatskoj.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PATENTU
(NN 30/09)

POSEBNA PRAVA U PRIJELAZNOM RAZDOBLJU
Članak 16.
U roku od 6 mjeseci od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji nositelj temeljnog patenta u Republici Hrvatskoj priznatog za proizvod kao lijek namijenjen ljudima ili životinjama odnosno za proizvod kao sredstvo za zaštitu bilja, za koji je na dan pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji u nekoj od država članica Europske unije ili u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 2003. stečeno odobrenje nadležnog tijela za stavljanje u promet, može zahtijevati izdavanje Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti u Republici Hrvatskoj.

Članak 17.
Na sve europske patente, kao i na proširene europske patente koji su priznati nakon 1. svibnja 2008., bez obzira jesu li priznati nakon provedbe prvostupanjskog postupka ili postupka po prigovoru ili po žalbi te o čijem je priznanju ili izmjeni objavljen podatak od strane EPO-a, primjenjuje se Sporazum o primjeni članka 65. EPC-a (Londonski sporazum).

Članak 18.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o patentu (»Narodne novine«, br. 76/07.) članak 50. i naslov iznad njega prestaju važiti.

Članak 19.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama.

Prelazne i završne odredbe
49/11

Članak 24.
Ministar nadležan za rad Zavoda, na prijedlog ravnatelja Zavoda, uskladit će Pravilnik iz članka 115. Zakona o patentu s odredbama ovog Zakona najkasnije u roku od 2 mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 25.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 22.
Ministar nadležan za rad Zavoda, na prijedlog ravnatelja Zavoda, uskladit će Pravilnik iz članka 115. Zakona o patentu (Narodne novine, br. 173/2003, 87/2005, 76/2007, 30/2009, 128/2010 i 49/2011) s odredbama ovoga Zakona u roku od osam dana od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 23.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama", osim odredbi članaka 1., 3., 4. do 19. i članka 22. koji stupaju na snagu na dan prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Pravilnik o patentu

Pravilnik o patentu

NN 117/2007 (na snazi od 14.11.2007.)

NN 3/2011 (na snazi od dana prijama RH u EU)

NN 66/2011 (na snazi od 15.6.2011.)

NN 145/2012 (na snazi od 27.12.2012.)

NN 85/2013 (na snazi od 4.7.2013.)

I. UVODNA ODREDBA

Članak 1.
Pravilnikom o patentu (u daljnjem tekstu: Pravilnik) pobliže se uređuju određena pitanja sadržana u Zakonu o patentu (u daljnjem tekstu: Zakon), u svezi s postupcima koji se vode pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod).

Članak 1.a
Izrazi koji se koriste u ovome Pravilniku, a koji imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

II. PRIJAVA PATENTA

Način podnošenja prijave patenta

Članak 2.
(1) Prijava patenta koja se podnosi neposredno u pisanom obliku ili poštom podnosi se u jednom primjerku.
(2) Prijava patenta u elektroničkom obliku podnosi se korištenjem usluge podnošenja elektroničke prijave dostupne putem internetske stranice Zavoda.
(3) Zavod na svojoj internetskoj stranici objavljuje tehničke preduvjete za ostvarivanje elektroničke komunikacije za podnošenje prijave u skladu sa stavkom 2. ovoga članka. Podnositelj prijave koji želi podnijeti prijavu u skladu sa stavkom 2. ovoga članka obvezan je osigurati tehničke preduvjete potrebne za podnošenje prijava i drugih podataka i priloga elektroničkim putem. Zavod će osigurati potrebnu programsku podršku radi zaprimanja prijava i drugih podataka i priloga elektroničkim putem.
(4) Prilikom podnošenja prijave i drugih podataka i priloga u skladu sa stavkom 2. ovoga članka podnositelj je obvezan koristiti kvalificirane certifikate koje je izdala ovlaštena pravna osoba registrirana za izdavanje certifikata.
 (5) Smatra se da je prijava podnesena u skladu sa stavkom 2. ovoga članka zaprimljena u Zavodu kada je automatiziranom radnjom verificiran napredni elektronički potpis podnositelja prijave.
(6) Po primitku uspješno zaprimljene prijave u skladu sa stavkom 2. ovoga članka Zavod će podnositelju elektroničkom poštom poslati obavijest o zaprimanju prijave s naznačenim privremenim evidencijskim brojem, te datumom i vremenom zaprimanja.
(7) Ako se prijava podnosi u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, na istovjetan način podnose se prilozi koji se obvezno prilažu uz prijavu. Prijave dostavljene elektroničkim putem s naprednim elektroničkim potpisom smatraju se vlastoručno potpisanim.
(8) Prilozi uz prijavu podnesenu u skladu sa stavkom 2. ovoga članka smatrat će se izvornicima dokumenata, a podnositelj potpisivanjem naprednim elektroničkim potpisom jamči istovjetnost priložene dokumentacije u elektroničkom obliku s izvornom dokumentacijom.
(9) Uz prijavu patenta podnose se sljedeći prilozi:
1. dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi i troškovima provođenja upravnog postupka, ili dokaz o osnovi na temelju kojeg se traži oslobođenje od plaćanja upravnih pristojbi i troškova vođenja postupka;
2. punomoć za zastupanje ako se prijava podnosi putem zastupnika;
3. izjava o zajedničkom predstavniku u slučaju više podnositelja;
4. izjava izumitelja u slučaju kad ne želi biti naveden u prijavi;
5. prijepis prve prijave ovjeren od nadležnoga tijela ako je zatraženo pravo prvenstva u skladu s člankom 23. Zakona;
6. potvrda o izlaganju na međunarodnoj izložbi u skladu s člankom 9. stavkom 1) točka 2. Zakona, ako je izum bio izložen;
7. dokaz ili podaci o uzorku živoga biološkoga materijala ako je taj nužan za otkrivanje izuma u skladu s člankom 20. stavkom 5. Zakona;
8. popis nukleotidnih i/ili aminokiselinskih odsječaka ako prijava sadržava otkrivanje jednog nukleotidnog i/ili aminokiselinskog odsječka ili više njih.

Način podnošenja europske prijave patenta

Članak 3.
(1) Europska prijava patenta podnosi se Europskom patentnom uredu ili Zavodu kao Prijamnom uredu u jednom primjerku neposredno, poštom ili elektroničkim putem, u skladu s odredbama Europske patentne konvencije i pripadajućih provedbenih propisa.
(2) Europska prijava patenta u elektroničkom obliku koja se podnosi Zavodu, podnosi se korištenjem programske podrške osigurane od strane Europskog patentnog ureda, u skladu s Odlukom predsjednika Europskog patentnog ureda o podnošenju dokumenata u elektroničkom obliku.
(3) Zavod na svojoj internetskoj stranici objavljuje tehničke preduvjete za ostvarivanje elektroničke komunikacije za podnošenje prijave u skladu sa stavkom 2. ovoga članka. Podnositelj prijave koji želi podnijeti prijavu u skladu sa stavkom 2. ovoga članka obvezan je osigurati tehničke preduvjete potrebne za podnošenje prijava i drugih podataka i priloga elektroničkim putem.

Sadržaj i način sastavljanja prijave patenta

Članak 4.
(1) Prijava za priznanje patenta sadržava:
1. izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta;
2. naziv izuma koji jasno i sažeto izražava bit izuma i ne smije sadržavati komercijalne nazive, žigove, imena, šifre, kratice uobičajene za pojedine proizvode i slično;
3. podatke o podnositelju prijave, za fizičke osobe prezime, ime i prebivalište, ili tvrtku i sjedište za pravne osobe, ako postoji više podnositelja naznaku o pisanoj izjavi o zajedničkom predstavniku;
4. podatke o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili naznaku o pisanoj izjavi izumitelja da ne želi biti naveden u prijavi patenta; ako je izumitelj ujedno i podnositelj prijave, potrebno je navesti naznaku o tome;
5. podatke o zastupniku, prezime, ime i prebivalište, ili tvrtku i sjedište ako je riječ o pravnoj osobi;
6. zahtjev s podacima o pravu prvenstva iz članka 23. Zakona, naznaku države, kojoj je podnesena prva prijava, datum kad je podnesena i broj koji joj je dodijeljen;
7. naznaku o izlaganju izuma na izložbi u skladu s člankom 9. stavkom 1) točka 2. Zakona;
8. naznaku o zahtjevu za izdvajanje iz prijave, uz navođenje broja prvobitne prijave;
9. adresu za korespondenciju koja je u pravilu prebivalište podnositelja prijave ili njegova zastupnika, ili zajedničkoga predstavnika ako ima više podnositelja prijave, uz navođenje broja telefona, telefaksa ili e-mail adrese;
10. kontrolni popis:
– broj stranica opisa izuma,
– broj patentnih zahtjeva i broj stranica patentnih zahtjeva,
– broj crteža i broj stranica crteža,
– sažetak,
– prilozi uz prijavu;
11. potpis ili pečat podnositelja prijave odnosno potpis ili pečat njegova zastupnika ako ga ima.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka navode se na obrascu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (obrazac P-1) ili na obrascu koji sadržajem i izgledom u cijelosti odgovara tom obrascu.
(3) Ako predviđeni prostor u pojedinoj rubrici obrasca P-1 nije dovoljan, zahtijevani se podatak, s oznakom rubrike i njenog punog sadržaja, prilaže kao poseban dodatak obrascu P-1.
(4) Zavod ne provjerava istinitost podataka navedenih u zahtjevu za priznanje patenta.
(5) Presliku popunjenoga P-1 obrasca iz stavka 2. ovoga članka Zavod dostavlja podnositelju kao potvrdu primitka navedenih podataka, sastojaka i priloga.

Opis izuma

Članak 5.
(1) Opis izuma sastavlja se na način i po redoslijedu propisanim u ovom članku.
(2) U opisu se najprije navodi naziv izuma koji se pojavljuje u zahtjevu i:
1. područje tehnike na koje se izum odnosi (uz naznaku oznake po Međunarodnoj klasifikaciji patenata, ako je podnositelju prijave poznata);
2. tehnički problem za čije se rješenje traži zaštita patentom;
3. stanje tehnike (prikaz i analiza poznatih rješenja definiranoga tehničkoga problema), izloženo u opsegu u kojemu je podnositelju prijave poznato, a nužno je za razumijevanje izuma i ispitivanje prijave, pri čemu je poželjno citiranje patentnih dokumenata i drugih izvora koji se odnose na opisano stanje tehnike;
4. izlaganje biti izuma tako da se tehnički problem i njegovo rješenje mogu razumjeti te navođenje tehničke novosti izuma u odnosu na prethodno stanje tehnike;
5. kratak opis crteža, ako ih ima;
6. detaljan opis najmanje jednog od načina ostvarivanja izuma, uz navođenje primjera izvođenja i s pozivom na crteže, ako postoje;
7. način industrijske ili druge primjene izuma, ako nije očit iz opisa ili same naravi izuma.
(3) Poželjno je da svakom od dijelova navedenih u stavku 2. ovoga članka prethodi odgovarajući naslov. Iznimno se može primijeniti drukčiji način i redoslijed sastavljanja opisa ako bi zbog prirode izuma takav način rezultirao boljim razumijevanjem izuma i ekonomičnijim prikazom.
(4) Rješenje tehničkog problema obrazloženog u opisu izuma:
1. mora biti određeno bez proizvoljnosti i pretpostavki, sve bitne karakteristike izuma moraju biti predočene jasno i nedvojbeno, tako da ga osoba vješta u struci može izvesti;
2. ako se izum odnosi na postupak, treba sadržavati sve njegove bitne karakteristike, tako da je izvodljivost postupka vidljiva u cijelosti, što je potrebno dokazati primjerima izvedbe;
3. ako se izum odnosi na konstrukciju i prikazan je na slici, treba sadržavati podroban opis rješenja konstrukcije s pozivanjem na sliku, a kao dokaz izvodljivosti potrebno je opisati način djelovanja pojedinih bitnih sastojaka i način djelovanja konstrukcije kao cjeline;
4. ako postoji više načina za izvođenje istoga izuma treba sadržavati njihov opis.

Patentni zahtjevi

Članak 6.
(1) Patentni zahtjevi moraju biti sastavljeni tako da definiraju izum isključivo tehničkim karakteristikama izuma.
(2) Broj patentnih zahtjeva mora biti razuman s obzirom na prirodu izuma za koji se zahtijeva zaštita. Ako postoji više patentnih zahtjeva, njihov se redoslijed označava arapskim brojkama.
(3) Patentni zahtjevi, kad god je to moguće sadržavaju:
1. uvodni dio koji započinje nazivom izuma, a zatim one tehničke karakteristike koje u međusobnoj kombinaciji pripadaju prethodnom stanju tehnike, a nužne su za definiranje karakteristika izuma za koje se traži zaštita;
2. drugi karakteristični dio zahtjeva, kojem prethodi izraz »karakteriziran time« ili »naznačen time«, u kojem se navode tehničke karakteristike izuma za koje se u kombinaciji s tehničkim karakteristikama prethodnog stanja tehnike iz točke 1. stavka 3. ovoga članka traži zaštita patentom.
(4) Ako je udovoljeno uvjetu o jedinstvu izuma iz članka 18. Zakona, prijava patenta može sadržavati više nezavisnih zahtjeva iste kategorije (proizvod, postupak, uređaj, primjena) ako predmet prijave izuma nije moguće obuhvatiti jednim zahtjevom.
(5) Uz svaki patentni zahtjev u kojem su navedena bitna obilježja izuma može se postaviti jedan ili više zavisnih patentnih zahtjeva koji se odnose na specifična obilježja izuma.
(6) Zavisni patentni zahtjev sadržava specifična obilježja izuma nekog drugog (zavisnog ili nezavisnog) patentnog zahtjeva i, ako je to moguće, na početku sadržava upućivanje na drugi patentni zahtjev ili druge patentne zahtjeve, nakon čega se navode dodatna obilježja za koje se traži zaštita. Svi zavisni patentni zahtjevi koji se pozivaju na prethodni patentni zahtjev ili na više njih moraju biti grupirani tako da se lako odredi veza međusobno zavisnih zahtjeva i da se njihovo značenje u toj vezi može lako protumačiti.
(7) Patentni zahtjevi, osim kad je to apsolutno potrebno, ne smiju se u pogledu tehničkih karakteristika izuma pozivati na opis ili crteže. Osobito se ne smiju pozivati navodom: »kao što je to opisano u dijelu… opisa« ili »kao što je prikazano na slici… crteža«.
(8) Ako prijava patenta sadržava crteže, poželjno je da iza tehničkih karakteristika navedenih u patentnim zahtjevima slijede pozivne oznake koje se odnose na te karakteristike. Ako su uporabljene, poželjno je da su pozivne oznake stavljene u zagrade. Ako uvođenje pozivnih oznaka ne olakšava razumijevanje patentnog zahtjeva ne treba ih uvoditi. Pozivne oznake ne mogu se tumačiti kao ograničenje zahtjeva.
(9) Jedinstvena izumiteljska zamisao ostvaruje se kad je više izuma tako povezano da između njih postoji tehnička veza koja obuhvaća jednu ili više istih ili odgovarajućih posebnih tehničkih karakteristika. Izraz »posebne tehničke karakteristike« označava one tehničke karakteristike koje određuju doprinos kojim svaki od navedenih izuma, promatran kao cjelina, mijenja postojeće stanje tehnike. Ocjena o tome je li više izuma međusobno povezano tako da čine jedinstvenu izumiteljsku zamisao donosi se bez obzira na to jesu li izumi definirani u odvojenim patentnim zahtjevima ili kao alternative u okviru jednog patentnog zahtjeva.

Crteži

Članak 7.
(1) Upotrebljiva površina na listovima koji sadržavaju crteže ne smije biti veća od 26,2 x 17 cm i listovi ne smiju imati iscrtane okvire oko upotrebljive ili upotrijebljene površine. Najmanje margine jesu:
– gornja strana: 2,5 cm
– lijeva strana: 2,5 cm
– desna strana: 1,5 cm
– donja strana: 1 cm.
(2) Crteži se izrađuju tako da:
1. crte moraju biti ujednačeno debele, crne, dobro uočljive i neizbrisive, a površine između crta ne smiju se bojiti ili tonirati;
2. poprečni presjeci označuju se sjenčanjem koje ne smije ometati uočljivost glavnih crta i pozivnih oznaka;
3. omjer crteža i jasnoća njihove grafičke izvedbe moraju biti takvi da se na fotografskoj reprodukciji s umanjenjem mogu bez teškoća raspoznati sve pojedinosti;
4. sve brojke, slova i pozivne oznake na slikama moraju biti jednostavni i jasni, zagrade, krugovi ili navodnici ne smiju se upotrebljavati u svezi s brojkama i slovima;
5. elementi na slici moraju biti proporcionalni, osim ako su disproporcije nužne za veću jasnoću slika;
6. visina brojki i slova ne smije biti manja od 0,32 cm; za opisivanje crteža upotrebljava se latinična ili, ako je uobičajeno grčka abeceda;
7. jedan list crteža može sadržavati više slika; ako je jedna slika kao cjelina izrađena na dva lista ili na više listova, dijelovi slika na različitim listovima moraju se izraditi tako da se cijela slika može sastaviti bez zaklanjanja odnosno preklapanja pojedinih dijelova slike s različitih listova; slike na jednom listu moraju biti raspoređene jedna ispod druge, međusobno jasno odvojene, ali bez većega slobodnog prostora između sebe; različite slike moraju se označiti redoslijedom arapskim brojkama i neovisno o označivanju listova;
8. pozivne oznake koje nisu spomenute u opisu ne smiju se pojaviti ni u crtežu i obrnuto;
9. iste karakteristike, ako su označene pozivnim oznakama, moraju u cijeloj prijavi biti označene istim oznakama;
10. ako crteži sadržavaju velik broj pozivnih oznaka, preporučuje se priložiti poseban list s popisom svih pozivnih oznaka i karakteristika označenih tim oznakama;
11. crteži ne smiju sadržavati tekstualne dijelove, osim, kad je to nužno; kratke riječi kao što su »voda«, »para«, »otvoreno«, »zatvoreno«, »presjek A-B« ili u blok – dijagramu i dijagramu toka kratke ključne riječi nužne za razumijevanje teksta.
(3) Crteži se izrađuju uporabom sredstava koja omogućuju izradu crteža u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.
Sažetak

Članak 8.

(1) Sažetak sadržava naziv izuma i kratak sadržaj biti izuma koji je prikazan u opisu, patentnim zahtjevima i crtežu. Kratak pregled mora upozoriti na područje tehnike na koje se odnosi izum i mora omogućiti jasno razumijevanje tehničkog problema, rješenja tog problema i osnovni način odnosno načine upotrebe izuma.
Ako je potrebno, u sažetku se može navesti kemijska formula koja, od svih formula sadržanih u prijavi, najbolje karakterizira izum.
(2) Sažetak ne smije sadržavati navode u svezi s proizvoljnim svojstvima i vrijednostima izuma, a ni navode u svezi s teoretskim mogućnostima primjene.
(3) Ako prijava patenta sadržava crtež, podnositelj prijave treba naznačiti sliku ili, iznimno, više slika koje predlaže za objavu uz sažetak. Zavod može odlučiti da objavi drugu sliku ili više drugih slika ako smatra da bolje karakteriziraju izum. Sve glavne karakteristike izuma koje su navedene u sažetku i ilustrirane slikom moraju biti praćene pozivnim oznakama u zagradi.
(4) Sažetak mora biti sastavljen tako da može efikasno poslužiti kao instrument za pretragu u određenom području tehnike, posebno da se na temelju njega ocijeni potreba za uvidom u kompletnu prijavu patenta.
(5) Sažetak sadržava najviše 150 riječi.



Članak 9.
(1) Sastojci prijave patenta moraju biti prikladni za izravno fotografsko umnožavanje, za umnožavanje elektrostatičkim postupkom, za ofsetni tisak i skeniranje u neograničenom broju primjeraka. Listovi ne smiju biti zgužvani ili poderani, ne smiju se presavijati. Može se koristiti samo jedna strana lista.
(2) Listovi su formata A4 papira (29,7 x 21 cm) bijele boje, glatki, bez sjaja, jaki, savitljivi i dugotrajni. Svaki list se koristi tako da su gornja i donja strana lista kraće strane formata (tzv. »visoki format«).
(3) Svaki od sastojaka prijave patenta (zahtjev za priznanje patenta, opis izuma, patentni zahtjevi, crteži i sažetak) mora počinjati na novom listu i biti potpisan od strane podnositelja prijave. Listovi moraju biti međusobno spojeni tako da ih je lako prelistavati, izdvajati i ponovno spajati.
(4) Najmanje dopuštene margine na listovima koji ne sadržavaju crteže iznose:
– gornja strana lista 2 cm
– lijeva strana lista 2,5 cm
– desna strana lista 2 cm
– donja strana lista 2 cm.
Preporučene najveće margine na listovima koji ne sadržavaju crteže iznose:
– gornja strana lista 4 cm
– lijeva strana lista 4 cm
– desna strana lista 3 cm
– donja strana lista 3 cm.
(5) U trenutku podnošenja prijave patenta margine na listovima moraju biti potpuno prazne (čiste).
(6) Svi listovi u prijavi patenta moraju biti numerirani uzlaznim arapskim brojkama koje se stavljaju na sredini gornje strane lista, ali ne na marginu.
(7) Zahtjev za priznanje patenta, opis izuma, patentni zahtjev i sažetak moraju biti čitko tiskani. Iznimno se grafički simboli i oznake te kemijske i matematičke formule, ako je to nužno, mogu upisati ručno. Razmak između redaka teksta mora iznositi 1,5 redak.
(8) Visina velikih slova u tekstu ne može biti manja od 0,21 cm, pri čemu otisak slova na listu mora biti tamne i neizbrisive boje.
(9) Zahtjev za priznanje patenta, opis izuma, patentni zahtjevi i sažetak ne smiju sadržavati crteže. Opis izuma, patentni zahtjevi i sažetak mogu sadržavati kemijske ili matematičke formule, a opis izuma i sažetak – tablice. Patentni zahtjevi i sažetak mogu sadržavati kemijske ili matematičke formule, a opis izuma i sažetak – tablice. Patentni zahtjevi mogu sadržavati tablice samo ako je bit zahtjeva takva da su poželjne tablice. Tablice i kemijske ili matematičke formule mogu biti prikazane u »poprečnom formatu« ako se u »visokom formatu« ne mogu prikazati kako zadovoljava. Listovi na kojima su tablice i kemijske ili matematičke formule prikazane u »poprečnom formatu« postavljaju se tako da zaglavlje tablica ili formula bude na lijevoj strani lista.
(10) Vrijednosti fizičkih veličina obvezatno se iskazuju u jedinicama Međunarodnog sustava jedinica (SI). Za matematičke, kemijske i molekularne formule i atomske mase upotrebljavaju se simboli, a i tehnički izrazi i znakovi koji su prihvaćeni i uobičajeni u dotičnom području tehnike.
(11) Nazivlje, znakovi i simboli moraju se dosljedno upotrebljavati u cijelom tekstu prijave patenta.
(12) Svaki list teksta mora biti s minimalnim brojem pogrešaka i bez dopune, križanja ili ispisivanja između redaka. Odstupanje od ovog pravila dopušteno je ako se time ne ugrožava vjerodostojnost sadržaja i mogućnost kvalitetnog umnožavanja teksta.

Sadržaji koji se ne smiju navoditi u prijavi

Članak 10.
(1) Prijava patenta ne smije sadržavati:
1. navode ili crteže protivne zakonu ili moralu;
2. navode koji omalovažavaju proizvode ili postupke bilo koje treće osobe ili kvalitetu i značenje prijave odnosno patenta te osobe; usporedba s prethodnim stanjem tehnike, sama po sebi, ne smatra se omalovažavanjem;
3. navode koji očito nisu bitni ni potrebni.
(2) Ako prijava patenta sadržava navode ili crteže protivne zakonu ili moralu, Zavod će ih pri objavi izostaviti upozoravajući na mjesto i broj izostavljenih riječi ili crteža.
(3) Ako prijava patenta sadržava navode iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, Zavod ih može izostaviti pri objavi. Zavod će upozoriti na mjesto i broj izostavljenih riječi i na zahtjev dostaviti kopiju izostavljenih dijelova teksta.

Naknadni podnesci
Članak 11.
(1) Naknadni podnesci dostavljaju se Zavodu na jednak način kao i prijava patenta.
(2) Odredbe članaka od 5. do 10. ovoga Pravilnika primjenjuju se i na podneske kojima se zamjenjuju dijelovi koji čine prijavu patenta.
(3) Svi sastavni dijelovi prijave patenta iz članaka od 5. do 9. ovoga Pravilnika, kao i podnesci koji se naknadno dostavljaju, moraju biti potpisani. Ako naknadni podnesak dostavljen Zavodu u pisanom obliku nije vlastoručno potpisan, Zavod će stranci zaključkom naložiti da ga potpiše u primjerenom roku. Ako je u tom roku potpisan, podnesak zadržava datum kad je primljen. U suprotnom, smatra se da nije podnesen.

Pohrana živog biološkog materijala

Članak 12.
(1) Ako izum koji se želi zaštiti patentom uključuje upotrebu ili se odnosi na živi biološki materijal koji nije dostupan javnosti i koji se u prijavi patenta ne može opisati na način koji bi stručnoj osobi omogućio njegovo izvođenje, izum će se smatrati opisanim na dovoljno jasan i potpun način, u smislu članka 20. stavka 4. Zakona, samo ako je udovoljeno ovim uvjetima:
1. ako je uzorak živoga biološkoga materijala pohranjen u ovlaštenoj instituciji u skladu s člankom 20. stavkom 5. Zakona najkasnije na dan podnošenja prijave patenta;
2. ako prijava patenta sadržava sve podatke o pohranjenom živom biološkom materijalu koji su poznati podnositelju prijave;
3. ako se u prijavi patenta navede naziv ovlaštene institucije iz članka 20. stavka 5. Zakona i broj pod kojim je biološki materijal zaveden.
(2) Podaci iz stavka 1. točke 3. ovoga članka mogu se dostaviti naknadno:
1. u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva za priznanje prava prvenstva;
2. do dana podnošenja zahtjeva da se prijava objavi prije, u skladu s člankom 35. stavkom 2. Zakona.

Članak 13.
(1) Pohranjeni uzorak živoga biološkoga materijala učinit će se na zahtjev dostupnim. Dostupnost živoga biološkoga materijala sastoji se u izdavanju njegova uzorka tražitelju. Tražitelj može biti:
1. do prvog objavljivanja patentne prijave, bilo koja osoba koja podnese takav zahtjev a koja je u tu svrhu dobila suglasnost podnositelja prijave, kao i osoba koja takav zahtjev podnese bez suglasnosti podnositelja ako dokaže da se, postupajući protiv njega, podnositelj prijave pozvao na prava iz svoje prijave;
2. između objavljivanja patentne prijave i priznanja patenta, bilo koja osoba koja podnese takav zahtjev;
3. nakon priznanja patenta, bez obzira na to je li patent poništen ili ukinut, bilo koja osoba koja podnese takav zahtjev.
(2) Do ispunjenja tehničkih uvjeta za objavu prijave patenta, podnositelj prijave može podnijeti zahtjev da se dostupnost pohranjenom materijalu dopusti samo izdavanjem uzorka neovisnom stručnjaku što ga je imenovao podnositelj zahtjeva:
1. do objave podatka o priznanju patenta, ili
2. u roku od dvadeset godina od datuma podnošenja, ako je prijava odbijena ili povučena,
(3) Zahtjev iz stavka 1. ovog članka dostavlja se Zavodu na obrascu kojega propisuje ovlaštena institucija u skladu s člankom 20. stavkom 5. Zakona, na kojemu Zavod potvrđuje da je podnesena prijava patenta u kojoj se podnositelj prijave pozvao na pohranu živog biološkog materijala, te da tražitelj ima pravo zahtijevati izdavanje uzorka živog biološkog materijala. Ova se odredba na odgovarajući način primjenjuje i na stavak 2. ovog članka.
(4) Uzorak će se učiniti dostupnim samo onda ako se osoba koja zahtijeva njegovo izdavanje obveže da za vrijeme trajanja patenta neće:
1. taj uzorak ili bilo koji materijal dobiven iz tog uzorka učiniti dostupnim trećim osobama;
2. taj uzorak ili bilo koji materijal dobiven iz tog uzorka upotrebljavati drugačije osim u eksperimentalne ili istraživačke svrhe, izuzev ako se podnositelj prijave ili vlasnik patenta, ovisno o slučaju, izričito odrekao od prava na takvu obvezu tražitelja.
Ova se odredba na odgovarajući način primjenjuje i na stavak 2. točku 2. ovog članka.
(5) Obveza iz stavka 4. točke 2. ovoga članka ne postoji ako se tražitelj koristi izdanim uzorkom pohranjenog živog biološkog materijala na temelju prisilne licencije.

Članak 14.
(1) Ako uzorak živoga biološkoga materijala nije više dostupan kod institucije u kojoj je bio pohranjen, niti je prenesen u neku drugu ovlaštenu instituciju kod koje bi bio dostupan, smatra se da izum nije u prijavi patenta opisan u smislu članka 20. stavka 4. Zakona.
(2) Smatrat će se da nisu nastupile pravne posljedice nedostupnosti pohranjenog živoga biološkoga materijala u skladu s člankom 85. stavkom 1. Zakona, ako je udovoljeno ovim uvjetima:
1. ako pohranitelj u roku od 3 mjeseca od dana kad je dobio obavijest od ovlaštene institucije da je prvobitno pohranjeni živi biološki materijal postao nedostupan, ponovno pohrani uzorak toga živoga biološkoga materijala pod istim uvjetima kao što su oni propisani Budimpeštanskim ugovorom;
2. ako pohranitelj pri ponovnoj pohrani priloži potpisanu izjavu da je ponovno pohranjeni živi biološki materijal jednak onome koji je prvobitno pohranjen;
3. ako Zavod u roku od 4 mjeseca od dana ponovne pohrane primi primjerak potvrde o pohrani uzorka živoga biološkoga materijala, koju izdaje ovlaštena institucija i koja sadržava broj prijave patenta odnosno patenta na koji se pohrana odnosi.
(3) Ako je razlog nedostupnosti živoga biološkoga materijala njegova nevitalnost,
on se mora ponovno pohraniti kod iste ovlaštene institucije kod koje je bio prije toga pohranjen, a ako je neki drugi razlog, živi biološki materijal može se pohraniti i kod neke druge ovlaštene institucije.
(4) Ako ovlaštena institucija kod koje je živi biološki materijal prvobitno pohranjen izgubi status ovlaštene institucije ili prestane djelovati kao ovlaštena institucija za pohranu živoga biološkoga materijala u području konkretne vrste živoga biološkoga materijala, a pohranitelj ne bude u roku od 6 mjeseci obaviješten o nastaloj promjeni, rok od 3 mjeseca iz stavka 2. točke 1. ovoga članka počinje teći od dana objave te promjene u glasilu Zavoda.

Popisi nukleotidnih i/ili aminokiselinskih odsječaka

Članak 15.
Ako prijava patenta sadržava otkrivanje jednog nukleotidnog i/ili aminokiselinskog odsječka ili više njih, opis prijave mora sadržavati popis odsječaka.
Svaki popis odsječaka koji nije sadržan u opisu odnosno nije priložen, prilikom podnošenja prijave patenta neće činiti dio opisa.

III. REGISTAR PRIJAVA PATENATA



Članak 16.
šenja Zavod vodi poseban registar (Registar prijava patenata), u koji se upisuju sljedeći podaci:
1. broj prijave patenta;
2. datum podnošenja prijave patenta;
3. broj i datum prvobitne prijave u slučaju podjele prijave patenta
4. podatak o zatraženom pravu prvenstva: država u kojoj je podnesena prva prijava, datum kad je podnesena i broj koji joj je dodijeljen;
5. podaci o podnositelju prijave, prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
6. podaci o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili podaci o izjavi izumitelja da ne želi biti naveden u prijavi;
7. podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
8. naziv izuma;
9. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
10. podaci o izlaganju na međunarodnoj izložbi u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom 2. Zakona, ako je izum bio izložen;
11. datum objave prijave patenta i broj službenog glasila;
12. podaci o međunarodnoj prijavi propisani člankom 20. stavak 2. ovoga Pravilnika, ako je takva prijava podnesena;
13. podaci o zahtjevu za potpuno ispitivanje uvjeta za priznanje patenta ili podaci o zahtjevu za priznanje patenta na temelju podnesenih rezultata potpunoga ispitivanja prijave patenta, ili podaci o zahtjevu za priznanje konsenzualnog patenta;
14. podaci o uplaćenim godišnjim naknadama troškova za održavanje u vrijednosti prava iz prijave patenta ili podaci o oslobađanju od plaćanja istih;
15. podaci o podnošenju prigovora na konsenzualni patent i uplaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troškova upravnoga postupka;
16. podaci iz zahtjeva za pretvorbu europske prijave patenta u nacionalnu prijavu patenta
17. podaci o načinu okončanja upravnoga postupka odlukom Zavoda;
18. podaci o prestanku prava iz prijave zbog neplaćanja godišnje pristojbe i naknade troškova održavanja
19. podaci o promjenama u vezi s prijavom patenta koje se odnose na:
– podnositelja prijave (naziva, sjedišta, prebivališta, zastupnika i drugo)
– prijenos prava, licencije, zalog, ovrhu, stečaj i drugo
20. podaci o pokrenutom postupku žalbe (datum, podnositelj, vrsta odluke)
21. broj i datum, ako je izdano, rješenja o povratu u prijašnje stanje iz članka 57. Zakona ili rješenja o nastavku postupka iz članka 57.a Zakona;
22. drugi podaci o prijavi ako je potrebno.

Izvadak iz registra prijava

Članak 17.
(1) Registar prijava patenata je javan za prijave patenata koje su objavljene.
(2) Izvadak iz registra izdaje se za prijave patenata koje su objavljene, na zahtjev zainteresiranih osoba uz priložen dokaz o uplati propisane upravne pristojbe i naknade troškova provođenja upravnog postupka. Izvadak iz registra prijava sadržava podatke iz članka 16. Pravilnika, koji vrijede na dan izdavanja izvatka.
(3) Na izvadak iz registra prijava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka od 28. do članka 30. ovoga Pravilnika.

IV. SVJEDODŽBA O PRAVU PRVENSTVA

Sadržaj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe o pravu prvenstva

Članak 18.
Zahtjev za izdavanje svjedodžbe o pravu prvenstva sadržava:
1. izričitu naznaku da se zahtijeva izdavanje svjedodžbe o pravu prvenstva;
2. broj prijave patenta za koju se traži izdavanje svjedodžbe;
3. naznaku o zahtijevanom broju kopija svjedodžbi;
4. podatke o podnositelju zahtjeva;
5. potpis podnositelja zahtjeva;
6. dokaz o uplati upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka za izdavanje svjedodžbe o pravu prvenstva.

Sadržaj svjedodžbe o pravu prvenstva

Članak 19.
Svjedodžba o pravu prvenstva sadržava:
1. podatke o podnositelju prijave patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
2. datum podnošenja prijave patenta;
3. broj prijave patenta;
4. naziv izuma
5. opis izuma istovjetan s opisom u prijavi na utvrđeni datum podnošenja;
6. patentne zahtjeve istovjetne s patentnim zahtjevima u prijavi na utvrđeni datum podnošenja;
7. crteže istovjetne s crtežima u prijavi (ako ih sadržava) na utvrđeni datum podnošenja;
8. naznaku o istovjetnosti podataka u svjedodžbi i u prijavi patenta.

V. OBJAVA PRIJAVE PATENTA

Sadržaj objave prijave patenta

Članak 20.
(1) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se sljedeći podaci o prijavi patenta:
1. broj prijave patenta;
2. datum podnošenja prijave patenta;
3. broj i datum objave prijave patenta.
4. podatak o zatraženom pravu prvenstva: država u kojoj je podnesena prva prijava, datum kad je podnesena i broj koji joj je dodijeljen;
5. broj i datum prvobitne prijave u slučaju podjele prijave patenta;
6. podaci o izlaganju na izložbi;
7. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
8. naziv izuma na hrvatskom i engleskom jeziku;
9. podaci o podnositelju prijave, prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
10. podaci o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili podatak da izumitelj ne želi biti naveden u prijavi;
11. podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
12. sažetak;
13. karakteristični crtež ili crteži na koji se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi, odnosno kemijska formula koja od svih formula navedenih u prijavi najbolje karakterizira izum;
(2) Ako je riječ o prijavi podnesenoj u skladu s člankom 109. stavcima 1. i 2. Zakona, uz podatke iz stavka 1. ovoga članka objavljuju se i sljedeći podaci:
– broj međunarodne prijave,
– datum podnošenja međunarodne prijave,
– broj međunarodne objave,
– datum međunarodne objave.
(3) Podaci iz stavaka 1. i 2. ovoga članka označavaju se Međunarodno dogovorenim brojevima za identifikaciju podataka (u daljnjem tekstu INID – kodovima).

Objava zahtjeva za proširenje europske prijave patenta

Članak 21.
(1) U posebnom dijelu službenog glasila Zavoda objavljuju se sljedeći podaci iz zahtjeva za proširenje europske prijave patenta:
1. podaci o europskoj prijavi patenta: – datum podnošenja i broj europske prijave patenta;
2. podaci o međunarodnoj prijavi patenta propisani člankom 20. stavkom 2. ovog Pravilnika, ako je podnesena;
3. podaci o objavi europske prijave patenta: broj objave prijave, datum objave i jezik na kojem je prijava objavljena;
4. podaci o pravu prvenstva: broj i datum prve prijave i naznaka države u kojoj je podnesena;
5. podaci o podnositelju prijave: prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
6. podaci o izumitelju: prezime, ime i prebivalište, ili podaci o izjavi izumitelja da ne želi biti naveden u prijavi;
7. naziv izuma na engleskom jeziku.
(2) Ako zahtjev za proširenje europske prijave patenta bude povučen, ili ako europska prijava patenta bude konačno odbijena, povučena ili se bude smatrala povučenom prema članku 100. stavku 3. Zakona, Zavod će objaviti takve podatke. Objava će pored navedenih podataka sadržavati i podatke iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Podaci iz stavaka 1. i 2. ovoga članka označavaju se Međunarodno dogovorenim brojevima za identifikaciju podataka (u daljnjem tekstu INID – kodovima).

Objava podatka o pretvorbi europske prijave patenta

Članak 22.
Ako je na zahtjev podnositelja europska prijava patenta pretvorena u nacionalnu prijavu patenta na temelju članka 108.i. Zakona, Zavod podatak o pretvorbi objavljuje u službenom glasilu uz podatke iz članka 20. ovoga Pravilnika, uz podatak o europskoj prijavi patenta iz koje je izvršena pretvorba.

VI. ZAHTJEVI ZA ISPITIVANJE UVJETA ZA PRIZNANJE PATENTA

Sadržaj i forma zahtjeva za ispitivanje uvjeta za priznanje patenta

Članak 23.
Zahtjevi iz članka 36. stavka 1. Zakona podnose se Zavodu u zakonskom roku, u pisanom obliku, uz naznaku broja prijave patenta i podnošenje dokaza o uplaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troška provođenja upravnoga postupka.

Objava zahtjeva za priznanje patenta bez provođenja postupka potpunoga ispitivanja (konsenzualni patent)

Članak 24.
Objava zahtjeva za priznanje konsenzualnog patenta u službenom glasilu Zavoda sadržava sljedeće podatke:
1. broj prijave patenta;
2. datum podnošenja zahtjeva;
3. podaci o podnositelju prijave i/ili zahtjeva, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
4. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
5. broj službenog glasila Zavoda u kojem je objavljena prijava patenta;
6. naziv izuma.
(brisano)

VII. PRIGOVOR NA PRIZNANJE KONSENZUALNOG PATENTA

Sadržaj prigovora na priznanje konsenzualnog patenta

Članak 25.
VIII. REGISTAR PATENATA

Sadržaj registra patenata

Članak 26.
(1) O priznatim patentima i konsenzualnim patentima Zavod vodi poseban registar (Registar patenata).
(2) Registar patenata sadržava sljedeće podatke:
1. broj patenta ili broj konsenzualnog patenta;
2. podatak o vrsti i datum podnošenja zahtjeva temeljem kojega je priznat patent ili konsenzualni patent;
3. broj i datum rješenja o priznanju patenta ili konsenzualnog patenta odnosno datum upisa patenta ili konsenzualnog patenta u registar patenata
4. datum objave priznatog patenta ili konsenzualnog patenta;
5. datum podnošenja prijave patenta
6. datum objave prijave patenta;
7. broj prvobitne prijave ako se radi o izdvojenoj prijavi;
8. podatak o priznatom pravu prvenstva: država u kojoj je podnesena prva prijava, datum kad je podnesena i broj koji joj je dodijeljen;
9. podaci o međunarodnoj prijavi propisani člankom 20. stavak 2. ovoga Pravilnika, ako je takva prijava podnesena;
10. podaci o europskoj prijavi patenta: datum podnošenja i broj europske prijave patenta, broj europskog patenta, broj i datum objave europske prijave patenta ili europskog patenta objave i jezik;
11. podaci o europskoj prijavi patenta ako je riječ o pretvorbi iz članka 108. i Zakona;
12. naziv izuma;
13. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
14. podaci o nositelju patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
15. podaci o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili podatak o izjavi izumitelja da ne želi biti naveden u prijavi patenta;
16. podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
17. podaci o uplaćenim pristojbama za održavanje važenja patenta ili konsenzualnog patenta;
18. podaci o promjenama u vezi patenta koje se odnose na:
– nositelja patenta (naziva, sjedišta, prebivališta, zastupnika i drugo);
– prijenos prava, licencije, zalog, ovrhu, stečaj i drugo (vrijeme trajanja, opseg, vrsta);
19. podaci o postupku povodom prijedloga za proglašavanje patenta ništavim; (datum podnošenja, podnositelj, vrsta i datum odluke);
20. podaci o postupku povodom žalbe (datum podnošenja, podnositelj, vrsta i datum odluke);
21. podaci o zahtjevu za odricanje od patenta;
22. vrsta odluke i datum odluke u povodu prijedloga za ukidanje rješenja o priznanju patenta;
23. broj i datum, ako je izdano, rješenja o povratu u prijašnje stanje iz članka 57. Zakona ili rješenja o nastavku postupka iz članka 57.a Zakona;
24. podaci o prestanku važenja patenta: pravni temelj i datum prestanka te opseg prestanka u slučaju djelomičnog prestanka zbog odricanja, postupka poništaja ili žalbenog postupka;
25. podaci o Svjedodžbi o dodatnoj zaštiti;
26. drugi podaci o patentu, ako je potrebno.

Članak 27.
(1) Zavod će po službenoj dužnosti u Registre iz članaka 16. i 26. ovoga Pravilnika upisati podatke o pokrenutim sudskim sporovima o kojima je Zavod obaviješten, te o odnosnim pravomoćnim odlukama:
1. datum podnošenja tužbe i broj predmeta;
2. vrsta spora;
3. broj i datum odluke kao i podatak o pravomoćnosti.
(2) Ako je tužbom povodom odluke Zavoda pokrenut upravni spor, osim gornjih podataka u registar se upisuje i broj i datum odluke protiv koje je uložena tužba.

Izvadak iz registra prijava patenata i registra patenata

Članak 28.
(1) Registar prijava patenata i registar patenata su javni.
(2) Izvaci iz registara iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na zahtjev zainteresiranih osoba, uz priložen dokaz o uplati propisane upravne pristojbe i naknade troškova provođenja upravnoga postupka.
(3) Izvadak iz registra sadržava podatke iz članka 16. stavka 2. odnosno članka 26. stavka 2. ovoga Pravilnika, koji vrijede na dan njegova izdavanja.
(4) Na poseban zahtjev može se izdati izvadak za određeno vremensko razdoblje ili povijesni izvadak koji sadrži sve upisane podatke od dana upisa patenta do dana izdavanja izvatka.
(5) Izvadak iz stavka 4. ovoga članka sadržava naznaku da se radi o povijesnom izvatku odnosno o izvatku na dan ili za određeno vremensko razdoblje.
(6) Izvadak može sadržavati i ispis samo dijela važećih upisanih podataka i u tom se slučaju na kraju zadnje stranice izvatka stavlja naznaka sljedećeg sadržaja: »Napomena: ostalo izostavljeno«.

Članak 29.
Podaci iz registara ispisuju se na izvatku redoslijedom propisanim člankom 16. stavkom 2. odnosno člankom 26. stavkom 2. ovoga Pravilnika. Ispred svakog podatka na izvatku navodi se redni broj upisa. Podatak koji je prestao važiti označava se na izvatku stavljanjem oznake »23/20» ispred tog podatka, a na kraju zadnje stranice izvatka stavlja se oznaka sljedećeg sadržaja: »Napomena: podaci označeni s »24/20 »prestali su važiti«.

Bilješka o ovjeri izvatka

Članak 30.
(1) Izvadak iz registra se ovjerava uz stavljanje bilješke.
(2) Bilješka o ovjeri izvatka sadržava: izreku o tome da je izvadak istovjetan izvorniku, mjesto i datum izdavanja, broj pod kojim je izvadak izdan, te pečat i potpis ovlaštenog službenika Zavoda.

IX. ISPRAVE

Sadržaj isprave o patentu ili konsenzualnom patentu

Članak 31.
(1) Isprava o patentu ili konsenzualnom patentu sadržava:
1. broj patenta ili konsenzualnog patenta;
2. naziv izuma;
3. podatke o nositelju patenta ili konsenzualnog patenta, ime i prezime za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
4. podatke o izumitelju, prezime i ime;
5. datum izdavanja isprave.
(2) Isprava se dostavlja nositelju patenta uz odgovarajući patentni spis iz članka 34. ovog Pravilnika.

X. OBJAVA PATENTA

Sadržaj objave patenta ili konsenzualnog patenta

Članak 32.
(1) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se sljedeći podaci o priznatom patentu:
1. broj patenta ili konsenzualnog patenta;
2. broj prijave patenta;
3. datum podnošenja prijave patenta;
4. podaci o priznatom pravu prvenstva: broj i datum podnošenja prve prijave, naznaka države, međunarodne ili međuvladine organizacije u kojoj je podnesena prva prijava;
5. datum objave prijave patenta;
6. naziv izuma na hrvatskom i engleskom jeziku;
7. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
8. broj i datum prvobitne prijave u slučaju izdvojene prijave;
9. podaci o nositelju patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
10. podaci o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili podatak da izumitelj ne želi biti naveden;
11. podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
12. prvi patentni zahtjev, s naznakom broja preostalih patentnih zahtjeva;
13. karakteristični crtež ili crteži na koji se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi, odnosno kemijska formula koja od svih formula navedenih u prijavi najbolje karakterizira izum.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka označavaju se INID– kodovima.
(3) U službenom glasilu Zavoda objavljuje se i prestanak važenja patenta ili konsenzualnog patenta, o čemu se objavljuju sljedeći podaci:
1. broj patenta ili konsenzualnog patenta;
2. naziv izuma;
3. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
4. datum prestanka važenja patenta, pravni temelj, te opseg prestanka,
5. datum objave i broj službenog glasila u kojem je objavljen patent ili konsenzualni patent.

