28 | 06 | 2016
Objava Direktive 2016/943 o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustava te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja
U Službenom listu Europske unije L 157/1 od 15.06.2016. objavljena je Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustava te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja.
Poduzeća konstantno ulažu u pribavljanje, razvoj i primjenu znanja i iskustva te informacija. To ulaganje predstavlja njihov intelektualni kapital koji utječe na njihovu konkurentnost i uspješnost inovacija na tržištu, a kojim ta poduzeća osiguravaju povrat ulaganja koji je u svojoj biti temeljna motivacija za poslovna istraživanja i razvoj. Povjerljivost tako postaje alat za poslovnu konkurentnost i upravljanje istraživačkim inovacijama. Iz tog je razloga izuzetno bitno na razini Europske unije predvidjeti ujednačena pravila koja se tiču zaštite poslovnih tajni kako bi se pridonijelo predvidivosti poslovanja i razvitku zajedničkog tržišta.
Ovom direktivom utvrđene su minimalne zajedničke mjere protiv nezakonitog pribavljanja, uporabe i odavanja poslovnih tajni. Poslovna tajna definirana je kao informacija koja je tajna, ima komercijalnu vrijednost zbog toga što je tajna i u odnosu na koju je osoba koja tu informaciju zakonito kontrolira poduzela razumne korake da je očuva kao tajnu.
Pri tome je za naglasiti da se novim mjerama i dalje pruža zaštita istraživačkom novinarstvu, omogućava mobilnost radnika te se pruža odgovarajuća zaštita zviždačima koji dobronamjerno otkrivaju poslovne tajne u svrhu zaštite općeg javnog interesa.
Direktivom je također predviđeno usvajanje mjera, postupaka i pravnih sredstava u okviru građanskog prava kako bi se zaštitili legitimni interesi nositelja poslovne tajne. Države članice će također morati predvidjeti mjere da se tijekom i nakon sudskog postupka po potrebi osigura povjerljivost poslovnih tajni.
Ova direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od objave, a države članice je trebaju implementirati u nacionalna zakonodavstva u roku od dvije godine, odnosno najkasnije do 8. lipnja 2018.