13 | 09 | 2022
Objavljena studija o povredama autorskog prava u industriji videoigara
U okviru rada petnaeste sjednice Savjetodavnog odbora za provedbu prava Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO), održane u razdoblju od 31. kolovoza do 2. rujna 2022. godine, prezentirana je nova studija o povredama autorskog prava u industriji videoigara. Studija u izvorniku nosi naslov „Copyright Infringement in the Video Game Industry“, a autori studije su dr. Gaetano Dimita (Sveučilište Queen Mary u Londonu), dr. Yin Harn Lee (Sveučilište u Bristolu) te dr. Michaela Macdonald (Sveučilište Queen Mary u Londonu).
Studija prikazuje posebnosti industrije videoigara, analizira povrede autorskih prava na videoigrama uz prikaz pojedinih sudskih slučajeva te strategije za zaštitu prava od povrede koje su specifične za ovu industriju.
Industrija videoigara je nova, visoko inovativna, interaktivna industrija te jedna od najuspješnijih kreativnih industrija današnjice. Iz podataka na stranici 9 studije proizlazi da je u 2020. godini industrija video igara globalno ostvarila prihod od približno 178 milijardi USD te time nadmašila prihode koje ostvaruju filmska, izdavačka i glazbena industrija. Procjenjuje se da videoigre igra oko 3 milijarde ljudi u svijetu.
Video igre su se u početku prodavale kao fizički proizvodi (snimljene na nosačima podataka) no posljednjih godina fizičku prodaju značajno su zamijenili digitalni distribucijski kanali. Videoigre korisnici igraju putem igraćih konzola, osobnih računala te putem mobilnih telefona.
S vremenom su se mijenjali i načini korištenja igara, pa i poslovni modeli u ovoj industriji. Sama videoigra kompleksan je digitalni multimedijski proizvod, a stvaranje, distribucija i korištenje videoigara temelji se na pravima intelektualnog vlasništva. U stvaranju videoigre može sudjelovati veći broj različitih autora - autor grafike, dizajner, animator, skladatelj glazbe, pisac te autor računalnog programa. Uz autore, u poslovnom projektu videoigre sudjeluju i razvojni inženjeri, izdavači, distributeri, vlasnici platforma i sami igrači – i to sve na globalnoj razini.
Videoigre prate i kompleksni ugovori, a temeljni pravni instrumenti kojima se uređuju odnosi između nositelja prava na videoigri i njenih korisnika su ugovor o licenciji (End-user license agreement) i Uvjeti pružanja usluge (Terms of service).
Poduzeća koja se bave razvojem videoigara usvajaju sve različitije modele distribucije i povrata ulaganja, posebno integriranjem novih medija za korištenje videoigara.
Međutim, pravna priroda videoigara na međunarodnoj razini nije do kraja razjašnjena. Države u svojim nacionalnim propisima različito definiraju videoigre, a dodatnu prepreku posebno predstavlja različito nacionalno uređenje pitanja sadržajnih ograničenja i izuzetaka od autorskog prava.
Mala i srednja poduzeća, u ovom slučaju proizvođači videoigara, u nekim slučajevima nisu dovoljno upoznata s pitanjima zaštite intelektualnog vlasništva, a za provedbu postupaka za zaštitu prava od povrede često nemaju resursa (potrebno je poznavati pravo države u kojoj je došlo do povrede prava i postupke pokretati pred nadležnim sudovima države u kojoj je pravo povrijeđeno).
Studija pruža pregled strategija u provedbi prava u industriji videoigara (zaštiti prava od povrede) i identificira područja visokog rizika. Studija obuhvaća način i prakse korištenja videoigara koje mogu dovesti do povrede autorskih prava i koje se u određenoj mjeri razlikuju od aktivnosti koje potencijalno krše autorska prava u vezi s upotrebama drugih vrsta autorskih djela. Također, studija donosi pristupe i preporuke u rješavanju ovih pitanja.
Studija je u cjelini dostupna pod oznakom dokumenta WIPO/ACE/15/4 i može joj se pristupiti ovdje.