Sadržaj objave podataka o europskom patentu

Članak 33.
(1) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se sljedeći podaci o europskom patentu iz članka 103. stavka 5. odnosno članka 108.e stavka 6. Zakona:
1. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
2. broj patenta;
3. broj objave prijevoda europskog patenta i vrsta prevedenog dokumenta;
4. datum objave prijevoda europskog patenta;
5. broj i datum podnošenja zahtjeva za upis u registar europskoga patenta;
6. podaci o međunarodnoj prijavi patenta kako su propisani člankom 20. stavak 2. ovog Pravilnika;
7. podaci o europskoj prijavi patenta: datum podnošenja i broj europske prijave patenta;
8. podaci o objavama Europskog patentnog ureda: broj objave, vrsta i datum objave;
9. podaci o pravu prvenstva: broj i datum prve prijave i naznaka države u kojoj je podnesena;
10. podaci o izumitelju;
11. podaci o nositelju patenta;
12. podaci o zastupniku;
13. naziv izuma na hrvatskom jeziku
14. prvi patentni zahtjev, s naznakom broja preostalih patentnih zahtjeva;
15. karakteristični crtež ili crteži na koji se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi, odnosno kemijska formula koja od svih formula navedenih u prijavi najbolje karakterizira izum.
(2) Ako je kao rezultat prigovora ili zahtjeva za ograničenje podnesenog EPO-u europski patent ostao na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, ili ako nositelj patenta dostavi ispravljeni prijevod patentnog spisa, Zavod će podatak o izmijenjenom prijevodu objaviti u službenom glasilu uz podatke iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Podaci iz stavka 1. ovoga članka označavaju se INID – kodovima.

XI. PATENTNI SPIS

Sadržaj patentnog spisa

Članak 34.
(1) Spis o patentu ili konsenzualnom patentu sadržava:
1. naznaku da se izdaje patentni spis ili spis o konsenzualnom patentu;
2. broj patenta;
3. oznaku MKP-a;
4. datum objave patenta ili konsenzualnog patenta;
5. podatke o nositelju patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
6. podatke o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili naznaku o izjavi izumitelja da ne želi biti naveden;
7. podatke o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
8. naziv izuma;
9. datum podnošenja prijave;
10. podatke o priznatom pravu prvenstva;
11. datum objave prijave patenta;
12. podaci o europskoj prijavi patenta ako je riječ o pretvorbi iz članka 108. i Zakona
13. opis izuma;
14. patentne zahtjeve;
15. crteže, ako postoje, odnosno formule ako je riječ o patentu koji je priznat za izum iz područja kemije.
(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka označavaju se INID – kodovima.

Objava novog patentnog spisa

Članak 35.
(1) Ako je patent održan u vrijednosti u izmijenjenu obliku u skladu sa člankom 81. stavkom 6. Zakona i člankom 90. stavkom 3. Zakona te ako su plaćene odgovarajuće upravne pristojbe i naknade troškova postupka, Zavod objavljuje novi patentni spis što je prije moguće nakon objave u službenom glasilu podatka o odluci donesenoj povodom prijedloga za proglašavanje patenta ništavim ili povodom žalbe.
(2) Odredba iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na odgovarajući način u slučaju djelomičnog odricanja od patenta iz članka 76. Zakona.

XII. UPIS PROMJENA U REGISTRE I ISPRAVAK POGREŠAKA

 Zahtjev za upis promjene u registre

Članak 36.
(1) Postupak za upis promjene u registre koji se vode u Zavodu pokreće se pisanim zahtjevom na popunjenom obrascu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (obrazac P-2) ili na obrascu koji sadržajem i izgledom u cijelosti odgovara tom obrascu.
(2) Zahtjev za upis promjene mora sadržavati:
1. izričitu naznaku da se zahtijeva upis promjene u registar;
2. broj prijave patenta ili broj patenta;
3. podatke o podnositelju zahtjeva (prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu);
4. podatke o podnositelju prijave odnosno nositelju patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
5. potpis podnositelja zahtjeva ili njegovog zastupnika;
6. naznaku o kojoj vrsti promjene je riječ (promjena imena ili adrese odnosno promjena podnositelja prijave ili nositelja patenta).
(3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka dostavlja se:
1. dokaz o pravnoj osnovi promjene za koju se upis u registar traži (ugovor ili javna isprava), ako je došlo do promjene u osobi podnositelja prijave i nositelja patenta;
2. uredna punomoć ako se postupak za upis promjene pokreće preko zastupnika;
3. dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troškova provođenja upravnoga postupka.
(4) Ugovor ili javna isprava kojom se dokazuje pravni temelj promjene za koju se upis u registre iz stavka 1. ovoga članka traži, dostavlja se u izvorniku ili ovjerenoj kopiji, u cijelosti ili u dijelu iz kojeg je jasno vidljivo da je promjena učinjena.
(5) Ugovor ili javna isprava iz prethodnog stavka moraju biti prevedeni na hrvatski jezik.
(6) Ako se upisom promjene u registar mijenjaju podaci o podnositelju prijave ili nositelju patenta koji je strana fizička ili pravna osoba prema članku 3. Zakona, potrebno je dostaviti novu punomoć za zastupanje za novog podnositelja prijave ili nositelja patenta;
(7) Ako predviđeni prostor u pojedinoj rubrici obrasca P-2 nije dovoljan, zahtijevani se podatak, s naznakom rubrike i njenog punog sadržaja, prilaže kao poseban dodatak obrascu P-2.
(8) Presliku popunjenoga P-2 obrasca iz stavka 1. ovoga članka, Zavod dostavlja podnositelju, kao potvrdu primitka zahtjeva i pripadajućih priloga.
(9) Podaci o upisu promjene u registre objavljuju se uz odgovarajuće podatke iz stavka 2. ovoga članka u službenom glasilu Zavoda.
(10) Podaci koji se objavljuju u službenom glasilu Zavoda označavaju se INID – kodovima.
(11) Odredbe iz stavaka od 1. do 10. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način i na svaku promjenu imena ili adrese zastupnika te na svaku promjenu koja se odnosi na adresu za dopisivanje.

Članak 37.
(1) Ako zahtjev za upis promjene nije sastavljen u skladu s člankom 36. ovog Pravilnika, ili ako ugovor ili javna isprava kojim se dokazuje pravna osnova promjene ne sadrže sve zakonom propisane sastojke, ili ako se podaci iz zahtjeva ne slažu s podacima iz registara, Zavod zaključkom nalaže podnositelju da u roku od 60 dana od datuma primitka poziva uredi zahtjev.
(2) Ako podnositelj zahtjeva u roku iz stavka 1. ovog članka ne postupi po pozivu, Zavod će donijeti odgovarajuće rješenje.

Zahtjev za ispravak pogrešaka

Članak 37.a
(1) Postupak za ispravak pogrešaka pokreće se pisanim zahtjevom na popunjenom obrascu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (obrazac P-4) ili na obrascu koji sadržajem i izgledom u cijelosti odgovara tom obrascu.
(2) Zahtjev za ispravak pogreške mora sadržavati:
1. izričitu naznaku da se zahtijeva ispravak pogreške;
2. broj prijave patenta ili broj patenta na koji se zahtjev za ispravak pogreške odnosi;
3. podatke o podnositelju zahtjeva (prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu);
4. naznaku pogreške koja se ispravlja;
5. naznaku ispravnog podatka;
6. podatke o zastupniku ako se zahtjev za ispravak pogreške podnosi putem zastupnika;
7. potpis podnositelja zahtjeva ili njegovog zastupnika.
(3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka dostavlja se:
1. uredna punomoć ako se zahtjev za ispravak pogreške pokreće preko zastupnika;
2. dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troškova provođenja upravnoga postupka kada do pogreške nije došlo propustom Zavoda.
(4) Ako predviđeni prostor u pojedinoj rubrici obrasca P-4 nije dovoljan, zahtijevani se podatak, s naznakom rubrike i njenog punog sadržaja, prilaže kao poseban dodatak obrascu P-4.
(5) Presliku popunjenoga P-4 obrasca iz stavka 1. ovoga članka, Zavod dostavlja podnositelju, kao potvrdu primitka zahtjeva i pripadajućih priloga.
(6) Podaci o ispravljenim pogreškama objavljuju se uz odgovarajuće podatke iz stavka 2. ovoga članka u službenom glasilu Zavoda.
(7) Podaci koji se objavljuju u službenom glasilu Zavoda označavaju se INID – kodovima.

XIII. INFORMACIJSKE USLUGE

Vrste i način pružanja informacijskih usluga

Članak 38.
(1) Zavod u okviru svoje djelatnosti pruža informacijske usluge u skladu s člankom 55. Zakona i za njih naplaćuje naknadu propisanu posebnim propisom.
(2) Informacijske usluge iz stavka 1. ovoga članka u pravilu se odnose na pretraživanje fondova patentnih informacija sadržanih u javno dostupnom dijelu Registra patenata Zavoda kao i u drugim Zavodu dostupnim fondovima patentnih informacija, prema kriterijima zatraženim od naručitelja usluge, a mogu obuhvatiti i druge vrste informacijskih usluga koje su u okviru djelatnosti Zavoda.
(3) Zavod pruža informacijske usluge na temelju prethodno podnesenog zahtjeva u pisanom obliku koji mora sadržavati podatke o naručitelju usluge (naziv odnosno ime, adresu i potpis naručitelja) i specifikaciju tražene usluge.
(4) Nakon obavljene usluge Zavod dostavlja naručitelju informaciju u pisanom obliku neposredno, poštom ili elektroničkim putem.

XIV. ŽALBA



Članak 39.
(1) Postupak povodom žalbe pokreće se podnošenjem žalbe Žalbenom vijeću.
(2) Žalba iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati:
1. izričitu naznaku da se podnosi žalba,
2. podat­ke o podnositelju žalbe, za fizičke osobe prezime, ime i prebivalište, ili tvrtku i sjedište za pravne osobe,
3. klasifikacijsku oznaka rješenja na koje se podnosi žalba,
4. registarski broj prijave patenta ili patenta,
5. navod o tome podnosi li žalbu na rješenje u cijelosti ili na pojedine njegove dijelove, obrazložene razloge zbog kojih se podnosi žalba, s potrebnim dokazima.
(3) Uz žalbu se dostavlja i dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi i troškovima žalbenog postupka ili dokaz na temelju kojeg se traži oslobođenje od plaćanja upravnih pristojbi i troškova vođenja postupka.
(4) Žalba se u dva istovjetna primjerka predaje neposredno ili šalje poštom Zavodu, koji ga posredstvom Tajništva iz članka 91. stavka 5. Zakona, dostavlja Žalbenom vijeću.

XV. POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE

Sadržaj objave podataka o povratu u prijašnje stanje

Članak 40.
(1) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se sljedeći podaci:
1. podaci o podnositelju prijedloga,
2. datum primitka prijedloga za povrat u prijašnje stanje i
3. broj prijave patenta ili patenta.
(2) Nakon rješavanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, u službenom glasilu Zavoda objavljuju se sljedeći podaci:
1. podaci o podnositelju prijedloga,
2. datum donošenja rješenja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje,
3. vrsta rješenja i
4. broj prijave patenta ili patenta.
(3) Odredbe ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju na zahtjeve za nastavak postupka.

XVI. SVJEDODŽBA O DODATNOJ ZAŠTITI

Zahtjev za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i zahtjev za produljenje trajanja svjedodžbe

Članak 41.
Podaci iz članaka 87.c i 87.h Zakona o patentu navode se na obrascu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (obrazac P-3) ili na obrascu koji sadržajem i izgledom u cijelosti odgovara tom obrascu.

Registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi i registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti

Članak 42.
(1) U Registar zahtjeva za izdavanje svjedodžbi o dodatnoj zaštiti (u daljnjem tekstu: svjedodžba) za lijekove namijenjene ljudima i životinjama i za sredstva za zaštitu bilja upisuju se svi podaci o koji se odnose na svjedodžbe, a osobito sljedeći podaci:
1. broj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe;
2. datum podnošenja zahtjeva;
3. naziv proizvoda za kojeg se zahtijeva izdavanje svjedodžbe (kemijsko ili generičko ime);
4. podaci o podnositelju zahtjeva: prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
5. podaci o zastupniku: prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
6. broj i datum podnošenja prijave temeljnog patenta, te naziv izuma;
7. broj i datum odobrenja za stavljanje proizvoda u promet i naziv proizvoda navedenog u odobrenju, kako je propisano člankom 8., stavak 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 469/2009 i člankom 8., stavak 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br.1610/96;
8. podatak o zatraženom produljenju trajanja svjedodžbe
9. drugi podaci ako je potrebno.
(2) U Registar svjedodžbi o dodatnoj zaštiti, uz podatke iz stavka 1 ovog članka, upisuju se sljedeći podaci:
1. broj svjedodžbe;
2. datum donošenja rješenja o izdavanju svjedodžbe;
3. podaci o nositelju svjedodžbe: prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
4. vrijeme trajanja svjedodžbe;
5. podatak o produljenju trajanja svjedodžbe;
6. podaci o uplaćenim godišnjim naknadama troškova za održavanje svjedodžbe;
7. podaci o načinu okončanja upravnoga postupka odlukom Zavoda;
8. podaci o prestanku prava zbog neplaćanja godišnje pristojbe i naknade troškova održavanja;
9. podaci o postupku povodom proglašenja ništavom svjedodžbe (datum podnošenja, podnositelj, vrsta i datum odluke);
10. podaci o postupku povodom žalbe (datum podnošenja, podnositelj, vrsta i datum odluke;
11. podaci o prestanku svjedodžbe: pravni temelj i datum prestanka;
12. drugi podaci ako je potrebno.
(3) U odgovarajući Registar upisuju se podaci o promjenama koje se odnose na:
– podnositelja zahtjeva ili nositelja svjedodžbe (naziva, sjedišta, prebivališta, zastupnika i drugo)
– prijenos prava, licencije, zalog, ovrhu, stečaj i drugo.

Objava podataka iz zahtjeva za izdavanje svjedodžbe

Članak 43.
(1) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se, u skladu sa stavcima 2. članaka 9. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i Uredbe (EZ) br.1610/96, sljedeći podaci iz zahtjeva za izdavanje svjedodžbe:
1. broj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe;
2. datum podnošenja zahtjeva;
3. podaci o podnositelju zahtjeva: prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi
4. broj temeljnog patenta;
5. naziv izuma;
6. naziv proizvoda za kojeg se zahtijeva izdavanje svjedodžbe;
7. podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
8. broj i datum odobrenja za stavljanje proizvoda u promet i naziv proizvoda, odnosno sredstva navedenog u odobrenju;
9. kada je to potrebno, broj i datum te država prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet;
10. podatak o zatraženom produljenju trajanja svjedodžbe
(2) U slučaju objave podataka o odbijanju zahtjeva za izdavanje svjedodžbe, kao i zahtjeva za produljenje trajanja svjedodžbe, uz podatke iz stavka 1. ovog članka objavljuje se i datum donošenja rješenja.

Objava podataka o izdavanju svjedodžbe

Članak 44.
(1) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se, u skladu sa stavkom 1. članka 11. Uredbe (EZ) br. 469/2009 i Uredbe (EZ) br.1610/96, sljedeći podaci o izdavanju svjedodžbe:
1. podaci o nositelju svjedodžbe: prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
2. broj svjedodžbe;
3. broj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe;
4. broj temeljnog patenta;
5. naziv izuma;
6. naziv proizvoda za kojeg se zahtjeva izdavanje svjedodžbe;
7. broj i datum odobrenja za stavljanje proizvoda u promet i naziv proizvoda, odnosno sredstva navedenog u odobrenju;
8. kada je to potrebno, broj i datum te država prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet;
9. trajanje svjedodžbe;
10. podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na objavu podataka o činjenici da je produljenje trajanja svjedodžbe odobreno.
(3) U slučaju objave prestanka svjedodžbe objavljuje se broj svjedodžbe, pravni temelj i datum prestanka svjedodžbe te broj službenog glasila u kojem je svjedodžba objavljena.

XVII. POSTUPAK S MEĐUNARODNIM PRIJAVAMA PATENATA KOJE SU ZAVODU PODNESENE PREMA UGOVORU O SURADNJI NA PODRUČJU PATENATA (PCT)

Međunarodna prijava patenta

Članak 45.
(1) Međunarodna prijava patenta podnosi se Zavodu kao Prijamnom uredu u pisanom obliku u jednom primjerku, neposredno, poštom ili elektroničkim putem na engleskom ili hrvatskom jeziku.
(2) Međunarodna prijava patenta u elektroničkom obliku koja se podnosi Zavodu, podnosi se korištenjem programske podrške osigurane od strane Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo ili Europskog patentnog ureda.
(3) Zavod na svojoj internetskoj stranici objavljuje tehničke preduvjete za ostvarivanje elektroničke komunikacije za podnošenje prijave u skladu sa stavkom 2. ovoga članka. Podnositelj prijave koji želi podnijeti prijavu u skladu sa stavkom 2. ovoga članka obvezan je osigurati tehničke preduvjete potrebne za podnošenje prijava i drugih podataka i priloga elektroničkim putem.
(4) Ako je međunarodna prijava patenta podnesena na hrvatskom jeziku, podnositelj je dužan u roku od mjesec dana od datuma zaprimanja te prijave Zavodu podnijeti prijevod međunarodne prijave patenta na engleski jezik.
(5) Pristojbe propisane Pravilnikom prema Ugovoru o suradnji na području patenata i pristojbe propisane Sporazumom između Europskog patentnog ureda i Međunarodnog ureda Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo uplaćuju se na žiro-račun Državnog proračuna Republike Hrvatske u kunama, obračunate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize.
(6) Zavod prikuplja uplaćene pristojbe iz stavka 5. ovog članka, konvertira ih u valute propisane Pravilnikom prema Ugovoru o suradnji na području patenata i Pravilnikom o pristojbama uz Europsku patentnu konvenciju, te ih prosljeđuje Međunarodnom uredu i Europskoj patentnoj organizaciji u propisanim rokovima.
(7) Troškove konverzije, bankarske provizije te eventualne tečajne razlike nastale u periodu od dana uplate kunskog iznosa pristojbi na žiro-račun Državnog proračuna Republike Hrvatske do dana kad je Zavod obavio prosljeđivanje istih, snosi podnositelj međunarodne prijave patenta.
(8) Europski patentni ured obavlja međunarodno pretraživanje i međunarodno prethodno ispitivanje međunarodnih prijava patenta koje se Zavodu podnose kao Prijamnom uredu.

Članak 46.
(1) Za prijavu patenta koja se podnosi Zavodu kao naznačenom ili izabranom uredu u skladu s člankom 111. stavkom 1. Zakona podnositelj je dužan Zavodu dostaviti:
1. prijevod međunarodne prijave na hrvatski jezik;
2. dokaz o plaćenoj nacionalnoj pristojbi.
(2) Ako su patentni zahtjevi izmijenjeni u (2) (2) Ako su patentni zahtjevi izmijenjeni uskladu s člankom 19. PCT Ugovora potrebno je dostaviti prijevod međunarodne prijave iz stavka 1. točke 1. ovoga članka s izmijenjenim patentnim zahtjevima i prijevod izjave iz članka 19. PCT Ugovora u kojoj su objašnjene učinjene izmjene.
(3) Ako je međunarodna prijava patenta izmijenjena u skladu s člankom 34. PCT Ugovora i izvješće o međunarodnom prethodnom ispitivanju sadržava dodatke s učinjenim izmjenama, prijevod međunarodne prijave iz stavka 1. točke 1. ovoga članka mora biti u skladu s dodacima izvješća o međunarodnom prethodnom ispitivanju.

Članak 47.
Prijave patenta podnesene u skladu s člankom 111. Zakona, objavljuju se u službenom glasilu Zavoda u skladu s člankom 20. ovoga Pravilnika, najkasnije šest mjeseci od datuma podnošenja prijave Zavodu.

XVIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 48.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o patentu (»Narodne novine«, broj 72/2004).

Članak 49.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«, osim članka 39. ovoga Pravilnika koji stupa na snagu 1. lipnja 2008. godine, te članaka 41., 42., 43. i 44. ovoga Pravilnika koji stupaju na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku Uniju, a članak 3. ovoga Pravilnika stupa na snagu danom stupanja na snagu Europske patentne konvencije u Republici Hrvatskoj.

* Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o međunarodnim prijavama patenata (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 10/98).
* NN 145/2012 (na snazi od 27.12.2012.)

Izmjene i dopune obrazaca:

Izmijenjen (NN 3/11):
OBRAZAC P-3 (Zahtjev za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti)
Izmijenjeni (NN 66/11):
OBRAZAC P-1 (Zahtjev za priznanje patenta)
OBRAZAC P-2 (Zahtjev za upis promjene u registre)
OBRAZAC P-3 (Zahtjev za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti)
Dodan (NN 66/11):
OBRAZAC P-4 (Zahtjev za ispravak pogrešaka)
Izmijenjen (NN 85/13):
OBRAZAC P-3 (Zahtjev za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti/zahtjev za produljenje trajanja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti)

Pravilnik o patentu 2004

Na temelju članka 115. Zakona o patentu ("Narodne novine", broj 173/03.), ministar znanosti, obrazovanja i športa, na prijedlog ravnatelja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo donosi

PRAVILNIK O PATENTU

I. UVODNA ODREDBA

Članak 1.
Pravilnikom o patentu (u daljnjem tekstu: Pravilnik) pobliže se uređuju određena pitanja sadržana u Zakonu o patentu (u daljnjem tekstu: Zakon), u svezi s postupcima koji se vode pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod).

II. PRIJAVA PATENTA

Način podnošenja prijave patenta

Članak 2.
1) Prijava patenta podnosi se u pisanom obliku u jednom primjerku, neposredno ili poštom.
2) Uz prijavu patenta podnose se sljedeći prilozi:
1. dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi i troškovima provođenja upravnog postupka, ili dokaz o osnovi na temelju kojeg se traži oslobođenje od plaćanja upravnih pristojbi i troškova vođenja postupka;
2. punomoć za zastupanje ako se prijava podnosi putem zastupnika;
3. izjava o zajedničkom predstavniku u slučaju više podnositelja;
4. izjava izumitelja u slučaju kad ne želi biti naveden u prijavi;
5. prijepis prve prijave ovjeren od nadležnoga tijela ako je zatraženo pravo prvenstva u skladu s člankom 23. Zakona;
6. potvrda o izlaganju na međunarodnoj izložbi u skladu s člankom 9. stavkom 1) točka 2. Zakona, ako je izum bio izložen;
7. dokaz ili podaci o uzorku živoga biološkoga materijala ako je taj nužan za otkrivanje izuma u skladu s člankom 20. stavkom 5) Zakona;
8. popis nukleotidnih i/ili aminokiselinskih odsječaka ako prijava sadržava otkrivanje jednog nukleotidnog i/ili aminokiselinskog odsječka ili više njih.
3) Presliku popunjenoga P-1 obrasca iz članka 3. ovoga Pravilnika Zavod dostavlja podnositelju kao potvrdu primitka navedenih podataka, sastojaka i priloga.

Sadržaj i način sastavljanja prijave patenta

Članak 3.
1) Prijava za priznanje patenta sadržava:
1. izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta;
2. naziv izuma koji jasno i sažeto izražava bit izuma i ne smije sadržavati komercijalne nazive, žigove, imena, šifre, kratice uobičajene za pojedine proizvode i slično;
3. podatke o podnositelju prijave, za fizičke osobe prezime, ime i prebivalište, ili tvrtku i sjedište za pravne osobe, ako postoji više podnositelja naznaku o pisanoj izjavi o zajedničkom predstavniku;
4. podatke o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili naznaku o pisanoj izjavi da ne želi biti naveden u prijavi patenta; ako je izumitelj ujedno i podnositelj prijave, potrebno je navesti naznaku o tome;
5. podatke o zastupniku, prezime, ime i prebivalište, ili tvrtku i sjedište ako je riječ o pravnoj osobi;
6. zahtjev s podacima o pravu prvenstva iz članka 23. Zakona, naznaku države, kojoj je podnesena prva prijava, datum kad je podnesena i broj koji joj je dodijeljen;
7. naznaku o izlaganju izuma na izložbi u skladu s člankom 9. stavkom1) točka 2. Zakona;
8. naznaku o zahtjevu za izdvajanje iz prijave, uz navođenje broja prvobitne prijave;
9. adresu za korespondenciju koja je u pravilu prebivalište podnositelja prijave ili njegova zastupnika, ili zajedničkoga predstavnika ako ima više podnositelja prijave, uz navođenje broja telefona, telefaksa ili e-mail adrese;
10. kontrolni popis:

  • broj stranica opisa izuma,
  • broj patentnih zahtjeva i broj stranica patentnih zahtjeva,
  • broj crteža i broj stranica crteža,
  • sažetak,
  • prilozi uz prijavu;

11. potpis ili pečat podnositelja prijave odnosno potpis ili pečat njegova zastupnika ako ga ima.
2) Podaci iz stavka 1) ovoga članka navode se na obrascu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (obrazac P-1) ili na obrascu koji sadržajem i izgledom u cijelosti odgovara tom obrascu.
3) Ako predviđeni prostor u pojedinoj rubrici obrasca P-1 nije dovoljan, zahtijevani se podatak, s oznakom rubrike i njenog punog sadržaja, prilaže kao poseban dodatak obrascu P-1.
4) Zavod ne provjerava istinitost podataka navedenih u zahtjevu za priznanje patenta.

Opis izuma

Članak 4.
1) Opis izuma sastavlja se na način i po redoslijedu propisanim u ovom članku.
2) U opisu se najprije navodi naziv izuma koji se pojavljuje u zahtjevu i:
1. područje tehnike na koje se izum odnosi (uz naznaku oznake po Međunarodnoj klasifikaciji patenata, ako je podnositelju prijave poznata);
2. tehnički problem za čije se rješenje traži zaštita patentom;
3. stanje tehnike (prikaz i analiza poznatih rješenja definiranoga tehničkoga problema), izloženo u opsegu u kojemu je podnositelju prijave poznato, a nužno je za razumijevanje izuma i ispitivanje prijave, pri čemu je poželjno citiranje patentnih dokumenata i drugih izvora koji se odnose na opisano stanje tehnike;
4. izlaganje biti izuma tako da se tehnički problem i njegovo rješenje mogu razumjeti te navođenje tehničke novosti izuma u odnosu na prethodno stanje tehnike;
5. kratak opis crteža, ako ih ima;
6. detaljan opis najmanje jednog od načina ostvarivanja izuma, uz navođenje primjera izvođenja i s pozivom na crteže, ako postoje;
7. način industrijske ili druge primjene izuma, ako nije očit iz opisa ili same naravi izuma.
3) Poželjno je da svakom od dijelova navedenih u stavku 2) ovoga članka prethodi odgovarajući naslov. Iznimno se može primijeniti drukčiji način i redoslijed sastavljanja opisa ako bi zbog prirode izuma takav način rezultirao boljim razumijevanjem izuma i ekonomičnijim prikazom.
4) Rješenje tehničkog problema obrazloženog u opisu izuma:
1. mora biti određeno bez proizvoljnosti i pretpostavki, sve bitne karakteristike izuma moraju biti predočene jasno i nedvojbeno, tako da ga osoba vješta u struci može izvesti;
2. ako se izum odnosi na postupak, treba sadržavati sve njegove bitne karakteristike, tako da je izvodljivost postupka vidljiva u cijelosti, što je potrebno dokazati primjerima izvedbe;
3. ako se izum odnosi na konstrukciju i prikazan je na slici, treba sadržavati podroban opis rješenja konstrukcije s pozivanjem na sliku, a kao dokaz izvodljivosti potrebno je opisati način djelovanja pojedinih bitnih sastojaka i način djelovanja konstrukcije kao cjeline;
4. ako postoji više načina za izvođenje istoga izuma treba sadržavati njihov opis.

Patentni zahtjevi

Članak 5.
1) Patentni zahtjevi moraju biti sastavljeni tako da definiraju izum isključivo tehničkim karakteristikama izuma.
2) Broj patentnih zahtjeva mora biti razuman s obzirom na prirodu izuma za koji se zahtijeva zaštita. Ako postoji više patentnih zahtjeva, njihov se redoslijed označava arapskim brojkama.
3) Patentni zahtjevi, kad god je to moguće sadržavaju:
1. uvodni dio koji započinje nazivom izuma, a zatim one tehničke karakteristike koje u međusobnoj kombinaciji pripadaju prethodnom stanju tehnike, a nužne su za definiranje karakteristika izuma za koje se traži zaštita;
2. drugi karakteristični dio zahtjeva, kojem prethodi izraz "karakteriziran time" ili "naznačen time", u kojem se navode tehničke karakteristike izuma za koje se u kombinaciji s tehničkim karakteristikama prethodnog stanja tehnike iz točke 1. stavka 3) ovoga članka traži zaštita patentom.
4) Ako je udovoljeno uvjetu o jedinstvu izuma iz članka 18. Zakona, prijava patenta može sadržavati više nezavisnih zahtjeva iste kategorije (proizvod, postupak, uređaj, primjena) ako predmet prijave izuma nije moguće obuhvatiti jednim zahtjevom.
5) Uz svaki patentni zahtjev u kojem su navedena bitna obilježja izuma može se postaviti jedan ili više zavisnih patentnih zahtjeva koji se odnose na specifična obilježja izuma.
6) Zavisni patentni zahtjev sadržava specifična obilježja izuma nekog drugog (zavisnog ili nezavisnog) patentnog zahtjeva i, ako je to moguće, na početku sadržava upućivanje na drugi patentni zahtjev ili druge patentne zahtjeve, nakon čega se navode dodatna obilježja za koje se traži zaštita. Svi zavisni patentni zahtjevi koji se pozivaju na prethodni patentni zahtjev ili na više njih moraju biti grupirani tako da se lako odredi veza međusobno zavisnih zahtjeva i da se njihovo značenje u toj vezi može lako protumačiti.
7) Patentni zahtjevi, osim kad je to apsolutno potrebno, ne smiju se u pogledu
tehničkih karakteristika izuma pozivati na opis ili crteže. Osobito se ne smiju pozivati navodom: "kao što je to opisano u dijelu… opisa" ili "kao što je prikazano na slici… crteža".
8) Ako prijava patenta sadržava crteže, poželjno je da iza tehničkih karakteristika navedenih u patentnim zahtjevima slijede pozivne oznake koje se odnose na te karakteristike. Ako su uporabljene, poželjno je da su pozivne oznake stavljene u zagrade. Ako uvođenje pozivnih oznaka ne olakšava razumijevanje patentnog zahtjeva ne treba ih uvoditi. Pozivne oznake ne mogu se tumačiti kao ograničenje zahtjeva.
9) Jedinstvena izumiteljska zamisao ostvaruje se kad je više izuma tako povezano da između njih postoji tehnička veza koja obuhvaća jednu ili više istih ili odgovarajućih posebnih tehničkih karakteristika. Izraz "posebne tehničke karakteristike" označava one tehničke karakteristike koje određuju doprinos kojim svaki od navedenih izuma, promatran kao cjelina, mijenja postojeće stanje tehnike. Ocjena o tome je li više izuma međusobno povezano tako da čine jedinstvenu izumiteljsku zamisao donosi se bez obzira na to jesu li izumi definirani u odvojenim patentnim zahtjevima ili kao alternative u okviru jednog patentnog zahtjeva.

Crteži

Članak 6.
1) Upotrebljiva površina na listovima koji sadržavaju crteže ne smije biti veća od 26,2 x 17 cm i listovi ne smiju imati iscrtane okvire oko upotrebljive ili upotrijebljene površine. Najmanje margine jesu :

  • gornja strana: 2,5 cm
  • lijeva strana: 2,5 cm
  • desna strana: 1,5 cm
  • donja strana: 1 cm.

2) Crteži se izrađuju tako da:
1. crte moraju biti ujednačeno debele, crne, dobro uočljive i neizbrisive, a površine između crta ne smiju se bojiti ili tonirati;
2. poprečni presjeci označuju se sjenčanjem koje ne smije ometati uočljivost glavnih crta i pozivnih oznaka;
3. omjer crteža i jasnoća njihove grafičke izvedbe moraju biti takvi da se na fotografskoj reprodukciji s umanjenjem mogu bez teškoća raspoznati sve pojedinosti;
4. sve brojke, slova i pozivne oznake na slikama moraju biti jednostavni i jasni, zagrade, krugovi ili navodnici ne smiju se upotrebljavati u svezi s brojkama i slovima;
5. elementi na slici moraju biti proporcionalni, osim ako su disproporcije nužne za veću jasnoću slika;
6. visina brojki i slova ne smije biti manja od 0,32 cm; za opisivanje crteža upotrebljava se latinična ili, ako je uobičajeno grčka abeceda;
7. jedan list crteža može sadržavati više slika; ako je jedna slika kao cjelina izrađena na dva lista ili na više listova, dijelovi slika na različitim listovima moraju se izraditi tako da se cijela slika može sastaviti bez zaklanjanja odnosno preklapanja pojedinih dijelova slike s različitih listova; slike na jednom listu moraju biti raspoređene jedna ispod druge, međusobno jasno odvojene, ali bez većega slobodnog prostora između sebe; različite slike moraju se označiti redoslijedom arapskim brojkama i neovisno o označivanju listova;
8. pozivne oznake koje nisu spomenute u opisu ne smiju se pojaviti ni u crtežu i obrnuto;
9. iste karakteristike, ako su označene pozivnim oznakama, moraju u cijeloj prijavi biti označene istim oznakama;
10. ako crteži sadržavaju velik broj pozivnih oznaka, preporučuje se priložiti poseban list s popisom svih pozivnih oznaka i karakteristika označenih tim oznakama;
11. crteži ne smiju sadržavati tekstualne dijelove, osim, kad je to nužno; kratke riječi kao što su "voda", "para", "otvoreno", "zatvoreno", "presjek A-B" ili u blok - dijagramu i dijagramu toka kratke ključne riječi nužne za razumijevanje teksta.
3) Crteži se izrađuju uporabom sredstava koja omogućuju izradu crteža u skladu sa stavkom 2) ovoga članka.

Sažetak

Članak 7.
1) Sažetak sadržava naziv izuma i kratak sadržaj biti izuma koji je prikazan u opisu, patentnim zahtjevima i crtežu. Kratak pregled mora upozoriti na područje tehnike na koje se odnosi izum i mora omogućiti jasno razumijevanje tehničkog problema, rješenja tog problema i osnovni način odnosno načine upotrebe izuma.
Ako je potrebno, u sažetku se može navesti kemijska formula koja, od svih formula sadržanih u prijavi, najbolje karakterizira izum.
2) Sažetak ne smije sadržavati navode u svezi s proizvoljnim svojstvima i vrijednostima izuma, a ni navode u svezi s teoretskim mogućnostima primjene.
3) Ako prijava patenta sadržava crtež, podnositelj prijave treba naznačiti sliku ili, iznimno, više slika koje predlaže za objavu uz sažetak. Zavod može odlučiti da objavi drugu sliku ili više drugih slika ako smatra da bolje karakteriziraju izum. Sve glavne karakteristike izuma koje su navedene u sažetku i ilustrirane slikom moraju biti praćene pozivnim oznakama u zagradi.
4) Sažetak mora biti sastavljen tako da može efikasno poslužiti kao instrument za pretragu u određenom području tehnike, posebno da se na temelju njega ocijeni potreba za uvidom u kompletnu prijavu patenta.
5) Sažetak sadržava najviše 150 riječi.

Uvjeti za izradu pojedinih dijelova prijave patenta

Članak 8.
1) Sastojci prijave patenta moraju biti prikladni za izravno fotografsko umnožavanje, za umnožavanje elektrostatičkim postupkom, za ofsetni tisak i skeniranje u neograničenom broju primjeraka. Listovi ne smiju biti zgužvani ili poderani, ne smiju se presavijati. Može se koristiti samo jedna strana lista.
2) Listovi su formata A4 papira (29,7 x 21 cm) bijele boje, glatki, bez sjaja, jaki, savitljivi i dugotrajni. Svaki list se koristi tako da su gornja i donja strana lista kraće strane formata (tzv. "visoki format").
3) Svaki od sastojaka prijave patenta (zahtjev za priznanje patenta, opis izuma, patentni zahtjevi, crteži i sažetak) mora počinjati na novom listu i biti potpisan od strane podnositelja prijave. Listovi moraju biti međusobno spojeni tako da ih je lako prelistavati, izdvajati i ponovno spajati.
4) Najmanje dopuštene margine na listovima koji ne sadržavaju crteže iznose:

  • gornja strana lista 2 cm
  • lijeva strana lista 2,5 cm
  • desna strana lista 2 cm
  • donja strana lista 2 cm.

Preporučene najveće margine na listovima koji ne sadržavaju crteže iznose:

  • gornja strana lista 4 cm
  • lijeva strana lista 4 cm
  • desna strana lista 3 cm
  • donja strana lista 3 cm.

5) U trenutku podnošenja prijave patenta margine na listovima moraju biti potpuno prazne (čiste).
6) Svi listovi u prijavi patenta moraju biti numerirani uzlaznim arapskim brojkama koje se stavljaju na sredini gornje strane lista, ali ne na marginu.
7) Zahtjev za priznanje patenta, opis izuma, patentni zahtjev i sažetak moraju biti čitko tiskani. Iznimno se grafički simboli i oznake te kemijske i matematičke formule, ako je to nužno, mogu upisati ručno. Razmak između redaka teksta mora iznositi 1,5 redak.
8) Visina velikih slova u tekstu ne može biti manja od 0,21 cm, pri čemu otisak slova na listu mora biti tamne i neizbrisive boje.
9) Zahtjev za priznanje patenta, opis izuma, patentni zahtjevi i sažetak ne smiju sadržavati crteže. Opis izuma, patentni zahtjevi i sažetak mogu sadržavati kemijske ili matematičke formule, a opis izuma i sažetak - tablice. Patentni zahtjevi i sažetak mogu sadržavati kemijske ili matematičke formule, a opis izuma i sažetak - tablice. Patentni zahtjevi mogu sadržavati tablice samo ako je bit zahtjeva takva da su poželjne tablice. Tablice i kemijske ili matematičke formule mogu biti prikazane u "poprečnom formatu" ako se u "visokom formatu" ne mogu prikazati kako zadovoljava. Listovi na kojima su tablice i kemijske ili matematičke formule prikazane u "poprečnom formatu" postavljaju se tako da zaglavlje tablica ili formula bude na lijevoj strani lista.
10) Vrijednosti fizičkih veličina obvezatno se iskazuju u jedinicama Međunarodnog sustava jedinica (SI). Za matematičke, kemijske i molekularne formule i atomske mase upotrebljavaju se simboli, a i tehnički izrazi i znakovi koji su prihvaćeni i uobičajeni u dotičnom području tehnike.
11) Nazivlje, znakovi i simboli moraju se dosljedno upotrebljavati u cijelom tekstu prijave patenta.
12) Svaki list teksta mora biti s minimalnim brojem pogrešaka i bez dopune, križanja ili ispisivanja između redaka. Odstupanje od ovog pravila dopušteno je ako se time ne ugrožava vjerodostojnost sadržaja i mogućnost kvalitetnog umnožavanja teksta.

Sadržaji koji se ne smiju navoditi u prijavi

Članak 9.
1) Prijava patenta ne smije sadržavati:
1. navode ili crteže protivne zakonu ili moralu;
2. navode koji omalovažavaju proizvode ili postupke bilo koje treće osobe ili kvalitetu i značenje prijave odnosno patenta te osobe; usporedba s prethodnim stanjem tehnike, sama po sebi, ne smatra se omalovažavanjem;
3. navode koji očito nisu bitni ni potrebni.
2) Ako prijava patenta sadržava navode ili crteže protivne zakonu ili moralu, Zavod će ih pri objavi izostaviti upozoravajući na mjesto i broj izostavljenih riječi ili crteža.
3) Ako prijava patenta sadržava navode iz stavka 1) točke 2. ovoga članka, Zavod ih može izostaviti pri objavi. Zavod će upozoriti na mjesto i broj izostavljenih riječi i na zahtjev dostaviti kopiju izostavljenih dijelova teksta.

Naknadni podnesci

Članak 10.
1) Odredbe članaka 4., 5., 6., 7., 8. i 9. ovoga Pravilnika primjenjuju se i na naknadne podneske kojima se zamjenjuju bitni sastojci prijave patenta. Ti se podnesci dostavljaju Zavodu na jednak način kao i prijava patenta.
2) Svi bitni sastojci prijave patenta i podnesci koji se naknadno dostavljaju, moraju biti potpisani. Ako podnesak nije potpisan, Zavod će pozvati zainteresiranu stranku da ga potpiše u primjerenom roku, računajući od dana primitka poziva. Ako je u tom roku potpisan, podnesak zadržava datum kad je primljen. U suprotnom, smatra se da nije podnesen.
3) Naknadno podneseni dokumenti koji se priopćuju trećim osobama ili koji su u vezi s dvije ili više prijava patenata moraju se podnijeti u broju koji odgovara broju osoba kojima se priopćuju odnosno broju prijava na koje se odnose. Ako zainteresirana stranka, unatoč zahtjevu Zavoda, ne dostavi potreban broj primjeraka dokumenata, primjerci koji nedostaju osigurat će se na teret troškova zainteresirane stranke.

Pohrana živog biološkog materijala

Članak 11.
1) Ako izum koji se želi zaštiti patentom uključuje upotrebu ili se odnosi na živi biološki materijal koji nije dostupan javnosti i koji se u prijavi patenta ne može opisati na način koji bi stručnoj osobi omogućio njegovo izvođenje, izum će se smatrati opisanim na dovoljno jasan i potpun način, u smislu članka 20. stavka 4) Zakona, samo ako je udovoljeno ovim uvjetima:
1. ako je uzorak živoga biološkoga materijala pohranjen u ovlaštenoj instituciji u skladu s člankom 20. stavkom 5) Zakona najkasnije na dan podnošenja prijave patenta;
2. ako prijava patenta sadržava sve podatke o pohranjenom živom biološkom materijalu koji su poznati podnositelju prijave;
3. ako se u prijavi patenta navede naziv ovlaštene institucije iz članka 20. stavka 5) Zakona i broj pod kojim je biološki materijal zaveden.
2) Podaci iz stavka 1) točke 3. ovoga članka mogu se dostaviti naknadno:
1. u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva za priznanje prava prvenstva;
2. do dana podnošenja zahtjeva da se prijava objavi prije, u skladu s člankom 35. stavkom 2) Zakona.

Članak 12.
Pohranjeni uzorak živoga biološkoga materijala učinit će se na zahtjev dostupnim. Dostupnost živoga biološkoga materijala sastoji se u izdavanju njegova uzorka tražitelju. Tražitelj može biti:

  • između objavljivanja patentne prijave i priznanja patenta bilo koja osoba koja podnese takav zahtjev, izuzev ako podnositelj prijave tako zahtijeva, samo neovisni stručnjak;
  • nakon priznanja patenta, i unatoč ukidanju ili poništaju patenta, bilo tko to zatraži.

2) Zahtjev za izdavanje uzorka živog biološkog materijala dostavlja se Zavodu na obrascu kojega propisuje ovlaštena institucija u skladu s člankom 20. stavkom 5) Zakona, na kojemu Zavod potvrđuje da je podnesena prijava patenta u kojoj se podnositelj prijave pozvao na pohranu živog biološkog materijala, te da tražitelj ima pravo zahtijevati izdavanje uzorka živog biološkog materijala.
3) Uzorak će se učiniti dostupnim samo onda ako se osoba koja zahtijeva njegovo izdavanje obveže da za vrijeme trajanja patenta neće:
1. taj uzorak ili bilo koji materijal dobiven iz tog uzorka učiniti dostupnim trećim osobama;
2. taj uzorak ili bilo koji materijal dobiven iz tog uzorka upotrebljavati drugačije osim u eksperimentalne ili istraživačke svrhe, izuzev ako se podnositelj prijave ili vlasnik patenta, ovisno o slučaju, izričito odrekao od prava na takvu obvezu tražitelja.
4) Na zahtjev podnositelja prijave dostupnost pohranjenom materijalu u slučaju kada je prijava odbijena ili povučena, treba se ograničiti neovisnom stručnjaku na 20 godina od dana podnošenja prijave patenta. U tom slučaju primijenit će se na odgovarajući način odredbe iz stavka 3) ovoga članka.
5) Zahtjevi podnositelja prijave iz stavaka 1) i 3) ovoga članka mogu se podnijeti samo do datuma za koji se smatra da su ispunjeni tehnički uvjeti za objavu prijave patenta.
6) Obveza iz stavka 3) točka 2. ovoga članka ne postoji ako se tražitelj koristi izdanim uzorkom pohranjenog živog biološkog materijala na temelju prisilne licencije.
Članak 13.
1) Ako uzorak živoga biološkoga materijala nije više dostupan kod institucije u kojoj je bio pohranjen, niti je prenesen u neku drugu ovlaštenu instituciju kod koje bi bio dostupan, smatra se da izum nije u prijavi patenta opisan u smislu članka 20. stavka 4) Zakona.
2) Smatrat će se da nisu nastupile pravne posljedice nedostupnosti pohranjenog živoga biološkoga materijala u skladu s člankom 85. stavkom 1) Zakona, ako je udovoljeno ovim uvjetima:
1. ako pohranitelj u roku od 3 mjeseca od dana kad je dobio obavijest od ovlaštene institucije da je prvobitno pohranjeni živi biološki materijal postao nedostupan, ponovno pohrani uzorak toga živoga biološkoga materijala pod istim uvjetima kao što su oni propisani Budimpeštanskim ugovorom;
2. ako pohranitelj pri ponovnoj pohrani priloži potpisanu izjavu da je ponovno pohranjeni živi biološki materijal jednak onome koji je prvobitno pohranjen;
3. ako Zavod u roku od 4 mjeseca od dana ponovne pohrane primi primjerak potvrde o pohrani uzorka živoga biološkoga materijala, koju izdaje ovlaštena institucija i koja sadržava broj prijave patenta odnosno patenta na koji se pohrana odnosi.
3) Ako je razlog nedostupnosti živoga biološkoga materijala njegova nevitalnost,
on se mora ponovno pohraniti kod iste ovlaštene institucije kod koje je bio prije toga pohranjen, a ako je neki drugi razlog, živi biološki materijal može se pohraniti i kod neke druge ovlaštene institucije.
4) Ako ovlaštena institucija kod koje je živi biološki materijal prvobitno pohranjen izgubi status ovlaštene institucije ili prestane djelovati kao ovlaštena institucija za pohranu živoga biološkoga materijala u području konkretne vrste živoga biološkoga materijala, a pohranitelj ne bude u roku od 6 mjeseci obaviješten o nastaloj promjeni, rok od 3 mjeseca iz stavka 2) točke 1. ovoga članka počinje teći od dana objave te promjene u glasilu Zavoda.

