7.4. Nedostatak jedinstva «a priori»; «a posteriori»

Nedostatak jedinstva izuma može biti neposredno vidljiv «a priori», tj. prije razmatranja patentnih zahtjeva u odnosu na prethodno stanje tehnike ili može postati vidljiv «a posteriori», tj. nakon uzimanja u obzir prethodnog stanja tehnike. Potonje se događa kada dokument iz stanja tehnike pokazuje da u nezavisnom patentnom zahtjevu nedostaje novost ili inventivna razina i, da prema tome, dva zavisna patentna zahtjeva ili više njih nemaju zajedničku izumiteljsku zamisao.

Pristup ispitivača - Iako se nedostatak jedinstva izuma može utvrditi «a posteriori» kao i «a priori», trebalo bi se imati na umu da nedostatak jedinstva izuma nije razlog za poništaj u kasnijim postupcima. Prema tome, iako bi u jasnim slučajevima svakako trebalo postaviti prigovor i zahtijevati promjenu, u tomu se ne bi trebalo ustrajati na temelju uskog, doslovnog ili akademskog pristupa. To se osobito odnosi na slučajeve u kojima zbog mogućeg nedostatka jedinstva izuma nije potrebno obaviti daljnje pretraživanje. Trebalo bi se obaviti široko, praktično ispitivanje stupnja međusobne ovisnosti prikazanih alternativa u odnosu na stanje tehnike otkriveno pretraživanjem.

Ako je zajednički sadržaj neozavisnih patentnih zahtjeva dobro poznat i ako se preostali sadržaj svakog patentnog zahtjeva razlikuje od sadržaja drugih patentnih zahtjeva, te ako ne postoji nijedna sjedinjujuća nova zamisao koja je zajednička svima, tada je jasno da ne postoji jedinstvo izuma.

Ako, s druge strane, postoji zajednička ideja ili načelo koje ima novost i inventivnu razinu, prigovor zbog nedostatka jedinstva izuma ne postavlja se. Ne postoje stroga pravila za utvrđivanje što je dopustivo između ta dva ekstrema, pa bi se svaki slučaj trebao razmatrati zasebno, pri čemu bi u slučaju sumnje trebalo presuditi u korist podnositelja prijave («in dubio pro reo»).