4. Sljedeće radnje ispitivača

- Namjera priznavanja: ili sljedeće priopćenje ispitivača

Nakon primitka odgovora podnositelja prijave na prvo službeno priopćenje ispitivača, ispitivač mora ponovno ispitati prijavu uzimajući u obzir primjedbe ili promjene koje je podnositelj prijave obavio.

Ispitivač bi u odnosu na ispitivanje suštine prijave trebao primijeniti isti standard ispitivanja u svim fazama ispitivanja prijave. Međutim, nakon prve radnje ispitivač u pravilu neće morati ponovno čitati cijelu izmijenjenu prijavu, ako je svoje prvo službeno priopćenje sastavio na temeljit način. Trebao bi se usmjeriti na sâme promjene i sve s njima povezane odlomke te na nedostatke navedene u svojemu prvom službenom priopćenju.

Ako ponovno ispitivanje pokaže da podnositelj prijave nije bona fide pokušao riješiti prigovore, ispitivač bi trebao razmotriti mogućnost odbijanja prijave. Međutim, u većini će slučajeva ponovno ispitivanje pokazati ozbiljne pokušaje da se postupi u skladu s prigovorom ispitivača, npr. odgovor sadržava novu skupinu patentnih zahtjeva.

Sada postoje tri mogućnosti:

(a) Prijava je spremna za priznavanje i šalje se priopćenje o namjeri priznavanja patenta;

(b) Postoje dobri izgledi za priznavanje, ali još uvijek postoje manji prigovori u skladu s kojima je potrebno postupiti. Ispitivač mora razmotriti bi li se ti prigovori mogli bolje riješiti sljedećim službenim priopćenjem, telefonskim razgovorom ili osobnim kontaktom;

(c) Ako ne postoje gore navedene mogućnosti, prijava bi trebala biti odbijena. Kada je prikladno, podnositelja prijave trebalo bi upozoriti da će prijava biti odbijena ako prigovor ne riješi na prihvatljiv način. Sljedeće službeno priopćenje ispitivača u kojem se podnositelja prijave upozorava na odbijanje trebalo bi biti poslano prije pošiljanja odluke o odbijanju.

Ako su okolnosti takve da bi podnositelj prijave mogao zatražiti dodatan rok za razmatranje prigovora, takve će prigovore biti bolje riješiti sljedećim službenim priopćenjem ispitivača. Međutim, ako se čini da postoji zabuna oko spornih točaka, npr. ako se čini da je podnositelj prijave krivo razumio argument ispitivača ili ako argument samog podnositelja prijave nije jasan, postupak se može ubrzati ako ispitivač predloži razgovor. S druge strane, ako su pitanja koja se moraju riješiti od manje važnosti ili ako ih je moguće brzo i lako objasniti i riješiti, tada ih je bolje riješiti telefonskim razgovorom. Savjetovanje s podnositeljem prijave ili s njegovim zastupnikom osobnim razgovorom ili telefonom detaljnije se razmatra u Dijelu D poglavlju IV. točki 7.

Slične okolnosti postoje i u kasnijim fazama ponovnog ispitivanja. Međutim, ispitivača bi u fazi ponovnog ispitivanja trebalo voditi najvažnije načelo, a to je, da bi se do konačnog cilja (priznavanje ili odbijanje) trebalo doći uz što manji broj radnji ispitivača. Ispitivač bi trebao voditi postupak imajući to uvijek na umu. Ako je jasno da podnositelj prijave ne ulaže stvaran napor u rješavanje prigovora, bilo izmjenama bilo protuargumentima, tada ispitivač može odlučiti odbiti prijavu čak i u prvoj fazi ponovnog ispitivanja. Ako ispitivač namjerava odbiti prijavu potrebna je pisana odluka s obrazloženjem.

Takvu će odluku sastaviti pravnik na temelju ranijih rezultata ispitivanja.