Popisi nukleotidnih i/ili aminokiselinskih odsječaka

Članak 14.
Ako prijava patenta sadržava otkrivanje jednog nukleotidnog i/ili aminokiselinskog odsječka ili više njih, opis prijave mora sadržavati popis odsječaka.
Svaki popis odsječaka koji nije sadržan u opisu odnosno nije priložen, prilikom podnošenja prijave patenta neće činiti dio opisa.

III. REGISTAR PRIJAVA PATENATA

Sadržaj registra prijava patenata

Članak 15.
O prijavama patenata kojima je zaključkom utvrđen datum podnošenja Zavod vodi poseban registar (Registar prijava patenata), u koji se upisuju sljedeći podaci:

  • broj prijave patenta;
  • datum podnošenja prijave patenta;
  • broj i datum prvobitne prijave u slučaju podjele prijave patenta
  • podatak o zatraženom pravu prvenstva;
  • podaci o podnositelju prijave, prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
  • podaci o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili podaci o izjavi izumitelja da ne želi biti naveden u prijavi;
  • podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište, ako je riječ o fizičkoj osobi, ili tvrtka i sjedište, ako je riječ o pravnoj osobi;
  • naziv izuma;
  • klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
  • datum objave prijave patenta;
  • podaci o međunarodnoj prijavi propisani člankom 19. stavak 2. ovoga Pravilnika, ako je takva prijava podnesena;
  • podaci o zahtjevu za potpuno ispitivanje uvjeta za priznanje patenta, ili podaci o zahtjevu za priznanje patenta na temelju podnesenih rezultata potpunoga ispitivanja prijave patenta, ili podaci o zahtjevu za priznanje konsenzualnog patenta;
  • podaci o uplaćenim upravnim pristojbama i naknadi troškova upravnoga postupka ili podaci o oslobađanju od plaćanja istih;
  • podaci o podnošenju prigovora na konsenzualni patent i uplaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troškova upravnoga postupka;
  • podaci o načinu okončanja upravnoga postupka odlukom Zavoda;
  • podaci o promjenama u svezi s prijavama patenata.

Izvadak iz registra prijava

Članak 16.
1) Registar prijava patenata je javan za prijave patenata koje su objavljene.
Izvadak iz registra izdaje se za prijave patenata koje su objavljene, na zahtjev zainteresiranih osoba uz priložen dokaz o uplati propisane upravne pristojbe i naknade troškova provođenja upravnog postupka. Izvadak iz registra prijava sadržava podatke iz članka 15. Pravilnika, koji vrijede na dan izdavanja izvatka.
3) Na izvadak iz registra prijava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka od 25. do članka 27. ovoga Pravilnika.

IV. SVJEDODŽBA O PRAVU PRVENSTVA

Sadržaj zahtjeva za izdavanje svjedodžbe o pravu prvenstva

Članak 17.
Zahtjev za izdavanje svjedodžbe o pravu prvenstva sadržava:
1. izričitu naznaku da se zahtijeva izdavanje svjedodžbe o pravu prvenstva;
2. broj prijave patenta za koju se traži izdavanje svjedodžbe;
3. naznaku o zahtijevanom broju kopija svjedodžbi;
4. podatke o podnositelju zahtjeva;
5. potpis podnositelja zahtjeva;
6. dokaz o uplati upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka za izdavanje svjedodžbe o pravu prvenstva.

Sadržaj svjedodžbe o pravu prvenstva

Članak 18.

Svjedodžba o pravu prvenstva sadržava:

  • podatke o podnositelju prijave patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
  • datum podnošenja prijave patenta;
  • broj prijave patenta;
  • naziv izuma
  • opis izuma istovjetan s opisom u prijavi;
  • patentne zahtjeve istovjetne s patentnim zahtjevima u prijavi;
  • crteže istovjetne s crtežima u prijavi (ako ih sadržava);
  • naznaku o istovjetnosti podataka u svjedodžbi i u prijavi patenta.

V. OBJAVA PRIJAVE PATENTA

Sadržaj objave prijave patenta

Članak 19.
1) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se sljedeći podaci o prijavi patenta:
1. broj prijave patenta;
2. datum podnošenja prijave patenta;
3. podaci o zahtijevanom pravu prvenstva, broj i datum podnošenja prve prijave, naznaka države kojoj je prva prijava podnesena;
4. podaci o izlaganju na izložbi;
5. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
6. naziv izuma;
7. podaci o podnositelju prijave patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
8. podaci o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili podaci o izjavi izumitelja da ne želi biti naveden u prijavi;
9. broj i datum prvobitne prijave u slučaju podjele prijave patenta;
10. sažetak;
11. karakteristični crtež ili crteži na koji se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi, odnosno kemijska formula koja od svih formula navedenih u prijavi najbolje karakterizira izum;
12. podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili
tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
13. datum objave prijave patenta.
2) Ako je riječ o prijavi podnesenoj u skladu s člankom 109. stavcima 1) i 2) Zakona, uz podatke iz stavka 1) ovoga članka objavljuju se i sljedeći podaci:
- broj međunarodne prijave,
- datum podnošenja međunarodne prijave,
- broj međunarodne objave,
- datum međunarodne objave.
3) Podaci iz stavaka 1) i 2) ovoga članka označavaju se Međunarodno dogovorenim brojevima za identifikaciju podataka (u daljnjem tekstu INID - kodovima).

Objava zahtjeva za proširenje europske prijave patenta

Članak 20.
1) U posebnom dijelu službenog glasila Zavoda objavljuju se sljedeći podaci iz zahtjeva za proširenje europske prijave patenta :

  • klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
  • podaci o europskoj prijavi patenta: – datum podnošenja i broj europske prijave patenta;
  • podaci o međunarodnoj prijavi patenta: broj međunarodne prijave i datum podnošenja međunarodne prijave;
  • podaci o objavi europske prijave patenta: broj objave prijave, datum objave i broj izdanja glasila u kojem je prijava objavljena i jezik na kojem je prijava objavljena;
  • podaci o objavi međunarodne prijave: broj i datum međunarodne objave i jezik na kojem je objavljena;
  • podaci o pravu prvenstva: broj i datum prve prijave i naznaka države u kojoj je podnesena;
  • podaci o podnositelju prijavite;
  • podaci o izumitelju;
  • naziv izuma na engleskom jeziku.

2) Ako zahtjev za proširenje europske prijave patenta bude povučen, ili ako europska prijava patenta bude konačno odbijena, povučena ili se bude smatrala povučenom prema članku 100. stavak 3) Zakona, Zavod će objaviti takve podatke. Objava će pored navedenih podataka sadržavati i podatke iz stavka 1) ovoga članka.
3) Podaci iz stavaka 1) i 2) ovoga članka označavaju se Međunarodno dogovorenim brojevima za identifikaciju podataka (u daljnjem tekstu INID - kodovima).

VI. ZAHTJEVI ZA ISPITIVANJE UVJETA ZA PRIZNANJE PATENTA

Sadržaj i forma zahtjeva za ispitivanje uvjeta za priznanje patenta

Članak 21.
(1) Zahtjevi iz članka 36. stavka 1) Zakona podnose se Zavodu u zakonskom roku, u pisanom obliku, uz naznaku broja prijave patenta i podnošenje dokaza o uplaćenoj
upravnoj pristojbi i naknadi troška provođenja upravnoga postupka.
(2) Podnositelj zahtjeva iz članka 36. stavak 1) točka 2. Zakona, dužan je Zavodu dostaviti:

  • izviještaj o pretraživanju stanja tehnike i njegov prijevod na hrvatski jezik;
  • izviještaj o potpunom ispitivanju i njegov prijevod na hrvatski jezik;
  • patentni spis s prevedenim patentnim zahtjevima;

Objava zahtjeva za priznanje patenta bez provođenja postupka potpunoga ispitivanja (konsenzualni patent)

Članak 22.
1) Objava zahtjeva za priznanje konsenzualnog patenta u službenom glasilu Zavoda sadržava sljedeće podatke:
1. broj prijave konsenzualnog patenta;
2. datum podnošenja zahtjeva;
3. podaci o podnositelju zahtjeva, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu,
ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
4. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
5. broj službenog glasila Zavoda u kojem je objavljena prijava patenta;
6. naziv izuma.
2) Zahtjevu iz stavka 1) ovoga članka prilažu se dokazi o uplaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troškova upravnoga postupka.

VII. PRIGOVOR NA PRIZNANJE KONSENZUALNOG PATENTA

Sadržaj prigovora na priznanje konsenzualnog patenta

Članak 23.
1) Prigovor na priznanje konsenzualnog patenta mora sadržavati:
1. izričitu naznaku o prigovoru na priznanje konsenzualnog patenta;
2. podatke o podnositelju prigovora, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
3. broj prijave konsenzualnog patenta;
4. podatke o podnositelju zahtjeva za priznanje konsenzualnog patenta;
5. naziv izuma;
6. podatke o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu, ako se prigovor podnosi putem zastupnika, te urednu punomoć;
7. potpis podnositelja prigovora;
8. dokaz o uplati upravne pristojbe i naknade troškova provođenja upravnoga postupka.
2) Uz podatke iz stavka 1) ovoga članka potrebno je navesti razloge zbog kojih se podnosi prigovor.

VIII. REGISTAR PATENATA

Sadržaj registra patenata

Članak 24.
1) O priznatim patentima i konsenzualnim patentima Zavod vodi poseban registar (Registar patenata).
2) Registar patenata sadržava sljedeće podatke:

  • broj patenta ili broj konsenzualnog patenta;
  • podatak o vrsti zahtjeva temeljem kojega je priznat patent ili konsenzualni patent;
  • naziv izuma;
  • podaci o nositelju patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
  • podaci o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili podatak o izjavi izumitelja da ne želi biti naveden u prijavi patenta;
  • podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
  • datum podnošenja prijave patenta;
  • broj prvobitne prijave ako se radi o izdvojenoj prijavi;
  • podaci o međunarodnoj prijavi propisani člankom 19. stavak 2. ovoga Pravilnika, ako je takva prijava podnesena;
  • podaci o europskoj prijavi patenta: datum podnošenja i broj europske prijave patenta;
  • podaci o objavi europske prijave patenta: broj objave prijave, datum objave i jezik na kojem je prijava objavljena;
  • broj i datum rješenja o priznanju patenta ili konsenzualnog patenta;
  • podaci o priznatom pravu prvenstva;
  • datum objave prijave patenta;
  • datum upisa patenta ili konsenzualnog patenta u registar patenata;
  • datum objave priznatog patenta ili konsenzualnog patenta;
  • klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
  • podatak o prijenosu prava i licenciji;
  • promjene koje se odnose na nositelja patenta;
  • vrsta odluke i datum odluke u povodu:
    • prijedloga za proglašenje ništavim rješenja o priznanju patenta,
    • prijedloga za ukidanje rješenja o priznanju patenta;
  • podaci o uplaćenim pristojbama za održavanje važenja patenta ili konsenzualnog patenta;
  • podaci o prestanku važenja patenta: pravni temelj i datum prestanka;
  • drugi podaci koji su prestali važiti;
  • podaci o Svjedodžbi o dodatnoj zaštiti.

Izvadak iz registra patenata

Članak 25.
1) Registar patenata je javan.
2) Izvaci iz registra izdaju se na zahtjev zainteresiranih osoba, uz priložen dokaz o uplati propisane upravne pristojbe i naknade troškova provođenja upravnoga postupka.
3) Izvadak iz registra patenata sadržava podatke iz članka 24. stavka 2) ovoga Pravilnika, upisane u registar koji vrijede na dan izdavanja.
4) Na poseban zahtjev može se izdati izvadak za određeno vremensko razdoblje ili povijesni izvadak koji sadrži sve upisane podatke od dana upisa patenta do dana izdavanja izvatka.
5) Izvadak iz stavka 4) ovoga članka sadržava naznaku da se radi o povijesnom izvatku odnosno o izvatku na dan ili za određeno vremensko razdoblje.
6) Izvadak može sadržavati i ispis samo dijela važećih upisanih podataka i u tom se slučaju na kraju zadnje stranice izvatka stavlja naznaka sljedećeg sadržaja: «Napomena: ostalo izostavljeno».

Članak 26.
Podaci iz registra ispisuje se na izvatku redoslijedom propisanim čl. 24. ovoga Pravilnika. Ispred svakog podatka na izvatku navodi se redni broj upisa. Podatak koji je prestao važiti označava se na izvatku stavljanjem oznake «23/20» ispred tog podatka, a na kraju zadnje stranice izvatka stavlja se oznaka slijedećeg sadržaja: «Napomena: podaci označeni s «24/20» prestali su važiti».

Bilješka o ovjeri izvatka

Članak 27.
(1)Izvadak iz registra se ovjerava uz stavljanje bilješke.
(2)Bilješka o ovjeri izvatka sadržava: izreku o tome da je izvadak istovjetan izvorniku, mjesto i datum izdavanja, broj pod kojim je izvadak izdan, te pečat i potpis ovlaštenog službenika Zavoda.

IX. ISPRAVE

Sadržaj isprave o patentu ili konsenzualnom patentu

Članak 28.
Isprava o patentu ili konsenzualnom patentu sadržava:
1. broj patenta ili konsenzualnog patenta;
2. naziv izuma;
3. podatke o nositelju patenta ili konsenzualnog patenta, ime i prezime za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
4. podatke o izumitelju, prezime i ime;
5. datum priznatog prava prvenstva;
6. datum upisa patenta ili konsenzualnog patenta u registar patenata;
7. datum objave patenta ili konsenzualnog patenta;
8. datum izdavanja isprave.

X. OBJAVA PATENTA

Sadržaj objave patenta ili konsenzualnog patenta

Članak 29.
1) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se sljedeći podaci iz rješenja o priznanju:
1. broj patenta ili konsenzualnog patenta;
2. datum podnošenja prijave patenta;
3. podaci o priznatom pravu prvenstva: broj i datum podnošenja prve prijave, naznaka države, međunarodne ili međuvladine organizacije u kojoj je podnesena prva prijava;
4. datum objave prijave patenta;
5. naziv izuma;
6. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
7. broj i datum prvobitne prijave u slučaju izdvojene prijave;
8. podaci o nositelju patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
9. podaci o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili podatak o izjavi izumitelja da ne želi biti naveden;
10. podaci o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtka i sjedište za pravnu osobu;
11. prvi patentni zahtjev, s naznakom broja preostalih patentnih zahtjeva;
12. karakteristični crtež ili crteži na koji se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi, odnosno kemijska formula koja od svih formula navedenih u prijavi najbolje karakterizira izum.
2) Podaci iz stavka 1) ovoga članka označavaju se INID- kodovima.
3) U službenom glasilu Zavoda objavljuje se i prestanak važenja patenta ili konsenzualnog patenta, o čemu se objavljuju sljedeći podaci:
1. broj patenta ili konsenzualnog patenta;
2. naziv patenta ili konsenzualnog patenta;
3. datum prestanka važenja;
4. klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
5. broj službenog glasila u kojem je objavljen patent ili konsenzualni patent.

Sadržaj objave podataka o proširenom europskom patentu

Članak 30.
1) U službenom glasilu Zavoda objavljuju se sljedeći podaci o proširenom europskom patentu:

  • klasifikacijska oznaka prema Međunarodnoj klasifikaciji patenata (MKP);
  • broj patenta ;
  • vrsta objavljenog patenta i datum objave patenta;
  • broj predmeta;
  • datum prijave ;
  • podaci o međunarodnoj prijavi patenta: broj međunarodne prijave i datum podnošenja međunarodne prijave;
  • podaci o europskoj prijavi patenta: datum podnošenja i broj europske prijave patenta;
  • podaci o objavi međunarodne prijave: broj i datum međunarodne objave i jezik na kojem je objavljena;
  • podaci o objavi proširenog europskog patenta (broj objave europskog patenta, datum objave i broj izdanja glasila u kojem je patent objavljen te jezik na kojem je objavljen);
  • podaci o pravu prvenstva: broj i datum prve prijave i naznaka države u kojoj je podnesena;
  • podaci o izumitelju;
  • podaci o nositelju patenta;
  • podaci o zastupniku;
  • naziv izuma na hrvatskom jeziku
  • prvi patentni zahtjev, s naznakom broja preostalih patentnih zahtjeva;
  • karakteristični crtež ili crteži na koji se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi, odnosno kemijska formula koja od svih formula navedenih u prijavi najbolje karakterizira izum.

2) Podaci iz stavka 1) ovoga članka označavaju se INID - kodovima.

XI. PATENTNI SPIS

Sadržaj patentnog spisa

Članak 31.
1) Spis o patentu ili konsenzualnom patentu sadržava:
1. naznaku da se izdaje patentni spis ili spis o konsenzualnom patentu;
2. broj patenta;
3. oznaku MKP-a;
4. datum objave patenta ili konsenzualnog patenta;
5. podatke o nositelju patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
6. podatke o izumitelju, prezime, ime i prebivalište, ili naznaku o izjavi izumitelja da ne želi biti naveden;
7. podatke o zastupniku, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
8. naziv izuma;
9. datum podnošenja prijave;
10. podatke o priznatom pravu prvenstva;
11. datum objave prijave patenta;
12. sažetak;
13. opis izuma;
14. patentne zahtjeve;
15. crteže, ako postoje, odnosno formule ako je riječ o patentu koji je priznat za izum iz područja kemije.
2) Podaci iz stavka 1) ovoga članka označavaju se INID - kodovima.

XII. UPIS PROMJENA U REGISTRE

Zahtjev za upis promjene u registre

Članak 32.
1) Postupak za upis promjene u registre koji se vode u Zavodu pokreće se pisanim zahtjevom na popunjenom obrascu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (obrazac P-2) ili na obrascu koji sadržajem i izgledom u cijelosti odgovara tom obrascu.
2) Zahtjev za upis promjene mora sadržavati:
1. izričitu naznaku da se zahtijeva upis promjene u registar;
2. broj prijave patenta ili broj patenta;
3. podatke o podnositelju zahtjeva, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
4. podatke o podnositelju prijave odnosno nositelju patenta, prezime, ime i prebivalište za fizičku osobu, ili tvrtku i sjedište za pravnu osobu;
5. naznaku o kojoj vrsti promjene je riječ.
3) Uz zahtjev iz stavka 2) ovoga članka dostavlja se:
1. dokaz o pravnoj osnovi promjene za koju se upis u registar traži (ugovor ili javna isprava);
2. uredna punomoć ako se postupak za upis promjene pokreće preko zastupnika;
3. dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi i naknadi troškova provođenja upravnoga postupka.
4) Ugovor ili javna isprava kojom se dokazuje pravni temelj promjene za koju se upis u registre iz stavka 1) ovoga članka traži, dostavlja se u izvorniku ili ovjerenoj kopiji, u cijelosti ili u dijelu iz kojeg je jasno vidljivo da je promjena učinjena.
5) Ako predviđeni prostor u pojedinoj rubrici obrasca P-2 nije dovoljan, zahtijevani se podatak, s naznakom rubrike i njenog punog sadržaja, prilaže kao poseban dodatak obrascu P-2.
6) Presliku popunjenoga P-2 obrasca iz stavka 1) ovoga članka, Zavod dostavlja podnositelju, kao potvrdu primitka zahtjeva i pripadajućih priloga.
7) Podaci o upisu promjene u registre objavljuju se uz odgovarajuće podatke iz stavka 2) ovoga članka u službenom glasilu Zavoda.
8) Podaci koji se objavljuju u službenom glasilu Zavoda označavaju se INID - kodovima.

XIII INFORMACIJSKE USLUGE

Vrste i način pružanja informacijskih usluga

Članak 33.
1) Zavod u okviru svoje djelatnosti pruža informacijske usluge u skladu sa člankom 55. Zakona i za njih naplaćuje naknadu propisanu posebnim propisom.
2) Informacijske usluge iz stavka 1) ovoga članka u pravilu se odnose na pretraživanje fondova patentnih informacija sadržanih u javno dostupnom dijelu Registra patenata Zavoda kao i u drugim Zavodu dostupnim fondovima patentnih informacija, prema kriterijima zatraženim od naručitelja usluge, a mogu obuhvatiti i druge vrste informacijskih usluga koje su u okviru djelatnosti Zavoda.
3) Zavod pruža informacijske usluge na temelju prethodno podnesenog zahtjeva u pisanom obliku koji mora sadržavati podatke o naručitelju usluge (naziv odnosno ime, adresu i potpis naručitelja) i specifikaciju tražene usluge.
4) Nakon obavljene usluge Zavod dostavlja naručitelju informaciju u pisanom obliku neposredno, poštom ili elektroničkim putem.

XIV PONOVNA USPOSTAVA PRAVA

Sadržaj prijedloga, uvjeti i postupak po prijedlogu i objava podataka

Članak 34.
1) Prijedlog za ponovnu uspostavu prava mora sadržavati sljedeće podatke:

  • izričitu naznaku da se zahtijeva ponovna uspostava prava;
  • broj prijave patenta ili broj patenta;
  • podatke o podnositelju prijedloga;
  • podatke o zastupniku ako ga podnositelj prijedloga ima;
  • potpis podnositelja prijedloga ili njegova zastupnika.

2) Uz zahtjev iz stavka 1) ovoga članka Zavodu se dostavljaju i :

  • navodi o razlozima zbog kojih se zahtijeva ponovna uspostava prava;
  • dokazi o opravdanosti razloga iz točke1. ovoga stavka;
  • dokaz o uplati upravne pristojbe i naknade troškova postupka.

3) Ako prijedlog za ponovnu uspostavu prava ne sadrži sve propisane dijelove iz stavka 1. ovoga članka, Zavod će pozvati podnositelja da u roku od 30 dana od primitka poziva formalno uredi prijedlog. Ako podnositelj ne postupi po pozivu u propisanom roku, Zavod će donijeti zaključak o odbacivanju prijedloga za ponovnu uspostavu prava.
4) Ako je podneseni prijedlog uredan u formalnom smislu ili ako naknadno bude uređen na način propisan stavkom 2. ovoga članka, Zavod će ispitati opravdanost prijedloga.
5) Ako Zavod utvrdi da je prijedlog opravdan, donijet će rješenje kojim se usvaja prijedlog za ponovnu uspostavu prava.
6) Ako Zavod u provedenom postupku utvrdi da je prijedlog potpuno ili djelomično neopravdan, obavijestit će podnositelja prijedloga o razlozima potpunog ili djelomičnog odbijanja i pozvati ga da se u roku od 60 dana izjasni o tim razlozima.
7) Ako se podnositelj ne izjasni o navedenim razlozima u propisanom roku, smatrat će se da je s njima suglasan i Zavod će donijeti rješenje o odbijanju prijedloga za ponovnu uspostavu prava.
8) Ako podnositelj dostavi izjašnjenje iz stavka 6. ovoga članka, Zavod će ispitati njegovu utemeljenost i donijeti odgovarajuće rješenje.
9) Podaci o ponovnoj uspostavi prava objavljuju se uz odgovarajuće podatke iz stavka 1) ovoga članka u službenom glasilu Zavoda.
10) Podaci koji se objavljuju u službenom glasilu Zavoda označavaju se INID-kodovima.

XV SVJEDODŽBA O DODATNOJ ZAŠTITI

Sadržaj podneska

Članak 35.
1) Postupak za izdavanje Svjedodžbe iz članka 71. Zakona pokreće se podneskom koji sadržava:
1. zahtjev za izdavanje Svjedodžbe u kojem moraju biti navedeni sljedeći podaci:
a) izričita naznaka da se zahtijeva izdavanje Svjedodžbe;
b) naziv i adresa podnositelja;
c) naziv i adresa zastupnika, ako ga podnositelj ima;
d) broj temeljnog patenta i naziv izuma;
2. broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet ili naznaka broja i datuma prvog odobrenja, ako podneseno odobrenje nije i prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet;
3. odobrenje za stavljanje proizvoda u promet, izdano od nadležnog tijela (institucije) i po postupku propisanom posebnim propisom;
4. dokaz iz kojeg je vidljiv identitet proizvoda, sadržaj provedenog postupka i glasilo u kojem je objavljen podatak o odobrenju, ako odobrenje navedeno u točki 2. nije prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet;
5. dokaz o izvršenoj uplati upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka za izdavanje Svjedodžbe.
(2)Ako je podnositelj zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe nositelj više od jednog patenta za isti proizvod može mu se izdati samo jedna Svjedodžba za taj proizvod.
(3)Ako se dva ili više zahtjeva odnose na isti proizvod i potječu od dva ili više nositelja različitih patenata, svakom od njih može biti izdana po jedna Svjedodžba za taj proizvod.

Objava zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe

Članak 36.
U službenom glasilu Zavoda objavljuju se sljedeći podaci iz zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe:

  • naziv i adresa podnositelja zahtjeva;
  • broj temeljnog patenta;
  • naziv izuma;
  • broj i datum odobrenja za stavljanje proizvoda u promet i naziv proizvoda navedenog u odobrenju;
  • broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, kada je to potrebno prema članku 35. stavak 1) točka 2. ovoga Pravilnika.

Postupak za izdavanje Svjedodžbe

Postupak formalnog ispitivanja

Članak 37.
1) Zavod provodi postupak formalnog ispitivanja po podnesenom zahtjevu za izdavanje Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.
2) U postupku formalnog ispitivanja utvrđuje se sljedeće:
1. je li zahtjev podnesen u propisanoj formi i sadrži li sve podatke propisane člankom 34. stavak 1) točka 1. ovoga Pravilnika;
2. je li plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka u skladu sa člankom 71. stavak 6) Zakona;
3. je li zahtjev podnesen u roku propisanom člankom 71. stavak 7) Zakona;
4. jesu li uz zahtjev priloženi dokazi propisani člankom 35. stavak 1) točke 3. i 4. ovoga Pravilnika;
5. je li temeljni patent bio važeći u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.
3)Ako podnesak za izdavanje Svjedodžbe ne sadrži dijelove propisane stavkom 2) ovoga članka, Zavod će pozvati podnositelja da u roku od 30 dana od primitka poziva ukloni nedostatke izričito navedene u pozivu.
4)Ako podnositelj u propisanom roku ne ukloni utvrđene nedostatke, Zavod će donijeti zaključak o odbacivanju zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe.
5)Ako podnositelj ukloni nedostatke u roku iz stavka 2) ovoga članka Zavod će provesti postupak supstancijalnog ispitivanja.

Postupak supstancijalnog ispitivanja

Članak 38.
1) U postupku supstancijalnog ispitivanja Zavod ispituje sljedeće:
1. jesu li na datum podnošenja zahtjeva bili ispunjeni uvjeti za dobivanje Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti propisani člankom 71. stavak 2. Zakona;
2. je li proizvod za koji se traži Svjedodžba o dodatnoj zaštiti zaštićen temeljnim patentom;
3. je li odobrenje za stavljanje proizvoda u promet izdano na način koji je propisan posebnim propisom;
4. je li taj proizvod već bio predmet Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.
2) Ako Zavod u postupku ispitivanja utvrdi da su ispunjeni svi propisani uvjeti izdat će Svjedodžbu o dodatnoj zaštiti.
3) Ako Zavod u postupku ispitivanja utvrdi da nisu ispunjeni svi propisani uvjeti rješenjem će odbiti zahtjev za izdavanje Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.

Sadržaj Svjedodžbe

Članak 39.
Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti sadrži sljedeće podatke:

  • naziv i adresu nositelja svjedodžbe;
  • broj temeljnog patenta;
  • naziv izuma;
  • broj i datum odobrenja za stavljanje proizvoda u promet i naziv proizvoda navedenog u odobrenju;
  • broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, kada je to potrebno prema članku 35. ovoga Pravilnika;
  • vrijeme trajanja Svjedodžbe.

Trajanje Svjedodžbe

Članak 40.

Trajanje Svjedodžbe računa se na način da se vremensko razdoblje koje je proteklo od datuma podnošenja prijave za temeljni patent do datuma izdavanja prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet umanji za pet godina.
2) Nositelj temeljnog patenta ima pravo na dodatnu zaštitu samo u slučaju ako je proteklo vremensko razdoblje od podnošenja prijave patenta do izdavanja prvog odobrenja za dodatnu zaštitu dulje od pet godina i to samo za razliku utvrđenu stavkom 1) ovoga članka.

  • Svjedodžba se odnosi na ista prava i podložna je istim ograničenjima i obvezama kao i temeljni patent.
  • Svjedodžba ne može trajati dulje od pet godina od njezina stupanja na snagu.
  • Naknada za održavanje Svjedodžbe plaća se za svaku godinu njena efektivnog trajanja.

Ako je završno razdoblje kraće od dvanaest mjeseci naknada se plaća za cijelu godinu.

  • Naknada se plaća jednokratno za cijelo razdoblje trajanja Svjedodžbe.
  • Nositelj je dužan uplatiti održavanje svjedodžbe u roku od 3 mjeseca od stupanja na snagu Svjedodžbe u iznosu propisanom posebnim propisom.

Objava podataka

Članak 41.
1) Zavod u službenom glasilu objavljuje osim podataka iz članka 73. stavak 1) Zakona i sljedeće podatke:
a) naziv i adresu nositelja Svjedodžbe;
b) broj temeljnog patenta;
c) naziv izuma;
d) broj i datum odobrenja za stavljanje proizvoda u promet i naziv proizvoda navedenog u odobrenju;
e) broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, kada je to potrebno prema članku 35. ovoga Pravilnika;
f) vrijeme trajanja svjedodžbe.
2) U slučaju odbijanja zahtjeva za izdavanje svjedodžbe Zavod će u službenom glasilu objaviti podatke navedene u članku 36. ovoga Pravilnika.
3) Objavljeni podaci se upisuju u registar patenata.

XVI. POSTUPAK S MEĐUNARODNIM PRIJAVAMA PATENATA KOJE SU ZAVODU PODNESENE PREMA UGOVORU O SURADNJI NA PODRUČJU PATENATA (PCT)

Međunarodna prijava patenta

Članak 42.
1) Međunarodna prijava patenta podnosi se Zavodu kao Prijamnom uredu na engleskom ili hrvatskom jeziku u jednom primjerku.
2) Ako je međunarodna prijava podnesena na hrvatskom jeziku podnositelj je dužan u roku od mjesec dana od datuma zaprimanja te prijave Zavodu podnijeti prijevod međunarodne prijave na engleski jezik.
3) Potrebne preslike međunarodne prijave patenta sa svim dokumentima navedenim u
kontrolnom listu priprema Zavod na trošak podnositelja.
4) Europski Patentni Ured obavlja međunarodno pretraživanje i međunarodno prethodno ispitivanje međunarodnih prijava koje se Zavodu podnose kao Prijamnom uredu.
5) Podnošenje međunarodne prijave podliježe plaćanju pristojbe prema članku 110. stavku 2) Zakona o patentu i pristojbi propisanih PCT Pravilnikom te pristojbi propisanih Sporazumom između Europskog patentnog ureda i Međunarodnog ureda Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo.
Članak 43.
1) Za prijavu patenta koja se podnosi Zavodu kao naznačenom ili izabranom uredu u skladu s člankom 111. stavkom 1) Zakona podnositelj je dužan Zavodu dostaviti:
1. prijevod međunarodne prijave na hrvatski jezik;
2. dokaz o plaćenoj nacionalnoj pristojbi;
2) Ako su patentni zahtjevi izmijenjeni u skladu s člankom 19. PCT Ugovora potrebno je dostaviti prijevod međunarodne prijave iz stavka 1) točke 1. ovoga članka s izmijenjenim patentnim zahtjevima i prijevod izjave iz članka 19. PCT Ugovora u kojoj su objašnjene učinjene izmjene.
3) Ako je međunarodna prijava patenta izmijenjena u skladu s člankom 34. PCT Ugovora i izvješće o međunarodnom prethodnom ispitivanju sadržava dodatke s učinjenim izmjenama, prijevod međunarodne prijave iz stavka 1) točke 1. ovoga članka mora biti u skladu s dodacima izvješća o međunarodnom prethodnom ispitivanju.
Članak 44.
Prijave patenta podnesene u skladu s člankom 111. Zakona, objavljuju se u službenom glasilu Zavoda u skladu s člankom 19. ovoga Pravilnika, najkasnije šest mjeseci od datuma podnošenja prijave Zavodu.

XVII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 45.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o patentima («Narodne novine» broj 146/99 i 32/02.).
Članak 46.
Odredbe iz članaka od 35. do 41. ovoga Pravilnika počet će se primjenjivati 01. ožujka 2010. godine.
Članak 47.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama.
Ministar znanosti, obrazovanja i športa
Doc. dr. sc. Dragan Primorac

Zakon o patentu 2004

ZAKON O PATENTU

(Narodne novine, broj 173/2003, 87/2005 i 76/2007)

Neslužbeni pročišćeni tekst sastavljen za potrebe Priručnika za pretraživanje i ispitivanje u području patenata

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovaj Zakon uređuje sustav zaštite izuma patentom i konsenzualnim patentom.

(2) Na konsenzualni patent na odgovarajući će se način primijeniti odredbe ovoga Zakona, osim ako je drugačije izričito propisano.

Članak 2.

Patent je isključivo pravo koje štiti nositelja patenta u pogledu gospodarskog iskorištavanja izuma.

Članak 3.

Strane pravne i fizičke osobe koje nemaju sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište na teritoriju Republike Hrvatske uživaju zaštitu predviđenu ovim Zakonom, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku ili iz primjene načela uzajamnosti.

Članak 4.

»(1) Pravnu ili fizičku osobu koja nema sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište na teritoriju Republike Hrvatske, u postupku pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) mora zastupati zastupnik upisan u Registar zastupnika pri Zavodu, ako zakonom pitanje zastupanja nije određeno drukčije.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, strana pravna ili fizička osoba može samostalno bez zastupnika poduzimati sljedeće radnje:

1. podnositi prijave patenta,

2. poduzimati druge radnje glede utvrđivanja datuma podnošenja prijave patenta,

3. podnositi prijepise prve prijave patenta kad zahtijeva pravo prvenstva iz članka 23. ovoga Zakona,

4. primati obavijesti od strane Zavoda u svezi s postupcima iz točaka od 1. do 3. stavka 2. ovoga članka,

5. plaćati upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka u skladu s člankom 16. ovoga Zakona.

(3) U slučaju samostalnog poduzimanja radnji iz stavka 2. ovoga članka, strana pravna ili fizička osoba Zavodu mora dostaviti adresu za dopisivanje koja mora biti na teritoriju Republike Hrvatske.

(4) Ako strana pravna ili fizička osoba ne imenuje zastupnika ili Zavodu ne dostavi adresu za dopisivanje u skladu s odredbom stavka 3. ovoga članka, Zavod će je pisanim putem pozvati da u roku od  tri mjeseca imenuje zastupnika  ili dostavi adresu za dopisivanje.

(5) Ako strana pravna i fizička osoba ne postupi po pozivu Zavoda iz stavka 4. ovoga članka, Zavod će zaključkom odbaciti njezin podnesak i odrediti dostavu pribijanjem na oglasnoj ploči Zavoda.

(6) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka upravne pristojbe i naknade troškova za održavanje patenta u vrijednosti može platiti bilo koja osoba.«

II. PREDMET ZAŠTITE PATENTOM

Patentibilni izum

Članak 5.

(1) Patent se priznaje za svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike koji je nov, ima inventivnu razinu i koji se može industrijski primijeniti.

(2) Prema uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, patent se priznaje i za izum koji se odnosi na:

1. proizvod koji se sastoji od biološkog materijala ili koji sadržava biološki materijal,

2. postupak kojim je taj biološki materijal proizveden, prerađen ili upotrijebljen,

3. biološki materijal izoliran iz prirodnog okruženja ili proizveden tehničkim postupkom, čak i ako se ranije nalazio u prirodi.

(3) Biološki materijal iz stavka 2. ovoga članka je bilo koji materijal koji sadrži genetičku informaciju i koji se može razmnožavati sam ili se može razmnožavati u biološkom sustavu.

(4) Prema uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, izum koji se odnosi na biljke ili životinje smatrat će se patentibilnim ako njegova tehnička izvedivost nije ograničena na određenu biljnu ili životinjsku vrstu i ako postupak ostvarivanja izuma nije bitno biološki.

(5) Postupak za dobivanje biljaka ili životinja iz stavka 4. ovoga članka bitno je biološki ako se u cijelosti sastoji od prirodnih postupaka kao što su križanje ili selekcija.

(6) Ne smatraju se izumima u smislu stavka 1. ovoga članka, osobito:

1. otkrića, znanstvene teorije i matematičke metode,

2. estetske tvorevine,

3. pravila, upute i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova,

4. prikazivanje informacija i

5. računalni programi.

(7) Odredbom iz stavka 6. ovoga članka se od patentibilnosti isključuju navedeni predmeti ili aktivnosti samo u onoj mjeri u kojoj se prijava patenta ili patent odnose na te predmete ili aktivnosti kao takve.

Izuzeci od patentibilnosti

Članak 6.

Iz zaštite patentom izuzeti su:

1. izumi životinjskih i biljnih vrsta i bitno bioloških postupaka za dobivanje biljaka ili životinja, osim izuma nebioloških i mikrobioloških postupaka i proizvoda dobivenih tim postupcima kako je propisano člankom 5. stavkom 4. ovoga Zakona, pri čemu se, u smislu ovoga Zakona, pod mikrobiološkim postupkom podrazumijeva bilo koji postupak koji uključuje ili koji se provodi na mikrobiološkom materijalu ili čiji je proizvod mikrobiološki materijal,

2. ljudsko tijelo, razni stupnjevi njegovog oblikovanja i razvoja ili jednostavno otkriće jednog od njegovih elemenata, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena. Izum koji se odnosi na element izoliran iz ljudskog tijela ili proizveden tehničkim postupkom, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena može biti patentibilan, iako je strukturom jednak strukturi prirodnog elementa. Industrijska primjenljivost odsječka ili djelomičnog odsječka gena mora biti razotkrivena u prijavi patenta, kako je izvorno podnesena,

3. izumi koji se odnose na dijagnostičke ili kirurške postupke ili postupke liječenja koji se primjenjuju neposredno na ljudskom ili životinjskom tijelu, osim proizvoda, posebno tvari i smjesa koje se primjenjuju u navedenim postupcima.

Članak 7.

(1) Neće se smatrati patentibilnima izumi čije bi komercijalno iskorištavanje bilo protivno javnom poretku ili moralu, ali ne samo zbog toga što je takvo iskorištavanje zabranjeno zakonom ili drugim propisom.

(2) Izumima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito:

1. postupci kloniranja ljudskih bića,

2. postupci za modificiranje genetičkog identiteta zametne loze ljudskih bića,

3. uporaba ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe i

4. postupci za modificiranje genetičkog identiteta životinja koji bi vjerojatno uzrokovali njihovu patnju bez ikakve bitne medicinske koristi za čovjeka ili životinju, kao i životinje koje su rezultat takvih postupaka.

Novost izuma

Članak 8.

(1) Izum je nov ako nije sadržan u stanju tehnike.

(2) Pod stanjem tehnike razumijeva se sve što je učinjeno pristupačnim javnosti u svijetu, pisanim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta.

(3) U stanje tehnike uključen je i sadržaj svih prijava patenata koje imaju učinak u Republici Hrvatskoj, onakvih kako su podnesene, koje imaju raniji datum podnošenja od datuma prijave iz stavka 2. ovoga članka, i javnosti su učinjene pristupačnim tek na datum podnošenja prijave patenta ili nakon toga, objavom na način predviđen ovim Zakonom.

(4) Odredbe stavka 1. do 3. ovoga članka ne isključuju mogućnost zaštite patentom tvari ili smjesa sadržanih u stanju tehnike, koje se primjenjuju u postupcima iz članka 6. stavak 3. ovoga Zakona, pod uvjetom da njihova primjena u navedenim postupcima nije sadržana u stanju tehnike.

Razotkrivanje izuma bez Štetnih posljedica

Članak 9.

Također, novim se smatra izum koji je najviše šest mjeseci prije datuma podnošenja prijave patenta bio sadržan u stanju tehnike zbog, ili kao posljedica:

1. očite zlouporabe u odnosu na podnositelja prijave patenta ili njegova pravnoga prednika ili,

2. izlaganja na službenoj ili službeno priznatoj izložbi u skladu s Konvencijom o međunarodnim izložbama potpisanoj u Parizu 22. studenoga 1928. i revidiranoj posljednji put 30. studenoga 1972., pod uvjetom da podnositelj naznači u prijavi patenta prilikom njezina podnošenja da je izum bio izložen i najkasnije u roku od 4 mjeseca od datuma podnošenja prijave podnese odgovarajuću potvrdu o izlaganju izuma.

Inventivna razina

Članak 10.

(1) Izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućega područja ne proizlazi, na očigledan način, iz stanja tehnike.

(2) Pri ispitivanju ima li izum inventivnu razinu, ne uzima se u obzir sadržaj prijava iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.

Industrijska primjenljivost

Članak 11.

Izum je industrijski primjenljiv ako se njegov predmet može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije, uključujući i poljoprivredu.

III. PRAVO NA STJECANJE PATENTA

OvlaŠtenici za stjecanje patenta za izum

Članak 12.

(1) Pravo na stjecanje patenta ima izumitelj ili njegov pravni sljednik.

(2) Ako je izum stvoren zajedničkim radom dvaju ili više izumitelja, izumiteljima ili njihovim pravnim sljednicima pripada zajedničko pravo na patent.

Izumitelj

Članak 13.

(1)     Izumitelj je osoba koja je stvorila izum  svojim stvaralačkim radom.

(2) Izumiteljem se ne smatra osoba koja je u stvaranju izuma pružala samo tehničku pomoć.

(3) Izumitelj ima moralno pravo biti naveden u svojstvu izumitelja u prijavi patenta, svim ispravama koje se izdaju za priznanje patenta te u Registru prijava i Registru patenata.

(4) Moralno pravo izumitelja je neprenosivo.

Pravni sljednik izumitelja

Članak 14.

(1) Pravni sljednik izumitelja je fizička ili pravna osoba koja pravo na stjecanje patenta ima na temelju zakona, pravnoga posla ili nasljeđivanja.

(2) Poslodavac se smatra pravnim sljednikom izumitelja kad mu na temelju zakona koji se primjenjuje ili ugovora o radu pripada pravo na stjecanje patenta za izum stvoren u okviru radnog odnosa izumitelja.

IV. POSTUPAK ZA PRIZNANJE PATENTA

1. Zajedničke odredbe o postupku

Članak 15.

(1) Državni zavod za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Zavod) provodi upravni postupak za priznanje patenta i konsenzualnog patenta te za izdavanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i obavlja druge upravne i stručne poslove glede zaštite izuma.

(2) Protiv upravnih akata koje je u prvom stupnju donio Zavod dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Žalbeno vijeće u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(3) Za pojedina pitanja iz postupka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

(4) Protiv upravnih akata koje je u drugom stupnju donijelo žalbeno vijeće može se voditi upravni spor u skladu sa zakonom o upravnim sporovima.

Pristojbe i naknade troŠkova postupka

Članak 16.

(1) Za stjecanje patenta i održavanje u vrijednosti patenta, konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti plaćaju se upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka u skladu s posebnim propisima.

(1)   Ako u postupku priznanja patenta, upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka ne budu plaćene, prijava patenta smatrat će se povučenom, a u slučaju neplaćanja upravnih pristojbi i naknada troškova upravnoga postupka održavanja patenta to pravo prestaje vrijediti.

(3) Za podnošenje žalbe plaća se upravna pristojba i naknada troškova u skladu s posebnim propisima. Ako pristojba i naknada troškova ne budu plaćene prije isteka roka za žalbu, smatra se da žalba nije podnesena.

2. Prijava patenta

Pokretanje postupka za priznanje patenta

Članak 17.

(1) Postupak za priznanje patenta pokreće se podnošenjem Zavodu prijave patenta.

(2) Način podnošenja prijave patenta utvrđuje se pravilnikom kojeg, na prijedlog ravnatelja Zavoda, donosi ministar nad­ležan za rad Zavoda (u daljnjem tekstu: Pravilnik).

Jedinstvo izuma

Članak 18.

(1) Za svaki izum podnosi se posebna prijava patenta.

(2) Jednom prijavom patenta može se zahtijevati priznanje patenta i za više izuma samo ako su ti izumi međusobno tako povezani da se njima ostvaruje jedinstvena izumiteljska zamisao.

Jezik i pismo prijave patenta

Članak 19.

(1) Prijava patenta mora biti sastavljena na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.

(2) Ako je prijava sastavljena na stranom jeziku, Zavodu se mora podnijeti prijevod prijave na hrvatski jezik.

SadrŽaj prijave patenta

Članak 20.

(1) Prijava patenta mora sadržavati:

1. zahtjev za priznanje patenta,

2. opis izuma,

3. jedan ili više zahtjeva za zaštitu izuma (u daljnjem tekstu: patentni zahtjevi),

4. crteže na koje se pozivaju opis izuma i patentni zahtjevi i

5. sažetak izuma.

(2) Zahtjev za priznanje patenta sadržava: izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta, naziv izuma koji izražava bit izuma te podatke o podnositelju prijave.

(3) Pisana izjava izumitelja kad ne želi biti naveden u prijavi mora se podnijeti Zavodu najkasnije u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave.

(4) Izum se mora dovoljno jasno i detaljno otkriti u prijavi patenta tako da ga stručna osoba iz odgovarajućega područja mo­že izvesti.

(5) Ako se izum odnosi na živi biološki materijal koji se ne može opisati tako da se stručnoj osobi omogući njegovo izvođe­nje, uz prijavu se mora priložiti dokaz da je uzorak takva materijala pohranjen kod ovlaštene institucije najkasnije na datum podnošenja prijave patenta.

