Znak se ne može registrirati ako se sastoji isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označavanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili korištenja usluga ili za označavanje drugih karakteristika proizvoda.
Ovaj članak primijenit će se kada se znak sastoji isključivo od podataka koji opisuju prijavljene proizvode/usluge odnosno kada opisuju osnovne karakteristike tih proizvoda.
Kao što je ranije spomenuto, znak koji je opisan ujedno je i nerazlikovan, odnosno temelj odbijanja će pored članka 5. st. 1. t. 3. Zakona biti i nerazlikovni karakter znaka iz članka 5. st. 1. t. 2. Zakona. Međutim, ako znak pored opisnog pojma sadrži i određene dodatne elemente neće biti opisan, no ispitivač može utvrditi da mu ti dodatni elementi ne daju dostatnu razlikovnost te je znak nerazlikovan i kao takav bit će odbijen.
Pojam 'isključivo' odnosi se na dodatne razlikovne elemente koje znak može sadržavati, a ne na jedino značenje znaka. Npr. složenica Doublemint u odnosu na gume za žvakanje može imati više značenja, može značiti gume za žvakanje s pojačanim okusom peperminta ili s dva različita okusa peperminta. Ispitivač mora utvrditi da je barem jedno od mogućih značenja u odnosu na proizvode i usluge opisno. U tom slučaju znak će biti odbijen. Navedeno je utvrđeno presudom ECJ-a, 'Doublemint', C-191/01 P).
Ispitivač ne mora dokazati da je ovakav opisni znak već u upotrebi, već se ovaj apsolutni razlog primjenjuje pod pretpostavkom da bi znak mogao biti korišten vezano uz prijavljene proizvode ili usluge. To proizlazi i iz dijela odredbe ''može služiti'' (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Doublemint', C-191/01 P, vidi gore).
Ispitivač neće kao relevantnu uzeti u obzir činjenicu o postojanju sinonima ili drugih, možda i uobičajenijih načina izražavanja opisnog značenja. (prema presudi ECJ-a u predmetu 'Biomild', C-265/00).
Ispitivač ne mora dokazati da postoji niti da će u budućnosti postojati potreba ili stvarni interes za korištenjem ovakvog opisnog pojma (prema presudama ECJ-a, 'Chiemsee', C-108/97 i C-109/97 i 'Postkantoor', C-363/99). Osim navedenoga, ispitivač ne mora utvrditi da li je proizvođač jedini proizvođač proizvoda i usluga u odnosu na koje je znak opisan, no u ovom slučaju će postojati mogućnost dokazivanja stečene razlikovnosti.
Kako bi se primijenila opisnost kao razlog odbijanja opisni pojam mora utjecati na odluku potrošača da kupi proizvod. Znakove koji evociraju neku od karakteristika proizvoda i/ili usluga i to karakteristiku koja ne utječe na izbor potrošača pri kupnji Zavod neće odbiti na temelju opisnog karaktera (npr. ‘’Poisson’’ za parfeme).
4.2.3.1 Ispitivanje opisnog karaktera u odnosu na neke kategorije znakova
4.2.3.2 Pojmovi iz odredbe