1.9. Izumi koji se izvode primjenom računala

Računalni programi oblik su «izuma koji se izvodi primjenom računala», što je izraz koji obuhvaća patentne zahtjeve koji se odnose na računala, na računalne mreže ili na druge uređaje koje je moguće programirati, pri čemu se jedna karakteristika izuma za koji se zahtijeva zaštita ili više njih ostvaruju putem tog programa ili tih programa. Takvi patentni zahtjevi mogu, na primjer, biti u obliku metode rada tih uređaja, postavki uređaja za izvođenje te metode ili u obliku samog programa. Postupak ispitivanja ne mijenja se prema cjelokupnoj namjeni izuma, tj. bez obzira na to je li izum namijenjen poslovanju ili novoj vrsti zabave itd.

Osnovni temelj pri razmatranju patentibilnosti sadržaja patentnih zahtjeva koji se odnose na računalne programe u načelu je isti kao i pri razmatranju patentibilnosti drugih sadržaja. Bez obzira na to što su «računalni programi» u članku 5. stavku 6. ZOP-a navedeni kao izuzeci od patentibilnosti, ako predmet za koji se zahtijeva zaštita ima tehnički karakter, on nije izuzet od patentibilnosti prema odredbama članka 5. stavka 6. ZOP-a. Računalni program nije izuzet od patentibilnosti ako tijekom svojega rada na računalu može izazvati veći tehnički učinak koji nadilazi uobičajene fizičke učinke (npr. električne struje). Takav veći tehnički učinak mogao bi biti poznat u prethodnom stanju tehnike. Veći tehnički učinak koji računalnom programu daje tehnički karakter može se ostvarivati, npr., u upravljanju industrijskim postupkom ili u obradi podataka koji predstavljaju fizičke cjeline ili u unutarnjem radu samog računala ili u radu njegovih sučelja koji su pod utjecajem tog programa što može, na primjer, utjecati na učinkovitost ili na sigurnost postupka, na upravljanje potrebnim računalnim resursima ili na brzinu prijenosa podataka u komunikacijskoj vezi.

Slijedom toga, računalni program može se smatrati izumom u smislu članka 5. stavka 1. ZOP-a, ako takav program može tijekom svojega rada na računalu izazvati veći tehnički učinak koji nadilazi uobičajene fizičke interakcije programa i računala. Na temelju takva patentnog zahtjeva može se priznati patent, pod uvjetom da je udovoljeno svim drugim zahtjevima koji se navode u zakonu, a osobito zahtjevima koji se odnose na novost i inventivnu razinu. Takvi patentni zahtjevi ne bi trebali sadržavati popis programa, već bi trebali definirati sve karakteristike koje osiguravaju patentibilnost postupka koji se namjerava izvoditi računalnim programom tijekom njegova rada.

Pri određivanju inventivne razine, ispitivač mora utvrditi objektivan tehnički problem koji je riješen. Rješenje toga problema tehnički je doprinos izuma određenom tehničkom području. Ako postoji takav tehnički doprinos, utvrđuje se da predmet za koji se zahtijeva zaštita ima tehnički karakter i da je prema tome uistinu izum u smislu članka 5. stavka 1. ZOP-a. Ako takav objektivan tehnički problem nije nađen, predmet za koji se zahtijeva zaštita ne udovoljava zahtjevu koji se odnosi na inventivnu razinu, jer nedostaje tehnički doprinos određenom području. Zbog toga se patentni zahtjev odbacuje.