(6) Ovlaštenom institucijom iz stavka 5. ovoga članka smatra se institucija koja zadovoljava uvjete propisane Budimpeštanskim sporazumom o međunarodnom priznavanju pohrane mikroorganizama, za potrebe patentnog postupka od 28. travnja 1977., revidiranog posljednji put 26. rujna 1980.

(7) Patentnim zahtjevima određuje se predmet čija se zaštita zahtijeva. Oni moraju biti jasni, sažeti i u cijelosti potkrijepljeni opisom izuma. Patentni zahtjevi mogu biti nezavisni i zavisni. Nezavisni patentni zahtjevi sadržavaju nova, bitna obilježja izuma. Zavisni patentni zahtjevi sadržavaju specifična obilježja izuma koji je određen u nezavisnom ili drugom zavisnom patentnom zahtjevu.

(8) Sažetak je kratak sadržaj biti izuma koji služi isključivo radi tehničkoga informiranja.

(9) Sadržaj i način sastavljanja pojedinih dijelova prijave patenta, kao i pojedinosti vezane uz pohranu živog biološkog materijala iz stavka 5. ovoga članka pobliže se utvrđuju Pravilnikom.

SadrŽaj prijave patenta potreban za priznanje datuma podnoŠenja

Članak 21.

Za priznanje datuma podnošenja prijave patenta potrebno je da prijava na taj datum sadržava:

1. izričitu naznaku da se zahtijeva priznanje patenta,

2. ime odnosno naziv i prebivalište odnosno poslovno sjedište podnositelja prijave i

3. dio prijave patenta koji na prvi pogled izgleda kao opis izuma, iako taj opis ne zadovoljava sve uvjete propisane ovim Zakonom i Pravilnikom.

3. Pravo prvenstva

Članak 22.

(1) Ako su isti izum stvorila dva ili više izumitelja neovisno jedan o drugome, prvenstvo u pogledu prava na priznanje patenta ima podnositelj prijave s ranijim datumom podnošenja, pod uvjetom da je ta prijava objavljena u skladu sa člankom 35. ovoga Zakona.

(2) Prvenstvo vrijedi od datuma podnošenja prijave Zavodu, osim u slučaju kad su zadovoljeni uvjeti za priznanje prava prvenstva iz članka 23. i 24. ovoga Zakona.

Uvjeti za priznanje prava prvenstva

Članak 23.

(1) U skladu s odredbama članka 4. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva (u daljnjem tekstu: Pariška konvencija), svaka fizička ili pravna osoba koja je u nekoj državi članici Pariške unije za zaštitu industrijskoga vlasništva (u daljnjem tekstu: Pariška unija) ili državi članici Svjetske trgovinske organizacije (u daljnjem tekstu: WTO) podnijela urednu prijavu za bilo koji oblik zaštite izuma, ili njezin pravni sljednik, uživat će u Republici Hrvatskoj prvenstvo od datuma podnošenja prve prijave u državi članici Pariške unije ili članici WTO-a, pod uvjetom da je u roku od dvanaest mjeseci Zavodu podnesena prijava za isti izum i da je zahtijevano priznanje prava prvenstva.

(2) Urednom prijavom iz stavka 1. ovoga članka smatra se prijava čiji je datum podnošenja utvrđen u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice Pariške unije ili članice WTO-a u kojoj je podnesena ili u skladu s međunarodnim ugovorom zaključenim između država članica, bez obzira na njezinu kasniju pravnu sudbinu.

(3) Kasnija prijava patenta koja je podnesena u istoj ili za istu državu smatrat će se prvom prijavom za potrebe utvrđivanja prava prvenstva u onom dijelu koji se odnosi na predmet izuma prve prijave, ako je na datum podnošenja kasnije prijave prva prijava, koja je služila za utvrđivanje prava prvenstva povučena, odbijena ili odbačena prije nego što je postala dostupna javnosti i nije proizvela nikakve pravne učinke. Prva prijava patenta ne može više služiti kao osnova za zahtijevanje prava prvenstva.

Zahtjev za priznanje prava prvenstva

Članak 24.

Podnositelj prijave patenta koji se u Republici Hrvatskoj namjerava koristiti pravom prvenstva iz članka 23. ovoga Zakona dužan je Zavodu podnijeti:

1. zahtjev za priznanje prava prvenstva koji sadržava bitne podatke o prvoj prijavi čije se prvenstvo zahtijeva (broj i datum podnošenja prijave, državu članicu Pariške unije ili članicu WTO-a u kojoj je ili za koju je prijava podnesena), najkasnije do isteka roka od dva mjeseca od datuma podnošenja prijave u Republici Hrvatskoj i

2. prijepis prve prijave ovjeren od nadležnoga tijela države članice Pariške unije ili članice WTO-a u kojoj je ili za koju je prijava podnesena, najkasnije do isteka roka od tri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva za priznanje prava prvenstva, ili četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave patenta u Republici Hrvatskoj, ili šesnaest mjeseci od najranijeg datuma zahtijevanih prvenstva, ovisno o tome koji od navedenih rokova ranije istječe.

(2) Ako je prijava patenta za koju se zahtijeva pravo prvenstva iz prve prijave podnesena na datum koji je kasniji od datuma na koji istječe razdoblje prvenstva iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona, podnositelj prijave patenta može podnijeti zahtjev za obnovu prava prvenstva.

(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka može se podnijeti u roku od dva mjeseca od datuma istjecanja razdoblja prvenstva.

(4) Zavod će usvojiti zahtjev za obnovu prava prvenstva, pod uvjetom da podnositelj:

1. navede razloge koji potvrđuju da je do propuštanja roka u kojem se priznaje razdoblje prvenstva došlo unatoč dužnoj pažnji koju su zahtijevale okolnosti i

2. plati upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka iz članka 16. ovoga Zakona.

(5) Zavod prethodno obavještava podnositelja o razlozima zbog kojih zahtjev za obnovu prava prvenstva namjerava odbiti u cijelosti ili djelomično, te ga poziva da se u roku od dva mjeseca od dana primitka poziva izjasni o tim razlozima.

Članak 24.a

(1) Podnositelj prijave patenta može podnijeti zahtjev za ispravak ili dopunu zahtjeva za priznanje prava prvenstva u roku od šesnaest mjeseci od datuma prava prvenstva ili, ako bi ispravak ili dopuna uzrokovala promjenu datuma prava prvenstva, u roku od šesnaest mjeseci od tako promijenjenog datuma prvenstva, koje god od šestnaestomjesečnog razdoblja istječe prije, pod uvjetom da je takav zahtjev podnesen u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave patenta.

(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnositelj je dužan platiti upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka iz članka 16. ovoga Zakona. Ako u propisanom roku podnositelj ne plati pristojbe i naknade troškova upravnog postupka, zahtjev se odbacuje zaključkom.

(3) Ako je radi ispravka ili dopune zahtijeva za priznanje prava prvenstva promijenjen datum prava prvenstva koje se zahtijeva, rokovi se računaju od promijenjenog datuma prvenstva.

(4) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne može se podnijeti nakon što je podnositelj prijave patenta podnio zahtjev za objavu prijave u skladu sa člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako je takav zahtjev za objavu povučen prije završetka tehničkih priprema za objavu prijave.«

Članak 24.b

Zahtjevi iz članka 24. stavka 2. i članka 24.a stavka 1. ovoga zakona ne mogu se podnijeti nakon što je podnositelj prijave patenta podnio zahtjev za objavu prijave u skladu s člankom 35. stavkom 2. ovoga zakona, osim ako je takav zahtjev za objavu povučen prije završetka tehničkih priprema za objavu prijave.

Zahtjev za priznanje viŠestrukog prava prvenstva

Članak 25.

Podnositelj prijave patenta može, uz uvjete iz članka 24. ovoga Zakona, zahtijevati priznanje višestrukog prava prvenstva na temelju većega broja ranije podnesenih prijava u jednoj ili više država članica Pariške unije ili članica WTO-a.

ObiljeŽja izuma na koje se odnosi zahtjev za priznanje prava prvenstva

Članak 26.

(1) Zahtjev za priznanje prava prvenstva može se odnositi samo na ona obilježja izuma koja su sadržana u prvoj prijavi ili prijavama čije se prvenstvo zahtijeva.

(2) Ako se pojedina obilježja izuma na koje se odnosi zahtjev za priznanje prava prvenstva ne nalaze u patentnim zahtjevima sadržanim u prvoj prijavi, odnosno prijavama, pravo prvenstva će se priznati ukoliko se ta obilježja mogu utvrditi iz svih sastavnih dijelova prijave.

Datum priznatoga prava prvenstva

Članak 27.

Datum priznatoga prvenstva smatra se datumom podnošenja prijave patenta Zavodu prilikom primjene odredaba članka 8. stav­ka 2. i 3. i članka 22. stavka 1. ovoga Zakona.

RaČunanje rokova u sluČaju priznanja viŠestrukog prava prvenstva

Članak 28.

Ako je zahtijevano višestruko pravo prvenstva, rokovi koji prema ovom Zakonu počinju teći od datuma priznatoga prava prvenstva računaju se od najranijega datuma višestrukog prava prvenstva.

4. Tijek postupka od primitka do objave prijave patenta

Ispitivanje prijave patenta nakon primitka

Članak 29.

(1) Nakon primitka prijave patenta Zavod ispituje:

1. udovoljava li prijava uvjetima za priznanje datuma podno­šenja iz članka 21. ovoga Zakona,

2. je li plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnoga postupka za podnošenje prijave, u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona za podnošenje prijave,

3. je li podnesen prijevod prijave na hrvatski jezik, ako je prijava sastavljena na stranom jeziku

4. jesu li podneseni crteži iz članka 20. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona,

5. zastupa li podnositelja prijave iz članka 4. ovoga Zakona, koji pravna ili fizička osoba koja nema sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište na području Republike Hrvatske, patentni zastupnik upisan u Registar zastupnika pri Zavodu.

(2) Ako prijava ne udovoljava uvjetima za priznanje datuma podnošenja iz članka 21. ovoga Zakona, Zavod poziva podnositelja da u roku od dva mjeseca od dana primitka poziva ukloni nedostatke izričito navedene u pozivu.

(3) Ako podnositelj ne postupi u skladu s pozivom Zavoda u roku iz stavka 2. ovoga članka, prijava patenta se zaključkom odbacuje.

(4) Ako podnositelj ukloni nedostatke u roku iz stavka 2. ovoga članka, Zavod donosi zaključak kojim se datum primitka zahtijevanih ispravaka utvrđuje kao datum podnošenja prijave patenta.

(5) Kad se u prijavi patenta poziva na crteže koji nisu sadržani u prijavi, Zavod poziva podnositelja prijave da dostavi crteže u roku od dva mjeseca od dana primitka poziva, a ako podnositelj postupi po pozivu Zavoda, datumom podnošenja prijave smatrat će se datum na koji Zavod zaprimi crteže. Ukoliko crteži ne budu dostavljeni, smatrat će se da se prijavitelj na njih nije ni pozvao.

(6) Zavod poziva podnositelja prijave koji nije platio upravnu pristojbu i naknadu troška upravnoga postupka ili dostavio prijevod prijave patenta na hrvatski jezik da te nedostatke ukloni u roku od dva mjeseca od dana primitka poziva.

(7) Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave Zavod može produljiti rokove propisane ovim člankom za razdoblje koje smatra opravdanim, ali ne više od tri mjeseca.

(8) Ako podnositelj ne postupi po pozivu Zavoda iz stavka 6. ovoga članka, prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja smatra se povučenom i Zavod donosi zaključak o obustavi postupka za priznanje patenta.

Upis prijave u Registar prijava patenata

Članak 30.

(1) Prijava patenta kojoj je zaključkom utvrđen datum podnošenja upisuje se u Registar prijava patenata koji vodi Zavod.

(2) Sadržaj i način vođenja Registra prijava patenata utvrđuju se Pravilnikom.

SvjedodŽba o pravu prvenstva

Članak 31.

(1) Na zahtjev podnositelja prijave Zavod izdaje svjedodžbu o pravu prvenstva koje je stečeno datumom podnošenja prijave patenta utvrđenim u skladu s odredbama članka 29. ovoga Zakona.

(2) Uvjeti i postupak izdavanja te sadržaj svjedodžbe iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

Podjela prijave patenta

Članak 32.

(1) Podnositelj može sam ili na zahtjev Zavoda podijeliti predmet prijave patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja (prvobitna prijava) na dvije ili više prijava (izdvojena prijava) i na temelju svake od njih nastaviti samostalni postupak, o čemu Zavod donosi zaključak.

(2) Predmet zaštite izdvojene prijave ne smije izlaziti izvan sadržaja prvobitne prijave.

(3) Podjela prvobitne prijave patenta dopuštena je do donošenja rješenja o zahtjevu za priznanje patenta.

(4) Izdvojena prijava zadržava datum podnošenja prvobitne prijave i, ako za to ima temelja u smislu odredbe članka 23. ovoga Zakona, uživa pravo prvenstvo prvobitne prijave patenta.

Izmjene prijave patenta

Članak 33.

Prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja ne može se naknadno izmijeniti proširenjem predmeta čija se zaštita zahtijeva.

Pretpostavke za objavu prijave patenta

Članak 34.

(1) Ispitivanjem pretpostavki za objavu prijave patenta utvrđuje se udovoljava li prijava sljedećim uvjetima:

1. sadržava li sve dijelove iz članka 20. ovoga Zakona sastav­ljene na propisani način i potrebne priloge propisane ovim Zakonom,

2. je li naznačen izumitelj,

3. je li podnesen uredan zahtjev za priznanje prava prvenstva u smislu članka 24. ovoga Zakona, ako je priznanje prava prvenstva zahtijevano

(2) Ako se provedenim ispitivanjem utvrdi da nije udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, Zavod poziva podnositelja da u primjerenom roku ukloni nedostatke izričito navedene u pozivu. Taj rok ne može biti kraći od dva mjeseca niti dulji od tri mjeseca od dana primitka poziva.

(3) Na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave Zavod može produljiti rok iz stavka 2. ovoga članka za vrijeme koje smatra opravdanim.

(4) Ako podnositelj u određenom roku ne ukloni nedostatke iz stavka 1. ovoga članka, Zavod donosi zaključak o odbacivanju prijave patenta.

(5) Zavod neće priznati pravo prvenstva, ako podnositelj ne postupi u skladu s pozivom iz stavka 2. ovoga članka u pogledu uređivanja zahtjeva za pravo prvenstva.

5. Objava prijave patenta

NaČin i sadrŽaj objave prijave patenta

 Članak 35.

(1) Prijava patenta, za koju je ispitivanjem utvrđeno da udovoljava svim uvjetima iz članka 34. ovoga Zakona, o čemu Zavod donosi zaključak, objavljuje se u službenom glasilu Zavoda nakon isteka osamnaest mjeseci od datuma podnošenja, odnosno od datuma priznatoga prvenstva, čime postaje dostupna javnosti.

(2) Prijava patenta iz stavka 1. ovoga članka može se objaviti na zahtjev podnositelja i prije isteka navedenog roka, ali ne prije isteka roka od tri mjeseca od datuma podnošenja Zavodu.

(3) Prijava patenta koja je, unatoč tome što je bila povučena ili se smatrala povučenom, objavljena ili na koji drugi način učinjena dostupnom javnosti, ne ulazi u stanje tehnike.

(4) Sadržaj objave prijave patenta pobliže se utvrđuje Pravilnikom.

6. Tijek postupka od objave prijave patenta do priznanja patenta

Zahtjev za priznanje patenta

Članak 36.

(1) Podnositelj može, u roku od šest mjeseci od datuma objave prijave patenta u službenom glasilu Zavoda podnijeti:

1. zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka potpunog ispitivanja prijave patenta, ili

2.  zahtjev za priznanje patenta bez potpunog ispitivanja prijave patenta (konsenzualni patent).

(2) Ako u propisanom roku nije podnesen jedan od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka ili plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona, prijava patenta smatra se povučenom i Zavod donosi zaključak o obustavi postupka za priznanje patenta.

(3) Sadržaj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka pobliže se utvrđuje Pravilnikom.

Priznanje patenta na temelju provedbe postupka  potpunoga ispitivanja prijave patenta

Članak 37.

(1) Potpunim ispitivanjem prijave patenta utvrđuje se udovoljava li izum svim uvjetima za priznanje patenta, tj. je li predmet prijave:

1. izum koji nije isključen iz zaštite patentom u skladu sa člankom 5. stavkom 6., te člankom 6. i 7. ovoga Zakona,

2. izum koji je u prijavi otkriven u skladu sa člankom 20. stavkom 4. ovoga Zakona,

3. izum koji je u skladu s pravilom o jedinstvu izuma iz članka 18. ovoga Zakona,

4. izum koji je nov u skladu sa člankom 8. i 9. ovoga Zakona, koji ima inventivnu razinu u skladu sa člankom 10. ovoga Zakona i koji je industrijski primjenljiv u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.

(2) Potpuno ispitivanje prijave patenta iz stavka 1. ovoga članka Zavod može provesti, u potpunosti ili djelomično, putem jednoga od državnih patentnih ureda drugih zemalja s kojima ima sklopljen ugovor o suradnji.

(3) Podnositelj koji je prijavu patenta za zaštitu istog izuma podnio i jednom od patentnih ureda drugih zemalja, može Zavodu dostaviti rezultate postupka potpunog ispitivanja provedenog od strane tog ureda, prevedene na hrvatski jezik.

Članci 38., 39. i 40. brišu se

Konsenzualni patent

Članak 41.

Konsenzualni patent priznaje se za izum čiji je predmet zaštite patentibilan u skladu sa člankom 5. stavkom 6. ovoga Zakona, čiji predmet zaštite nije izuzet od patentibilnosti u skladu sa člankom 6. i 7. ovoga Zakona, i koji je industrijski primjenjiv u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.

Članak 42.

(1) Zahtjev za priznanje konsenzualnog patenta iz članka 36. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona objavljuje se u službenom glasilu Zavoda u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja.

(2) Način i sadržaj objave iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

Prigovor na priznanje konsenzualnoga patenta

Članak 43.

(1) Svaka fizička ili pravna osoba može u roku od šest mjeseci nakon objave zahtjeva iz članka 42. ovoga Zakona Zavodu podnijeti prigovor protiv priznanja konsenzualnoga patenta, ili zahtjev za provođenje postupka potpunog ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona.

(2) Prigovoru ili zahtjevu za potpuno ispitivanje iz stavka 1. ovoga članka prilaže se dokaz o plaćenim troškovima upravnoga postupka za prigovor, koji iznosi jednu trećinu troškova upravnoga postupka potpunog ispitivanja, ili dokaz o plaćenoj naknadi troška za provođenje upravnoga postupka potpunog ispitivanja, u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona.

(3) Sadržaj prigovora iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se detaljnije Pravilnikom.

Postupak povodom prigovora na priznanje konsenzualnoga patenta

Članak 44.

Ako je podnesen prigovor protiv priznanja konsenzualnog patenta ili zahtjev za provođenje postupka potpunog ispitivanja i ako su za njih plaćene propisane upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka, Zavod o tome bez odlaganja obavještava podnositelja zahtjeva za priznanje konsenzualnoga patenta.

Članak 45.

(1) Podnositelj zahtjeva za priznanje konsenzualnog patenta može u roku od šest mjeseci od primitka obavijesti o prigovoru podnesenom u skladu sa člankom 43. stavkom 1. ovoga Zakona podnijeti zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka potpunoga ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona, pri čemu je dužan platiti razliku između uplaćene upravne pristojbe za podnošenje prigovora i upravne pristojbe za provođenje postupka potpunog ispitivanja.

(2) Ako podnositelj zahtjeva za priznanje konsenzualnoga patenta ne postupi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka Zavod zaključkom odbacuje prijavu patenta.

Članak 46.

Svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti zahtjev za provedbu postupka potpunoga ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona, za cijelo vrijeme trajanja konsenzualnoga patenta, a postupak se provodi u skladu sa člankom 37. stavkom 1. ovoga Zakona, pod uvjetom da je plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona.

RjeŠenje o odbijanju patenta

Članak 47.

(1) Ako je utvrđeno da prijava patenta:

1. ne udovoljava svim uvjetima za priznanje patenta iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona, ili

2. ne udovoljava uvjetima za priznanje konsenzualnog patenta iz članka 41. ovoga Zakona,

Zavod u pisanom obliku izvješćuje podnositelja prijave o razlozima zbog kojih se patent ne može priznati i poziva ga da se u pisanom obliku izjasni o navedenim razlozima u roku koji ne može biti kraći od dva mjeseca niti dulji od četiri mjeseca od dana primitka poziva.

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka Zavod može produljiti na obrazloženi zahtjev podnositelja prijave.

(3) Ako podnositelj prijave ne postupi u skladu s pozivom iz stavka 1. ovoga članka, Zavod donosi rješenje o odbijanju patenta.

RjeŠenje o priznanju patenta

Članak 48.

(1) Ako je utvrđeno da prijava patenta:

1. udovoljava svim uvjetima za priznanje patenta iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona ili,

2. udovoljava uvjetima iz članka 41. za priznanje konsenzualnog patenta, i ako nije podnesen prigovor u skladu sa člankom 43. ovoga Zakona,

ispunjeni su uvjeti za priznanje patenta, o čemu Zavod donosi rješenje.

(2) Zavod dostavlja podnositelju tekst prijave patenta za koju namjerava priznati patent i poziva ga da u roku od 30 dana od dana primitka poziva podnese pisanu suglasnost na dostavljeni tekst.

(3) Ako podnositelj u roku iz stavka 2. ovoga članka ne postupi u skladu s pozivom, Zavod donosi rješenje o priznanju patenta kao da je suglasnost podnesena.

(4) Ako podnositelj prijave patenta pravodobno dostavi Zavodu pisanu izjavu da nije suglasan s prijedlogom iz stavka 2. ovoga članka, obvezan je navesti razloge i Zavodu dostaviti izmijenjeni tekst patentnih zahtjeva.

(5) Ako Zavod prihvati podnositeljeve razloge i izmijenjeni tekst patentnih zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka, donosi rješenje o priznanju patenta prema tekstu patentnih zahtjeva koje je pred­ložio podnositelj prijave patenta.

6) Ako se razlozi koje podnositelj navodi ne mogu prihvatiti, Zavod će u pisanom obliku o tome detaljno izvijestiti podnositelja i donijeti rješenje o priznanju patenta prema konačnom tekstu patentnih zahtjeva kakav je dostavljen na suglasnost.

(7) Zavod donosi rješenje iz stavka 3. i 5. ovoga članka pod uvjetom da su plaćene upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona za: održavanje patenta, tiskanje objave patenta, izdavanje isprave o patentu i patentnoga spisa.

Registar patenata

Članak 49.

(1) Podaci iz rješenja o priznanju patenta, s datumom donošenja rješenja, upisuju se u Registar patenata koji vodi Zavod.

(2) Podaci iz rješenja o odbijanju zahtjeva za priznanje patenta upisuju se u Registar prijava patenata.

(3) Sadržaj i način vođenja Registra patenata utvrđuju se Pravilnikom.

Isprava o patentu

Članak 50.

(1) Nositelju patenta izdaje se isprava o priznatom patentu, što je prije moguće, od datuma donošenja rješenja o priznanju patenta, a nositelju konsenzualnog patenta izdaje se isprava o priznatom konsenzualnom patentu.

(2) Sadržaj i oblik isprave iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

Objava podatka o priznanju patenta

Članak 51.

(1) Podatak o priznanju patenta objavljuje se u prvom idućem broju službenog glasila Zavoda, računajući od datuma donošenja rješenja o priznanju. Rješenje o priznanju patenta ima učinak od datuma objave podatka o priznanju.

(2) Sadržaj objave iz stavka 1. ovoga članka detaljnije se utvrđuje Pravilnikom.

Patentni spis

Članak 52.

(1) Nositelju patenta izdaje se Patentni spis što je prije moguće, od datuma donošenja rješenja o priznanju patenta, koji se kod konsenzualnoga patenta označava nazivom »Spis konsenzualnoga patenta«.

(2) Sadržaj i oblik Patentnoga spisa i Spisa konsenzualnog patenta iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se Pravilnikom.

izvadak iz Registra

Članak 53.

(1) Zavod izdaje na zahtjev svake fizičke ili pravne osobe izvadak iz Registra prijava patenata i Registra patenata.

(2) Način izdavanja i sadržaj izvatka utvrđuje se Pravilnikom.

Članak 54. briše se

7. Informacijske usluge

Članak 55.

(1) Zavod će svim pravnim ili fizičkim osobama na njihov zahtjev učiniti dostupnima primjerke prijava patenata objavljenih u službenom glasilu Zavoda, kao i priznatih patenata.

(2) Zavod može prije objave prijave patenta u službenom glasilu zainteresiranoj pravnoj ili fizičkoj osobi učiniti dostupnima sljedeće podatke: broj prijave, datum podnošenja prijave odnosno u slučaju da je zatraženo pravo prvenstva broj, datum i naznaku države ili organizacije kojoj je podnesena prva prijava, podatke o podnositelju prijave te naziv izuma.

(3) Zavod će na zahtjev zainteresirane pravne ili fizičke osobe pružati i druge informacijske usluge kao što je pretraživanje patentnih dokumenata iz određenog područja tehnike ili tehnologije.

(4) Način i opseg pružanja ovih usluga kao i naknada troškova uređuju se Pravilnikom.

Ispravljanje pogreŠaka u dokumentima

Članak 56.

Jezične pogreške, pogreške u pisanju kao i druge slične neispravnosti u dokumentima ispravit će se zaključkom na temelju pisanoga zahtjeva podnositelja prijave, odnosno nositelja patenta, ili po službenoj dužnosti.

Povrat u prijašnje stanje

Članak 57.

(1) Ako je podnositelj prijave ili nositelj patenta, unatoč dužnoj pažnji koju su zahtijevale okolnosti propustio u roku propisanom ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona izvršiti neku radnju u postupku pred Zavodom čega je neposredna posljedica gubitak prava iz prijave patenta ili patenta, Zavod će dopustiti povrat u prijašnje stanje, pod uvjetom da podnositelj:

1. podnese prijedlog za povrat u prijašnje stanje i izvrši sve propuštene radnje u propisanom roku,

2. iznese okolnosti zbog kojih je bio spriječen u roku izvršiti propuštenu radnju,

3. uplati upravnu pristojbu i naknadu troškova u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona.

(2) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se u roku od tri mjeseca računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je podnositelj kasnije saznao za propuštanje, onda od dana kad je to saznao.

(3) Nakon isteka godine dana od datuma propuštanja roka prijedlog iz stavka 1. ovoga članka ne može se podnijeti. U slučaju propuštanja roka za plaćanje godišnje pristojbe za održavanje patenta u vrijednosti, rok propisan u članku 74. stavku 3. ovoga Zakona se uračunava u rok od godine dana.

(4) Zavod prethodno obavještava podnositelja prijedloga za povrat u prijašnje stanje o razlozima zbog kojih prijedlog namjerava odbiti, u cijelosti ili djelomično, te ga poziva da se u roku od dva mjeseca od dana primitka poziva izjasni o tim razlozima.

(5) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne može se podnijeti zbog propuštanja roka za sljedeće radnje:

1. podnošenje prijedloga iz stavka 1. ovoga članka,

2. podnošenje zahtjeva za produljenje roka,

3. podnošenje zahtjeva iz članka 24. i 24.a.. ovoga Zakona,

4. podnošenje jednog od zahtjeva iz članka 36. ovoga Zakona,

5. podnošenje prigovora iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona,

6. podnošenje zahtjeva iz članka 57. a.

7. dostavu prijevoda iz članka 29. stavka 1. točka 3. i članka 103. stavka 2. i 3. ovoga Zakona,

8. za sve radnje u postupcima pred Zavodom u kojima sudjeluje više stranaka.

(6) Svaka osoba koja je u dobroj vjeri iskorištavala ili obavila stvarne i ozbiljne pripreme za iskorištavanje izuma koji je pred­met objavljene prijave, u razdoblju između gubitka prava iz stavka 1. ovoga članka i objave podatka o prihvaćanju prijedloga, povrat u prijašnje stanje može bez naknade štete nastaviti s takvim iskorištavanjem, u svrhu vlastitog poslovanja i potreba vezanih uz takvo poslovanje.

7) Sadržaj prijedloga, uvjeti i postupak po prijedlogu iz stavka 1. ovoga članka, kao i objava podatka o povratu u prijašnje stanje utvrđuju se Pravilnikom.

9. Nastavak postupka

Članak 57.a

(1) Ako je podnositelj prijave ili nositelj patenta propustio u roku izvršiti neku radnju u postupku pred Zavodom čega je neposredna posljedica gubitak prava iz prijave patenta ili patenta, može podnijeti zahtjev za nastavak postupka u vezi s prijavom patenta ili patentom. Zavod će dopustiti nastavak postupka, pod uvjetom da podnositelj:

1. podnese zahtjev za nastavak postupka i izvrši sve propuštene radnje u propisanom roku i

2. uplati upravnu pristojbu i naknadu troškova upravnoga postupka u skladu s člankom 16. ovoga Zakona.

(2) Zahtjev za nastavak postupka može se podnijeti u roku od dva mjeseca od dana kad je saznao za pravne posljedice iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ako propuštene radnje nisu izvršene u roku iz stavka 2. ovoga članka ili ako nisu plaćene upravne pristojbe i naknade troškova upravnoga postupka iz članka 16. ovoga Zakona, smatrat će se da zahtjev za nastavak postupka nije ni podnesen o čemu Zavod donosi zaključak.

 (4) Zahtjev za nastavak postupka ne može se podnijeti ako je propušten rok:

1. iz stavka 2. ovoga članka,

2. za podnošenje zahtjeva iz članka 24. i 24.a ovoga Zakona,

3. za podnošenje prijedloga iz članka 57. ovoga Zakona,

4. za sve radnje u postupcima pred Zavodom u kojima sudjeluje više stranaka.

(5) Ako je Zavod udovoljio zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se odredba članka 57. stavka 6. ovoga Zakona.

V. UČINCI PATENTA

IskljuČiva prava steČena patentom

Članak 58.

(1) Nositelj patenta ovlašten je za iskorištavanje zaštićenog izuma.

(2) Bez odobrenja nositelja patenta svakoj drugoj osobi zabranjeno je:

1. izrađivati, nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i skladištiti u te svrhe proizvod koji je izrađen prema izumu,

2. primjenjivati postupak koji je predmet izuma ili nuditi njegovu primjenu,

3. nuditi na prodaju, prodavati, upotrebljavati, izvoziti ili uvoziti i skladištiti u te svrhe proizvod koji je direktno dobiven postupkom koji je predmet izuma.

(3) Bez odobrenja nositelja patenta svakoj drugoj osobi zabranjeno je i nuđenje i isporučivanje proizvoda (tvari, smjese, dijela uređaja) koji čini bitni element izuma osobama koje nisu ovlaštene za iskorištavanje toga izuma, ako je ponuđaču ili isporučitelju poznato ili mu je iz okolnosti slučaja moralo biti poznato da je taj proizvod namijenjen za stavljanje u funkciju tuđega izuma.

(4) Odredbe stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se ako je proizvod koji se nudi ili isporučuje uobičajen na tržištu, osim kad ponuđač ili isporučitelj potiče druge osobe na poduzimanje radnji iz stavka 2. ovoga članka.

(5) U nedostatku dokaza o suprotnom, smatrat će se da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom ako je proizvod nov ili ako je vjerojatno da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom i da nositelj patenta nije mogao, unatoč razumnom trudu, utvrditi postupak koji je stvarno korišten. Vjerojatnost da je proizvod dobiven zaštićenim postupkom postoji osobito kad je zaštićeni postupak jedini poznati postupak.

IskljuČiva prava s obzirom na patente iz podruČja biotehnologije

Članak 59.

1) Ako je patentom zaštićen biološki materijal koji sadrži posebna obilježja koja iz tog izuma proizlaze, isključiva prava iz članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Zakona odnosit će se i na bilo koji biološki materijal koji je izveden iz toga biološkog materijala rasplođivanjem ili umnožavanjem u istovjetnom ili različitom obliku s istovjetnim obilježjima.

(2) Ako je patentom zaštićen postupak koji omogućuje proizvodnju biološkog materijala koji sadrži posebna obilježja koja iz izuma proizlaze, isključiva prava iz članka 58. stavka 2. i 3. ovoga Zakona odnosit će se i na biološki materijal dobiven neposredno tim postupkom, kao i na bilo koji biološki materijal koji je izveden iz toga biološkog materijala rasplođivanjem ili umnožavanjem u istovjetnom ili različitom obliku s istovjetnim obilježjima.

(3) Ako je patentom zaštićen proizvod koji sadrži ili se sastoji od genetičke informacije, isključiva prava iz članka 58. stav­ka 2. i 3. ovoga Zakona odnosit će se i na cjelokupan materijal, osim ljudskog tijela, raznih stupnjeva njegovog oblikovanja i razvoja ili jednostavnog otkrića jednog od njegovih elemenata, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena, u koji je taj proizvod ugrađen i u kojem je genetička informacija sadržana i obavlja svoju funkciju.

Prava iz prijave patenta

Članak 60.

(1) Objavom prijave u skladu sa člankom 35. ovoga Zakona podnositelj prijave patenta stječe privremena prava na temelju kojih može zahtijevati naknadu štete od bilo koje treće strane koja je u vremenskom razdoblju između datuma objave prijave patenta i datuma objave podatka o priznanju patenta iskorištavala izum u suprotnosti sa člankom 58. i 59. ovoga Zakona, što bi nakon priznanja patenta moglo biti zabranjeno.

(2) Prijava patenta koja je odbijena, odbačena, povučena ili se smatra povučenom, ne proizvodi učinke propisane odredbom stavka 1. ovoga članka.

Opseg iskljuČivih prava

Članak 61.

(1) Opseg isključivih prava nositelja patenta određen je patentnim zahtjevima koji su konačno prihvaćeni u postupku za priznanje patenta, pri čemu će opis i crteži služiti tumačenju patentnih zahtjeva. Pojmovi upotrijebljeni u patentnim zahtjevima nisu strogo ograničeni na doslovno značenje riječi niti će se opis i crteži uzimati u obzir samo u svrhu razjašnjavanja nejasnoća u patentnim zahtjevima. Patentne zahtjeve ne treba shvatiti niti kao upute da se opseg isključivih prava može protezati na ono što bi na temelju opisa i crteža stručnjak u području tehnike mogao zaključiti da je namjeravani opseg zaštite.

(2) U vremenskom razdoblju od datuma objave prijave patenta do priznanja patenta, opseg zaštite određen je patentnim zahtjevima iz prijave patenta objavljene u skladu s ovim Zakonom, ali patentom, onakvim kakav je konačno priznat ili izmijenjen nakon provedenog postupka poništaja u kojem je djelomično poništen, retroaktivno se određuju prava iz prijave patenta, pod uvjetom da opseg zaštite time nije proširen.

V.a PROMJENE NA PATENTU

UPIS PROMJENA U REGISTRE

Članak 61.a

(1) Na zahtjev stranke za upis promjena u registru, Zavod donosi rješenje o upisu u Registar prijava patenata ili Registar patenata promjena koje nastupe nakon podnošenja prijave ili nakon upisa rješenja o priznanju patenta.

(2) Upisane promjene iz stavka 1. ovoga članka objavljuju se u službenom glasilu Zavoda.

(3) Postupak upisa promjena u registre zavoda i njihovo objavljivanje u službenom glasilu te plaćanje upravnih pristojbi i naknada troškova upravnog postupka utvrđuju se pravilnikom i posebnim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

UGOVOR O LICENCIJI I PRIJENOS PRAVA

Članak 62.

(1) Ugovorom o licenciji ustupa se pravo na iskorištavanje zaštićenoga izuma.

(2) Patent može biti predmet prijenosa, potpunoga i djelomičnoga.

(3) Ugovor o licenciji te ugovor o prijenosu patenta zaklju­čuju se uz uvjete i na način koji su propisani Zakonom o obveznim odnosima.

(4) Za zaključivanje ugovora o licenciji ili ugovora o prije­nosu zajedničkog patenta potreban je pristanak svih nositelja prava.

(5) Licencija i prijenos prava imaju učinak prema trećima od datuma upisa u registar.

(6) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na zaključivanje ugovora o licenciji i ugovora o prijenosu prava iz prijave patenta, konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.

ZALOG I OVRHA

Članak 62.a

(1) Patent može biti predmetom založnog prava i predmetom ovrhe.

(2) Na zahtjev založnog vjerovnika ili založnog dužnika založno pravo upisuje se u registar. Osnivanje založnog prava ima učinak prema trećima od datuma upisa u registar.

(3) Sud koji provodi ovrhu po službenoj dužnosti bez odgode obavješćuje Zavod o pokrenutoj ovrsi na patentu radi upisa ovrhe u registar. Upis ovrhe u registar provodi se na teret ovrhovoditelja.

(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na osnivanje založnog prava i ovrhu na pravu iz prijave patenta, konsenzualnog patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.

STEČAJ

Članak 62.b

Kada je patent, pravo iz prijave patenta, konsenzualni patent ili svjedodžba o dodatnoj zaštiti dio stečajne mase, stečajni upravitelj po službenoj dužnosti obavješćuje Zavod o pokrenutom stečajnom postupku radi upisa stečaja u registar.

VI. OGRANIČENJE UČINAKA PATENTA

Izuzeci od iskljuČivih prava

Članak 63.

Isključivo pravo nositelja patenta na iskorištavanje izuma ne odnosi se na:

1. radnje kojima se izum iskorištava u osobne i nekomercijalne svrhe,

2. radnje koje se poduzimaju radi istraživanja i razvoja te po­kusa, koje se odnose na predmet zaštićenoga izuma, uključu­jući kada su te radnje potrebne za dobivanje registracije ili odobrenja za stavljanje na tržište proizvoda koji je lijek namijenjen ljudima ili životinjama, ili medicinski proizvod.

3. neposrednu i pojedinačnu pripremu lijeka u ljekarni na temelju pojedinačnoga liječničkog recepta i na postupke koji se odnose na tako pripremljeni lijek.

Pravo ranijega korisnika

Članak 64.

(1) Patent ne djeluje prema osobi koja je prije datuma podnošenja ili prije datuma priznatog prvenstva prijave patenta, u dobroj vjeri, u Republici Hrvatskoj i u okviru svojih gospodarskih aktivnosti upotrebljavala ili izrađivala proizvod koji je predmet izuma ili je obavila stvarne i ozbiljne pripreme za takvo iskorištavanje izuma.

(2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo, bez odobrenja nositelja patenta, nastaviti s iskorištavanjem izuma u opsegu u kojem ga je iskorištavala ili pripremila njegovo iskorišta­vanje do datuma podnošenja prijave patenta za navedeni izum.

(3) Pravo iz stavka 2. ovoga članka može se prenijeti ili naslijediti samo s procesom rada i proizvodnim pogonom u kojem je pripremljeno ili započelo iskorištavanje izuma.

OgraniČenje uČinaka s obzirom na patente iz podruČja biotehnologije

Članak 65.

(1) Isključiva prava koja proizlaze iz odredbe članka 59. ovoga Zakona neće se odnositi na biološki materijal dobiven rasplođivanjem i umnažanjem biološkog materijala koji je na tržište Republike Hrvatske pušten od strane nositelja patenta ili uz njegovu suglasnost, pri čemu rasplođivanje i umnažanje nužno proizlazi iz primjene radi koje je biološki materijal stavljen na tržište, pod uvjetom da se dobiveni materijal kasnije ne upotrebljava za daljnje rasplođivanje i umnažanje.

(2) Iznimno od odredbe članka 59. ovoga Zakona, prodajom ili nekim drugim načinom komercijalne uporabe materijala za umnažanje biljaka poljoprivredniku od strane nositelja patenta ili uz njegov pristanak, a u poljoprivredne svrhe, poljoprivrednik stječe ovlaštenje upotrijebiti proizvode svoje berbe za rasplođivanje ili za umnažanje na svom poljoprivrednom gospodarstvu.

(3) Iznimno od odredbe članka 59. ovoga Zakona, prodajom ili nekim drugim načinom komercijalne uporabe rasplodne stoke ili drugog životinjskoga reprodukcijskog materijala poljoprivredniku od strane nositelja patenta ili uz njegov pristanak, poljoprivrednik stječe ovlaštenje koristiti zaštićenu stoku u poljoprivredne svrhe čime je ujedno obuhvaćeno i raspolaganje životinjom odnosno drugim životinjskim reproduktivnim materijalom u svrhu obavljanja vlastitih poljoprivrednih aktivnosti, ali ne i prodaja u okviru ili u svrhu komercijalne reprodukcijske djelatnosti.

Iscrpljenje iskljuČivih prava nositelja patenta

Članak 66.

(1).Stavljanjem u promet od strane nositelja patenta ili uz njegovu izričitu suglasnost, na području Republike Hrvatske, odnosno nakon stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije na području neke od država Europske unije odnosno države stranke ugovornice Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru, proizvoda koji je izrađen prema izumu ili proizvoda koji je direktno dobiven postupkom koji je predmet izuma, iscrpljuju se za područje Republike Hrvatske isključiva prava stečena patentom u odnosu na taj proizvod.

(2) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka se na odgovarajući način primjenjuju i na isključiva prava stečena svjedodžbom o dodatnoj zaštiti.

Vozila u meĐunarodnom prometu

Članak 67.

Uporaba proizvoda izrađenih prema zaštićenom izumu u konstrukciji ili opremi plovila, zrakoplova ili kopnenoga vozila koje pripada nekoj od država članica Pariške unije ili članica WTO-a ne smatra se povredom patenta kada se to prijevozno sred­stvo privremeno ili slučajno nađe na teritoriju Republike Hrvatske, pod uvjetom da ugrađeni proizvod služi isključivo za potrebe toga prijevoznog sredstva.

VII. PRISILNE LICENCIJE

1. Zajedničke odredbe

NADLEŽNOST I POSTUPAK ZA IZDAVANJE PRISILNE LICENCIJE

Članak 67.a

(1) Sud nadležan za izdavanje prisilne licencije je Trgovački sud u Zagrebu.

(2) Postupak za izdavanje prisilne licencije pokreće se tužbom protiv nositelja patenta ili nositelja svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, koja sadrži zahtjev za izdavanjem prisilne licencije. Tužitelj je dužan u tužbi iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. O izdavanju prisilne licencije sud odlučuje presudom.

(3) Protiv odluka suda u postupcima o izdavanju prisilne licencije dopuštena je žalba u skladu s odredbama iz Zakona o parničnom postupku.

(4) U nedostatku dokaza o suprotnom, u postupku za izdavanje prisilne licencije smatra se da je nositelj patenta, odnosno nositelj svjedodžbe o dodatnoj zaštiti osoba koja je kao takva upisana u Registar patenata.

(5) Za pojedina pitanja iz postupka o izdavanju prisilne licencije koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje se Zakon o parničnom postupku.

2. Prisilne licencije u slučajevima nedovoljnog iskorištavanja patenta, izvanrednih stanja na nacionalnoj razini, potrebe za zaštitom od nepoštenog tržišnog natjecanja, za iskorištavanjem drugog patenta ili zaštićene biljne vrste te za uzajamnim licenciranjem.

Izdavanje prisilne licencije

Članak 68.

(1) Nadležni sud u Republici Hrvatskoj može izdati prisilnu licenciju u slučaju nedovoljnog iskorištavanja patenta bilo kojoj osobi koja podnese zahtjev za prisilnu licenciju ili Vladi Republike Hrvatske, ako nositelj patenta nije iskorištavao izum zaštićen patentom na području Republike Hrvatske pod razumnim uvjetima ili nije poduzeo učinkovite i ozbiljne pripreme za njegovo iskorištavanje.

(2) Zahtjev za izdavanje prisilne licencije iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti nakon isteka roka od četiri godine od datuma podnošenja prijave patenta ili nakon isteka roka od tri godine od datuma priznanja patenta.

(3) Prisilna licencija ne može se izdati ako nositelj patenta dokaže postojanje zakonskih razloga koji opravdavaju neiskoriš­tavanje ili nedovoljno iskorištavanje zaštićenoga izuma.

(4) Na obrazloženi zahtjev, sud može izdati prisilnu licenciju u odnosu na prvi patent nositelju patenta ili nositelju prava na zaštićenu biljnu vrstu, koji ne može iskorištavati svoj patent (drugi patent), odnosno pravo na zaštićenu biljnu vrstu bez povrede prvog patenta, pod uvjetom da izum zaštićen drugim patentom, odnosno, zaštićena biljna vrsta predstavlja značajan tehnološki napredak, koji je od posebnoga gospodarskog značaja u odnosu na izum zaštićen prvim patentom. Nadležni sud može poduzeti bilo koju mjeru koju smatra korisnim za utvrđivanje takvog stanja.

(5) U slučaju izdavanja prisilne licencije iz stavka 4. ovoga članka nositelju prvog patenta omogućit će se, pod razumnim uvjetima, pravo na uzajamnu prisilnu licenciju za iskorištavanje izuma zaštićenog drugim patentom ili zaštićene biljne vrste.

(6) Sud može izdati prisilnu licenciju ako je iskorištavanje patentom zaštićenoga izuma nužno zbog izvanrednih stanja na nacionalnoj razini (nacionalna sigurnost zemlje, zaštita javnoga interesa u području zdravstva, prehrane, zaštita i unaprjeđivanje čovjekova okoliša, poseban interes za pojedinu granu gospodarstva), ili kada je nužno ispravljanje postupaka za koje je sudskim ili administrativnim postupkom utvrđeno da su protivni tržišnom natjecanju.

(7) U slučaju poluvodičke tehnologije, prisilna se licencija može izdati samo u slučajevima iz stavka 6. ovoga članka.

(8) Prisilna licencija može se izdati samo ako je podnositelj zahtjeva bezuspješno, u razumnom vremenskom razdoblju, pokušao dobiti odobrenje od nositelja patenta za iskorištavanje zaštićenog izuma pod razumnim tržišnim uvjetima i rokovima. Sud može odstupiti od navedenih uvjeta u slučajevima iz stavka 6. ovoga članka. Nositelj prava mora u najkraćem mogućem roku biti obaviješten o izdavanju prisilne licencije.

Uvjeti pod kojima se izdaje prisilna licencija

Članak 69.

(1) Prisilna licencija ne može biti isključiva, a njezin opseg i njezino trajanje vezani su isključivo uz razloge zbog kojih je izdana.

(2) Prisilna licencija može se prenositi samo zajedno s proizvodnim pogonom, odnosno njegovim dijelom u kojem se iskorištava izum za koji je izdana.

(3) Prisilna licencija odobrava se prvenstveno za opskrbu domaćega tržišta, osim ako je nužno ispravljanje postupaka za koje je sudskim ili administrativnim postupkom utvrđeno da su protivni tržišnom natjecanju.

(4) Nadležno tijelo će na obrazloženi zahtjev zainteresirane osobe ukinuti prisilnu licenciju ako i kada okolnosti koje su dovele do njezina odobrenja prestanu postojati, a ne postoji mogućnost da bi ponovno mogle nastupiti, ali uz uvjet zaštite legitimnih prava stjecatelja prisilne licencije.

(5) Nositelj patenta ima pravo na naknadu uzimajući u obzir ekonomsku vrijednost licencije i potrebu za ispravljanjem postupaka protivnih tržišnom natjecanju.

(6) Prisilna licencija iz članka 68. stavka 4. ovoga Zakona neprenosiva je, osim u slučaju istodobnog prijenosa drugog patenta ili zaštićene biljne vrste.

3. Prisilne licencije za patente koji se odnose na proizvodnju farmaceutskih proizvoda za izvoz u zemlje s problemima javnog zdravlja

IZDAVANJE PRISILNE LICENCIJE

Članak 69.a

(1) Sud može bilo kojoj osobi koja podnese zahtjev u skladu s odredbama ovoga Zakona izdati prisilnu licenciju za patent i/ili svjedodžbu o dodatnoj zaštiti, potrebnu za proizvodnju i prodaju farmaceutskog proizvoda, kada je takav proizvod namijenjen izvozu u zemlje uvoznice s problemima javnog zdravlja. Pri odlučivanju o izdavanju prisilne licencije sud će osobito uzeti u obzir potrebu provedbe Odluke glavnog vijeća WTO-a od 30. kolovoza 2003. godine o provedbi točke 6. Deklaracije iz Dohe o Sporazumu TRIPS i javnom zdravlju od 14.studenoga 2001.godine (u daljnjem tekstu: Odluka).

(2) Farmaceutski proizvod iz stavka 1. ovoga članka je svaki proizvod farmaceutske industrije, uključujući lijekove za ljudsku uporabu, pod kojim se podrazumijeva svaka tvar ili mješavina tvari koja je namijenjena liječenju ili sprječavanju bolesti kod ljudi te svaka tvar ili mješavina tvari koja se može primijeniti na ljudima u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija izazivanjem farmakoloških, imunoloških ili metaboličkih djelovanja ili postavljanja medicinske dijagnoze, uključujući aktivne sastojke i pribor za dijagnosticiranje ex vivo.

(3) Zemlja uvoznica iz stavka 1. ovoga članka je svaka zemlja u koju se izvozi farmaceutski proizvod. Zemlja uvoznica može biti:

a) bilo koja najmanje razvijena zemlja navedena kao takva na popisu Ujedinjenih naroda,

b) bilo koja članica WTO-a, izuzev najmanje razvijene zemlje članice iz točke a) ovoga stavka, koja je uputila obavijest Vijeću za TRIPS o svojoj namjeri da se koristi sustavom kao uvoznica, bilo da ga koristi u cijelosti ili na ograničeni način,

c) bilo koja zemlja koja nije članica WTO-a, ali je od strane Vijeća za pomoć u razvoju OECD navedena na popisu zemalja niskog dohotka s bruto nacionalnim proizvodom po glavi stanovnika manjim od 745$, i koja je uputila obavijest Zavodu o svojoj namjeri da se koristi sustavom kao uvoznica, bilo da ga koristi u cijelosti ili na ograničeni način.

(4) Zemlja članica WTO-a koja je dala izjavu da neće koristiti sustav za uvoz kao članica WTO-a, nije zemlja uvoznica koja udovoljava uvjetima.

(5) Zemlje uvoznice koje nisu članice WTO-a, a koje su najmanje razvijene zemlje i zemlje u razvoju i udovoljavaju pretpostavkama iz stavka 3. ovoga članka, moraju ispuniti dodatne pretpostavke:

a) zemlja uvoznica dužna je uputiti obavijest sukladno Odluci izravno Zavodu;

b) zemlja uvoznica dužna je u obavijesti navesti da će sustav koristiti za rješavanje problema javnog zdravlja a ne kao sredstvo za postizanje ciljeva industrijske ili trgovačke politike te da će usvojiti mjere iz točke 4. Odluke;

c) sud može, povodom tužbe nositelja prava ili Zavoda, povući prisilnu licenciju ako zemlja uvoznica ne poštuje svoje obveze iz točke b).

(6) Tužba koja sadrži zahtjev za izdavanjem prisilne licencije podnosi se sudu u skladu s odredbama iz članka 67.a ovoga Zakona ako na području Republike Hrvatske postoji patent ili svjedodžba o dodatnoj zaštiti čiji učinci pokrivaju namjeravanu djelatnost proizvodnje i prodaje radi izvoza.

(7) U tužbi se navodi:

a) podatak o zahtjevima za izdavanjem prisilnih licencija u drugim državama za isti proizvod s podacima o količinama i odnosnim zemljama uvoznicama,

b) podatak o podnositelju zahtjeva za izdavanjem prisilne licencije i njegovom zastupniku, ako ga ima,

c) nezaštićeno ime farmaceutskog proizvoda koje podnositelj zahtjeva namjerava proizvoditi na temelju prisilne licencije,

d) količina farmaceutskog proizvoda koju podnositelj zahtjeva namjerava proizvoditi na temelju prisilne licencije,

e) zemlja uvoznica,

f) dokaz o prethodnim pregovorima s nositeljem prava, u skladu s odredbama iz stavka 10. ovoga članka,

g) dokaz o posebnom zahtjevu u kojem je navedena količina potrebnog proizvoda, upućenom od ovlaštenog predstavnika zemlje uvoznice ili nevladine organizacije koja djeluje s formalnim ovlaštenjem jedne ili više zemalja uvoznica ili tijela UN-a ili druge međunarodne zdravstvene organizacije koja djeluje s formalnim ovlaštenjem jedne ili više zemalja uvoznica.

(8) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za izdavanjem prisilne licencije sud je dužan provjeriti osobito sljedeće:

a) je li svaka od zemalja uvoznica navedena u zahtjevu, koja je članica WTO-a, uputila obavijest WTO-u sukladno Odluci, odnosno je li svaka zemlja uvoznica navedena u zahtjevu, koja nije članica WTO-a, uputila obavijest Zavodu sukladno odredbama iz ovoga članka u odnosu na svaki od proizvoda iz zahtjeva. Ovo ne utječe na mogućnost koju najmanje razvijene zemlje imaju prema Odluci Vijeća za TRIPS od 27. srpnja 2002.godine;

b) da količina proizvoda navedena u zahtjevu ne prelazi onu o kojoj je zemlja uvoznica koja je članica WTO-a obavijestila WTO odnosno Zavod;

c) da, uzimajući u obzir druge prisilne licencije izdane drugdje, ukupna količina proizvoda za koju je dozvoljena proizvodnja u odnosu na bilo koju zemlju uvoznicu ne prelazi značajno količinu o kojoj je ta zemlja obavijestila WTO, odnosno Zavod.

(9) Podatke iz stavka 8. ovoga članka dužan je u tužbi navesti i priložiti podnositelj zahtjeva za izdavanjem prisilne licencije.

(10) Prisilna licencija može se izdati samo ako je podnositelj zahtjeva bezuspješno, u razdoblju od trideset dana prije podnošenja tužbe, pokušao od nositelja prava dobiti odobrenje za iskorištavanje zaštićenog izuma pod razumnim tržišnim uvjetima i rokovima. Ova se odredba neće primjenjivati u slučajevima nacionalnog stanja nužde ili drugim okolnostima krajnje žurnosti ili u slučajevima javne nekomercijalne uporabe prema članku 31. točki b) Sporazuma TRIPS.

UVJETI POD KOJIMA SE IZDAJE PRISILNA LICENCIJA

Članak 69.b

(1) Prisilna licencija se izdaje kao neisključiva, a njezin opseg i trajanje, koji se obavezno navode u presudi kojom se odlučuje o izdavanju prisilne licencije, vezani su isključivo uz razloge zbog kojih je izdana. Količina proizvoda koji se na temelju takve licencije može proizvesti ne smije prelaziti onu koja je nužna za zadovoljenje potreba zemlje uvoznice, odnosno zemalja uvoznica navedenih u tužbi, uzimajući u obzir količinu proizvoda proizvedenih na temelju prisilnih licencija izdanih drugdje.

(2) Prisilna licencija se može prenositi samo zajedno s proizvodnim pogonom u kojem se iskorištava izum za koji je izdana.

(3) Sud u presudi navodi radnje na koje je podnositelj zahtjeva ovlašten i koje su potrebne u svrhu proizvodnje radi izvoza i distribucije u zemlji odnosno zemljama navedenima u zahtjevu. Nijedan proizvod proizveden ili uvezen na temelju licencije ne smije biti ponuđen na prodaju ili stavljen na tržište bilo koje druge zemlje osim one navedene u zahtjevu, izuzev kada zemlja uvoznica iskoristi mogućnost iz točke 6. podtočke (i) Odluke da izvozi u suugovornicu regionalnog trgovinskog sporazuma s kojom dijeli odnosni zdravstveni problem.

(4) Sud u presudi nalaže da proizvodi proizvedeni na temelju takve licencije moraju biti jasno identificirani posebnim etiketama ili oznakama kao proizvodi proizvedeni na temelju prisilne licencije. Proizvodi se moraju razlikovati od onih koje proizvodi nositelj prava i to posebnim pakiranjem i/ili posebnim bojama ili oblicima, pod uvjetom da je takvo razlikovanje moguće te da nema značajan utjecaj na cijenu. Pakiranje ili bilo koji pripadajući tekst moraju sadržavati napomenu da je proizvod predmet prisilne licencije, ime suda koji ju je izdao i broj spisa predmeta, te jasan napis da je proizvod namijenjen isključivo za izvoz i distribuciju u odnosnu zemlju uvoznicu odnosno zemlje uvoznice. Podrobni podaci o značajkama proizvoda moraju biti stavljeni na raspolaganje carinskim tijelima u Republici Hrvatskoj i u državama članicama Europske unije.

(5) Sud u presudi nalaže da primatelj licencije prije isporuke u zemlju uvoznicu, mora na web stranicu, čiju će adresu priopćiti Zavodu, staviti podatke:

a) o količini proizvoda kojima zemlje uvoznice opskrbljuje proizvodima na temelju prisilne licencije,

b) o razlikovnim obilježjima odnosnog proizvoda.

(6) Ako je proizvod, u odnosu na kojeg je u Republici Hrvatskoj izdana prisilna licencija, zaštićen patentom u zemlji uvoznici navedenoj u zahtjevu on može biti izvezen samo ako su te zemlje izdale prisilnu licenciju za uvoz, prodaju i/ili distribuciju odnosnog proizvoda.

(7) U presudi sud nalaže podnositelju zahtjeva plaćanje naknade nositelju prava koju utvrđuje na sljedeći način:

a) u slučajevima nacionalnog stanja nužde ili drugim okolnostima krajnje žurnosti ili u slučajevima javne nekomercijalne uporabe prema članku 31. točki (b) Sporazuma TRIPS, naknada iznosi najviše 4% od ukupne cijene koju plaća zemlja uvoznica ili koja se plaća u njezinu korist,

b) u svim drugim slučajevima, naknada se utvrđuje uzimajući u obzir ekonomsku vrijednost uporabe na koju je ovlaštena odnosna zemlja uvoznica ili zemlje uvoznice na temelju licencije, kao i humanitarne i nekomercijalne okolnosti u vezi s izdavanjem licencije.

(8) Nakon što presuda kojom se odlučuje o izdavanju prisilne licencije postane pravomoćna, sud može povodom prijedloga za osiguranje dokaza, kojeg sudu podnese nositelj prava, izvršiti uvid u poslovne knjige i druge dokumente primatelja licencije, isključivo u svrhu provjere ispunjava li on sve obveze iz presude kojom se odlučuje o izdavanju prisilne licencije, a posebice u svrhu provjere podataka o konačnom odredištu proizvoda. Poslovne knjige i dokumenti moraju sadržavati dokaz o izvozu proizvoda u obliku izvozne deklaracije koju je ovjerila carina, te dokaz o uvozu.

(9) Uvjeti licencije ne utječu na način distribucije u zemlji uvoznici.

ODBIJANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJEM PRISILNE LICENCIJE

Članak 69.c

Sud će presudom odbiti zahtjev za izdavanjem prisilne licencije ako on ne sadrži elemente potrebne za odlučivanje ili ako nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje prisilne licencije propisane u ovom Zakonu.

PRESTANAK ILI IZMJENA PRISILNE LICENCIJE

Članak 69.d

(1) Nositelj prava ili primatelj licencije može tužbom zahtijevati da sud ukine prisilnu licenciju ako utvrdi da suprotna strana ne poštuje odluku o izdavanju prisilne licencije. U presudi kojom odlučuje o prestanku prisilne licencije, sud će odrediti rok u kojem je primatelj licencije dužan o svom trošku preusmjeriti sve proizvode koji se nalaze u njegovom posjedu, skrbi ili ovlasti u zemlje s potrebama iz članka 69.a ovoga Zakona ili ih na drugi način ukloniti uz savjetovanje s nositeljem prava.

(2) Nakon što je zemlja uvoznica obavijestila da je količina farmaceutskih proizvoda postala nedovoljna za zadovoljenje njezinih potreba, primatelj licencije može tužbom zahtijevati izmjenu uvjeta licencije radi proizvodnje i izvoza dodatnih količina proizvoda do razine potrebne za zadovoljenje potreba odnosne zemlje uvoznice. U takvim slučajevima sud postupa žurno. Ako zatražena dodatna količina proizvoda ne prelazi 25%, ne primjenjuju se odredbe iz članka 69.a stavka 8. ovoga Zakona.

OBAVIJESTI

Članak 69.e

(1) Sud će putem Zavoda obavijestiti Vijeće za TRIPS o svojim pravomoćnim presudama o izdavanju prisilne licencije, uvjetima pod kojima je izdana, kao i o njezinom prestanku i izmjeni.

(2) Dostavljeni podaci uključuju osobito sljedeće:

a) ime i adresu primatelja licencije,

b) odnosni proizvod,

c) količinu kojom se opskrbljuje,

d) zemlju uvoznicu,

e) trajanje licencije,

f) adresu web stranice iz članka 69.b stavka 5. ovoga Zakona.

ZABRANA UVOZA

Članak 69.f

(1) Zabranjen je uvoz u Republiku Hrvatsku i zemlje članice Europske unije proizvoda proizvedenih na temelju prisilne licencije izdane sukladno odredbama ovoga Zakona radi slobodnog puštanja u promet, ponovnog uvoza, stavljanja pod suspenzivne postupke ili stavljanja u slobodne zone ili slobodna skladišta.

(2) Stavak 1. ovoga članka se ne primjenjuje u slučaju ponovnog izvoza u zemlju uvoznicu navedenu u prijavi i identificiranu na pakiranju i dokumentaciji koja prati proizvod, ili stavljanje u postupak tranzitnog ili carinskog skladištenja ili u slobodne zone ili slobodna skladišta u svrhu ponovnog izvoza u tu zemlju uvoznicu.

RADNJE CARINE

Članak 69.g

(1) Ako postoji osnova za sumnju da su proizvodi proizvedeni na temelju prisilne licencije izdane u skladu s odredbama ovoga Zakona uvezeni na područje Republike Hrvatske suprotno odredbama iz članka 69.f stavka 1. ovoga Zakona, nadležna tijela carine će radi provjere zadržati odnosne proizvode toliko dugo koliko je potrebno, a najdulje 10 radnih dana. Ako postoje posebne okolnosti, nadležna tijela carine mogu odlučiti o produljenju razdoblja zadržavanja za najdulje dodatnih 10 radnih dana.

(2) O zadržavanju iz stavka 1. ovoga članka nadležna tijela carine će bez odgode obavijestiti nositelja prava i proizvođača ili izvoznika odnosnih proizvoda, te ga pozvati na dostavu podataka i dokaza o odnosnim proizvodima.

(3) Ako nadležna tijela carine u razdoblju zadržavanja utvrde povredu prisilne licencije suprotno zabrani iz članka 69.f stavka 1. ovoga Zakona, zaplijenit će proizvode i ukloniti ih iz prometa u skladu s carinskim propisima.

(4) Postupak zadržavanja i pljenidbe robe provodi se na trošak uvoznika, u skladu s carinskim propisima. Solidarno s uvoznikom za odnosne troškove odgovara i svaka druga osoba koja je pokušala nezakonit uvoz.

(5) Ako se utvrdi da se uvozom proizvoda koji su zadržani u skladu s odredbama iz ovoga članka ne bi prekršila zabrana iz članka 69.f stavka 1. ovoga Zakona i ako su poštivani carinski propisi, nadležna tijela carine pustit će proizvode u promet na području Republike Hrvatske.

(6) O zapljenama i uništenju proizvoda prema odredbama ovoga članka nadležna tijela carine obavijestit će Zavod.

Članak 69.h

Odredbe članaka 69.f i 69.g ovoga Zakona ne primjenjuju se na uvoz male količine proizvoda, unutar granica propisanih u pogledu oslobođenja od plaćanja carine, koji su sadržani u osobnoj prtljazi putnika i namijenjeni za privatno i nekomercijalno korištenje

VIII. TRAJANJE, ODRŽAVANJE I PRESTANAK PATENTA

Rok trajanja patenta

Članak 70.

(1) Patent traje dvadeset godina računajući od datuma podnošenja prijave patenta.

(2) Konsenzualni patent traje deset godina računajući od datuma podnošenja prijave patenta.

Članci 71., 72. i 73. brišu se.

GodiŠnje pristojbe i naknade troŠkova postupka za odrŽavanje

Članak 74.

(1) Za održavanje prava iz prijave i priznatog patenta plaća se propisana godišnja pristojba i naknada troškova upravnoga postupka, na način utvrđen propisom donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Godišnja pristojba i naknada troškova iz stavka 1. ovoga članka plaćaju se za treću i svaku sljedeću godinu, računajući od datuma podnošenja prijave.

(3) Ako nositelj patenta ne plati upravnu pristojbu i naknadu troškova upravnoga postupka u skladu s prethodnim stavkom, može ih platiti u dodatnom roku od šest mjeseci pod uvjetom plaćanja i dodatne upravne pristojbe i dodatne naknade troškova upravnoga postupka.

(4) Zavod će obavijestiti nositelja patenta, odnosno podnositelja prijave o propuštanju plaćanja godišnje pristojbe i naknade troškova postupka za održavanje patenta i na posljedice neplaćanja istih, te na mogućnost plaćanja iz stavka 3. ovoga članka.

Prijevremeni prestanak patenta zbog neplaĆanja godiŠnjih pristojbi i naknada troŠkova postupka za odrŽavanje

Članak 75.

Ako nositelj patenta ne plati propisanu upravnu pristojbu i naknadu troška upravnoga postupka za održavanje patenta, patent prestaje sljedećega dana od dana isteka roka za plaćanje iz članka 74. ovoga Zakona.

Prijevremeni prestanak patenta odricanjem od patenta

Članak 76.

(1) Nositelj patenta se može odreći patenta u cijelosti ili djelomično pisanom izjavom o odricanju, ovjerenom kod javnog bilježnika. Učinci izjave o odricanju nastupaju sljedećega dana od dana dostave Zavodu.

(2) Ako je u registru patenata upisano određeno pravo u korist trećih osoba, nositelj patenta ne može se odreći patenta bez prethodne ovjerene pisane suglasnosti tih osoba.

(3) Odricanje od patenta upisuje se u registar i objavljuje u službenom glasilu zavoda.

Članak 77. se briše

NasljeĐivanje svojstva nositelja patenta

Članak 78.

(1) Patent prestaje danom smrti nositelja patenta, odnosno danom gubitka svojstva pravne osobe, osim ako je prešao na nasljednike, odnosno pravne sljednike.

(2) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na podnositelja prijave patenta.

IX. PROGLAŠAVANJE NIŠTAVIM PATENTA

Razlozi za proglaŠavanje patenta niŠtavim

Članak 79.

Patent se može proglasiti ništavim u svako doba, na prijedlog fizičke ili pravne osobe ili državnoga odvjetnika ako je priznat:

1. za predmet zaštite koji se u smislu članka 5. stavka 6., te članka 6. i 7. ovoga Zakona ne može zaštititi patentom,

2. za izum koji, na datum podnošenja prijave patenta odnosno na datum priznatog prvenstva, nije bio nov ili nije imao inventivnu razinu,

3. za izum koji nije industrijski primjenljiv,

4. za izum koji nije otkriven na dovoljno jasan i detaljan način tako da ga stručna osoba iz odgovarajućeg područja može izvesti,

5. za predmet zaštite koji izlazi izvan sadržaja prijave patenta kakva je prijavljena, ili ako je patent priznat na temelju izdvojene prijave, ili na temelju nove prijave podnesene u skladu s odred­bom članka 89. ovoga Zakona, izvan sadržaja prvobitne prijave, kakva je podnesena,

6. na ime osobe koja nije imala pravo na patentnu zaštitu izuma.

Prijedlog za proglaŠavanje patenta niŠtavim

Članak 80.

(1) Postupak za proglašavanje patenta ništavim pokreće se podnošenjem prijedloga Zavodu.

(2) Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o podnositelju prijedloga, nositelju patenta, broj rješenja i registarski broj patenta, razloge zbog kojih se predlaže proglašavanje patenta ništavim, s potrebnim dokazima.

Postupak povodom prijedloga za proglaŠavanje patenta niŠtavim

Članak 81.

(1) Ako prijedlog za proglašavanje patenta ništavim nije sastavljen u skladu s odredbom članka 80. stavka 2. ovoga Zakona ili ako nije plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona, Zavod poziva podnositelja da u roku od 30 dana od dana primitka poziva otkloni nedostatke.

(2) Ako podnositelj ne uredi prijedlog u roku koji je određen u stavku 1. ovoga članka, Zavod zaključkom odbacuje prijedlog.

(3) Uredan prijedlog Zavod dostavlja nositelju patenta i poziva ga da u roku koji ne može biti kraći od 30 niti dulji od 60 dana od dana njegova primitka dostavi svoj odgovor.

4) U postupku za proglašavanje patenta ništavim Zavod poziva stranke onoliko puta koliko je potrebno da u roku iz stavka 3. ovoga članka dostave svoje primjedbe na podneske druge stranke. Kada je potrebno, Zavod ujedno poziva nositelja patenta da podnese opis, patentne zahtjeve i crteže u izmijenjenom obliku, pod uvjetom da predmet zaštite ne izlazi izvan sadržaja patenta kakav je priznat.

(5) Prije donošenja odluke o održavanju u vrijednosti patenta u izmijenjenom obliku, Zavod obavještava stranke da namjerava održati u vrijednosti patent kako je izmijenjen u postupku proglašenja ništavim i poziva ih da u roku iz stavka 3. ovoga članka podnesu obrazložene primjedbe ako nisu suglasne s tekstom na temelju kojeg namjerava održati patent u vrijednosti. Ako se stranke ne suglase s tim tekstom, postupak za proglašenje patenta ništavim može se nastaviti.

(6) Ako su stranke suglasne s tekstom na temelju kojeg Zavod namjerava održati patent u vrijednosti ili se nisu očitovale po pozivu iz stavka 5. ovoga članka, Zavod poziva nositelja patenta da u roku od 60 dana od primitka poziva plati upravnu pristojbu i naknadu troškova za tiskanje novog patentnog spisa. Ako pristojba i naknada troškova ne budu plaćene, patent se proglašava ništavim u granicama prijedloga.

(7) Zavod može, na obrazloženi zahtjev, produljiti rokove iz ovoga članka za vrijeme koje smatra opravdanim, ali najviše za 60 dana.

(8) Ako ocijeni da je to nužno zbog utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje odluke, Zavod može održati usmenu raspravu.

(9) ako je podnesen prijedlog za proglašenje ništavim konsenzualnog patenta i kada su priloženi dokazi iz članka 80. stavka 2. ovoga zakona dostatni za vjerojatnost da konsenzualni patent ne zadovoljava uvjete iz članka 41. ovoga zakona, odgovor na poziv iz stavka 3. ovoga članka mora sadržavati i zahtjev za provedbu postupka potpunog ispitivanja.

Nastavak postupka za proglaŠavanje patenta niŠtavim  od strane Zavoda

Članak 82.

(1) Ako podnositelj prijedloga za proglašavanje patenta ništa­vim u tijeku postupka odustane od prijedloga, Zavod može na vlas­titu inicijativu nastaviti postupak.

(2) Ova se odredba na odgovarajući način primjenjuje i kada se nositelj odrekao patenta ili je patent prestao vrijediti.

RjeŠenje o prijedlogu za proglaŠavanje patenta niŠtavim

Članak 83.

(1) Na temelju rezultata provedenoga postupka Zavod donosi rješenje o proglašavanju patenta ništavim, u potpunosti ili djelomično uzimajući u obzir izmjene patenta koje je nositelj izvršio u postupku povodom prijedloga za proglašenje patenta ništavim, ili rješenje kojim se prijedlog odbija.

(2) Prijava patenta i patent priznat na temelju te prijave od početka neće imati učinke navedene u člankom 58. do 60. ovoga Zakona u mjeri u kojoj je patent proglašen ništavim ili nevažećim.

Članak 84. se briše

X. UKIDANJE RJEŠENJA O PRIZNANJU PATENTA

Razlozi za ukidanje rjeŠenja o priznanju patenta

Članak 85.

Rješenje o priznanju patenta može se ukinuti prije isteka roka trajanja patenta ako se utvrdi:

1. da živi biološki materijal koji je pohranjen u ovlaštenoj ustanovi u skladu s odredbom članka 20. stavka 6. ovoga Zakona više ne postoji ili da taj materijal iz drugih razloga više nije pristupačan javnosti,

2. da je njegova pristupačnost javnosti preko ovlaštene ustanove u kojoj je pohranjen bila prekinuta u roku duljem od propisanoga.

Prijedlog i postupak za ukidanje rjeŠenja o priznanju patenta

Članak 86.

(1) Postupak za ukidanje rješenja o priznanju patenta pokre­će se podnošenjem prijedloga Zavodu.

(2) Odredbe ovoga Zakona o sadržaju prijedloga i o postupku za proglašavanje patenta ništavim na odgovarajući način primjenjuju se i na sadržaj prijedloga te na postupak za ukidanje rješenja o priznanju patenta.

X.a SVJEDODŽBA O DODATNOJ ZAŠTITI

ZNAČENJE POJMOVA

Članak 87.a

(1) U odnosu na Svjedodžbe o dodatnoj zaštiti priznate za lijekove namijenjene ljudima ili životinjama (u daljnjem tekstu: Svjedodžba) sljedeći pojmovi imaju značenje:

a) »lijek« je svaka tvar ili mješavina tvari namijenjena liječenju ili sprječavanju bolesti kod ljudi ili životinja te svaka tvar ili mješavina tvari koja se može primijeniti na ljudima ili životinjama u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija ili postavljanja medicinske dijagnoze,

b) »proizvod« je aktivni sastojak ili mješavina aktivnih sastojaka lijeka,

c) »temeljni patent« je patent kojeg je nositelj odredio u postupku za dobivanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i kojime se štiti proizvod kao takav, kao što je definiran u točki b) ovoga stavka ovoga članka, ili postupak za dobivanje proizvoda ili primjena proizvoda,

d) »prvo odobrenje za stavljanje u promet« je prvo odobrenje za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji.

(2) U odnosu na svjedodžbe o dodatnoj zaštiti priznate za sredstva za zaštitu bilja (u daljnjem tekstu: Svjedodžba) sljedeći pojmovi imaju značenje:

a) »sredstvo za zaštitu bilja« je aktivna tvar ili pripravak koji sadrži jednu ili više aktivnih tvari, u obliku u kojem dolaze do korisnika, sa svrhom da:

– štiti biljke ili biljne proizvode od štetnih organizama ili sprječava aktivnost štetnih organizama, ako te tvari ili pripravci nisu drukčije definirani,

– utječe na životne procese biljke, ne kao hranjiva tvar, već na drugi način (npr. biljni regulator rasta),

– štiti (konzervira) biljne proizvode, ako ta tvar ili pripravak nisu predmet posebnih odredaba o konzervansima,

– uništava nepoželjne biljke, ili

– uništava dijelove biljaka ili kontrolira ili sprječava nepoželjni rast biljaka,

b) »tvar« je kemijski element ili njegovi sastojci, prirodni ili proizvedeni, uključujući i onečišćenosti koje se neizbježno javljaju kao rezultat proizvodnog postupka,

c) »aktivna tvar« je tvar ili mikroorganizam, uključujući viruse, koja ima opću ili specifičnu aktivnost:

– protiv štetnih organizama, ili

–na biljke, dijelove biljaka ili biljne proizvode,

d) »pripravak« je smjesa ili otopina koja se sastoji od dviju ili više tvari od kojih je najmanje jedna aktivna tvar koja se upotrebljava kao sredstvo za zaštitu bilja,

e) »biljka« je živa biljka kao i živi dijelovi biljaka, uključujući svježe voće i sjemenke,

f) »biljni proizvod« je proizvod u neprerađenom obliku ili rezultat neke jednostavne obrade biljke, kao što su mljevenje, sušenje ili prešanje, ali koji isključuje samu biljku kako je definirana u točki e) ovoga stavka ovoga članka,

g) »štetni organizmi« su biljne štetočine ili štetočine proizvoda dobivenog od biljke, biljne ili životinjske naravi, kao što su virusi, bakterije i mikoplazme, te ostali patogeni,

h) »proizvod« je aktivna tvar kao što je definirana u točki c) ovoga stavka ovoga članka ili kombinacija aktivnih tvari sredstva za zaštitu bilja,

i) »temeljni patent« je patent kojeg je nositelj odredio u postupku za dobivanje svjedodžbe o dodatnoj zaštiti i kojim se štiti proizvod kao takav, kao što je definiran u točki h) ovoga stavka ovoga članka, pripravak kao što je definiran u točki d) ovoga stavka ovoga članka ili postupak za dobivanje proizvoda ili primjena proizvoda,

j) »prvo odobrenje za stavljanje u promet« je prvo odobrenje za stavljanje u promet sredstava za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj ili u Europskoj uniji.

TRAJANJE SVJEDODŽBE

Članak 87.b

(1) Svjedodžba se u skladu s odredbama ovoga Zakona može izdati u slučaju kada je temeljni patent priznat za lijek namijenjen ljudima ili životinjama ili za sredstvo za zaštitu bilja, za čije stavljanje u promet je potrebno prethodno odobrenje nadležnoga državnog tijela.

(2) Učinci Svjedodžbe nastupaju odmah nakon zakonskog isteka roka trajanja temeljnog patenta.

(3) Prava stečena Svjedodžbom mogu trajati onoliki vremenski period koliki je protekao od datuma podnošenja prijave temeljnog patenta do dana izdavanja prvog odobrenja za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno sredstva za zaštitu bilja koji je zaštićen tim patentom, umanjen za pet godina.

(4) Svjedodžba ne može trajati dulje od pet godina od njezina stupanja na snagu.

(5) Trajanje Svjedodžbe određeno je rješenjem Zavoda.

PRETPOSTAVKE ZA DOBIVANJE SVJEDODŽBE

Članak 87.c

Svjedodžba se izdaje na zahtjev nositelja temeljnog patenta ako su na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe ispunjene sljedeće pretpostavke:

1. da je lijek namijenjen ljudima ili životinjama, odnosno sredstvo za zaštitu bilja zaštićeno temeljnim patentom koji je na snazi,

2. da je u Republici Hrvatskoj izdano odobrenje za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno sredstva za zaštitu bilja, i da je isto na snazi,

3. da temeljni patent za lijek namijenjen ljudima ili životinjama, odnosno sredstvo za zaštitu bilja nije već bio predmet Svjedodžbe,

4. da je prijava za temeljni patent podnesena u Republici Hrvatskoj nakon 1. siječnja 1993., i

5. da je prvo odobrenje za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno sredstva za zaštitu bilja izdano nakon 1. siječnja 2005.

ZAHTJEV ZA IZDAVANJE SVJEDODŽBE

Članak 87.d

Zahtjev za izdavanje Svjedodžbe se podnosi Zavodu u roku od 6 mjeseci od datuma izdavanja odobrenja iz članka 87.c točke 2. ovoga Zakona, za stavljanje u promet lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama odnosno sredstva za zaštitu bilja, a ako je odobrenje izdano prije priznanja temeljnog patenta, u roku od šest mjeseci od datuma objave podatka o priznanju patenta iz članka 51. ovoga Zakona.

SADRŽAJ ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE SVJEDODŽBE

Članak 87.e

(1) Postupak za izdavanje Svjedodžbe pokreće se podneskom koji sadržava:

1. zahtjev za izdavanje Svjedodžbe u kojem moraju biti navedeni sljedeći podaci:

a) izričita naznaka da se zahtijeva izdavanje Svjedodžbe,

b) naziv i adresa podnositelja,

c) naziv i adresa zastupnika, ako ga podnositelj ima,

d) broj temeljnog patenta i naziv izuma,

2. broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet ili naznaka broja i datuma prvog odobrenja, ako podneseno odobrenje nije i prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet,

3. odobrenje za stavljanje proizvoda u promet, izdano od nadležnog tijela, u postupku propisanom posebnim propisom,

4. dokaz iz kojeg je vidljiv identitet proizvoda, sadržaj provedenog postupka i glasilo u kojem je objavljen podatak o odobrenju, ako odobrenje navedeno u točki 2. nije prvo odobrenje za stavljanje proizvoda u promet,

5. dokaz o izvršenoj uplati upravne pristojbe i naknade troškova upravnog postupka za izdavanje Svjedodžbe.

(2) Ako je podnositelj zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe nositelj više od jednog patenta za isti proizvod, može mu se izdati samo jedna Svjedodžba za taj proizvod.

(3) Ako se dva ili više zahtjeva odnose na isti proizvod i potječu od dva ili više nositelja različitih patenata, svakom od njih može biti izdana po jedna Svjedodžba za taj proizvod.

(4) Zahtjev iz stavka 1. točke 1. ovoga članka se podnosi na obrascu čiji je sadržaj propisan Pravilnikom.

POSTUPAK FORMALNOG ISPITIVANJA

Članak 87.f

(1) Zavod provodi postupak formalnog ispitivanja po podnesenom zahtjevu za izdavanje Svjedodžbe.

(2) U postupku formalnog ispitivanja utvrđuje se sljedeće:

1. je li zahtjev podnesen u propisanoj formi i sadrži li sve podatke propisane člankom 87.e stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona,

2. je li plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka,

3. je li zahtjev podnesen u roku propisanom člankom 87.d ovoga Zakona,

4. jesu li uz zahtjev priloženi dokazi propisani člankom 87.e stavkom 1. točkama 3. i 4. ovoga Zakona, i

5. je li temeljni patent bio u važenju u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe.

(3) Ako zahtjev za izdavanje Svjedodžbe ne sadrži dijelove propisane stavkom 2. ovoga članka, Zavod će pozvati podnositelja da u roku 30 dana od primitka poziva ukloni nedostatke navedene u pozivu.

(4) Ako podnositelj u propisanom roku ne ukloni utvrđene nedostatke, Zavod će donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe.

(5) Ako podnositelj ukloni nedostatke u roku iz stavka 2. ovoga članka, Zavod će provesti postupak supstancijalnog ispitivanja.

POSTUPAK SUPSTANCIJALNOG ISPITIVANJA

Članak 87.g

(1) U postupku supstancijalnog ispitivanja Zavod ispituje sljedeće:

1. jesu li na datum podnošenja zahtjeva bile ispunjene pretpostavke za izdavanje Svjedodžbe propisane člankom 87.c ovoga Zakona,

2. je li proizvod za koji se traži Svjedodžba zaštićen temeljnim patentom,

3. je li odobrenje za stavljanje proizvoda u promet izdano na način koji je propisan posebnim propisom,

4. je li taj proizvod već bio predmet Svjedodžbe.

(2) Ako Zavod u postupku ispitivanja utvrdi da su ispunjene sve propisane pretpostavke, donijet će rješenje o izdavanju Svjedodžbe. U rješenju je određeno i trajanje Svjedodžbe.

(3) Ako Zavod u postupku ispitivanja utvrdi da nisu ispunjene sve propisane pretpostavke, rješenjem će odbiti zahtjev za izdavanje Svjedodžbe.

SADRŽAJ SVJEDODŽBE

Članak 87.h

Svjedodžba sadrži sljedeće podatke:

) naziv i adresu nositelja svjedodžbe,

b) broj temeljnog patenta,

c) naziv izuma,

d) broj i datum odobrenja za stavljanje proizvoda u promet i naziv proizvoda navedenog u odobrenju,

e) broj i datum prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet, kada je to prema odredbama iz članka 87.e stavka 1. točke 2. ovoga Zakona potrebno,

f) vrijeme trajanja Svjedodžbe.

UPIS U REGISTAR

Članak 87.i

Podaci vezani uz postupak po zahtjevu za izdavanje Svjedodžbe, te o njezinom trajanju upisat će se u registar Zavoda u skladu s odredbama Pravilnika.

PREDMET I UČINCI ZAŠTITE

Članak 87.j

(1) Unutar zaštite priznate temeljnim patentom, zaštita dobivena Svjedodžbom odnosit će se samo na lijek namijenjen ljudima ili životinjama, odnosno na sredstvo za zaštitu bilja za koje je odobreno stavljanje u promet, kao i za bilo koju primjenu proizvoda kao lijeka namijenjenog ljudima ili životinjama, odnosno kao sredstva za zaštitu bilja, koja je bila odobrena prije prestanka važenja Svjedodžbe.

(2) Svjedodžbom se nositelju temeljnog patenta ili njegovom pravnom sljedniku daju ista prava kao i temeljnim patentom i podložno istim ograničenjima i istim obvezama.

OBJAVA

Članak 87.k

(1) Zavod u službenom glasilu objavljuje podatke o podnesenom zahtjevu za izdavanje Svjedodžbe, donošenju rješenja o izdavanju Svjedodžbe, odnosno odbijanju zahtjeva za izdavanje Svjedodžbe i o prestanku važenja Svjedodžbe.

(2) Podaci koji se objavljuju utvrđuju se Pravilnikom.

PRESTANAK SVJEDODŽBE

Članak 87.l

(1) Svjedodžba prestaje istekom vremena za koje je izdana.

(2) Svjedodžba prestaje prije vremena za koje je izdana:

1. ako se nositelj odrekne svjedodžbe, svjedodžba prestaje sljedećega dana od dana dostave Zavodu ovjerene pisane izjave o odricanju,

2. ako godišnja naknada troškova za njezino održavanje nije plaćena u propisanom roku,

3. ako proizvod za koji je svjedodžba odobrena više ne može biti u prometu što je posljedica opoziva odobrenja za njegovo stavljanje u promet u skladu s nacionalnim propisom.

(3) Zavod donosi odluku o prestanku svjedodžbe po službenoj dužnosti, ili na zahtjev zainteresirane osobe.

PROGLAŠENJE NIŠTAVOM SVJEDODŽBE O DODATNOJ ZAŠTITI

Članak 87.m

(1) U postupku pred Zavodom Svjedodžba će biti proglašena ništavom:

1. ako je izdana protivno odredbama ovoga Zakona,

2. ako je temeljni patent prestao prema odredbama iz članaka 75., 76. i 85. ovoga Zakona,

3. ako je temeljni patent u potpunosti ili djelomično proglašen ništavim, čime proizvod za koji je Svjedodžba izdana više nije obuhvaćen patentnim zahtjevima temeljnog patenta ili ako nakon prestanka temeljnog patenta postoje razlozi koji bi opravdali takvo proglašenje ništavim.

(2) Na postupak za proglašenje Svjedodžbe ništavom primjenjuju se na odgovarajući način odredbe ovoga Zakona koje se odnose na postupak povodom prijedloga za proglašenje ništavim patenta.

ODNOS PREMA KONSENZUALNOM PATENTU

Članak 87.n

Odredbe o svjedodžbi ne primjenjuju se na konsenzualni patent.

RjeŠenje o prijedlogu za ukidanje rjeŠenja
o priznanju patenta

Članak 87.

(1) Na temelju rezultata provedenoga postupka Zavod donosi rješenje o ukidanju rješenja o priznanju patenta ili rješenje kojim se prijedlog odbija kao neutemeljen.

(2) Rješenje o ukidanju rješenja o priznanju patenta ima pravni učinak od datuma na koji je Zavod utvrdio da živi biološki materijal više ne postoji ili više nije pristupačan javnosti iz drugih razloga ili da je nastupio prekid pristupačnosti živoga biološkog materijala javnosti u roku duljem od propisanoga.

XI. ŽALBA

1.Postupak povodom žalbe

PRAVO ŽALBE

Članak 88.

(1) Protiv odluka Zavoda donesenih u prvom stupnju, stranka čijem zahtjevu u cijelosti ili u dijelu nije udovoljeno ima pravo žalbe u roku od 30 dana od dana dostave odluke.

(2) Druge stranke u postupku koji je okončan odlukom protiv koje se podnosi žalba imaju pravo biti stranke u žalbenom postupku.

SADRŽAJ ŽALBE

Članak 89.

Pored podataka koje mora imati svaki podnesak, žalba treba sadržavati:

1. naznaku rješenja protiv kojeg se podnosi,

2. određenu izjavu o tome da se rješenje pobija u cijelosti ili u nekom dijelu,

3. razloge zbog kojih se žalba podnosi,

4. obrazloženje žalbe, te sve dokaze kojima podnositelj žalbe potvrđuje svoje navode iz žalbe,

5. potpis podnositelja žalbe,

6. punomoć ako se žalba podnosi putem zastupnika.

ODLUČIVANJE O ŽALBI

Članak 90.

(1) Žalbeno vijeće odlučuje na sjednicama, većinom glasova.

(2) Žalbeno vijeće odlučuje na temelju podnesaka stranaka, a kada smatra da je to potrebno ili kada stranka u postupku to zahtijeva, može odrediti održavanje usmene rasprave. Stranke se na usmenu raspravu pozivaju najmanje 45 dana prije održavanja.

(3) Odredbe iz članka 47. i 48., odnosno 81. i 83. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način u rješavanju Žalbenog vijeća o žalbi.

(Čl. 34. ZIDZOP 76/07)

2. Sastav i ustrojstvo žalbenih vijeća

(Čl. 35. ZIDZOP 76/07)

ŽALBENA VIJEĆA

Članak 91.

(1) Žalbena vijeća u području prava industrijskog vlasništva za odlučivanje o žalbama protiv odluka Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu Žalbena vijeća) osnivaju se kao neovisno tijelo za odlučivanje o žalbi sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) U obavljanju svojih poslova Žalbena vijeća koriste pečat s grbom Republike Hrvatske.

(3) Na sadržaj zaglavlja akata Žalbenih vijeća primjenjuju se propisi kojima se uređuje sadržaj zaglavlja akata tijela državne uprave.

(4) Sjedište Žalbenih vijeća je pri Zavodu. Zavod daje Žalbenim vijećima na raspolaganje radni prostor i opremu što su potrebni za obavljanje njihovih zadaća.

(5) Uredske i druge administrativne poslove za Žalbena vijeća obavlja Tajništvo Žalbenih vijeća organizirano kao ustrojbena jedinica u Zavodu.

(6) Predsjednik Žalbenih vijeća (u daljnjem tekstu predsjednik) upravlja radom Žalbenih vijeća.

(7) Predsjednik i članovi Žalbenih vijeća neovisni su, nisu obvezani nikakvim uputama ravnatelja Zavoda i svoje zadaće obavljaju nepristrano i u skladu sa zakonom.

(8) Predsjednik i članovi Žalbenih vijeća imaju položaj neovisnih stručnjaka a naknadu za svoj rad primaju u skladu s Pravilnikom o naknadama za rad Žalbenih vijeća u području prava industrijskog vlasništva. Oni za vrijeme svog mandata u Žalbenim vijećima mogu obavljati i druge poslove i dužnosti, te mogu istodobno biti službenici i dužnosnici Zavoda.

(9) Predsjednik, uz suglasnost ravnatelja Zavoda donosi Poslovnik o radu Žalbenih vijeća u području prava industrijskog vlasništva.

IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE PREDSJEDNIKA I ČLANOVA ŽALBENIH VIJEĆA

Članak 92.

(1) Predsjednika, dva zamjenika predsjednika i 14 članova Žalbenih vijeća po javnom pozivu imenuje Vlada na prijedlog ravnatelja Zavoda, na vrijeme od 5 godina, uz mogućnost ponovnog izbora.

(2) Za predsjednika može biti imenovan diplomirani pravnik koji je nakon položenog pravosudnog ispita 4 godine radio na pravnim poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo te koji je stručnjak u području prava industrijskog vlasništva.

(3) Za zamjenike predsjednika mogu biti imenovani:

– diplomirani inženjer koji je nakon položenog državnog stručnog ispita 4 godine radio na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo te koji je stručnjak u području patentnog prava, i

– diplomirani pravnik, diplomirani ekonomist ili profesor francuskog, engleskog ili hrvatskog jezika koji je nakon položenog državnog stručnog ispita 4 godine radio na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo te koji je stručnjak u području prava žiga i industrijskog dizajna.

(4) Za članove Žalbenih vijeća imenuju se:

– dva diplomirana pravnika s položenim državnim stručnim ispitom koji su stručnjaci u području patentnog prava i prava topografija poluvodičkih proizvoda s 4 godine radnog iskustva na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo,

– pet diplomiranih inženjera s položenim državnim stručnim ispitom koji su stručnjaci u području patentnog prava s 4 godine radnog iskustva na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo, i

– sedam osoba koje su ili diplomirani pravnik ili diplomirani ekonomist ili profesor francuskog, engleskog ili hrvatskog jezika i koje su stručnjaci u području prava žiga, industrijskog dizajna i oznaka zemljopisnog podrijetla s 4 godine radnog iskustva na poslovima vezanim uz intelektualno vlasništvo.

(5) Predsjednika, njegove zamjenike i članove Žalbenih vijeća, prije isteka vremena na koje su imenovani, može razriješiti Vlada na obrazloženi prijedlog ravnatelja Zavoda:

– ako to sam zatraži,

– ako trajno izgubi sposobnost obavljanja dužnosti zbog bolesti i sl. razloga,

– ako je osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obnašanja te dužnosti,

– ako se utvrdi da je zlouporabio svoj položaj,

– ako se utvrdi da je teško povrijedio zakon, ili pravila struke ili teško zanemario svoje dužnosti zbog čega je izazvao poremećaj u radu Žalbenih vijeća koji utječe na zakonito i pravodobno izvršavanje njegovih zadaća, ili

– kada navrši 70 godina života.

ŽALBENO VIJEĆE U SVAKOM POJEDINOM SLUČAJU

Članak 93.

(1) Imajući u vidu okolnosti i narav svakog pojedinog slučaja, predsjednik od osoba imenovanih u skladu s odredbama članka 92. ovoga Zakona, određuje Žalbeno vijeće od tri osobe koje odlučuje o žalbi (u daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće) i među njima određuje predsjedatelja.

(2) Za člana žalbenog vijeća iz stavka 1. ovoga članka ne može biti određena osoba koja je sudjelovala u donošenju odluke protiv koje se žalba podnosi.

IZUZEĆE ČLANA ŽALBENOG VIJEĆA

Članak 94.

(1) Član Žalbenog vijeća iz članka 93. ovoga Zakona izuzet će se od odlučivanja o žalbi u predmetu u kojem ima osobni interes, u kojem je prethodno sudjelovao kao zastupnik ili punomoćnik jedne od stranaka, u kojem je sudjelovao u donošenju odluke povodom koje se žalba podnosi, ili ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.

(2) Izuzeće može zahtijevati stranka u postupku i imenovani član. O izuzeću odlučuje ravnatelj Zavoda. Ravnatelj Zavoda je dužan donijeti odluku u roku od 15 dana od dostave zahtjeva za izuzeće. Do odluke ravnatelja Zavoda, član o čijem se izuzeću odlučuje dužan je prekinuti svaki daljnji rad na predmetu. Protiv odluke ravnatelja Zavoda nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) O podnesenom zahtjevu za izuzeće ravnatelj Zavoda bez odgode obavješćuje predsjednika i člana Žalbenog vijeća na kojeg se zahtjev za izuzeće odnosi. Ako ravnatelj Zavoda odluči da je imenovani član izuzet, predsjednik mora bez odgode na njegovo mjesto imenovati drugog člana.

XI. a ZAŠTITA PRAVA U SLUČAJU POVREDE

OSOBE OVLAŠTENE ZAHTIJEVATI ZAŠTITU PRAVA

Članak 95.

Osim nositelja prava, odnosno osobe koju on ovlasti u skladu s općim propisima o zastupanju, zaštitu prava iz ovoga zakona može zahtijevati i nositelj isključive licencije u onoj mjeri u kojoj je stekao pravo na iskorištavanje izuma na temelju pravnog posla ili zakona.

ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM PRAVA NA PATENT

Članak 95.a

(1) Ako je prijavu patenta neovlašteno podnijela osoba kojoj ne pripada pravo na zaštitu izuma patentom, izumitelj, odnosno njegov pravni sljednik može tužbom zahtijevati utvrđenje svog prava na zaštitu izuma patentom.

(2) Ako je prijavu patenta neovlašteno podnijela osoba koja je jedna od više osoba koje su zajedničkim radom stvorile izum, ostali izumitelji odnosno njihovi pravni sljednici mogu zahtijevati utvrđenje svog prava na zajednički patent.

(3) Tužbe iz stavaka 1. i 2. ovoga članka se mogu podnijeti do donošenja rješenja o priznanju patenta.

(4) Izumitelj odnosno njegov pravni sljednik čije je pravo na zaštitu izuma patentom utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom može:

– nastaviti pokrenuti postupak za priznanje patenta u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti sudske presude, ili

– podnijeti novu prijavu patenta za isti izum, zahtijevajući priznavanje datuma podnošenja i prava prvenstva, ako ga ima, od prijave koju je neovlašteno podnijela osoba kojoj to pravo ne pripada.

(5) Izumitelj čije je pravo na zaštitu izuma patentom utvrđeno pravomoćnom presudom može u svako doba od Zavoda zahtijevati upis svog imena u prijavu patenta i sve isprave koje se izdaju za patent te u odgovarajuće registre Zavoda. Upis izumiteljevog imena može zahtijevati i njegov pravni sljednik.

ZAHTJEV ZBOG POVREDE PRAVA NAVOĐENJA IZUMITELJA

Članak 95.b

(1) Ako je u prijavi patenta i/ili u ispravama koje se izdaju za patent i/ili u registrima Zavoda, u svojstvu izumitelja upisana osoba koja nije izumitelj ili ako izumitelj nije upisan, izumitelj može tužbom zahtijevati upis svog imena.

(2) Kada je u prijavi patenta i/ili u ispravama koje se izdaju za patent i/ili u registrima Zavoda u svojstvu izumitelja upisana osoba koja nije izumitelj, zahtjev se postavlja protiv te osobe, a ako izumitelj nije upisan, zahtjev se postavlja protiv Zavoda.

(3) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka pripada i izumitelju zajedničkog izuma.

(4) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne zastarijeva i nasljeđuje se.

ZAHTJEV ZA UTVRĐENJEM I ZAHTJEV ZA PRESTANKOM POVREDE

Članak 95.c

(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta može tužbom zahtijevati utvrđenje povrede.

(2) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta može tužbom zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve i slične povrede ubuduće.

(3) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke radnje prouzročila ozbiljnu prijetnju da će patent biti povrijeđen, nositelj patenta može tužbom zahtijevati prestanak poduzimanja te radnje i zabranu povrede patenta.

(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka mogu se postaviti i protiv osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti pruža usluge koje se koriste u radnjama kojima se povrjeđuje patent odnosno od kojih prijeti povreda patenta.

ZAHTJEV ZA ODUZIMANJEM I UNIŠTENJEM PREDMETA

Članak 95.d

(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent, nositelj patenta može tužbom zahtijevati da se na njezin teret, proizvodi koji su nastali ili su pribavljeni povredom patenta i predmeti (pribori i alati) pretežno upotrijebljeni za proizvodnju proizvoda kojima se povređuje patent povuku iz prometa, oduzmu ili unište.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će odrediti na teret tuženika, osim ako postoje osobiti razlozi da tako ne odluči.

(3) Prilikom određivanja mjere iz stavka 1. ovoga članka sud će paziti da one budu razmjerne naravi i intenzitetu povrede.

ZAHTJEV ZA NAKNADOM ŠTETE, ZA UOBIČAJENOM NAKNADOM I ZA KORISTIMA STEČENIM BEZ OSNOVE

Članak 95.e

(1) Protiv osobe koja je neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona nositelju patenta prouzročila štetu, on može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.

(2) Protiv osobe koja je neovlašteno poduzela neku od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona, nositelj patenta može tužbom zahtijevati plaćanje naknade u iznosu kojeg je obzirom na okolnosti mogao zahtijevati u ugovoru o licenciji, da je sklopljen.

(3) Protiv osobe koja je bez osnove u pravnom poslu, odluci suda ili zakonu, neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila patent te time stekla neku korist, nositelj patenta može tužbom zahtijevati vraćanje ili naknađivanje tih koristi prema općim pravilima o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima.

(4) Zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. se međusobno ne isključuju. Prilikom odlučivanja o kumulativno postavljenim zahtjevima iz stavaka 1., 2. ili 3. sud će paziti na opća načela iz Zakona o obveznim odnosima.

ZAHTJEV ZA NAKNADOM ŠTETE ZBOG POVREDE PRAVA IZ PRIJAVE PATENTA I KONSENZUALNOG PATENTA

Članak 95.f

(1) Protiv osobe koja je u vremenskom razdoblju između datuma objave prijave patenta i datuma objave podatka o priznanju patenta neovlaštenim poduzimanjem neke od radnji iz članka 58. stavaka 2. i 3. i članka 59. ovoga Zakona povrijedila privremena prava iz prijave patenta iz članka 60. ovoga Zakona, podnositelj prijave patenta može tužbom zahtijevati popravljanje štete prema općim pravilima o popravljanju štete iz Zakona o obveznim odnosima.

(2) Zahtjev iz stavka 1. pripada i nositelju konsenzualnog patenta ako uz tužbu podnese i dokaz da je Zavodu podnio zahtjev za priznanje patenta provedbom postupka potpunog ispitivanja prijave patenta.

(3) Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Zavod će odmah uzeti u rad odnosnu prijavu i žurno po njoj postupati.

ZAHTJEV ZA OBJAVOM PRESUDE

Članak 95.g

Nositelj patenta može zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu patenta u slučaju povrede, bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će, u granicama tužbenog zahtjeva, odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Ako sud odluči da se objavi samo dio presude, odredit će, u granicama tužbenog zahtjeva, da se objavi barem izreka i prema potrebi onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio patent.

TERET DOKAZA

Članak 95.h

U parničnom postupku koji se vodi zbog povrede patentom zaštićenog postupka za proizvodnju nove tvari, smatra se da je svaka jednaka tvar ili tvar jednakog sastava proizvedena zaštićenim postupkom, dok suprotno ne dokaže osoba koja takvu supstanciju ili kompoziciju proizvodi.

ZAHTJEV ZA DOSTAVOM PODATAKA

Članak 95.i

(1) Nositelj patenta koji je pokrenuo parnični postupak za zaštitu patenta u slučaju povrede može zahtijevati dostavu podataka o podrijetlu i distribucijskim kanalima robe ili usluga kojima se povređuje njegov patent.

(2) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti u obliku tužbe ili privremene mjere protiv:

– osobe koja je tužena u parničnom postupku iz stavka 1. ovoga članka,

– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti posjeduje robu za koju se sumnja da se njome povrjeđuje patent,

– osobe koja u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daje usluge za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent,

– osobe koje u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti daju usluge koje se koriste u radnjama za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent,

– osobe koja je od jedne od navedenih osoba označena kao osoba koja sudjeluje u proizvodnji ili distribuciji roba ili davanju usluga za koje se sumnja da se njima povrjeđuje patent.

(3) Zahtjev iz članka 1. se može postaviti i kao prvi zahtjev u stupnjevitoj tužbi, ako je osoba protiv koje se postavlja tuženik i u glavnom zahtjevu.

(4) Zahtjev za dostavom podataka o podrijetlu roba i distribucijskim kanalima roba ili usluga iz stavka 1. ovoga članka može obuhvaćati osobito:

– podatke o imenima i adresama proizvođača i distributera, dobavljača i drugih prijašnjih posjednika robe odnosno davatelja usluga, kao i prodavača na veliko i prodavača na malo kojima je ta roba namijenjena,

– podatke o količinama proizvedene, izrađene, isporučene, primljene ili naručene robe ili usluga, kao i cijenama ostvarenim za odnosnu robu i usluge.

(5) Osoba prema kojoj je postavljen zahtjev na dostavu podataka iz ovoga članka može odbiti dostavu tih podataka iz istih razloga iz kojih se prema pravilima Zakona o parničnom postupku može uskratiti svjedočenje. Ako odbije dostavu podataka bez opravdanog razloga, odgovara za štetu u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima.

(6) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na propise o načinu korištenja povjerljivih podataka u građanskim i kaznenim postupcima, na propise kojima se uređuje odgovornost za zlouporabu prava na dobivanje podataka, te na propise kojima se uređuje obrada i zaštita osobnih podataka.

(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na odredbe iz članka 95.l ovoga Zakona kojima se uređuje pribavljanje dokaza.

PRIVREMENE MJERE ZBOG POVREDE PATENTA

Članak 95.j

(1) Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede patenta, sud može odrediti bilo koju privremenu mjeru koja je usmjerena na prestanak ili sprječavanje povrede, a osobito:

– naložiti protivniku osiguranja da prestane odnosno odustane od radnji kojima se povređuje patent; ovaj nalog sud može izreći i protiv posrednika čije usluge koriste treće osobe da bi povrijedile patent,

– odrediti oduzimanje ili isključenje iz prometa proizvoda koji su nastali ili pribavljeni povredom patenta i predmeta (pribora i alata) pretežito upotrijebljenih u stvaranju proizvoda kojima se povrjeđuje patent.

(2) Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen u obavljanju gospodarske djelatnosti s ciljem pribavljanja gospodarske ili ekonomske koristi, te da mu zbog takve povrede prijeti nenadoknadiva šteta, pored privremenih mjera iz stavka 1. ovoga članka, sud može odrediti i oduzimanje pokretnina ili nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja koje nisu u neposrednoj vezi s povredom, kao i zabranu raspolaganja sredstvima na računu kod financijskih institucija i raspolaganja drugom imovinom.

(3) Radi određivanja i provedbe privremene mjere iz stavka 2. ovoga članka sud može zahtijevati od protivnika osiguranja ili drugih osoba koje time raspolažu, dostavu bankovnih, financijskih i drugih ekonomskih podataka, ili pristup drugim potrebnim podacima i dokumentima. Sud je dužan osigurati čuvanje tajnosti te zabraniti svaku zlouporabu ovih podataka.

(4) Privremena mjera iz stavka 1. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita, ili da prijeti opasnost od nastanka nenadoknadive štete. Privremena mjera iz stavka 2. ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita ili da je s obzirom na osobito teške okolnosti povrede to potrebno. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.

(5) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.

(6) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.

(7) Odredbe ovoga članka su bez utjecaja na mogućnost određivanja privremenih mjera prema drugim odredbama ovoga Zakona i odredbama Ovršnog zakona.

PRIVREMENE MJERE ZA OSIGURANJE DOKAZA

Članak 95.k

(1) Na zahtjev nositelja patenta koji učini vjerojatnim da mu je patent povrijeđen ili da prijeti opasnost od povrede patenta sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja dokaza.

(2) Privremenom mjerom iz stavka 1. ovoga članka sud može osobito odrediti:

– izradu detaljnog opisa robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent, uz ili bez uzimanja primjeraka,

– oduzimanje robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent,

– oduzimanje materijala i sredstava što su upotrijebljeni za izradu i distribuciju robe za koju se učini vjerojatnim da se njome povređuje patent, te dokumentacije koja se na to odnosi.

(3) Privremena mjera iz ovoga članka se može izreći i bez obavješćivanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da prijeti opasnost od uništenja dokaza ili od nastanka nenadoknadive štete ili da u protivnom privremena mjera neće biti učinkovita. Ako je privremena mjera izrečena bez obavješćivanja protivnika osiguranja, sud će rješenje o privremenoj mjeri, odmah po njenoj provedbi, dostaviti protivniku osiguranja.

(4) U rješenju kojim se određuje privremena mjera sud će odrediti i trajanje te mjere, a ako je mjera određena prije podnošenja tužbe, i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, koji ne može biti kraći od 20 radnih odnosno 31 kalendarski dan od dana dostave rješenja predlagatelju osiguranja, ovisno o tome koji kasnije istječe.

(5) Na pitanja koja nisu uređena u ovom članku primjenjuju se odredbe Ovršnog zakona.

(6) Odredbe ovoga članka ne utječu na mogućnost suda da naloži mjere za osiguranje dokaza u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.

PRIBAVLJANJE DOKAZA TIJEKOM PARNIČNOG POSTUPKA

Članak 95.l

(1) Kada se stranka u parničnom postupku poziva na dokaz i tvrdi da se on nalazi kod druge stranke ili pod njezinom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese taj dokaz, ostavljajući joj za to određeni rok.

(2) Kada nositelj patenta kao tužitelj u tužbi tvrdi da se dogodila povreda patenta u obavljanju gospodarske djelatnosti radi stjecanja gospodarske ili ekonomske koristi i tijekom postupka učini to vjerojatnim, te kada se u postupku poziva na bankovne, financijske ili slične ekonomske dokumente, isprave i slične dokaze i tvrdi da se oni nalaze kod druge stranke ili pod njenom kontrolom, sud će tu stranku pozvati da podnese te dokaze, ostavljajući joj za to određeni rok.

(3) Kada stranka koja je pozvana na podnošenje dokaza poriče da se dokaz nalazi kod nje ili pod njezinom kontrolom, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.

(4) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje dokaza na odgovarajući se način primjenjuju odredbe iz Zakona o parničnom postupku o pravu na uskratu svjedočenja.

(5) Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom vlastitom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja to što stranka kod koje se dokaz nalazi neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese dokaz ili protivno uvjerenju suda poriče da se dokaz nalazi kod nje.

(6) Protiv odluke suda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena posebna žalba.

HITNOST I PRIMJENA ODREDABA DRUGIH ZAKONA

Članak 95.m

(1) Postupak zbog povrede prava iz ovoga Zakona je hitan.

(2) Na postupke zbog povrede patenta se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku odnosno Ovršnog zakona.

(3) Na zahtjev suda ili neke od stranaka u postupku zbog povrede patenta zavod, odnosno žalbeno vijeće će odmah uzeti u rad zahtjev za proglašenjem ništavim rješenja o priznanju patenta koji je podnesen prije ili u tijeku parnice i žurno po njemu postupati. sud će s obzirom na okolnosti slučaja odlučiti hoće li odrediti prekid postupka do konačne odluke o zahtjevu za proglašenje ništavim rješenja o priznanju patenta.

Članak 96. se briše.

2. Prekršajne odredbe

Članak 97.

(1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako protivno odredbama ovoga Zakona:

1. izrađuje, nudi na prodaju, prodaje, izvozi ili uvozi i skladišti u te svrhe proizvod koji je izrađen prema zaštićenom izumu (članak 58. stavak 2. točka 1. i članak 59.),

2. primjenjuje ili nudi na primjenu postupak koji je predmet zaštićenoga izuma (članak 58. stavak 2. točka 2. i članak 59.),

3. nudi na prodaju, prodaje, uporablja, izvoz ili uvozi i skladišti u te svrhe proizvod koji je izravno dobiven postupkom koji je predmet zaštićenoga izuma (članak 58. stavak 2. točka 3. i članak 59.),

4. nudi ili isporučuje proizvod koji čini bitan element zaštićenog izuma osobama koje nisu ovlaštene za korištenje tog izuma (članak 58. stavak 3. i članak 59.)

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna

(4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 kuna fizička osoba obrtnik, odnosno osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost, kada su prekršaj počinile u vezi s obavljanjem svog obrta, odnosno samostalne djelatnosti

(5) Proizvodi koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za počinjenje prekršaja iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka oduzet će se i uništiti, o čemu konačnu odluku donosi sudbeno tijelo.

Članak 98.

(1) Za prekršaje iz članka 97. ovoga Zakona, može se rješenjem izreći, uz novčanu kaznu, i zaštitna mjera oduzimanja proizvoda koji su nastali ili pribavljeni izvršenjem prekršaja i predmeta (alata i pribora) pretežno upotrijebljenih u stvaranju proizvoda kojima se povređuje patent, bez obzira na to jesu li u vlasništvu počinitelja.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka može se odrediti uništenje oduzetih proizvoda i predmeta.

XII. PROŠIRENI EUROPSKI PATENT

ProŠirenje uČinaka europskih patenata

Članak 99.

(1) Europska prijava patenta i europski patent koji se širi na Republiku Hrvatsku, u skladu s odredbama ovog Poglavlja, imaju isti učinak i podložni su istim uvjetima kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent prema ovom Zakonu.

(2) Prema ovom Zakonu:

1. europska prijava patenta znači prijavu europskog patenta podnesenu prema Europskoj patentnoj konvenciji (u daljnjem tekstu: EPC), kao i međunarodnu prijavu podnesenu prema Ugovoru o suradnji na području patenata (u daljnjem tekstu: PCT) za koju Europski patentni ured (u daljnjem tekstu: EPO) obavlja poslove kao naznačeni ili izabrani ured i u kojoj je Republika Hrvatska naznačena,

2. prošireni europski patent znači europski patent priznat od EPO-a na temelju europske prijave patenta za koju je zahtijevano proširenje na Republiku Hrvatsku,

3. nacionalna prijava patenta znači prijavu patenta podnesenu Zavodu prema ovom Zakonu,

4. nacionalni patent znači patent priznat na temelju nacionalne prijave patenta.

Zahtjev za proŠirenje

Članak 100.

(1) Europska prijava patenta i europski patent, priznat na temelju te prijave, proširuju se na Republiku Hrvatsku na zahtjev podnositelja prijave. Smatra se da je zahtjev za proširenje podnesen za svaku europsku prijavu patenta koja je podnesena na datum stupanja na snagu Sporazuma o suradnji između Vlade Republike Hrvatske i Europske patentne organizacije ili nakon tog datuma.

(2) Zavod će, što je prije moguće, objaviti u službenom glasilu svaki zahtjev za proširenje nakon što je obaviješten od EPO-a da je plaćena propisana pristojba za proširenje, ali ne prije isteka roka od osamnaest mjeseci od datuma podnošenja ili, kad je zahtijevano prvenstvo, od najranijeg datuma prvenstva.

(3) Zahtjev za proširenje može se povući u svako doba. Zahtjev se smatra povučenim ako propisana pristojba za proširenje nije plaćena u roku, ili ako je europska prijava patenta konačno odbijena, ili povučena, ili se smatra povučenom. Zavod će promjene objaviti u službenom glasilu što je prije moguće, ako je zahtjev za proširenje već objavljen u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.

(4) Način i sadržaj objave u skladu sa stavkom 2. i 3. ovoga članka utvrđuju se posebnim propisom donesenim na temelju ovoga Zakona.

Pristojba za proŠirenje

Članak 101

(1) Pristojba za proširenje prema članku 100. stavku 2. ovoga Zakona plaća se EPO-u u rokovima koji su u EPC-u predviđeni za plaćanje pristojbe za naznaku.

(2) Pristojba za proširenje može se uredno platiti i u dodatnom roku navedenom u EPC-u za plaćanje pristojbi za naznaku, pod uvjetom da se u tom roku plati u iznosu uvećanom za 50%.

(3) Na plaćanje pristojbi za proširenje primjenjuju se na odgovarajući način pravila EPC-a koja se odnose na pristojbe. Za uredno plaćene pristojbe za proširenje ne postoji mogućnost povrata.

UČinci europskih prijava patenata

Članak 102.

(1) Europska prijava patenta, kojoj je utvrđen datum podnošenja ekvivalentna je urednoj nacionalnoj prijavi patenta s pravom prvenstva zahtijevanim za europsku prijavu patenta, kad je priznato, bez obzira na njezin ishod.

(2) Objavljena europska prijava patenta privremeno daje istu zaštitu kakvu daje i objavljena nacionalna prijava patenta prema članku 60. ovoga Zakona, od datuma na koji je podnositelj prijave dostavio prijevod patentnih zahtjeva objavljene europske prijave patenta na hrvatski jezik osobi koja se koristi tim izumom u Republici Hrvatskoj.

(3) Smatra se da europska prijava patenta od početka nije imala učinke navedene u stavku 2. ovoga članka ako je zahtjev za proširenje povučen ili se smatra povučenim.

UČinci PROŠIRENIH europskih patenata

Članak 103.

(1) Prošireni europski patent, u skladu s odredbama stavka od 2. do 6. ovoga članka, daje od datuma objave podatka o njegovu priznavanju od strane EPO-a, ista prava koja bi bila dana i nacionalnim patentom priznatim prema ovom Zakonu.

(2) U roku od tri mjeseca od datuma objave podatka o priznavanju europskog patenta, nositelj patenta mora dostaviti Zavodu zahtjev za upis proširenog europskog patenta u Registar patenata, patentni spis europskog patenta kako je objavljen u službenom glasilu EPO-a, prijevod tog patentnog spisa na hrvatski jezik i platiti upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu i tiskanje prijevoda spisa europskog patenta na hrvatski jezik, u skladu s posebnim propisom.

(3) Ako kao rezultat prigovora podnesenog EPO-u europski patent ostane na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, nositelj patenta mora Zavodu dostaviti prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na hrvatski jezik i platiti propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu u službenom glasilu Zavoda, u roku od 3 mjeseca od datuma na koji je objavljen podatak o odluci da europski patent ostane na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima.

(4) Ako tekst patentnih zahtjeva sadržava pozivne oznake upotrijebljene u crtežima, ti se crteži moraju priložiti uz prijevod naveden u stavku 2. i 3. ovoga članka.

(5) Zavod u službenom glasilu objavljuje, što je prije moguće, podatak o svakom prijevodu koji je uredno podnesen prema stavku 2. ili 3. ovoga članka. Sadržaj objave propisat će se Pravilnikom.

(6) Ako prijevod naveden u stavku 2. ili 3. ovoga članka nije podnesen u propisanom roku ili ako propisana upravna pristojba i naknada troškova nije plaćena u određenom roku, smatra se da prošireni europski patent otpočetka ne vrijedi. Članak 122. EPC-a primjenjuje se na odgovarajući način.

(7) Smatra se da prošireni europski patent i prijava na kojoj se temelji otpočetka nisu imali učinke navedene u stavku 1. ovoga članka i članku 102. stavku 2. ovoga Zakona, u opsegu u kojem je taj patent ukinut u postupku po prigovoru pred EPO-om.

(8) Zavod donosi rješenje o upisu proširenog europskog patenta u Registar patenata iz članka 49. ovoga Zakona.

Vjerodostojan tekst europskih prijava patenata ili europskih patenata

Članak 104.

(1) Tekst europske prijave patenta ili europskog patenta koji je sastavljen na jeziku postupka koji se vodi pred EPO-om vjerodostojan je tekst u bilo kojem postupku u Republici Hrvatskoj.

(2) Ako prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu užu od zaštite koju daje proširena europska prijava patenta ili prošireni europski patent, prijevod propisan člankom 102. i 103. ovoga Zakona smatrat će se vjerodostojnim, osim u postupcima za poništaj patenta.

(3) Podnositelj prijave ili nositelj proširenog europskog patenta može u svako doba podnijeti ispravljeni prijevod. Ispravljeni prijevod patentnih zahtjeva objavljene europske prijave patenta nema nikakav pravni učinak sve dok nije dostavljen osobi koja se u Republici Hrvatskoj koristi izumom. Ispravljeni prijevod patentnog spisa proširenoga europskog patenta nema nikakve pravne učinke sve dok Zavod ne objavi podatak da je prijevod ispravljen, što je prije moguće, nakon uplate upravne pristojbe i naknade troškova propisane za objavu.

(4) Svaka osoba koja se u dobroj vjeri, koristi izumom ili koja je obavila učinkovite i ozbiljne pripreme za korištenje izumom, a čije korištenje ne bi činilo povredu prijave ili patenta u izvornom prijevodu može, nakon što ispravljeni prijevod počne proizvoditi učinak, nastaviti takvo korištenje u okviru svojeg poslovanja ili za potrebe svojeg poslovanja, bez plaćanja naknade.

Prava ranijeg datuma

Članak 105.

(1) Europska prijava patenta za koju je plaćena pristojba za proširenje i prošireni europski patent imaju, s obzirom na nacionalnu prijavu patenta i nacionalni patent, isti učinak na stanje tehnike kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent.

(2) Nacionalna prijava patenta i nacionalni patent imaju, s obzirom na prošireni europski patent, isti učinak na stanje tehnike koji imaju i s obzirom na nacionalni patent.

Istodobna zaŠtita

Članak 106.

Ako prošireni europski patent i nacionalni patent imaju isti datum podnošenja, ili ako je zatraženo pravo prvenstva, isti je datum prvenstva priznat istoj osobi ili njezinu pravnom sljedniku, nacionalni patent nema učinak u opsegu u kojem pokriva isti izum kao i prošireni europski patent, od datuma na koji je rok za podnošenje prigovora istekao a da prigovor nije podnesen, ili od datuma na koji je u postupku po prigovoru donesena konačna odluka da europski patent ostaje na snazi.

Pristojbe za odrŽavanje proŠirenih europskih patenata

Članak 107.

(1) Pristojbe za održavanje proširenih europskih patenata plaćaju se Zavodu za godine koje slijede nakon godine u kojoj je objavljen podatak o priznavanju europskog patenta.

(2) Članak 141. stavak 2. EPC-a primjenjuje se na odgovarajući način.

Primjena EPC-a

Članak 108.

Odredbe EPC-a i njegovih provedbenih propisa ne primjenjuju se, osim ako je drukčije određeno odredbama ovoga Zakona.

XII.a EUROPSKI PATENT

UČINAK EUROPSKIH PATENATA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Članak 108.a

(1) Europska prijava patenta i europski patent, u skladu s odredbama ovoga Poglavlja, imaju isti učinak i podložni su istim uvjetima kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent prema ovom Zakonu.

(2) Prema ovom Zakonu:

1. europska prijava patenta znači prijavu europskog patenta podnesenu prema Europskoj patentnoj konvenciji (u daljnjem tekstu: EPC), kao i međunarodnu prijavu patenta podnesenu prema Ugovoru o suradnji na području patenata (u daljnjem tekstu: PCT) za koju Europski patentni ured (u daljnjem tekstu: EPO) obavlja poslove kao naznačeni ili izabrani ured i u kojoj je Republika Hrvatska naznačena,

2. europski patent znači europski patent priznat od EPO-a na temelju europske prijave patenta i u skladu s EPC-om, u kojem je naznačena Republika Hrvatska.

3. nacionalna prijava patenta znači prijavu patenta podnesenu Zavodu prema ovom Zakonu,

4. nacionalni patent znači patent priznat na temelju nacionalne prijave patenta.

PODNOŠENJE EUROPSKE PRIJAVE PATENTA

Članak 108.b

(1) Europska prijava patenta može se podnijeti:

a) Europskom patentnom uredu, ili

b) Zavodu.

(2) Europska prijava patenta podnesena Zavodu ima isti učinak kao da je istog datuma podnesena EPO-u, pod uvjetom da ju Zavod u skladu s odredbama EPC-a, pravodobno proslijedi EPO-u.

(3) Europska izdvojena prijava patenta podnosi se neposredno EPO-u.

(4) Ako Zavod na prvi pogled utvrdi da se radi o mogućem povjerljivom izumu od interesa za Republiku Hrvatsku, europsku prijavu patenta neće proslijediti EPO-u u skladu s odredbama iz stavka 2. ovoga članka, već će postupiti u skladu s posebnim propisima o povjerljivim izumima.

(5) Europska prijava patenta koja se podnese Zavodu u skladu s odredbama iz ovoga članka može se podnijeti na bilo kojem od jezika iz članka 14. stavaka 1. i 2. EPC-a.

PRISTOJBE I NAKNADE TROŠKOVA ZA EUROPSKE PRIJAVE PATENTA

Članak 108.c

Pristojbe i troškovi u vezi s europskim prijavama patenta plaćaju se u skladu s odredbama EPC-a i propisa uz EPC.

UČINCI EUROPSKIH PRIJAVA PATENATA

Članak 108.d

(1) Europska prijava patenta kojoj je utvrđen datum podnošenja i u kojoj je naznačena Republika Hrvatska, ekvivalentna je urednoj nacionalnoj prijavi patenta s pravom prvenstva zahtijevanim za europsku prijavu patenta, kad je priznato, bez obzira na njezin ishod.

(2) Objavljena europska prijava patenta privremeno daje istu zaštitu kakvu daje i objavljena nacionalna prijava patenta prema članku 60. ovoga Zakona, od datuma na koji je podnositelj prijave dostavio prijevod patentnih zahtjeva objavljene europske prijave patenta na hrvatski jezik osobi koja se koristi tim izumom u Republici Hrvatskoj.

(3) Smatra se da europska prijava patenta od početka nije imala učinke navedene u stavku 2. ovoga članka ako je povučena, ako se smatra povučenom, ako je konačno odbijena ili ako je naznaka Republike Hrvatske povučena ili se smatra povučenom.

UČINCI EUROPSKIH PATENATA

Članak 108.e

(1) Europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska, uz ispunjenje pretpostavki iz ovoga članka, daje od datuma objave podatka o njegovu priznavanju od strane EPO-a ista prava koja bi bila dana i nacionalnim patentom priznatim prema ovom Zakonu.

(2) U roku od 3 mjeseca od datuma objave podatka o priznavanju europskog patenta, nositelj patenta mora dostaviti Zavodu zahtjev za upis europskog patenta u Registar patenata, patentni spis europskog patenta kako je objavljen u službenom glasilu EPO-a, prijevod tog patentnog spisa na hrvatski jezik i platiti upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu i tiskanje prijevoda spisa europskog patenta na hrvatski jezik, u skladu s posebnim propisom.

(3) Zavod donosi rješenje o upisu europskog patenta u Registar patenata iz članka 49. ovoga Zakona.

(4) Ako kao rezultat prigovora podnesenog EPO-u europski patent ostane na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, ili kao rezultat zahtjeva za ograničenje iz članka 105.a EPC-a europski patent bude ograničen izmjenom patentnih zahtjeva, nositelj patenta mora Zavodu dostaviti prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na hrvatski jezik i platiti propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova za objavu u službenom glasilu Zavoda, u roku od 3 mjeseca od datuma na koji je objavljen podatak o odnosnoj odluci EPO-a.

(5) Ako tekst patentnih zahtjeva sadržava pozivne oznake upotrijebljene u crtežima, ti se crteži moraju priložiti uz prijevod naveden u stavku 2. i 4. ovoga članka.

(6) Zavod u službenom glasilu objavljuje, što je prije moguće, podatak o svakom prijevodu koji je uredno podnesen prema stavku 2. ili 4. ovoga članka. Sadržaj objave propisat će se Pravilnikom.

(7) Ako prijevod iz stavaka 2. ili 4. ovoga članka nije podnesen u propisanom roku ili ako propisana upravna pristojba i naknada troškova za objavu nisu plaćeni u roku iz stavaka 2. ili 4. ovoga članka, smatra se da europski patent za Republiku Hrvatsku otpočetka ne vrijedi. Članak 122. EPC-a o povratu u prijašnje stanje primjenjuje se na odgovarajući način.

(8) Smatra se da europski patent i prijava na kojoj se temelji otpočetka nisu imali učinke navedene u stavku 1. ovoga članka i članku 108.d stavku 2. ovoga Zakona, u opsegu u kojem je taj patent pred EPO-m ukinut u postupku po prigovoru ili proglašen nevažećim ili ograničen u postupku po zahtjevu iz članka 105.a EPC-a.

VJERODOSTOJAN TEKST EUROPSKIH PRIJAVA PATENATA I EUROPSKIH PATENATA

Članak 108.f

(1) Tekst europske prijave patenta ili europskog patenta koji je sastavljen na jeziku postupka koji se vodi pred EPO-m vjerodostojan je tekst u bilo kojem postupku u Republici Hrvatskoj.

(2) Ako prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu užu od zaštite koju daje europska prijava patenta ili europski patent, taj će se prijevod smatrati vjerodostojnim, osim u postupcima za proglašenje patenta ništavim.

(3) Podnositelj prijave ili nositelj europskog patenta može u svako doba podnijeti ispravljeni prijevod. Ispravljeni prijevod patentnih zahtjeva objavljene europske prijave patenta nema pravne učinke u Republici Hrvatskoj sve dok nije dostavljen osobi koja se u Republici Hrvatskoj koristi izumom. Ispravljeni prijevod patentnog spisa europskog patenta u kojemu je naznačena Republika Hrvatska nema pravne učinke sve dok Zavod ne objavi podatak da je prijevod ispravljen, što je prije moguće, nakon uplate upravne pristojbe i naknade troškova propisanih za objavu.

(4) Svaka osoba koja se u dobroj vjeri koristi izumom ili koja je obavila učinkovite i ozbiljne pripreme za korištenje izumom, a čije korištenje ne bi činilo povredu europske prijave patenta ili europskog patenta u izvornom prijevodu može, nakon što ispravljeni prijevod počne proizvoditi učinak, nastaviti takvo korištenje u okviru svojeg poslovanja ili za potrebe svojeg poslovanja, bez plaćanja naknade.

PRAVA RANIJEG DATUMA

Članak 108.g

(1) U Republici Hrvatskoj europska prijava patenta i europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska imaju u odnosu prema nacionalnoj prijavi patenta i nacionalnom patentu isti učinak na stanje tehnike kao i nacionalna prijava patenta i nacionalni patent.

(2) Nacionalna prijava patenta i nacionalni patent u Republici Hrvatskoj imaju u odnosu prema europskom patentu u kojem je naznačena Republika Hrvatska, isti učinak na stanje tehnike koji imaju i s obzirom na nacionalni patent.

ISTODOBNA ZAŠTITA

Članak 108.h

Ako su europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska i nacionalni patent, koji imaju isti datum podnošenja, ili ako je zatraženo pravo prvenstva, isti datum prvenstva, priznati istoj osobi ili njezinu pravnom sljedniku, nacionalni patent nema učinak u opsegu u kojem pokriva isti izum kao i europski patent u kojem je naznačena Republika Hrvatska, od datuma na koji je rok za podnošenje prigovora protiv europskog patenta istekao a da prigovor nije podnesen, ili od datuma na koji je u postupku po prigovoru protiv europskog patenta donesena konačna odluka da europski patent ostaje na snazi.

PRETVORBA U NACIONALNU PRIJAVU PATENTA

Članak 108.i

(1) Zavod provodi postupak za priznavanje nacionalnog patenta na zahtjev podnositelja europske prijave patenta ili na zahtjev nositelja europskog patenta, u sljedećim slučajevima:

a) kada se europska prijava patenta smatra povučenom prema članku 77. stavku 3. EPC-a, ili

b) kada prijevod europske prijave patenta nije pravodobno podnesen u skladu s odredbom iz članka 14. stavka 2. i članka 90. stavka 3. EPC-a.

(2) U slučaju iz stavka 1. točke a) ovoga članka, zahtjev za pretvorbu podnosi se Zavodu. Zavod, pridržavajući se propisa o nacionalnoj sigurnosti, zahtjev prosljeđuje neposredno središnjim uredima za industrijsko vlasništvo država ugovornica koje su u njemu navedene.

(3) U slučajevima iz stavka 1. točke b) ovoga članka, zahtjev za pretvorbu podnosi se EPO-u koji ga prosljeđuje Zavodu ako je u njemu navedena Republika Hrvatska.

(4) Zahtjev se smatra podnesenim nakon uplate pristojbe i naknade troškova za pretvorbu. Učinci europske prijave patenta iz članka 66. EPC-a prestaju ako zahtjev za pretvorbu nije pravodobno podnesen.

(5) U roku od dva mjeseca od podnošenja zahtjeva za pretvorbu europske prijave patenta u nacionalnu prijavu patenta, podnositelj prijave je dužan platiti propisanu upravnu pristojbu i naknadu troškova za pretvorbu i objavu, u skladu s posebnim propisima, te podnijeti Zavodu prijevod izvornog teksta europske prijave patenta na hrvatski jezik. Podatak o pretvorbi se objavljuje u službenom glasilu Zavoda. Ako upravna pristojba i naknada troškova nisu pravodobno plaćene, odnosno ako prijevod izvornog teksta europske prijave patenta na hrvatski jezik nije pravodobno podnesen, smatra se da zahtjev za pretvorbu nije podnesen, o čemu Zavod donosi odgovarajući akt.

PRISTOJBE ZA ODRŽAVANJE EUROPSKIH PATENATA

Članak 108.j

(1) Pristojbe za održavanje europskih patenata plaćaju se Zavodu za godine koje slijede nakon godine u kojoj je objavljen podatak o priznavanju europskog patenta, u skladu s posebnim propisima.

(2) Članak 141. stavak 2. EPC-a primjenjuje se na odgovarajući način.

RASPOLAGANJA EUROPSKOM PRIJAVOM PATENTA I EUROPSKIM

Članak 108.k

Odredbe ovoga Zakona o prijenosu, licenciji, založnom pravu, ovrsi, stečaju i prisilnim licencijama se primjenjuju na europske prijave patenata i europske patente s učinkom na području Republike Hrvatske.

ZAŠTITA OD POVREDE

Članak 108.l

Odredbe ovoga Zakona o zaštiti patenata u slučaju povrede se primjenjuju na europske prijave patenata i europske patente u kojima je naznačena Republika Hrvatska.

PROGLAŠENJE NIŠTAVIM EUROPSKOG PATENTA

Članak 108.m

(1) Pridržavajući se odredaba iz članka 139. EPC-a, odnosno odredaba iz članaka 78. i 79. ovoga Zakona, europski patent može biti proglašen ništavim u postupku pred Zavodom u skladu s odredbama ovoga Zakona, s učinkom za Republiku Hrvatsku.

(2) Ako je Zavodu podnesen zahtjev za proglašenje ništavim europskog patenta nakon što je pred EPO-m pokrenut postupak povodom prigovora iz članka 99. EPC-a ili zahtjeva za ograničenje ili proglašenje nevažećim iz članka 105.a EPC-a, Zavod će prekinuti postupak povodom zahtjeva za proglašenje ništavim do okončanja navedenih postupaka pred EPO-m.

PRIMJENA EPC-a

Članak 108.n

Na europske prijave patenta i europske patente koji u skladu s odredbama EPC-a i ovoga Zakona imaju učinak u Republici Hrvatskoj, primjenjuje se EPC.

PRIJEVODI U SKLADU SA SPORAZUMOM O PRIMJENI ČLANKA 65. EPC-a

Članak 108.o

(1) Odredbe članka 108.e stavaka 2. i 4. ovoga Zakona, koje propisuju obvezu nositelja europskog patenta da dostavi prijevod patentnog spisa i izmijenjenih patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, primjenjuju se do stupanja na snagu Sporazuma o primjeni članka 65. EPC-a od 17. listopada 2000. godine.

(2) Nakon stupanja na snagu Sporazuma iz stavka 1. ovoga članka nositelj patenta mora dostaviti Zavodu:

1. patentni spis na engleskom jeziku, ili prijevod tog spisa na engleski jezik ako je patent priznat na jeziku postupka koji nije engleski jezik, te prijevod patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, u roku i uz obvezu plaćanja propisane upravne pristojbe i troškova za objavu propisanih člankom 108.e stavkom 2. ovoga Zakona, na hrvatski jezik, u roku i uz obvezu plaćanja propisane upravne pristojbe i troškova za objavu propisanih člankom 108.e stavkom 2. ovoga Zakona,

2. prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na engleski i hrvatski jezik, ako je europski patent ostao na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, u roku i uz obvezu plaćanja propisanih upravnih pristojbi i troškova za objavu propisanih člankom 108.e stavkom 3. ovoga Zakona.

(3) U slučaju spora zbog europskog patenta nositelj patenta mora, o vlastitom trošku, dostaviti kompletan prijevod patentnog spisa na hrvatski jezik na zahtjev osobe koja navodno povređuje patent, ili na zahtjev nadležnog suda ili drugoga sudskog tijela koje vodi pravni postupak.

(4) Prijevod naveden u stavku 3. ovoga Zakona smatra se vjerodostojnim tekstom u bilo kojem postupku u Republici Hrvatskoj, osim u postupku poništaja, ako prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu koja je uža od zaštite koju daje europski patent na jeziku postupka.

XIII. MEĐUNARODNA PRIJAVA PREMA UGOVORU O SURADNJI NA PODRUČJU PATENATA

MeĐunarodna prijava

Članak 109.

(1) Međunarodna prijava je prijava koja se podnosi u skladu s PCT-em. Svako pozivanje na PCT u ovom poglavlju Zakona smatra se, ujedno, pozivanjem i na odredbe pravilnika u skladu s Ugovorom o suradnji na području patenata.

(2) Na međunarodne prijave koje se Zavodu podnose kao prijamnom uredu, ili u kojima je Zavod naveden kao naznačeni ili izabrani ured primjenjuju se odredbe PCT-a, ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

MeĐunarodna prijava koja se Zavodu podnosi kao prijamnom uredu

Članak 110.

(1) Međunarodna prijava može se Zavodu podnijeti kao prijamnom uredu ako je podnositelj prijave hrvatski državljanin ili fizička osoba koja u Republici Hrvatskoj ima prebivalište ili pravna osoba koja ima svoje poslovno sjedište u Republici Hrvatskoj.

(2) Za podnošenje međunarodne prijave iz stavka 1. ovoga članka plaća se propisana upravna pristojba i naknada troškova upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona, za prosljeđivanje Međunarodnom uredu, u roku od mjesec dana od datuma primitka međunarodne prijave.

MeĐunarodna prijava koja se Zavodu podnosi kao naznaČenom ili izabranom uredu

Članak 111.

(1) Međunarodna prijava u kojoj je Republika Hrvatska, u skladu s odredbama PCT-a, naznačena ili izabrana radi priznanja nacionalnoga patenta, za koju je plaćena upravna pristojba i naknada troškova upravnog postupka, podnosi se Zavodu na hrvatskom jeziku najkasnije do isteka 31-og mjeseca računajući od međunarodnog datuma podnošenja, odnosno, datuma prvenstva ako je u međunarodnoj prijavi zahtijevano prvenstvo u skladu sa člankom 8. PCT-a.

(2) Međunarodna prijava koja je Zavodu podnesena kao naznačenom ili izabranom uredu objavljuje se u službenom glasilu Zavoda na način predviđen u članku 35. ovoga Zakona.

(3) Privremena prava propisana odredbom članka 60. ovoga Zakona međunarodna prijava iz stavka 1. ovoga članka stječe datumom objave prijave patenta na hrvatskom jeziku.

(4) Za međunarodne prijave iz stavka 1. ovoga članka rok u kojem se može podnijeti jedan od zahtjeva iz članka 36. ovoga Zakona počinje teći od datuma objave u službenom glasilu Zavoda.

(5) Međunarodna prijava objavljena prema članku 21. PCT-a neće se smatrati stanjem tehnike u skladu s odredbom članka 8. stavka 3. ovoga Zakona sve dok se ne udovolji uvjetima predviđenim odredbom stavka 1. ovoga članka.


XIV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Patenti priznati do primjene ovoga Zakona

Članak 112.

(1) Patenti koji su do dana određenog za primjenu ovoga Zakona upisani u Registar patenata pri Zavodu ostaju na snazi i na njih će se primjenjivati odredbe ovoga Zakona.

(2) Nositelj patenta kojim se štiti izum lijeka za ljude ili životinje ili izum koji se odnosi na primjenu tvari ili smjesa u liječenju ljudi ili životinja, za koji je prijava podnesena do 31. prosinca 1992. ili je za takvu prijavu zahtijevano prvenstvo do 31. prosinca 1992. može u postupku zbog povrede patenta tužbom zahtijevati samo naknadu, i to za vrijeme poslije 1. siječnja 1993.

Postupci u tijeku

Članak 113.

(1) Svi započeti postupci za priznanje patenta, postupci po prijedlozima za proglašavanje patenta ništavim, kao i postupci po prijedlozima za ukidanje rješenja o patentu, a koji nisu završeni do dana početka primjene ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi do dana početka primjene ovoga Zakona.

(2) Postupci zbog povrede patenta ili prava iz prijave patenta, a koji nisu završeni do dana početka primjene ovoga Zakona, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi do dana početka primjene ovoga Zakona.

Prijevodi u skladu sa Sporazumom o primjeni Članka 65. EPC-a

Članak 114.

(1) Odredbe članka 103. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, koje propisuju obvezu nositelja proširenoga europskog patenta da dostavi prijevod patentnog spisa i izmijenjenih patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, primjenjuju se do stupanja na snagu Sporazuma o primjeni članka 65. EPC-a od 17. listopada 2000.

(2) Nakon stupanja na snagu Sporazuma iz stavka 1. ovoga članka nositelj patenta mora dostaviti Zavodu:

1. patentni spis na engleskom jeziku, ili prijevod tog spisa na engleski jezik ako je patent priznat na jeziku postupka koji nije engleski jezik, te prijevod patentnih zahtjeva na hrvatski jezik, u roku i uz obvezu plaćanja propisane upravne pristojbe i troškova za objavu propisanih člankom 103. stavkom 2. ovoga Zakona,

2. prijevod izmijenjenih patentnih zahtjeva na engleski i hrvatski jezik, ako je prošireni europski patent ostao na snazi s izmijenjenim patentnim zahtjevima, u roku i uz obvezu plaćanja propisanih upravnih pristojbi i troškova za objavu propisanih člankom 103. stavkom 3. ovoga Zakona.

(3) U slučaju spora zbog proširenog europskog patenta nositelj patenta mora, o vlastitom trošku, dostaviti kompletan prijevod patentnog spisa na hrvatski jezik na zahtjev osobe koja navodno povređuje patent, ili na zahtjev nadležnog suda ili drugoga sud­skog tijela koje vodi pravni postupak.

(4) Prijevod naveden u stavku 3. ovoga Zakona smatra se vjerodostojnim tekstom u bilo kojem postupku u Republici Hrvat­skoj, osim u postupku poništaja, ako prijevod na hrvatski jezik daje zaštitu koja je uža od zaštite koju daje prošireni europski patent na jeziku postupka.

Pravilnik

Članak 115.

Pravilnik kojim se pobliže uređuju pitanja iz: članka 17. stavka 2., članka 20. stavka 9., članka 21., članka 30. stavka 2., članka 31. stavka 2., članka 35. stavka 4., članka 36. stavka 3., članka 39. stavka 4., članka 42. stavka 2., članka 43. stavka 3., članka 49. stavka 3., članka 50. stavka 2., članka 51. stavka 2., članka 52. stavka 2., članka 53. stavka 2., članka 54. stavka 3., članka 55. stavka 4., članka 57. stavka 7., članka 71. stavka 9., članka 73. stavka 2., članka 74. stavka 1., članka 103. stavka 5.i članka 109. stavka 2., donijet će ministar nadležan za rad Zavoda, na prijedlog ravnatelja Zavoda, najkasnije do početka primjene ovoga Zakona.

Prestanak vaŽenja drugih propisa

Članak 116.

Danom početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti odred­be Zakona o patentima (»Narodne novine«, br. 78/99. i 32/02.), izuzev odredbe članka 95. u dijelu koji se odnosi na zastupanje, koja se primjenjuje do donošenja posebnog zakona.

Odgoda primjene pojedinih odredaba Zakona

Članak 117.

(1) Odredbe članka 71.-73. i članka 84. ovoga Zakona počet će se primjenjivati 1. ožujka 2010.

(2) Odredbe članka 99. do 108. i članka 114. ovoga Zakona primjenjivat će se od stupanja na snagu Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Europske Patentne Organizacije o suradnji na području patenata, sukladno odredbama Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Europske Patentne Organizacije o suradnji na području patenata (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, br. 14/03).

Stupanje na snagu i primjena Zakona

Članak 118.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2004.

Klasa: 381-03/03-01/02

Zagreb, 15. listopada 2003.

Zakon o općem upravnom postupku

ZAKON O OPĆEM UPRAVNOM POSTUPKU

PRVI DIO  TEMELJNE ODREDBE

Glava I.   OPĆE ODREDBE
Predmet Zakona
Članak 1.
Ovim se Zakonom uređuju pravila na temelju kojih tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.
Upravna stvar
Članak 2.
(1) Upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
(2) Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
Primjena Zakona
Članak 3.
(1) Ovaj se Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na odgovarajući način na sklapanje upravnih ugovora i na svako drugo postupanje javnopravnih tijela iz područja upravnog prava, koje ima neposredan učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, ako zakonom nije drukčije propisano.
(3) Ovaj se Zakon primjenjuje na odgovarajući način i u postupcima zaštite prava, odnosno pravnih interesa stranaka u predmetima u kojima pravne osobe koje obavljaju javne službe (u daljnjem tekstu: pružatelji javnih usluga), odlučuju o njihovim pravima, obvezama ili pravnim interesima, ako zakonom nije propisana sudska ili druga pravna zaštita.
Stranka u upravnom postupku
Članak 4.
(1) Stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.
(2) Stranka može biti i tijelo državne uprave te drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili drugo javnopravno tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava, odnosno obveza o kojima se rješava.
Načelo zakonitosti
Članak 5.
(1) Javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti.
(2) U upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

 

Načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa
Članak 6.
(1) Pravo stranke može se ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići.
(2) Kad se na temelju propisa stranci nalaže kakva obveza, prema njoj će se primjenjivati one mjere za ispunjenje obveze koje su za nju povoljnije, ako se takvim mjerama postiže svrha propisa.
(3) Pri vođenju postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom.
Načelo pomoći stranci
Članak 7.
Kad ovlaštena službena osoba (u daljnjem tekstu: službena osoba) tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
Načelo utvrđivanja materijalne istine
Članak 8.
U postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
Načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza
Članak 9.
(1) Službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar.
(2) Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Načelo učinkovitosti i ekonomičnosti
Članak 10.
U upravnim stvarima postupa se što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.
Načelo pristupa podacima i zaštite podataka
Članak 11.
(1) Javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti pristup potrebnim podacima, propisanim obrascima, internetskoj stranici javnopravnog tijela i pružiti im druge obavijesti, savjete i stručnu pomoć.
(2) U postupku se moraju zaštititi osobni i tajni podaci, sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka, odnosno tajnosti podataka.
Pravo stranke na pravni lijek
Članak 12.
(1) Protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano.
(2) Protiv drugostupanjske odluke, odnosno protiv prvostupanjske odluke protiv koje nije dopuštena žalba može se pokrenuti upravni spor.
(3) Protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga stranka ima pravo na prigovor.

 

 

Načelo zaštite stečenih prava stranaka
Članak 13.
Odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.
Službena uporaba jezika i pisma
Članak 14.
(1) Postupak se vodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Postupak se može voditi i na drugom jeziku ili pismu koji su u službenoj uporabi pri javnopravnom tijelu kod kojeg se vodi postupak, sukladno uvjetima utvrđenim propisima donesenim na temelju zakona o službenoj uporabi jezika i pisma.

Glava II.    NADLEŽNOST
Stvarna nadležnost
Članak 15.
(1) Stvarna nadležnost javnopravnih tijela određuje se zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje, ili određuje nadležnost javnopravnih tijela.
(2) Ako se stvarna nadležnost ne može utvrditi na temelju zakona, niti je to moguće utvrditi po naravi upravne stvari, stvarno je nadležno prvostupanjsko tijelo državne uprave u djelokrugu kojeg su poslovi opće uprave.
Mjesna nadležnost
Članak 16.
(1) Mjesna nadležnost određuje se propisima o upravno-teritorijalnoj podjeli, odnosno o ustrojstvu javnopravnih tijela.
(2) Ako propisima nije utvrđena mjesna nadležnost, mjesna nadležnost se određuje:
1. u stvarima koje se odnose na nekretninu, prema mjestu gdje se nekretnina nalazi,
2. u stvarima koje se odnose na brodove i zrakoplove hrvatske državne pripadnosti odnosno u stvarima u kojima je povod za vođenje postupka nastao na brodu ili zrakoplovu, prema matičnoj luci broda ili zrakoplova,
3. u stvarima koje se odnose na poslovnu ili drugu djelatnost stranke, prema mjestu sjedišta stranke, odnosno prema mjestu gdje se djelatnost obavlja ili bi se trebala obavljati,
4. u stvarima koje se odnose na djelatnost javnopravnih tijela ili pravnih osoba, prema mjestu njihova sjedišta, odnosno sjedišta njihove područne jedinice kad se djelatnost odnosi na tu jedinicu,
5. u ostalim stvarima, prema prebivalištu stranke. Ako stranka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, nadležnost se određuje prema mjestu boravišta, a ako nema ni boravište, prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta na području Republike Hrvatske.
(3) Ako se mjesna nadležnost ne može odrediti na propisani način, mjesna nadležnost odredit će se prema mjestu gdje je nastao povod za vođenje postupka.
Obveznost pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti
Članak 17.
(1) Stvarna i mjesna nadležnost ne mogu se mijenjati međusobnim dogovorom javnopravnih tijela, javnopravnih tijela i stranaka ni samih stranaka.
(2) Javnopravna tijela dužna su tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost.
(3) Kad postoji opasnost od odgode, a mjesno nadležno tijelo ne može poduzeti potrebnu hitnu radnju, drugo stvarno nadležno javnopravno tijelo može poduzeti radnju i izvan područja svoje mjesne nadležnosti. O poduzetoj radnji dužno je odmah obavijestiti mjesno nadležno javnopravno tijelo.

 

Postupanje nenadležnoga javnopravnog tijela po podnesku
Članak 18.
(1) Kad javnopravno tijelo nije nadležno za primitak podneska koji je podnositelj osobno predao odnosno koji se primi na zapisnik, službena osoba upozorit će na to podnositelja i uputiti ga na nadležno tijelo. Ako podnositelj i dalje zahtijeva da se njegov podnesak primi, službena osoba dužna je primiti takav podnesak i bez odgode uputiti ga nadležnom tijelu te o tome obavijestiti stranku.
(2) Kad službena osoba primi podnesak stranke iz kojeg se ne može utvrditi koje je tijelo nadležno za rad po podnesku, bez odgode će, a najkasnije u roku od osam dana od dana primitka podneska, donijeti rješenje kojim će odbaciti podnesak zbog nenadležnosti i rješenje dostaviti stranci.
Sukob nadležnosti
Članak 19.
(1) Kad se dva javnopravna tijela ili više njih izjasne kao stvarno ili mjesno nadležna ili nenadležna u istoj upravnoj stvari, o tijelu nadležnom za rješavanje u toj upravnoj stvari odlučit će rješenjem nadležno javnopravno tijelo drugog stupnja u djelokrugu kojeg se nalazi ta upravna stvar, a ako takvog tijela nema, o sukobu nadležnosti odlučit će središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke.
(2) Ako su u sukobu nadležnosti tijela državne uprave i druga državna tijela, odnosno tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili druga državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, o sukobu nadležnosti odlučit će bez odgode sud nadležan za upravne sporove.
Odlučivanje o sukobu nadležnosti
Članak 20.
(1) Postupak odlučivanja o sukobu nadležnosti pokreće se na prijedlog tijela koje je posljednje rješavalo o nadležnosti ili na prijedlog stranke.
(2) Tijelo koje rješava sukob nadležnosti istodobno će poništiti odluku koju je donijelo nenadležno javnopravno tijelo, odnosno poništit će odluku kojom se nadležno javnopravno tijelo izjasnilo kao nenadležno i dostaviti predmet na rješavanje nadležnom tijelu. Protiv odluke kojom je riješeno o sukobu nadležnosti ne može se izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor.
Zajednička odluka u upravnoj stvari
Članak 21.
(1) Kad je propisano da u rješavanju o upravnoj stvari sudjeluju dva javnopravna tijela ili više njih, svako od njih dužno je postupiti u toj stvari. Javnopravna tijela sporazumjet će se koje će tijelo donijeti odluku o upravnoj stvari, u kojoj moraju biti navedene i odluke drugih javnopravnih tijela.
(2) Kad je propisano da javnopravno tijelo rješava na temelju suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela, to je tijelo dužno takav akt izdati ili odbiti njegovo izdavanje u roku od 30 dana od dana dostave urednog zahtjeva za izdavanje.
(3) Kad javnopravno tijelo u propisanom roku ne odluči o zahtjevu za izdavanje suglasnosti, potvrde, odobrenja ili mišljenja, smatrat će se da je akt izdan u korist stranke, ako nije drukčije propisano.
Jedinstveno upravno mjesto
Članak 22.
(1) Ako je za ostvarenje nekog prava stranke potrebno voditi više upravnih ili drugih postupaka, stranci će se omogućiti da na jedinstvenom upravnom mjestu u javnopravnom tijelu podnese sve zahtjeve, koji će se po službenoj dužnosti bez odgode dostaviti nadležnim javnopravnim tijelima.
(2) Na jedinstvenom upravnom mjestu stranke i druge zainteresirane osobe mogu dobiti propisane obrasce, obavijesti, savjete i drugu pomoć iz nadležnosti javnopravnog tijela.
(3) Zaprimanje zahtjeva stranke na jedinstvenom upravnom mjestu ne utječe na stvarnu i mjesnu nadležnost javnopravnih tijela za rješavanje u upravnim i drugim postupcima.

 

Glava III.   SLUŽBENA OSOBA
Službena osoba
Članak 23.
(1) U upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela.
(2) U javnopravnim tijelima službena osoba koja vodi postupak ili rješava o upravnim stvarima mora imati odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni stručni ispit.
(3) Ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela.
Izuzeće službene osobe
Članak 24.
(1) Čelnik tijela zaključkom će izuzeti službenu osobu od vođenja postupka, odnosno rješavanja o upravnoj stvari ako je službena osoba u toj upravnoj stvari:
1. stranka, suovlaštenik, odnosno suobveznik, svjedok, vještak ili osoba ovlaštena za zastupanje,
2. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno, i po prestanku braka,
3. sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje u odnosu skrbnika, posvojitelja ili posvojenika.
(2) Čelnik tijela zaključkom će izuzeti službenu osobu od vođenja drugostupanjskog postupka ako je ta osoba sudjelovala u prvostupanjskom postupku.
(3) Čelnik tijela zaključkom može izuzeti službenu osobu od vođenja postupka, odnosno rješavanja:
1. ako je službena osoba sa strankom ili osobom ovlaštenom za zastupanje stranke u bliskom osobnom odnosu,
2. ako je službena osoba sa strankom u gospodarskom ili drugom poslovnom odnosu,
3. ako službena osoba prema stranci postupa diskriminirajuće,
4. ako se utvrde drugi razlozi koji dovode u sumnju nepristranost službene osobe.
(4) Svaka osoba koja sudjeluje u postupku dužna je bez odgode izvijestiti čelnika javnopravnog tijela o razlozima izuzeća službene osobe.
(5) O izuzeću čelnika prvostupanjskog tijela, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, odlučuje zaključkom čelnik drugostupanjskog tijela, a ako takvog tijela nema, o izuzeću će odlučiti tijelo koje obavlja nadzor nad tim javnopravnim tijelom.
(6) Zaključkom o izuzeću odredit će se službena osoba koja će rješavati o upravnoj stvari odnosno obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kojem je izuzeće određeno.
Rješavanje kolegijalnog tijela
Članak 25.
(1) Kolegijalno javnopravno tijelo o upravnim stvarima odlučuje većinom glasova svih članova, ako nije drukčije propisano.
(2) Kolegijalno javnopravno tijelo može u pisanom obliku ovlastiti službenu osobu u tom tijelu za postupanje u upravnim stvarima do donošenja odluke. U tom slučaju službena osoba o provedenom će postupku podnijeti kolegijalnom tijelu pisano izvješće i prijedlog odluke o toj upravnoj stvari.

Glava IV.   PRAVNA POMOĆ U UPRAVNIM STVARIMA
Pravna pomoć
Članak 26.
(1) Javnopravna tijela dužna su pružati pravnu pomoć drugim javnopravnim tijelima, u granicama svojeg djelokruga i nadležnosti.
(2) Javnopravno tijelo zatražit će pravnu pomoć kad su mu potrebna saznanja o činjenicama, ispravama, podacima ili drugim dokazima kojima raspolaže drugo javnopravno tijelo ili kad zbog drugih opravdanih razloga ne može samo ili ne može pravodobno provesti potrebne radnje u postupku.
(3) Pravna pomoć zatražit će se i kad bi određene radnje u postupku javnopravno tijelo moglo obaviti samo, ali manje učinkovito ili uz znatno veće troškove.
(4) Javnopravno tijelo može tražiti od sudova dostavu spisa, isprava ili podataka koji su potrebni za vođenje postupka.
(5) Pravna pomoć može se zatražiti i od tijela druge države sukladno odredbama međunarodnih ugovora, a ako ugovori nisu sklopljeni, primjenjuje se načelo uzajamnosti. Postojanje uzajamnosti utvrđuje središnje tijelo državne uprave nadležno za vanjske poslove.
Pružanje pravne pomoći
Članak 27.
(1) O činjenicama, ispravama, podacima ili drugim dokazima pravna pomoć zatražit će se od javnopravnog tijela, odnosno suda koji njima raspolaže (u daljnjem tekstu: zamoljeno tijelo), a kad treba poduzeti određene upravne radnje, ako nije drukčije propisano, pravna pomoć tražit će se od javnopravnog tijela prvog stupnja mjesno nadležnog za poduzimanje radnje koja je predmet pravne pomoći.
(2) Pravna pomoć pružit će se najkasnije u roku od osam dana od dana kada je zatražena.
Odbijanje pružanja pravne pomoći
Članak 28.
(1) Zamoljeno tijelo može odbiti pružiti pravnu pomoć samo kad je to zakonom propisano.
(2) Ako zamoljeno tijelo utvrdi da u konkretnom slučaju mora odbiti pružanje pravne pomoći, o tome će bez odgode izvijestiti javnopravno tijelo koje je zatražilo pravnu pomoć, navodeći razloge zbog kojih se pravna pomoć uskraćuje.
Troškovi pravne pomoći
Članak 29.
(1) Za pruženu pravnu pomoć ne plaća se naknada kad se troškovi pružene pomoći naknađuju iz proračuna.
(2) Kad se troškovi pravne pomoći koju pruži zamoljeno tijelo podmiruju iz drugih financijskih izvora, javnopravno tijelo koje je zatražilo pružanje pravne pomoći dužno ih je naknaditi zamoljenom tijelu.
(3) Troškovi pravne pomoći koji se naknađuju zamoljenom tijelu čine dio ukupnih troškova postupka.

Glava V.   SUDJELOVANJE STRANKE U POSTUPKU
Izjašnjavanje stranke
Članak 30.
(1) U postupku stranci se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.
(2) Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

 

 

Postupovna sposobnost stranke
Članak 31.
Radnje u postupku mogu poduzimati:
1. potpuno poslovno sposobne osobe,
2. osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću kad im se na temelju zakona priznaje ograničena poslovna sposobnost u upravnoj stvari koja je predmet postupka.
Zastupanje stranke
Članak 32.
(1) U postupku stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik (u daljnjem tekstu: osoba ovlaštena za zastupanje stranke). Osoba ovlaštena za zastupanje stranke dužna je podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke, a ako su zakonom propisani i dodatni uvjeti za oblik ovlasti, ovlast mora biti dana prema tim uvjetima.
(2) Službena osoba u tijeku postupka obraća se osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke, kad je takva osoba određena. Iznimno, kad je to nužno za utvrđivanje činjenica i okolnosti u postupku, službena osoba može zatražiti neposrednu nazočnost, odnosno drugo sudjelovanje stranke u postupku. Ako službena osoba zatraži neposrednu nazočnost ili drugo sudjelovanje stranke u postupku, o tome je dužna istodobno obavijestiti i osobu ovlaštenu za zastupanje.
(3) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na stranke primjenjuju se na odgovarajući način i na osobe ovlaštene za zastupanje stranke.
Zakonski zastupnik
Članak 33.
(1) Za stranku bez postupovne sposobnosti radnje u postupku poduzima zakonski zastupnik određen na temelju zakona.
(2) Kad službena osoba posumnja da stranku zdravstvene ili druge okolnosti sprečavaju u obavljanju radnji u postupku, bez odgode će predložiti nadležnom javnopravnom tijelu odnosno sudu određivanje zakonskog zastupnika, sukladno zakonu.
(3) Ako službena osoba utvrdi da zakonski zastupnik stranke ne ulaže dovoljno pozornosti u zastupanju, o tome će obavijestiti tijelo koje ga je odredilo, odnosno koje obavlja nadzor nad radom zakonskog zastupnika te odrediti privremenog zastupnika.
(4) Pravnu osobu zastupa zakonski zastupnik ili ovlašteni predstavnik.
Privremeni zastupnik
Članak 34.
(1) Kad postupovno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja u postupku treba hitno poduzeti protiv osobe koje prebivalište, boravište ili sjedište nije poznato, a koja nema opunomoćenika, takvoj stranci službena će osoba zaključkom odrediti privremenog zastupnika.
(2) Privremenog zastupnika odredit će se i stranci kojoj su identitet i adresa poznati, ali se ne nalazi na području Republike Hrvatske, a na zahtjev službene osobe u za to ostavljenom roku ne odredi osobu ovlaštenu za zastupanje. Službena osoba o tome će bez odgode obavijestiti stranku.
(3) Kad je stranka nepoznata, zaključak o određivanju privremenog zastupnika objavit će se u službenom glasilu, na oglasnoj ploči i na internetskoj stranici javnopravnog tijela ili na drugi prikladan način. Ovlast privremenog zastupnika prestaje kad se stranka ili osoba ovlaštena za njezino zastupanje pojavi u postupku, odnosno ako stranka u pisanom obliku odredi osobu ovlaštenu za zastupanje.
(4) Kad interes stranke ili zaštita života i zdravlja, odnosno imovine veće vrijednosti nalažu hitno obavljanje postupovne radnje i ako je sudjelovanje stranke, odnosno osobe ovlaštene za zastupanje stranke u obavljanju te radnje nemoguće, ili je vezano uz nerazmjerne troškove, odredit će se privremeni zastupnik samo za tu radnju i o tome će se bez odgode obavijestiti stranku odnosno osobu ovlaštenu za zastupanje stranke.
(5) Privremeni zastupnik sudjeluje u postupku, odnosno obavlja radnje za koje je određen dok ne bude utvrđena osoba ovlaštena za zastupanje stranke, odnosno dok se ne obave radnje za koje je određen.

 

Zajednički predstavnik i zajednički opunomoćenik
Članak 35.
(1) Kad dvije stranke ili više njih u istom predmetu nastupaju zajednički, dužne su naznačiti koja će od njih nastupati kao zajednički predstavnik ili odrediti zajedničkog opunomoćenika.
(2) Ako stranke ne odrede zajedničkog predstavnika ili zajedničkog opunomoćenika, službena osoba zaključkom će naložiti strankama da to učine u primjerenom roku. Ako stranke to ne učine, službena će osoba po službenoj dužnosti zaključkom odrediti jednu od stranaka kao zajedničkog predstavnika koji poduzima radnje u postupku dok stranke ne odrede drugoga zajedničkog predstavnika ili opunomoćenika.
(3) U slučaju određivanja zajedničkog predstavnika, odnosno opunomoćenika svaka stranka zadržava samostalno pravo nastupanja u tom postupku.
Opunomoćenik
Članak 36.
(1) Stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.
(2) Službena osoba uskratit će rješenjem sudjelovanje u postupku osobi za koju smatra da se bavi nadripisarstvom. Žalba na to rješenje ne odgađa izvršenje rješenja. Radnje koje je nakon donošenja rješenja o uskrati zastupanja stranke u postupku poduzeo takav opunomoćenik su ništave.
(3) Radnje koje u postupku poduzima opunomoćenik, u granicama dane punomoći, imaju pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.
(4) Stranka može samostalno davati izjave, odnosno poduzimati druge radnje i kad je u postupku određen opunomoćenik.
(5) Stranka koja je nazočna kad opunomoćenik daje usmenu izjavu može neposredno nakon dane izjave izmijeniti ili opozvati izjavu opunomoćenika. Stranka može, do donošenja odluke o upravnoj stvari, u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik opozvati pojedine ili sve radnje opunomoćenika u postupku. Troškove postupka koji nastanu takvim opozivom snosi stranka.
(6) Opoziv punomoći ima pravni učinak od trenutka kad službena osoba od stranke u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik primi opoziv punomoći.
Opunomoćenik za primanje pismena
Članak 37.
(1) Kad je stranka ovlastila određenu osobu za primitak pismena (opunomoćenik za primanje pismena), o tome je dužna obavijestiti javnopravno tijelo.
(2) Kad se osoba po zahtjevu koje je pokrenut postupak nalazi u inozemstvu, a nema u Republici Hrvatskoj osobu ovlaštenu za zastupanje, obvezna je odrediti opunomoćenika za primanje pismena s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Ako tako ne postupi, zahtjev će se odbaciti rješenjem.
Stručni pomagač
Članak 38.
(1) Stranka može na usmenoj raspravi, na očevidu ili pri drugim radnjama u postupku imati i stručnog pomagača.
(2) Stručni pomagač je osoba koja stranci pomaže u razjašnjavanju određenih stručnih pitanja koja se pojave u postupku.
(3) Stručni pomagač ne zastupa stranku.
Smrt stranke, odnosno prestanak postojanja pravne osobe
Članak 39.
(1) Ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.
(2) O obustavi postupka donosi se rješenje koje se dostavlja nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima. Kad nasljednici, odnosno pravni sljednici nisu poznati, rješenje će se javno objaviti u službenom glasilu.

DRUGI DIO   POKRETANJE I VOĐENJE UPRAVNOG POSTUPKA

Glava I.   POKRETANJE POSTUPKA
Načini pokretanja postupka
Članak 40.
(1) Upravni postupak pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.
(2) Kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu.
(3) Kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, postupak se smatra pokrenutim kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.
Pokretanje postupka na zahtjev stranke
Članak 41.
(1) Zahtjev za pokretanje postupka stranka može neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a može takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim putem.
(2) Kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.
(3) Ako je stranka u jednom podnesku postavila više različitih zahtjeva, postupit će se po svakom zahtjevu odvojeno. Ako je za postupanje po kojem od tih zahtjeva nadležno drugo javnopravno tijelo, postupit će se po pravilima o postupanju nenadležnog tijela po podnesku.
Pokretanje postupka po službenoj dužnosti
Članak 42.
(1) Postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa.
(2) Kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.
(3) Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti.
(4) Podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.
Pokretanje postupka javnom objavom
Članak 43.
(1) Javnopravno tijelo može javnom objavom pokrenuti postupak kad su stranke nepoznate ili je takav način pokretanja postupka propisan zakonom.
(2) Javna objava mora sadržavati naznaku upravne stvari, određenje osoba na koje se odnosi, način sudjelovanja tih osoba u postupku, popis isprava koje trebaju poslati ili ih osobno dostaviti javnopravnom tijelu te upozorenje na posljedice neodazivanja na javnu objavu u određenom roku.
(3) Strankama se mora odrediti rok od najmanje 30 dana za odazivanje na javnu objavu.
(4) Javna objava oglašava se u odgovarajućem službenom glasilu, sredstvima javnog priopćivanja, odnosno na drugi prikladan način kojim će se pozvanim osobama omogućiti saznanje o javnoj objavi.
Spajanje i razdvajanje upravnih stvari
Članak 44.
(1) Dvije upravne stvari ili više njih zaključkom se mogu spojiti u jedan postupak, ako se prava ili obveze stranaka temelje na istoj pravnoj osnovi i na istom ili sličnom činjeničnom stanju, a javnopravno tijelo koje vodi postupak stvarno je i mjesno nadležno za vođenje svih tih postupaka.
(2) Ako se promijene okolnosti zbog kojih su stvari spojene u jedan postupak, postupci će se zaključkom razdvojiti.
Izmjena zahtjeva
Članak 45.
(1) Do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.
(2) Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke.
Odustanak od zahtjeva i obustava postupka
Članak 46.
(1) Tijekom postupka stranka može odustati od zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem.
(2) Ako stranka odustane od zahtjeva, donijet će se rješenje o obustavi postupka.
(3) Rješenje o obustavi postupka donijet će se po službenoj dužnosti i u slučaju kad se iz postupanja stranke ili iz drugih okolnosti postupka može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva.
(4) Postupak će se nastaviti ako je nastavak postupka u javnom interesu ili to zahtijeva protivna stranka.
(5) Kad se tijekom postupka utvrdi da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka, rješenjem će se obustaviti postupak.

Glava II.   POSTUPAK RJEŠAVANJA UPRAVNE STVARI
Utvrđivanje činjeničnog stanja
Članak 47.
(1) Službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.
(2) Službena osoba pribavit će po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud.
(3) Stranka je dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku.
(4) Kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.
(5) Kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev protivne stranke, službena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar.
Neposredno rješavanje
Članak 48.
Službena osoba u javnopravnom tijelu može riješiti upravnu stvar bez provedbe ispitnog postupka u slučajevima propisanim zakonom, ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima (neposredno rješavanje).
Neposredno rješavanje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti
Članak 49.
Službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti:
1. ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa,
2. ako je to nužno za poduzimanje hitnih mjera radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti koje se ne mogu odgađati, ako je to u javnom interesu, a činjenice na kojima se rješenje temelji su utvrđene ili barem učinjene vjerojatnima.

 

Neposredno rješavanje u postupku pokrenutom na zahtjev stranke
Članak 50.
Službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke:
1. kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari ili ako se to stanje može utvrditi na temelju općepoznatih činjenica ili službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo,
2. kad je propisano da se stvar može riješiti na temelju činjenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvrđuju pa su činjenice ili okolnosti učinjene vjerojatnima, a iz svih okolnosti slučaja proizlazi da se zahtjevu stranke može udovoljiti.
Ispitni postupak
Članak 51.
(1) Ispitni postupak provodi se kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima te radi omogućivanja strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa.
(2) Službena osoba odredit će izvođenje dokaza kad nađe da je to potrebno radi razjašnjenja stvari te upotpuniti činjenično stanje i izvoditi dokaze o činjenicama koje prije u postupku nisu bile iznesene ili još nisu utvrđene, a potrebne su radi utvrđivanja pravog stanja stvari.
Prava i dužnosti stranke u ispitnom postupku
Članak 52.
(1) Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima.
(2) Službena osoba dužna je omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.
(3) Stranka može davati izjave usmeno na zapisnik ili u pisanom obliku. U složenim upravnim stvarima službena osoba može naložiti stranci podnošenje izjave u pisanom obliku, što ne isključuje pravo stranke na usmeno izjašnjavanje.
(4) Stranka je dužna sudjelovati u utvrđivanju činjenica važnih za rješavanje o upravnoj stvari te osobno dati izjavu kad to zatraži službena osoba ili kad je to propisano zakonom.
Naknadno priznavanje položaja stranke
Članak 53.
Ako u tijeku postupka osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku traži da joj se prizna svojstvo stranke u tom postupku, službena osoba ispitat će njezino pravo da kao stranka sudjeluje u postupku i o tome donijeti rješenje. Žalba protiv tog rješenja ne zaustavlja tijek postupka.
Usmena rasprava
Članak 54.
(1) Usmena rasprava zaključkom se određuje:
1. u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima,
2. kad je potrebno provesti očevid ili saslušati svjedoke ili vještake,
3. u drugim slučajevima kad je to korisno za rješavanje upravne stvari.
(2) Usmena rasprava je javna. Iznimno, službena osoba može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke, zaključkom isključiti javnost s usmene rasprave, kad to zahtijevaju razlozi zaštite privatnosti, javnog morala ili javne sigurnosti ili kad postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja rasprave.
(3) Službena će osoba u provedbi usmene rasprave osigurati strankama pravo sudjelovanja te njima i drugim osobama koje sudjeluju na usmenoj raspravi pružiti mogućnost dopunjavanja navoda tijekom rasprave, kao i izjašnjavanje o navodima protivne stranke i svim drugim činjenicama i okolnostima koje su bitne za rješavanje upravne stvari.
(4) Usmena rasprava provodi se u prostorijama javnopravnog tijela. Iznimno, usmena rasprava može se provesti i na mjestu očevida ili na kojem drugom prikladnom mjestu ako je to potrebno radi smanjenja troškova postupka ili temeljitijeg, bržeg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari.
(5) Ako uredno pozvana stranka bez opravdanog razloga ne dođe na usmenu raspravu, službena osoba može provesti raspravu i bez nazočnosti stranke. Ako na usmenu raspravu ne dođe uredno pozvana stranka na zahtjev koje je pokrenut postupak, a iz cjelokupnog stanja stvari može se zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva, službena osoba koji vodi postupak rješenjem će obustaviti postupak.
(6) Službena osoba upozorit će osobu koja ometa tijek usmene rasprave na neprimjereno ponašanje, a ako ta osoba nastavi s ometanjem rasprave, može joj rješenjem izreći novčanu kaznu u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. U slučaju nastavka ometanja rasprave službena osoba može osobu i udaljiti. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
Prethodno pitanje
Članak 55.
(1) Ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.
(2) Postupak će se prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrđivanje očinstva ili majčinstva te u drugom slučaju propisanom zakonom. Kad se prethodno pitanje odnosi na kazneno djelo, a nema mogućnosti za kazneni progon, službena osoba razmotrit će i to pitanje.
(3) Službena osoba vezana je pravomoćnom odlukom nadležnog tijela kojom je riješeno prethodno pitanje.
Rješavanje prethodnog pitanja
Članak 56.
(1) Ako je službena osoba riješila prethodno pitanje, rješavanje prethodnog pitanja ima pravni učinak samo u upravnoj stvari u kojoj je to pitanje riješeno.
(2) Kad službena osoba ne uzme prethodno pitanje u rješavanje, a postupak za rješavanje prethodnog pitanja koji se može voditi po službenoj dužnosti još nije pokrenut pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom, službena će osoba od nadležnog suda ili javnopravnog tijela zatražiti pokretanje postupka, ako nije drukčije propisano.
(3) U stvari u kojoj se postupak za rješenje prethodnog pitanja pokreće pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom na zahtjev stranke, službena osoba zaključkom može naložiti stranci da u primjerenom roku radi rješavanja prethodnog pitanja pokrene postupak pred nadležnim tijelom te dostavi dokaz da je to učinila. Službena osoba upozorit će stranku na posljedice toga propuštanja.
(4) Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a stranka u određenom roku ne podnese dokaz o podnošenju zahtjeva za rješavanje prethodnog pitanja, smatrat će se da je odustala od zahtjeva te će se postupak obustaviti rješenjem.
(5) Postupak prekinut radi rješavanja prethodnog pitanja pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom nastavit će se kad odluka o tom pitanju postane pravomoćna. Postupak se može nastaviti po službenoj dužnosti i bez pravomoćne odluke o prethodnom pitanju i kad službena osoba ocijeni da više nema razloga čekati na pravomoćnost rješenja prethodnog pitanja pred nadležnim sudom ili javnopravnim tijelom, osim u slučajevima u kojima se mora prekinuti postupak.
Nagodba
Članak 57.
(1) Kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, službena osoba nastojat će tijekom cijelog postupka postići nagodbu stranaka u cijelosti ili o pojedinim spornim pitanjima.
(2) Nagodba protivna propisima, javnom interesu ili pravima trećih osoba nije dopuštena.
(3) Nagodba se smatra sklopljenom kad je stranke nakon pročitanog zapisnika potpišu. Ovjereni prijepis zapisnika predaje se strankama.
(4) Kad je nagodbom u potpunosti riješena upravna stvar, službena osoba rješenjem će obustaviti postupak.
(5) Ako se nagodba odnosi samo na pojedina sporna pitanja, službena će osoba u izreci rješenja naznačiti postojanje nagodbe o tim pitanjima.
(6) Nagodba ima snagu izvršnog rješenja donesenog u upravnom postupku.

Glava III.   DOKAZIVANJE
Dokazi
Članak 58.
(1) Službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.
(2) Nije potrebno dokazivati činjenice o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju, općepoznate činjenice, činjenice koje su poznate službenoj osobi ni činjenice koje propis pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati nepostojanje tih činjenica.
Osiguranje dokaza
Članak 59.
(1) Osiguranje dokaza provodi službena osoba po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke.
(2) Kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti, a postoji opravdana sumnja da se pojedini dokaz neće moći izvesti kasnije u tijeku postupka ili da će njegovo izvođenje biti otežano, radi osiguranja dokaza taj se dokaz može izvesti u tijeku cijelog postupka i prije nego što je postupak pokrenut.
(3) Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadležno je tijelo državne uprave prvog stupnja nadležno za poslove opće uprave na području kojeg se nalazi stvar koju treba razgledati ili na kojem borave osobe koje treba saslušati, odnosno drugo javnopravno tijelo zamoljeno za pravnu pomoć, ako nije drukčije propisano.
(4) O osiguranju dokaza donosi se rješenje koje ne prekida tijek postupka.
Isprave
Članak 60.
(1) Dokazivanje se izvodi javnim ili privatnim ispravama. Isprava može biti i u elektroničkom obliku.
(2) Pod javnim ispravama u smislu ovoga Zakona smatraju se isprave koje su izdali nadležni sudovi ili javnopravna tijela u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku. Javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje ili potvrđuje.
(3) Ako postoji sumnja u vjerodostojnost isprave, službena osoba provjerit će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke vjerodostojnost takve isprave kod suda, odnosno javnopravnog tijela koji su takvu ispravu izdali.
Pribavljanje isprava
Članak 61.
(1) Stranka ili druga osoba kod koje se nalazi isprava potrebna kao dokaz u postupku dužna je omogućiti uvid u ispravu na zahtjev službene osobe.
(2) Ako fizička osoba kod koje se nalazi isprava, bez opravdanog razloga odbije dati ispravu na uvid službenoj osobi, rješenjem će se novčano kazniti u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Ako pravna osoba kod koje se nalazi isprava bez opravdanog razloga odbije dati ispravu na uvid službenoj osobi, rješenjem će se novčano kazniti odgovorna osoba te pravne osobe u iznosu do tri prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
Svjedoci
Članak 62.
(1) Svjedok može biti svaka osoba za koju se smatra da ima saznanja o određenim činjenicama i koja svoja saznanja može priopćiti.
(2) Svjedoku se poziv dostavlja u pisanom obliku osam dana prije dana svjedočenja.

 

Obveza svjedočenja
Članak 63.
(1) Svaka osoba pozvana kao svjedok dužna je svjedočiti.
(2) Svjedoka će se poučiti da ima pravo uskratiti svjedočenje, odnosno odgovore na pojedina pitanja kojima bi sebe, svoje srodnike u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do trećeg stupnja srodstva zaključno, bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stupnja srodstva zaključno, pa i onda kad je brak prestao, te skrbnika i štićenika, odnosno posvojitelja i posvojenika izložio kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti.
(3) Svjedoka će se poučiti da ima pravo uskratiti odgovore i na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi propisima utvrđenu tajnu, a posebice na pitanja o onome što mu je stranka povjerila kao svojem opunomoćeniku ili ispovjedila kao vjerskom ispovjedniku.
(4) Svjedok ne može, zbog opasnosti od imovinske štete, uskratiti svjedočenje o pravnim poslovima kojima je bio nazočan kao svjedok, zapisničar ili posrednik odnosno o radnjama koje je poduzeo u vezi sa spornim odnosom kao pravni prednik ili zastupnik jedne od stranaka te o drugim radnjama o kojima je na temelju propisa dužan podnijeti prijavu ili dati izjavu.
(5) Kad to službena osoba ocijeni potrebnim, svjedok mora učiniti vjerojatnima razloge uskrate svjedočenja, odnosno odgovora na pojedina pitanja.
Saslušanje svjedoka
Članak 64.
(1) Svjedoka će se saslušati bez nazočnosti ostalih svjedoka. Kad je pozvano više svjedoka, svjedok koji je ispitan ne smije napustiti službene prostorije javnopravnog tijela ili mjesto očevida bez dopuštenja, prije saslušanja ostalih svjedoka. Svjedok koji je ispitan može se ponovo saslušati, odnosno suočiti s ostalim svjedocima ako se njihovi iskazi ne podudaraju.
(2) Svjedok koji se zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga ne može odazvati pozivu može se ispitati u svojem stanu ili na drugom prikladnom mjestu.
(3) Kad svjedok ne zna jezik na kojem se vodi postupak, saslušat će se preko prevoditelja. Svjedoku koji je gluh pitanja će se postavljati u pisanom obliku, a ako je nijem, odgovarat će u pisanom obliku. Kad se saslušanje svjedoka ne može obaviti na taj način, kao tumač pozvat će se osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.
(4) Od svjedoka će se uzeti sljedeći osobni podaci: osobno ime, datum i mjesto rođenja, zanimanje i mjesto prebivališta, odnosno boravišta ako nema prebivalište na području Republike Hrvatske te srodstvo, odnosno u kakvom je odnosu sa strankama.
(5) Ako službena osoba posumnja da postoje određeni razlozi koji dovode u sumnju objektivnost svjedoka, svjedoka će se ispitati i o tim okolnostima.
(6) Svjedoka će se prethodno upozoriti da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti. Svjedoku će se predočiti posljedice davanja lažnog iskaza.
(7) Svjedoku će se postavljati samo pitanja o upravnoj stvari koja je predmet postupka i pozvat će se da iznese sve ono što mu je o tome poznato. Nije dopušteno postavljati pitanja na način kojim bi se svjedoka uputilo kako odgovoriti.
(8) Kad je svjedok maloljetna osoba saslušat će se uz prisutnost zakonskog zastupnika.
Vještačenje
Članak 65.
(1) Kad je za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice koja je bitna za rješavanje upravne stvari potrebno posebno stručno znanje kojim službena osoba ne raspolaže, dokaz se može izvesti vještačenjem.
(2) Službena osoba određuje vještačenje po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke. Za vještaka će se zaključkom odrediti osoba koja je odgovarajuće struke, a ovlaštena je za davanje mišljenja o pitanjima odgovarajuće struke ili osoba registrirana za vještačenje. Ako takvih osoba nema, za vještaka se može odrediti i druga osoba koja ima odgovarajuću stručnost potrebnu za vještačenje. Stranke će se uvijek prethodno saslušati o osobi vještaka.
(3) Ako bi troškovi izvođenja dokaza vještačenjem bili nerazmjerni vrijednosti predmeta, o upravnoj stvari može se riješiti i na temelju drugih dokaza, bez vještačenja.
(4) Za vještaka se ne može odrediti osoba koja ne može biti svjedok.

Pravila vještačenja
Članak 66.
(1) Vještačenje se može obaviti na usmenoj raspravi. Vještaku se može naložiti i obavljanje vještačenja izvan usmene rasprave, u kojem će se slučaju vještaku odrediti da nalaz i mišljenje dostavi u pisanom obliku u primjerenom roku te da na usmenoj raspravi obrazloži svoj nalaz i mišljenje.
(2) Prije početka vještačenja vještaka treba upozoriti da je dužan predmet vještačenja brižljivo razmotriti i u svojem nalazu točno navesti što zapazi i utvrdi te svoje obrazloženo mišljenje iznijeti nepristrano i u skladu s pravilima struke, odnosno vještine.
(3) Kad se vještačenje ne obavlja na usmenoj raspravi, službena osoba odredit će vještaku predmet vještačenja, odnosno osobe ili stvari koje treba razmotriti i u kojem pogledu.
(4) Kad vještak izloži svoj nalaz i mišljenje, službena osoba i stranke mogu mu postavljati pitanja i tražiti objašnjenja o izloženom nalazu i mišljenju.
(5) Kad je određeno više vještaka, oni mogu svoj nalaz i mišljenje dati zajednički. Ako se ne slažu, svaki će od njih odvojeno izložiti svoj nalaz i mišljenje.
(6) Ako nalaz, odnosno mišljenje vještaka nisu jasni ili potpuni, ako se nalazi i mišljenja dvaju ili više vještaka bitno razlikuju, ako mišljenje vještaka nije dovoljno obrazloženo ili se pojavi osnovana sumnja u točnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslušanjem vještaka, ponovit će se vještačenje s drugim vještacima, a može se zatražiti i mišljenje znanstvene ili stručne ustanove.
(7) Mišljenje znanstvene ili stručne ustanove može se tražiti i onda kad se zbog složenosti slučaja ili radi potrebe obavljanja analize može opravdano pretpostaviti da će se na taj način doći do točnijeg mišljenja.
Novčane kazne za svjedoke, odnosno vještake
Članak 67.
Ako svjedok ili vještak bez opravdanog razloga izostanu s usmene rasprave ili odbiju svjedočiti, odnosno vještačiti te ako vještak bez opravdanog razloga u ostavljenom roku ne dostavi nalaz i mišljenje u pisanom obliku, službena osoba može ih rješenjem novčano kazniti u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i odrediti da snose troškove prouzročene njihovim propustom. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
Očevid
Članak 68.
(1) Očevid se provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe.
(2) Provođenje očevida određuje se zaključkom.
(3) Stranke imaju pravo nazočiti očevidu. Očevid se može provesti i bez nazočnosti stranke u slučaju poduzimanja hitnih mjera radi zaštite života, zdravlja ili imovine veće vrijednosti.
(4) Službena osoba određuje po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke koje će još osobe nazočiti očevidu.
Dužnost omogućivanja provedbe očevida
Članak 69.
(1) Vlasnik, odnosno posjednik stvari na kojima je potrebno obaviti očevid dužni su dopustiti da se očevid provede. Šteta koja nastane provedbom očevida uračunava se u ukupne troškove postupka.
(2) Ako vlasnik ili posjednik stvari, odnosno druga osoba bez opravdanog razloga onemogući obavljanje očevida, službena osoba može ih rješenjem novčano kazniti u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, a za provedbu očevida mogu se upotrijebiti i druge prikladne mjere koje će omogućiti njegovu provedbu, uključujući i neposrednu prisilu uz pomoć policije. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
(3) Službena osoba zatražit će u pisanom obliku pomoć policije ako se očevid nije mogao obaviti zbog neopravdanog protivljenja vlasnika, posjednika ili drugih osoba ili kad se pri obavljanju očevida opravdano očekuje pružanje otpora.
(4) Nadležno policijsko tijelo dužno je pružiti zatraženu pomoć pri očevidu, sukladno propisima o postupanju policije.

Izjava stranke
Članak 70.
Ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi, za utvrđivanje takvih činjenica može se kao dokazno sredstvo uzeti i izjava stranke.

Glava IV.   RADNJE U POSTUPKU
Podnesci
Članak 71.
(1) Podnescima u postupku smatraju se zahtjevi, prijedlozi, ispunjeni obrasci, prijave, molbe, žalbe, predstavke, prigovori, obavijesti, priopćenja te drugi podnesci kojima se stranke obraćaju javnopravnim tijelima u vezi s određenom upravnom stvari.
(2) Podnesak mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, a osobito naziv javnopravnog tijela kojem se upućuje, naznaku upravne stvari na koju se odnosi, osobno ime (ime i prezime) stranke, odnosno osobe ovlaštene za zastupanje ako je stranka ima i adresu te osobe.
(3) Podnesci se javnopravnom tijelu mogu predati neposredno u pisanom obliku, poslati poštom, dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno zakonu ili usmeno izjaviti na zapisnik.
(4) Službena osoba koja primi podnesak dužna je na traženje podnositelja potvrditi primitak podneska.
(5) Podnesak potpisuje stranka, odnosno osoba ovlaštena za zastupanje stranke. Stranku koja ne zna ili ne može pisati, potpisat će druga pismena osoba uz naznaku svoga osobnog imena i adrese.
Podnošenje podneska unutar roka
Članak 72.
(1) Smatra se da je podnesak podnesen u roku ako je prije isteka roka zaprimljen u javnopravnom tijelu kojem je trebao biti predan.
(2) Kad je podnesak upućen poštom preporučeno ili predan ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga smatra se danom predaje javnopravnom tijelu kojem je upućen.
(3) Službenim osobama, odnosno osobama na službi u oružanim snagama ili policiji, osobama u suhozemnom, riječnom, pomorskom i zračnom prometu te osobama koje su lišene slobode ili su na drugi način spriječene samostalno poslati, odnosno predati podnesak u roku, dan predaje podneska nadležnom zapovjedništvu, upravi, drugim službenim tijelima odnosno pravnim osobama u kojima su zaposlene ili u kojima se nalaze smatra se danom predaje javnopravnom tijelu kojem je upućen.
Nedostaci u podnesku
Članak 73.
(1) Kad podnesak sadržava kakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i odredit će rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini.
(2) Ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak.
Prijevod podneska
Članak 74.
(1) Kad javnopravno tijelo primi podnesak na stranom jeziku ili pismu koji nisu u službenoj uporabi kod tijela, službena će osoba bez odgode tražiti od stranke dostavljanje prijevoda podneska i za to odrediti primjereni rok, a ako to stranka ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen.
(2) Ovjereni prijevod podneska inozemne javne isprave obvezan je ako se posumnja u vjerodostojnost te isprave.

 

Elektronička komunikacija
Članak 75.
(1) Javnopravna tijela i stranke te druge osobe koje sudjeluju u postupku mogu komunicirati i u elektroničkom obliku.
(2) Podnesci dostavljeni u elektroničkom obliku s elektroničkim potpisom sukladno zakonu smatrat će se vlastoručno potpisanim.
(3) Elektroničkim putem dostavljeni podnesak smatra se podnesenim javnopravnom tijelu u trenutku kad je zabilježen na poslužitelju za slanje takvih poruka. Javnopravno tijelo bez odgode elektroničkim će putem pošiljatelju potvrditi primitak podneska.
(4) Ako se u javnopravnom tijelu iz tehničkih razloga ne može pročitati podnesak u elektroničkom obliku, o tome će se obavijestiti pošiljatelja. Pošiljatelj je tada dužan ponovo poslati podnesak u ispravnom elektroničkom obliku ili ga dostaviti na drugi način u određenom roku. Ako to pošiljatelj ne učini u određenom roku, smatrat će se da podnesak nije podnesen.
Zapisnik
Članak 76.
(1) O usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnijoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku sastavlja se zapisnik.
(2) U zapisnik se upisuje naziv javnopravnog tijela koje obavlja radnju, mjesto gdje se obavlja, datum i sat kad se obavlja, upravna stvar o kojoj se vodi postupak, osobna imena službenih osoba, nazočnih stranaka i osoba ovlaštenih za njihovo zastupanje, opis tijeka i sadržaja u postupku provedenih radnji i danih izjava te isprava koje su korištene.
(3) Prije zaključenja zapisnik će se pročitati nazočnim osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji. Na kraju zapisnika navest će se da je zapisnik pročitan i da nisu stavljene primjedbe ili će se, ako su primjedbe stavljene, ukratko navesti njihov sadržaj. Zapisnik će potpisati službena osoba koja je vodila upravnu radnju i zapisničar ako ga je bilo. Osobe koje su dale izjave potpisuju zapisnik neposredno iza svoje izjave te na kraju svake stranice na kojima se njihova izjava nalazi. U potpisanom i zaključenom zapisniku ne smije se ništa dodavati niti mijenjati. Dopuna u već zaključeni zapisnik unosi se kao dodatak zapisniku koji potpisuje službena osoba i osoba na prijedlog koje je dopuna unesena.
(4) Ako neka od nazočnih osoba odbije potpisati zapisnik ili napusti mjesto radnje prije zaključenja zapisnika, to će se navesti u zapisniku, kao i razlozi zbog kojih je potpis uskraćen.
(5) Zapisnik sastavljen na način propisan zakonom javna je isprava. Zapisnik je dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je stavljena primjedba da nisu pravilno sastavljeni.
Zaključak
Članak 77.
(1) Zaključkom se odlučuje o postupovnim pitanjima ako ovim Zakonom nije propisano donošenje rješenja.
(2) Zaključak donosi službena osoba koja obavlja radnju u postupku pri kojoj se postavilo pitanje koje je predmet zaključka.
(3) Kad se nalaže izvršenje neke radnje, zaključkom će se odrediti rok u kojem se ta radnja treba obaviti.
(4) Zaključak se priopćuje usmeno. Zaključak se izdaje u pisanom obliku kad stranka to zatraži ili je to nužno radi pravilnog vođenja postupka.
(5) Protiv zaključka ne može se izjaviti žalba. Zaključak se može pobijati žalbom protiv rješenja kojim se rješava o upravnoj stvari.
Obnavljanje (rekonstrukcija) spisa
Članak 78.
(1) Ako se pojedini spisi upravnog postupka izgube, oštete ili unište, po potrebi će se pokrenuti postupak za obnovu spisa (rekonstrukcija).
(2) Postupak za obnovu spisa provodi javnopravno tijelo nadležno za rješavanje u toj upravnoj stvari.
(3) Postupak za obnovu spisa pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Rješenje o obnovi spisa donosi čelnik javnopravnog tijela ili osoba koju on za to ovlasti.
(4) Pri obnovi spisa obnovit će se samo oni dijelovi spisa koji su važni s obzirom na razloge zbog kojih je odobren postupak za obnovu. Spisi se obnavljaju na temelju prijepisa nestalih, oštećenih ili uništenih podnesaka kojima raspolažu stranke ili javnopravno tijelo, podataka iz glavnih i pomoćnih uredskih knjiga, sukladno pravilima o dokazivanju.
(5) Postupak za obnovu spisa neće se provesti ako je protekao propisani rok do kojeg se čuvaju spisi određene upravne stvari.
(6) Troškovi koji nastanu obnovom spisa naknađuju se iz sredstava javnopravnog tijela.

Glava V.   ROKOVI
Određivanje rokova
Članak 79.
(1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku određuju se rokovi.
(2) Kad rok nije propisan, službena osoba odredit će odgovarajući rok za obavljanje radnje u postupku.
(3) Rok koji je odredila službena osoba, kao i rok za koji je propisano da se može produžavati, može se iz opravdanih razloga produžiti.
Računanje rokova
Članak 80.
(1) Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.
(2) Kad je rok određen na dane, dan kad je dostavljeno pismeno od kojeg počinje teći rok odnosno dan u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka ne uračunava se u rok, već se početak roka računa od prvoga sljedećeg dana.
(3) Rok određen na mjesece, odnosno na godine istječe onog dana, mjeseca ili godine koji po svom broju odgovara danu kad je pismeno dostavljeno, odnosno danu u koji pada događaj od kojega se računa trajanje roka. Ako toga dana nema u mjesecu u kojem rok istječe, rok istječe posljednjeg dana toga mjeseca.
(4) Istjecanje roka može se označiti i određenim datumom.
Nedjelje, blagdani i neradni dani
Članak 81.
(1) Nedjelje, blagdani i neradni dani ne utječu na početak i na tijek roka.
(2) Kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili u drugi dan kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvoga sljedećega radnog dana.
Povrat u prijašnje stanje
Članak 82.
(1) Stranci koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju pa je zbog toga propuštanja isključena od obavljanja te radnje dopustit će se na njezin prijedlog povrat u stanje postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku (u daljnjem tekstu: povrat u prijašnje stanje). Povrat u prijašnje stanje dopustit će se i stranci koja je iz neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu.
(2) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, najkasnije u roku od osam dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje moraju se navesti činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga. Kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.
(3) Nakon što protekne tri mjeseca otkad je istekao propušteni rok, ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje, osim ako je podnošenje prijedloga bilo nemoguće zbog više sile.
(4) O prijedlogu za povrat u prijašnje stanje odlučuje se rješenjem. Ako se povrat u prijašnje stanje dopusti, postupak se vraća u stanje prije propuštanja, a rješenjem se poništavaju pravne posljedice nastale propuštanjem roka.
(5) Povrat u prijašnje stanje neće se dopustiti ako je isključen zakonom.
(6) Podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje ni izjavljivanje žalbe protiv rješenja o prijedlogu ne utječu na tijek postupka.

Glava VI.   OBAVJEŠĆIVANJE
Oblici obavješćivanja
Članak 83.
(1) Službena osoba može stranku i druge sudionike u postupku obavijestiti o tijeku i radnjama u postupanju usmeno, elektroničkim putem, neposrednim uručenjem pismena ili slanjem pismena poštom ili na drugi prikladan način.
(2) Obavješćivanje elektroničkim putem smatra se obavljenim u trenutku kad je zabilježeno na poslužitelju za primanje takvih poruka.
(3) Obavješćivanje poštom obavlja se prema odredbama ovoga Zakona koje se odnose na posrednu dostavu.
(4) Stranka i drugi sudionici u postupku obavješćuju se osobno, osim kad stranka ima osobu ovlaštenu za zastupanje ili opunomoćenika za primanje obavijesti.
Obavješćivanje o tijeku postupka i razgledavanje spisa
Članak 84.
(1) Stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.
(2) Razgledavanje spisa obavlja se u službenim prostorijama javnopravnog tijela kod kojeg se vodi postupak. U opravdanim slučajevima spisi se mogu razgledati u službenim prostorijama drugoga javnopravnog tijela.
(3) Kad se spis predmeta vodi u elektroničkom obliku, javnopravno tijelo dužno je osigurati tehničke uvjete za njegovo razgledanje. Javnopravno tijelo može osigurati dostupnost spisa elektroničkim putem, ako su osigurani uvjeti za zaštitu privatnosti stranke.
(4) O odbijanju zahtjeva za razgledavanje i umnožavanje spisa donosi se rješenje.
Osobna dostava
Članak 85.
(1) Dostava se obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanja dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava).
(2) Kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena i gdje do toga dana sama može podići pismeno.
(3) Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se.
(4) Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti.
(5) Dostava se smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno.
(6) Dostavom pismena osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke ili opunomoćeniku za primanje pismena smatra se da je dostava izvršena samoj stranci. Dostava odvjetniku koji zastupa stranku može se obaviti i tako da se pismeno uruči zaposleniku odvjetničkog ureda.
Posredna dostava
Članak 86.
(1) Kad osobna dostava nije obvezna, a dostavljač ne zatekne naslovljenu osobu na mjestu dostave, pismeno se može uručiti odraslom članu kućanstva, a ako ta osoba ne želi preuzeti pismeno ili nije u mogućnosti predati pismeno, pismeno se ostavlja u poštanskom sandučiću ili pretincu naslovljene osobe. U tom slučaju na dostavnici pismena naznačuje se dan i način dostave.
(2) Pismeno se ne može uručiti osobi koja u istom postupku sudjeluje s protivnim interesom.
(3) Dostava se smatra obavljenom danom uručenja naslovljenoj osobi, ostavljanjem pismena odraslom članu kućanstva, odnosno danom ostavljanja pismena u poštanskom sandučiću ili pretincu.
Dostava zajedničkom predstavniku
Članak 87.
Kad u postupku sudjeluje veći broj stranaka s istovjetnim zahtjevima ili skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, dostava se obavlja uručivanjem pismena zajedničkom predstavniku.
Dostava pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu
Članak 88.
(1) Dostava pismena pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu obavlja se uručivanjem pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena.
(2) Ako se osoba ovlaštena za primanje pismena ne zatekne na mjestu dostave, pismeno će se uručiti drugom zaposleniku.
Dostava u posebnim slučajevima
Članak 89.
(1) Osobi na službi u oružanim snagama ili policiji, osobi u kopnenom, riječnom, pomorskom i zračnom prometu, osobi koja je lišena slobode ili joj je na drugi način ograničeno kretanje, dostava se može obaviti preko zapovjedništva, uprave, drugih službenih tijela, odnosno pravne osobe u kojima je zaposlena ili u kojima se nalazi.
(2) Osobama koje se nalaze u inozemstvu, kao i stranim državama, međunarodnim organizacijama i osobama s diplomatskim imunitetom dostava se obavlja preko središnjeg tijela državne uprave nadležnog za vanjske poslove ako međunarodnim ugovorima nije drukčije određeno.
(3) Dostava potvrda izdanih na zahtjev stranke koja se nalazi u inozemstvu dostavlja se neposredno stranci.
Mjesto dostave
Članak 90.
(1) Dostava stranci obavlja se na adresu koja je naznačena u zahtjevu za pokretanje postupka, odnosno na adresu mjesta na kojem se stranka trenutačno nalazi.
(2) Kad se postupak pokreće po službenoj dužnosti dostava stranci obavlja se na adresu prebivališta, boravišta ili mjesta na kojem se trenutačno nalazi. Dostava pravnoj osobi, podružnici ili drugoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost obavlja se na adresu sjedišta.
(3) Ostalim osobama koje sudjeluju u postupku dostava se obavlja na adresu prebivališta, boravišta ili mjesta gdje se trenutačno nalazi, odnosno sjedišta. Dostava javnopravnim ili drugim tijelima obavlja se na adresu njihova sjedišta.
Promjena adrese stranke i osobe ovlaštene za zastupanje
Članak 91.
(1) Stranka je dužna o promjeni adrese prebivališta, boravišta ili sjedišta obavijestiti javnopravno tijelo. Ako stranka promijeni adresu prebivališta, boravišta ili sjedišta, a o tome ne obavijesti javnopravno tijelo, daljnja dostava u postupku obavlja se stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela. Dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču.
(2) Ako osoba ovlaštena za zastupanje ili opunomoćenik za primanje pismena u tijeku postupka promijeni adresu i o tome propusti obavijestiti javnopravno tijelo, dostava se obavlja izravno stranci, kao da osoba ovlaštena za zastupanje ili opunomoćenik za primanje pismena nisu određeni.
Vrijeme dostave
Članak 92.
Dostava se obavlja radnim danom u vremenu od 8.00 do 20.00 sati. Kad postoje osobito važni razlozi ili se dostava ne može odgoditi, javnopravno tijelo može odrediti da se dostava obavi i u drugo vrijeme.

 

Dostavnica
Članak 93.
(1) Obavljena dostava potvrđuje se dostavnicom. Dostavnicu vlastoručno potpisuje osoba koja je preuzela pismeno, uz obveznu naznaku datuma primitka.
(2) Kad je naslovljena osoba nepismena ili se ne može potpisati, dostavljač će na dostavnici naznačiti osobno ime naslovljene osobe s datumom dostave i naznakom zašto osoba nije potpisala dostavnicu.
(3) Ako dostava nije obavljena osobno, dostavljač će na dostavnici naznačiti kome je predao pismeno i u kojem je odnosu osoba koja je primila pismeno s naslovljenom osobom.
Dostava elektroničkim putem
Članak 94.
(1) Dostava elektroničkim putem obavit će se na zahtjev ili uz izričit pristanak stranke, odnosno kad je to propisano zakonom.
(2) Elektronička dostava može se obaviti u bilo koje vrijeme.
(3) Dostava elektroničkim putem smatra se obavljenom u trenutku kad je pismeno zabilježeno na poslužitelju za primanje takvih poruka.
Dostava javnom objavom
Članak 95.
(1) Dostava javnom objavom obavlja se kad je to propisano ili su drugi oblici dostave nemogući ili neprikladni.
(2) Dostava javnom objavom obavlja se stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela, objavom pismena u dnevnim novinama, na internetskoj stranici javnopravnog tijela ili na drugi prikladan način.
(3) Dostava se smatra obavljenom istekom osmoga dana od dana javne objave.

TREĆI DIO   RJEŠAVANJE UPRAVNE STVARI
Rješenje
Članak 96.
(1) O upravnoj stvari odlučuje se rješenjem.
(2) Sukladno zakonu, akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari može imati i drugi naziv.
Oblik rješenja
Članak 97.
(1) Rješenje se donosi u pisanom obliku. Rješenje se može izdati na propisanom obrascu.
(2) Iznimno, rješenje se može donijeti i u usmenom obliku kad je potrebno poduzeti hitne mjere radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti.
(3) Rješenje u usmenom obliku dostavlja se stranci i u pisanom obliku, kad je to propisano zakonom, ili ako stranka to zahtijeva, ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Rješenje u pisanom obliku dostavlja se bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana donošenja usmenog rješenja. Službena osoba dužna je upozoriti stranku da ima pravo tražiti pisani otpravak usmenog rješenja.
Sadržaj rješenja
Članak 98.
(1) Rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku, potpisa službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela.
(2) Uvod sadržava naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, propis o nadležnosti, osobno ime, odnosno naziv stranke i osoba ovlaštenih za zastupanje, kratku oznaku predmeta postupka te naznaku je li postupak pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke. Uvod sadržava i naznaku da su rješenje donijela dva javnopravna tijela ili više njih ili da je rješenje doneseno u ponovljenom postupku ili po presudi suda nadležnog za upravne sporove ili uz suglasnost, potvrdu ili po pribavljenom mišljenju drugog tijela. Kad je upravnu stvar riješilo kolegijalno tijelo, navodi se dan sjednice na kojoj je stvar riješena.
(3) Izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Izreka mora biti kratka i određena. Kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj opoziva ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci.
(4) Izreka se može podijeliti u više točaka. Troškovi postupka utvrđuju se u posebnoj točki izreke, kao i to da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
(5) Obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.
(6) Uputom o pravnom lijeku stranka se obavješćuje može li protiv rješenja izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor, kojem tijelu, u kojem roku i na koji način.
Rješenje u stvarima manjeg značenja
Članak 99.
U stvarima manjeg značenja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes trećih osoba, rješenje se može sastojati samo od izreke u obliku zabilješke u spisu, ako su razlozi za takvu odluku očiti.
Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje
Članak 100.
(1) Kad se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekima od njih može riješiti na temelju utvrđenoga činjeničnog stanja, može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima (djelomično rješenje).
(2) Ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.
(3) Ako prema okolnostima slučaja prije okončanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje mora biti označeno kao privremeno (privremeno rješenje). Privremeno rješenje ukinut će se rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari.
(4) Djelomično, dopunsko i privremeno rješenje u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatraju se samostalnim rješenjem.
Rok za donošenje rješenja
Članak 101.
(1) Službena osoba dužna je u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
(2) Službena osoba dužna je u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
(3) Ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.
Predmnjeva usvajanja zahtjeva stranke
Članak 102.
(1) Kad je to propisano zakonom, smatrat će se da je zahtjev stranke usvojen ako javnopravno tijelo, u postupku pokrenutom na uredan zahtjev stranke u kojem je ovlašteno neposredno riješiti upravnu stvar, ne donese rješenje u propisanom roku.
(2) Stranka ima pravo tražiti da javnopravno tijelo donese rješenje kojim se utvrđuje da je zahtjev stranke usvojen. Javnopravno tijelo dužno je izdati takvo rješenje u roku od osam dana od dana traženja stranke.
Jamstvo stjecanja prava
Članak 103.
(1) Javnopravno tijelo može stranci jamčiti stjecanje određenog prava, kad je to propisano zakonom.
(2) Jamstvo ne smije biti protivno javnom interesu ili interesu trećih osoba.
(3) O jamstvu se odlučuje rješenjem koje obvezuje javnopravno tijelo, osim ako su se pravna osnova i činjenično stanje bitno izmijenili.
Otklanjanje pogrešaka u rješenju
Članak 104.
(1) Javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima.
(2) Ispravak pogreške proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak rješenje koje se ispravlja.

ČETVRTI DIO   PRAVNI LIJEKOVI

Glava I.   ŽALBA
Izjavljivanje žalbe
Članak 105.
(1) Protiv prvostupanjskog rješenja stranka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu, ako zakonom žalba nije isključena.
(2) Stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.
Odricanje od prava na žalbu i odustanak od žalbe
Članak 106.
(1) Stranka se može odreći prava na žalbu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, od dana primitka prvostupanjskog rješenja do dana isteka roka za izjavljivanje žalbe.
(2) Odricanje od prava na žalbu u višestranačkim stvarima ima pravni učinak samo ako se sve stranke odreknu prava na žalbu.
(3) Stranka može odustati od žalbe sve do otpreme rješenja o žalbi.
(4) Kad stranka odustane od izjavljene žalbe, postupak u povodu žalbe obustavit će se rješenjem.
(5) Odricanje ili odustanak od žalbe ne mogu se opozvati.
Predmet žalbenog postupka
Članak 107.
(1) U žalbenom postupku ispituje se zakonitost rješenja koje se pobija.
(2) Kad je rješenje doneseno po slobodnoj ocjeni, u žalbenom postupku ocjenjuje se i svrhovitost rješenja.
Sadržaj žalbe
Članak 108.
(1) U žalbi stranka treba navesti rješenje koje pobija, naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo i zbog čega je nezadovoljna rješenjem.
(2) Kad se u žalbi iznose nove činjenice i novi dokazi, stranka je dužna obrazložiti zašto te činjenice i dokaze nije iznijela tijekom prvostupanjskog postupka.
(3) Kad se u žalbi iznose nove činjenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, svakoj stranci dostavlja se prijepis žalbe i daje rok za izjašnjavanje o novim činjenicama i dokazima.
(4) Ako je u upravnoj stvari doneseno privremeno rješenje, u žalbi protiv rješenja o glavnoj stvari može se osporavati utvrđeno činjenično stanje i kad to nije osporavano u postupku donošenja privremenog rješenja.
Rok za izjavljivanje žalbe
Članak 109.
Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.

 

Predaja žalbe
Članak 110.
(1) Žalba se predaje prvostupanjskom tijelu na način propisan za predaju podnesaka. Ako je žalba predana drugostupanjskom tijelu, ono će je bez odgode proslijediti prvostupanjskom tijelu. Žalba koja je u roku predana drugostupanjskom tijelu smatra se pravodobnom.
(2) Kad stranka izjavljuje žalbu zbog nedonošenja rješenja u propisanom roku, žalba se može predati izravno i drugostupanjskom tijelu.
Pravo stranke kad je uputa o pravnom lijeku pogrešna
Članak 111.
(1) Kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica.
(2) Kad u rješenju nije dana nikakva uputa o pravnom lijeku ili je ta uputa nepotpuna, stranka može postupiti po važećim propisima, a može u roku od 30 dana zatražiti od javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo dopunu rješenja u tom dijelu. U takvom slučaju rok za žalbu teče od dana dostave dopunjenog rješenja.
Odgodni učinak žalbe
Članak 112.
(1) Žalba odgađa pravne učinke rješenja dok se stranci ne dostavi rješenje o žalbi, ako zakonom nije drukčije propisano.
(2) Kad se rješenje odnosi na dvije stranke ili više njih koje sudjeluju u postupku s istovjetnim zahtjevima, žalba bilo koje od stranaka odgađa izvršenje prema svim strankama.
(3) Javnopravno tijelo može iznimno, radi zaštite javnog interesa ili radi poduzimanja hitnih mjera, odnosno radi otklanjanja štete koja se ne bi mogla otkloniti, odlučiti da žalba nema odgodni učinak. Rješenje mora sadržavati detaljno obrazloženje zašto žalba nema odgodni učinak.
Postupak i ovlasti prvostupanjskog tijela u povodu žalbe
Članak 113.
(1) Prvostupanjsko tijelo ispitat će je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.
(2) Kad prvostupanjsko tijelo utvrdi da je žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe, navodi žalbe razmotrit će se te ispitati zakonitost, odnosno ocijeniti svrhovitost rješenja koje se žalbom osporava.
(3) Kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti po zahtjevu stranke.
(4) Kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, žalba se dostavlja na odgovor svim strankama te im se određuje primjeren rok za odgovor na žalbu.
(5) Kad prvostupanjsko tijelo ocijeni da je žalba osnovana u cijelosti ili djelomično, zamijenit će pobijano rješenje novim ako se ne dira u prava trećih osoba.
(6) Ako prvostupanjsko tijelo ne odbaci žalbu ili ne zamijeni pobijano rješenje novim, bez odgode će dostaviti žalbu sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu.
Postupanje drugostupanjskog tijela po primitku žalbe
Članak 114.
(1) Drugostupanjsko tijelo ispitat će je li žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Ako žalba nije dopuštena ili pravodobna ili izjavljena od ovlaštene osobe, odbacit će je rješenjem.
(2) Kad drugostupanjsko tijelo postupajući u povodu žalbe protiv rješenja prvostupanjskog tijela o odbacivanju žalbe utvrdi da ne postoje razlozi za odbacivanje žalbe, poništit će rješenje o odbacivanju žalbe i riješiti odbačenu žalbu.

 

Postupanje i ovlasti drugostupanjskog tijela u povodu žalbe
Članak 115.
(1) Drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
(2) Drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi pazi po službenoj dužnosti na nadležnost i postojanje razloga za oglašivanje rješenja ništavim.
(3) Drugostupanjsko tijelo riješit će stvar na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela.
(4) Drugostupanjsko tijelo može žalbu odbiti, rješenje poništiti u cijelosti ili djelomično ili ga izmijeniti.
(5) Poništavanjem se poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo.
Odbijanje žalbe
Članak 116.
Drugostupanjsko tijelo odbit će žalbu ako utvrdi:
1. da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
2. da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari,
3. da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.
Poništavanje rješenja
Članak 117.
(1) Drugostupanjsko tijelo poništit će rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi:
1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene,
2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari,
3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem,
4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar.
(2) Kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
(3) Ako drugostupanjsko tijelo utvrdi da je prvostupanjsko rješenje donijelo nenadležno tijelo, poništit će to rješenje po službenoj dužnosti i dostaviti predmet nadležnom tijelu na rješavanje.
Izmjena rješenja
Članak 118.
(1) Drugostupanjsko tijelo ne može izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu.
(2) Iznimno, drugostupanjsko tijelo može izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu samo iz razloga zbog kojih bi to rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, ako nije drukčije propisano.
Postupak po žalbi kad prvostupanjsko tijelo na zahtjev stranke nije riješilo u roku
Članak 119.
(1) Drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno je bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku.
(2) Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana.
(3) Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

Drugostupanjsko rješenje
Članak 120.
(1) Drugostupanjsko tijelo o žalbi odlučuje rješenjem.
(2) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje.
(3) U obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit će se i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.
(4) Protiv drugostupanjskog rješenja može se pokrenuti upravni spor.
Rok za donošenje drugostupanjskog rješenja
Članak 121.
Drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

Glava II.   PRIGOVOR
Izjavljivanje prigovora i postupanje po prigovoru
Članak 122.
(1) Prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
(2) Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor.
(3) Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.
(4) Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

Glava III.   OBNOVA POSTUPKA
Razlozi i rok za obnovu postupka
Članak 123.
(1) Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci:
1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku,
2. ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu,
3. ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta,
4. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina,
5. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku,
6. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik,
7. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom.
(2) Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja:
1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela,
2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta,
3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.
(3) Stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.
(4) Državni odvjetnik, odnosno drugo ovlašteno državno tijelo može tražiti obnovu postupka uz jednake uvjete kao i stranka.
Prijedlog za obnovu postupka
Članak 124.
(1) Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje tijelu koje je donijelo rješenje na način propisan za predaju podnesaka.
(2) U prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.
(3) Prijedlog za obnovu postupka ne odgađa izvršenje rješenja po kojem se obnova traži. Iznimno, tijelo nadležno za odlučivanje o prijedlogu može rješenjem odgoditi izvršenje dok se ne odluči o pitanju obnove postupka.
Tijelo nadležno za rješavanje o prijedlogu za obnovu postupka
Članak 125.
O prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.
Pokretanje obnove postupka
Članak 126.
(1) Kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
(2) Ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.
(3) Ako nadležno tijelo ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu postupka ili po službenoj dužnosti utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka, donijet će rješenje kojim će dopustiti obnovu postupka i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti. Rješenje kojim se dopušta obnova postupka odgađa izvršenje rješenja protiv kojeg je obnova dopuštena.
(4) Kad je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, nadležno će tijelo, čim utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti, ne donoseći posebno rješenje kojim se obnova dopušta.
Rješenje o obnovi postupka
Članak 127.
(1) Nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
(2) Protiv rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za obnovu postupka i protiv rješenja donesenog u obnovljenom postupku može se izjaviti žalba samo kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo. Kad je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo, protiv tog rješenja može se pokrenuti upravni spor.

Glava IV.   OGLAŠIVANJE RJEŠENJA NIŠTAVIM
Oglašivanje rješenja ništavim
Članak 128.
(1) Rješenje će se oglasiti ništavim:
1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,
2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,
3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,
4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,
5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
(2) Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba.
(3) Kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor.
(4) Ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja.

Glava V.   PONIŠTAVANJE I UKIDANJE RJEŠENJA
Poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja
Članak 129.
(1) Nezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu.
(2) Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti:
1. ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela,
2. ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena.
(3) U slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.
(4) U upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, rješenje se može ukinuti samo uz pristanak protivne stranke.
Ukidanje zakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo
Članak 130.
(1) Zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo može se ukinuti u cijelosti ili djelomično:
1. ako je ukidanje tog rješenja dopušteno zakonom,
2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku,
3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.
(2) Kad je rješenje ukinuto radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, stranka ima pravo na naknadu stvarne štete.

 

 

Nadležnost i postupak poništavanja ili ukidanja rješenja
Članak 131.
(1) Rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom.
(2) Nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.
(3) Javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.
(4) Protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju koje je donijelo prvostupanjsko tijelo može se uložiti žalba, a kad žalba nije dopuštena, može se pokrenuti upravni spor. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela može se pokrenuti upravni spor.
Povrat imovine stečene bez pravne osnove
Članak 132.
U slučaju oglašivanja rješenja ništavim ili poništavanja rješenja, imovina stečena bez pravne osnove vraća se sukladno propisima građanskog prava.

PETI DIO   IZVRŠENJE
Izvršnost rješenja
Članak 133.
(1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.
(2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.
(3) Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.
(4) Kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka.
Izvršenik
Članak 134.
Izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.
Provedba izvršenja
Članak 135.
(1) Izvršenje se provodi po službenoj dužnosti kad to nalaže javni interes. Izvršenje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (predlagatelj izvršenja).
(2) Izvršenje se može provesti i na temelju nagodbe stranaka.
(3) Po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje se ne može izvršiti, ako zakonom nije drukčije propisano.
Predmet izvršenja
Članak 136.
Izvršenje rješenja provodi se radi ostvarivanja novčanih ili nenovčanih obveza.

 

Izvršenje novčanih obveza
Članak 137.
(1) Izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje.
(2) Izvršenje novčanih obveza provodi se sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu.
(3) Rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti. Ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva, stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima.
Izvršenje nenovčanih obveza
Članak 138.
(1) Izvršenje nenovčanih obveza provodi javnopravno tijelo koje je o stvari riješilo u prvom stupnju.
(2) Ako je propisano da izvršenje ne može provoditi javnopravno tijelo koje je o stvari rješavalo u prvom stupnju, a nije propisano za to ovlašteno tijelo, izvršenje provodi prvostupanjsko tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta izvršenika ili prema sjedištu pravne osobe ako je izvršenik pravna osoba. Tijelo kojeg se rješenje izvršava dužno je na rješenje koje se izvršava staviti potvrdu izvršnosti i dostaviti ga javnopravnom tijelu nadležnom za izvršenje.
Rješenje o izvršenju
Članak 139.
(1) Ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.
(2) Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.
(3) Rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.
(4) Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.
Odgoda izvršenja
Članak 140.
(1) Na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.
(2) Izvršenje će se odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja.
(3) O odgodi izvršenja donosi se rješenje.
Vrijeme izvršenja
Članak 141.
(1) Izvršenje rješenja provodi se radnim danom.
(2) Nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i noću izvršenje se može provesti samo ako postoji opasnost od odgode ili se moraju poduzeti hitne mjere radi zaštite života i zdravlja ljudi ili imovine veće vrijednosti i ako je javnopravno tijelo koje provodi izvršenje za to izdalo pisani nalog.
Prisilno izvršenje nenovčanih obveza novčanom kaznom
Članak 142.
(1) Javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.
(2) Novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
(3) U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.
(4) Novčane kazne izvršavaju se sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.
Izvršenje nenovčanih obveza putem trećih osoba
Članak 143.
(1) Kad se obveza izvršenika sastoji od radnji koje mogu obaviti i treće osobe, a izvršenik je ne izvrši ili je ne izvrši u cijelosti, ta će se radnja obaviti putem trećih osoba na trošak izvršenika.
(2) Tijelo nadležno za izvršenje zaključkom će naložiti izvršeniku da unaprijed položi novčani iznos potreban za podmirenje troškova izvršenja. O iznosu troškova izvršenja putem trećih osoba odlučuje se rješenjem.
Izvršenje nenovčanih obveza neposrednom prisilom
Članak 144.
Ako se primjenom drugih sredstava svrha izvršenja nenovčane obveze ne može postići ili se izvršenje ne može provesti pravodobno, izvršenje se provodi u skladu s prirodom obveze, a kad je to nužno, može se provesti i neposrednom prisilom.
Razmjernost u izvršenju
Članak 145.
Izvršenje se provodi na način i primjenom sredstava koja su najblaža za izvršenika, a dovode do cilja izvršenja.
Obustava izvršenja
Članak 146.
(1) Javnopravno tijelo će obustaviti izvršenje, a izvršene radnje poništiti:
1. ako utvrdi da je obveza izvršena,
2. ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno,
3. ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi,
4. ako predlagatelj izvršenja odustane od prijedloga,
5. ako utvrdi da je rješenje koje čini osnovu izvršenja oglašeno ništavim, poništeno ili ukinuto,
6. u drugim propisanim slučajevima.
(2) O obustavi izvršenja donosi se rješenje.
Otklanjanje posljedica poništavanja ili izmjene izvršenog rješenja
Članak 147.
(1) Kad je nakon provedenog izvršenja rješenje oglašeno ništavim, poništeno ili izmijenjeno u korist izvršenika, izvršenik ima pravo na povrat predmeta izvršenja u prijašnje stanje ili naknadu štete.
(2) O zahtjevu izvršenika javnopravno tijelo koje je odobrilo izvršenje odlučuje rješenjem.
Izvršenje radi osiguranja
Članak 148.
(1) Radi osiguranja izvršenja mogu se na prijedlog stranke, odnosno po službenoj dužnosti obaviti određene radnje izvršenja i prije nego što je rješenje postalo izvršno, ako bi izvršenje moglo biti spriječeno ili znatno otežano. U slučaju izvršenja obveza koje se mogu prisilno izvršiti samo na prijedlog stranke, predlagatelj mora opasnost od sprječavanja ili otežavanja ispunjenja učiniti vjerojatnom, a službena osoba može u tom slučaju izvršenje radi osiguranja uvjetovati, u pravilu, polaganjem određenoga novčanog iznosa za štetu koja bi mogla izvršenjem rješenja nastati za protivnu stranku u slučaju da zahtjev predlagatelja ne bude usvojen pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari.
(2) Privremeno rješenje o osiguranju može se donijeti i kad postoji obveza stranke ili ju je predlagatelj učinio vjerojatnom, a postoji opasnost da će obvezana stranka raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje obveze.
(3) O izvršenju radi osiguranja donosi se privremeno rješenje o osiguranju.
(4) Kad je pravomoćnim rješenjem o upravnoj stvari utvrđeno da ne postoji obveza stranke za osiguranje koje je doneseno privremenim rješenjem, ili je na drugi način utvrđeno da je zahtjev za donošenje privremenog rješenja bio neopravdan, predlagatelj u korist kojeg je privremeno rješenje doneseno naknadit će protivnoj stranci štetu koja joj je prouzročena donesenim privremenim rješenjem.
(5) O naknadi štete rješava javnopravno tijelo koje je donijelo privremeno rješenje. Ako je očito da je privremeno rješenje ishođeno krivnjom ili obiješću predlagatelja, predlagatelj će se rješenjem kazniti novčanom kaznom u iznosu do 50% prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.
Hitno izvršenje
Članak 149.
Ako je doneseno usmeno rješenje, javnopravno tijelo može narediti da se provede izvršenje bez donošenja rješenja o izvršenju.

ŠESTI DIO   UPRAVNI UGOVOR
Uvjeti za sklapanje i predmet upravnog ugovora
Članak 150.
(1) Javnopravno tijelo i stranka sklopit će upravni ugovor o izvršenju prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar, ako je zakonom propisano sklapanje takvog ugovora.
(2) Upravni ugovor ne smije biti protivan izreci rješenja, prinudnim propisima, javnom interesu niti smije biti sklopljen na štetu trećih osoba.
(3) Upravni ugovor koji ima pravni učinak na prava trećih osoba pravno je valjan samo uz pisani pristanak tih osoba.
(4) Upravni ugovor sklapa se u pisanom obliku.
Ništetnost upravnog ugovora
Članak 151.
(1) Upravni ugovor je ništetan ako je protivan rješenju radi izvršenja kojeg je sklopljen.
(2) Upravni ugovor je ništetan i iz razloga ništetnosti propisanih zakonom koji uređuje obvezne odnose.
(3) Upravni ugovor je ništetan i kad je ništetan dio toga ugovora, osim ako bi ugovor proizvodio pravne učinke i bez tog dijela.
(4) Ništetnost upravnog ugovora utvrđuje sud nadležan za upravne sporove na temelju tužbe stranke ili javnopravnog tijela.
(5) Ništetan upravni ugovor ne proizvodi pravne posljedice.
Izmjena upravnog ugovora zbog promijenjenih okolnosti
Članak 152.
(1) Ako bi zbog okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo bitno otežano, ta strana može zahtijevati da se ugovor izmijeni sukladno nastalim okolnostima.
(2) O izmjeni ugovora ugovorne se strane moraju suglasiti.
Raskid upravnog ugovora
Članak 153.
(1) Kad se javnopravno tijelo i stranka ne suglase o izmjeni ugovora ili ako javnopravno tijelo ili treće osobe uključene u upravni ugovor na takvu izmjenu ne pristanu, javnopravno tijelo može jednostrano raskinuti upravni ugovor.
(2) Ako stranka ne ispunjava obveze iz upravnog ugovora, javnopravno tijelo jednostrano će raskinuti upravni ugovor. Ako je neispunjivanjem obveze iz ugovora javnopravnom tijelu nastala šteta, to tijelo ima pravo od stranke potraživati naknadu štete.
(3) Javnopravno tijelo može jednostrano raskinuti upravni ugovor i kad je to potrebno radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.
(4) Javnopravno tijelo raskida upravni ugovor rješenjem u kojem moraju biti navedeni i obrazloženi razlozi raskida i određen iznos štete ukoliko je javnopravnom tijelu šteta nastala.
(5) Protiv rješenja o raskidu upravnog ugovora može se pokrenuti upravni spor.
Prigovor na upravni ugovor
Članak 154.
(1) Zbog neispunjivanja ugovornih obveza javnopravnog tijela stranka može izjaviti prigovor. Prigovorom se može tražiti i naknada štete nastale neispunjivanjem ugovora.
(2) Prigovor se izjavljuje i predaje tijelu koje na temelju zakona obavlja nadzor nad javnopravnim tijelom s kojim je stranka sklopila upravni ugovor.
(3) O prigovoru se odlučuje rješenjem protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor.

SEDMI DIO   PRAVNA ZAŠTITA OD POSTUPANJA JAVNOPRAVNIH TIJELA I POSTUPANJA PRUŽATELJA JAVNIH USLUGA

Glava I.   ZAŠTITA OD POSTUPANJA JAVNOPRAVNIH TIJELA
Obavješćivanje o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava
Članak 155.
(1) Javnopravno tijelo dužno je obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari.
(2) Na zahtjev zainteresirane osobe javnopravno tijelo dužno je u roku od 15 dana od podnošenja zahtjeva izdati obavijest u pisanom obliku.
(3) Ako javnopravno tijelo odbije izdati obavijest u pisanom obliku, zainteresirana osoba u roku od osam dana ima pravo izjaviti prigovor.
(4) Ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.
Zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela
Članak 156.
Osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

Glava II.   ZAŠTITA OD POSTUPANJA PRUŽATELJA JAVNIH USLUGA
Zaštita prava korisnika javnih usluga
Članak 157.
(1) Pod postupanjem pružatelja javnih usluga smatra se poduzimanje ili propuštanje radnji pružatelja javnih usluga koje imaju učinak na prava, obveze ili pravne interese fizičkih i pravnih osoba, a o kojima se ne rješava u upravnom postupku.
(2) Ako korisnik javnih usluga smatra da su postupanjem pružatelja javnih usluga povrijeđena njegova prava ili pravni interesi, može izjaviti i prigovor radi zaštite svojih prava, odnosno pravnih interesa tijelu nadležnom za provedbu nadzora nad obavljanjem tih javnih usluga.
(3) Prigovor se može izjaviti sve dok radnja ili propuštanje radnje pružatelja javnih usluga traje.

Postupanje po prigovoru korisnika javnih usluga
Članak 158.
(1) Nadležno javnopravno tijelo dužno je ispitati navode korisnika javnih usluga te poduzeti mjere iz svoje nadležnosti po pravu nadzora.
(2) Nadležno tijelo dužno je bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana izjavljivanja prigovora, obavijestiti korisnika usluga u pisanom obliku o mjerama koje je u povodu prigovora poduzelo. Ako korisnik usluga nije zadovoljan poduzetim mjerama ili u propisanom roku nije obaviješten o poduzetim mjerama, može pokrenuti upravni spor.

OSMI DIO   IZDAVANJE POTVRDA
Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija
Članak 159.
(1) Javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju.
(2) Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve su potvrde javne isprave.
(3) Službenom evidencijom smatra se evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti.
(4) Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano. Potvrda se može izdati i u elektroničkom obliku.
(5) Ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može izjaviti žalbu.
(6) Ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka može izjaviti žalbu.
Potvrde o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija
Članak 160.
(1) Javnopravna tijela izdaju potvrde o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju ako je to zakonom propisano. U tom slučaju činjenice se utvrđuju prema odredbama o dokazivanju propisanim ovim Zakonom.
(2) Potvrde izdane o činjenici o kojoj se ne vodi službena evidencija ne obvezuju javnopravno tijelo kojem su podnesene kao dokaz. Javnopravno tijelo nadležno za rješavanje o upravnoj stvari može ponovo utvrđivati činjenice navedene u potvrdi.
(3) Potvrde se izdaju stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Kad javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može uložiti žalbu.

DEVETI DIO   TROŠKOVI POSTUPKA
Troškovi postupka i stranaka
Članak 161.
(1) Javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima.
(2) U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.
(3) Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a sa sigurnošću se može predvidjeti da će u ispitnom postupku izazvati posebne izdatke, službena osoba može zaključkom naložiti stranci da unaprijed položi potreban novčani iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, službena osoba može odustati od izvođenja dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produženje postupka zahtijeva javni interes.
(4) O troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje.
(5) Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
(6) Kad je postupak okončan nagodbom, svaka stranka snosi svoje troškove, osim ako nagodbom nije drukčije određeno.
Nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku
Članak 162.
(1) Svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.
(2) Službena osoba dužna je osobe koje imaju pravo na naknadu troškova na to upozoriti. O iznosu nagrade, odnosno naknade troškova odlučuje se rješenjem, u skladu s propisima, a ako takvih nema, prema stvarno nastalim i dokumentiranim troškovima.
(3) Kad osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je snositi te troškove.
(4) Vještaci, prevoditelji i tumači dužni su podnijeti zahtjev za naknadu troškova odnosno nagradu ili naknadu u roku od 30 dana od dana poduzimanja tražene radnje, s priloženim troškovnikom. Kad zahtjev nije podnesen u propisanom roku ili nije dokumentiran, a službena je osoba upozorila podnositelja zahtjeva na posljedice tog propuštanja, podnositelj zahtjeva gubi to pravo.
(5) Troškove postupka, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i drugo koji su nastali u postupku, snosi stranka koja je cijeli postupak izazvala svojim postupanjem.
Oslobađanje od troškova
Članak 163.
Stranka se može u cijelosti ili djelomično osloboditi od plaćanja troškova postupka, kad je to propisano zakonom.

DESETI DIO   PROVEDBA ZAKONA
Članak 164.
Javnopravna tijela u provedbi ovoga Zakona u postupanju s podnescima, izdavanju, obradi, otpremi, čuvanju te izlučivanju donesenih akata primjenjuju propise o uredskom poslovanju.
Članak 165.
(1) Nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave.
(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona provodi upravna inspekcija.
Članak 166.
Ministarstva u svom djelokrugu nadziru rješavanje upravnih stvari te osiguravaju zakonitost, djelotvornost i svrhovitost provedbe upravnog postupka tijela državne uprave i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima.
Članak 167.
Središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave izvješćuje Vladu Republike Hrvatske o rješavanju upravnih stvari te o provedenim postupcima zaštite od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga.

JEDANAESTI DIO   PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE
Članak 168.
Postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona nastavit će se i dovršiti prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91. i 103/96.).
Članak 169.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Naputak za izradu izvješća o stanju rješavanja upravnih stvari u tijelima državne uprave i upravnim tijelima Grada Zagreba i rokovima za dostavljanje tih izvješća (»Narodne novine«, br. 86/06.).
Članak 170.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91. i 103/96.).
Članak 171.
Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2010. a objavit će se u »Narodnim novinama«.
Klasa: 034-02/08-01/01
Zagreb, 27. ožujka 2009.

Ispiši stranicu